Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Nova sredstva za suzbijanje štetnika
No full textBiocidni pripravci sredstva su koja se koriste za uništavanje različitih vrsta štetnih organizama s ciljem sprečavanja bolesti ili trovanja. Biocidni pripravci sastoje se od jedne ili više aktivnih tvari koje imaju razarajući učinak. Takva sredstva za suzbijanje štetnika često mogu imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi i životinja te na okoliš. Budući da se radi se o strogo reguliranim kemikalijama, relevantna tijela Europske unije donijela su novi zakonski okvir i procedure koje će omogućiti smanjenje uporabe odnosno zamjenu tih sredstava drugim kemijskim ili nekemijskim alternativama koje su sigurnije i održljivije, a istovremeno dostupne i povoljne. Temelj nove regulative jest Uredba o biocidnim pripravcima koja točno regulira različite procedure i situacije do kojih može doći u procesu traženja odobrenja za pojedinu aktivnu tvar u biocidnom pripravku. Za potrebe ovog rada provedeno je kvalitativno istraživanje, a metodom analize dokumenata proučila se postojeća europska i hrvatska zakonska regulativa te su se sistematizirali najvažniji propisi. Poseban naglasak stavljen je na Uredbu o biocidnim pripravcima u kojoj važan dio čini i priložen popis članka 95. s navedenim odobrenim aktivnim tvarima. Na temelju odobrenih aktivnih tvari odobrenja dobivaju i biocidni pripravci koji ih sadrže. Detaljnim uvidom u popis odobrenih aktivnih tvari utvrđeno je koliko je novih tvari odobreno, a koliko ih je otprije u upotrebi te koje su dio uvedenog programu pregleda. Utvrdile su se pozitivne strane nove zakonske regulative poput jasnih i preglednih procedura te ujednačenost zakona i propisa u svim zemljama članicama Europske unije. Detaljnim uvidom u pravilnike i zakone uočili su se mehanizmi ograničavanja i kontroliranja štetnih sredstava za suzbijanje štetnika. Osim toga, istaknuti su i potencijalni izazovi za proizvođače, dobavljače, trgovce i ostale subjekte poput opsežnih administrativnih zahtjeva i dugotrajnih vremenskih rokova. Uz to, postavlja se i pitanje koliko nove aktivne tvari koje odgovaraju strožim kriterijima za odobrenje u skladu s ekološki prihvatljivijim standardima uopće mogu zadovoljiti svoju primarnu zadaću, a to je uništenje štetnika
Smjernice za očuvanje integriteta kože bolesnika: pregled literature
No full textKoža je najveći pokrovni organ ljudskoga tijela. Ima brojne zaštitne funkcije. Oštećenje
integriteta kože podrazumijeva prekid anatomskog i funkcionalnog dijela kože. Rizik za pojavu
oštećenja integriteta kože povećavaju brojni vanjski i unutarnji čimbenici kao što su vlažnost,
sekret, izlučevine, pritisak na koštanim izbočenjima, nedekvatna prehrana, promjena volumena
tekućine. Jedna od najčešćih komplikacija dugotrajnog ležanja je dekubitus. Rizik za pojavu
dekubitusa potrebno je procjeniti kod svakog pacijenta po zaprimanju u skrb, potom svakodnevno
te nakon promjene stanja pacijenta. Skrb za pacijenta prvenstveno je usmjerena prevenciji nastanka
dekubitusa, a u slučaju nastanka dekubitusa što bržem saniranju dekubitusa i prevenciji nastanka
naovih dekubitusnih oštećenja. Skrb za bolesnika treba biti multidisciplnarna. Prilikom skrbi za
pacijenta intervencije medicinske sestre uključuju procjenu rizika, njegu kože, osiguravanje
optimalne prehrane pacijenta, promjenu položaja i poticanje pokretljivosti pacijenta te edukaciju
pacijenta i obitelji. Veoma je važno da zdravstveni djelatnici prate smjernice povezane s
prevencijom i zbrinjavanjem dekubitusa. Također je bitno praćenje tehnoloških pomagala koja
unapređuju skrb te praćenje preporuka i smjernica povezanih sa skrbi za ranu te rezultata
istraživanja
Uloga fizioterapeuta u rehabilitaciji i poboljšanju kvalitete života nakon moždanog udara.
No full textSvjetska zdravstvena organizacija, moždani udar ili cerebrovaskularni inzult definira
kao klinički sindrom koji uzrokuje naglo nastali žarišni neurološki deficit čije trajanje je
dulje od 24 sata ili koji dovodi do smrti, a može se objasniti samo cerebrovaskularnim
poremećajem. Moždani udar kao hitno medicinsko stanje zahtijeva brzo
prepoznavanje simptoma i zbrinjavanje u medicinskim ustanovama. Prevencija
nastanka moždanog udara moguća je kroz zdrave životne navike i kontrolu trenutnih
bolesti koje predstavljaju rizik od nastanka moždanog udara. Posljedice moždanog
udara mogu biti različite i kao takve utjecati na kvalitetu života pojedinca, a obuhvaćaju
fizičke, emotivne i kognitivne funkcije. Fizioterapija ima ključnu ulogu u rehabilitaciji
nakon moždanog udara te u središte stavlja pacijenta, njegove potrebe na način da on
sudjeluje u planiranju i postavljaju ciljeva terapije. U sam proces uključena je obitelj
pacijenta, na način da je educirana o trenutnom stanju te kako mogu asistirati i
sudjelovati u oporavku motoričkog i emotivnog funkcioniranja pacijenta. Fizioterapijska
procjena obuhvaća procjenu trenutnog stanja i preostalih sposobnosti pacijenta
primjenom testova, indeksa, objektivnog i subjektivnog pregleda. Prilikom
rehabilitacijskog tretmana neurološkog pacijenta, fizioteraput se koristi raznim
tehnikama, vještinama i stečenim znanjem kako što su provođenje respiratorne
fizioterapije, pravilno pozicioniranje pacijenta, hidroterapija i ponovno učenja pravilnog
obrazaca pokreta, ravnoteže i hoda. U fizioterapijskom tretmanu nastoji se jačati
mišćnu snagu, mobilizirati zglobove, razviti ravnotežu i koordinaciju neurološkog
pacijenta. Cilj provođene fizioterapije je smanjiti nastala oštećenja i vratiti izgubljene
funkcije pacijenta koliko to dopušta stupanj nastalog oštećenja. Osim što provedbom
tretmana utječe na tjelesno manifestirane probleme, fizioteraput pruža podršku i
motivaciju koja je potrebna pacijentima u nerorehabilitacijskom tretmanu. U okviru
svojeg djelovanja fizioteraput mora donositi odluke i postupati u skladu sa željama
pacijenta poštovajući etičke okvire svojih djelovanja. Ovaj rad obuhvaća tehnike
fizioterapije pacijenata nakon preboljelog moždanog udara i etičke principe u okviru
fizioterapije
Akutne infekcije dišnog sustava uzrokovane parainfluenza virusima tijekom 2022. godine
No full textHumani parainfluenza virusi (HPIV) su grupa virusa koji često uzrokuju
respiratorne infekcije kod djece diljem svijeta. HPIV su RNA virusi i pripadaju obitelji
Paramyxoviridae. Unatoč njihovoj prevalenciji i značajnom opterećenju na pedijatrijsku
zdravstvenu zaštitu, provedena su ograničena istraživanja koja bi identificirala kako se
određeni serotip klinički manifestira kod bolesne djece, u kojem dobu godine se
pojavljuje određeni serotip i u kojem mjesecu, koji je spol više osjetljiv na zarazu itd.
HPIV su kategorizirani u četiri tipa: tip 1, tip 2, tip 3 i tip 4; s različitim stupnjevima
patogenosti i prevalencije. Parainfluenza virusi su jako zarazni i mogu se prenositi
kapljičnim putom ili dodirom kontaminiranih površina. Simptomi infekcija uzrokovanih
HPIV-om mogu varirati od blagih simptoma obične prehlade do teških oblika infekcija
donjeg dijela dišnog sustava, kao npr. pneumonija ili bronhiolitisa
Sport osoba s invaliditetom u rehabilitacijskom procesu
No full textUključivanje osoba s invaliditetom u raznolike i dinamične sportske aktivnosti imaju
važan pozitivan učinak na njihove morfološke, motoričke i funkcionalne sposobnosti.
Fizioterapijska skrb u sportskom kontekstu za osobe s invaliditetom predstavlja kompleksan i
opsežan proces koji pruža ne samo psihofizičku dobrobit, već i ključnu socijalnu potporu onima
koji se suočavaju s invaliditetom. Atmosfera timskog duha, podrška kolega sportaša, trenera i
fizioterapeuta, te osjećaj zajedništva, čine čvrstu osnovu za postizanje emocionalne stabilnosti
pojedinca. Pored toga, aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u sportskim događanjima
značajno pridonosi poboljšanju njihove samostalnosti u svakodnevnom životu i
instrumentalnim aktivnostima. Sudjelovanje u sportu omogućava osobi s invaliditetom
integraciju u lokalnu i širu zajednicu. Mogućnost sudjelovanja u sportskim aktivnostima ovisi
o brojnim čimbenicima, uključujući socioekonomske uvjete, dostupnost adaptivne sportske
opreme i educirano stručno osoblje, kao i o podršci zajednice. Izazovi poput nedostatka
prilagođenih sportskih prostora, stereotipa o invaliditetu i nedostatak svijesti o potrebama ovih
osoba mogu znatno otežati njihovu potpunu socijalnu integraciju. Duboko razumijevanje ovih
čimbenika je ključno za razvoj efikasnih rehabilitacijskih sportskih programa za osobe s
invaliditetom, koji ne samo da promiču tjelesnu aktivnost, već stvaraju i pozitivno okruženje
koje podržava sve članove zajednice. Sveobuhvatna primjena ovakvih programa, u suradnji s
fizioterapeutima, sportskim trenerima i zajednicom, može značajno poboljšati kvalitetu života
sportaša, neovisno o vrsti ili stupnju invaliditeta
Imunohistokemijske metode u dijagnostici tumora jajnika
No full textKarcinom jajnika je po učestalosti peti najčešći uzrok smrti od malignih bolesti i prvi
po smrtnosti žena od karcinoma spolnih organa. Zbog nespecifičnosti simptoma pretežito se
otkriva u kasnijem stadiju bolesti. Točan uzrok nastanka je nepoznat. Najčešće se
dijagnosticira starijim ženama (>60 godina). Najveći faktor rizika predstavlja pozitivna
obiteljska anamneza na karcinom dojke i jajnika kao i mutacije u BRCA genima. Neoplazme
jajnika se dijele na benigne, granično maligne i maligne. Najčešće su benigne novotvorine tj.
ciste. Ne postoji adekvatna dijagnostička metoda probira za rano otkrivanje karcinoma jajnika
stoga su važni redoviti ginekološki pregledi. Za točnu klasifikaciju i dijagnozu tumora koristi
se imunohistokemijska metoda detekcije specifičnih proteinskih markera. Metoda se temelji
na interakcijama antitijelo-antigen. Najčešće korišteni imunohistokemijski markeri koji su
neophodni za dijagnostiku tumora jajnika su: PAX8, WT1, p53, Napsin A i hormonski
receptori (ER i PR). Metode liječenja su uglavnom kombinirano kirurško liječenje i
kemoterapija. Kirurško liječenje je opcija za većinu žena čak i u slučaju kada se karcinom ne
može potpuno ukloniti. Neki od mogućih zahvata su histerektomija, unilateralna i bilateralna
adneksektomija i omentektomija. Kemoterapija se daje intravenski i/ili intraperitonealno. Uz
kemoterapiju koristi se i ciljana terapija. Dvije osnovne skupine lijekova za ciljanu terapiju su
inhibitori angiogeneze i PARP inhibitori
Suvremeni pristupi zbrinjavanju ranjenika u borbenim uvjetima - Tactical Combat Casualty Care
No full textSuvremena vojna medicina suočava se s brojnim izazovima pri zbrinjavanju ranjenika u borbenim uvjetima. Skrb za ranjenike podijeljena je u tri glavne faze: skrb pod vatrom (Care Under Fire ), taktičku terensku njegu (Tactical Field Care) i taktičku evakuacijsku skrb (Tactical Evacuation Care). Ključni aspekt zbrinjavanja je pravovremena kontrola masivnog krvarenja, što se postiže uporabom hemostatskih zavoja i drugih medicinskih intervencija prilagođenih uvjetima na bojištu. Pored kontrole krvarenja, pristup dišnim putevima, stabilizacija cirkulacije i prevencija hipotermije ključni su koraci u zbrinjavanju ranjenika. Reanimacija tekućinama, posebice u slučaju teških trauma, presudna je za preživljavanje. Puna krv se smatra najučinkovitijom za reanimaciju u prehospitalnim uvjetima zbog svoje sposobnosti da nadomjesti izgubljeni volumen, osigura prijenos kisika i održava hemostazu. U situacijama gdje puna krv nije dostupna, primjena plazme i trombocita također može biti učinkovita. Korištenje intraosealnog pristupa pokazalo se kao brza i sigurna metoda za primjenu tekućina i lijekova, posebno kod ranjenika u šoku, kada je periferni venski pristup otežan ili nemoguć. Osim toga, važna je rana primjena kalcija kako bi se spriječila hipokalcemija i njezini štetni učinci na zgrušavanje krvi i srčanu funkciju. Održavanje tjelesne temperature ključno je u borbenim uvjetima; prevencija hipotermije provodi se uporabom termo-reflektirajućih materijala i grijanih tekućina. Primjena analgezije također ima važnu ulogu u zbrinjavanju ranjenika. Ketamin se ističe kao siguran izbor zbog svog analgetskog i sedativnog učinka, uz minimalne nuspojave. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu, pružajući hitne medicinske postupke, podršku u kontroli boli, emocionalnu skrb te koordinaciju unutar medicinskog tima. Ovi pristupi zajedno smanjuju smrtnost i poboljšavaju ishode liječenja ranjenika. Kontinuirana edukacija, prilagodba protokola te inovacije u taktičkoj medicini osiguravaju najbolju moguću skrb u najizazovnijim uvjetima
Zdravstvena njega neurokirurških bolesnika
No full textZdravstvena njega neurokirurških bolesnika zahtijeva specijaliziran pristup zbog kompleksnosti neurokirurških stanja i procedura. Visoko kvalificirani zdravstveni djelatnici, uključujući medicinske sestre i tehničare, imaju ključnu ulogu u pružanju sveobuhvatne skrbi koja obuhvaća preoperativnu pripremu, intraoperativnu i postoperativnu skrb. Preoperativna priprema uključuje temeljitu procjenu bolesnika, edukaciju o predstojećem zahvatu, te fizičku i psihološku pripremu. U ovoj fazi, ključno je osigurati adekvatnu hidraciju, regulaciju krvnoga tlaka i glikemije, te prevenirati potencijalne komplikacije poput tromboze ili infekcija. Sestrinska skrb igra ključnu ulogu u smanjenju anksioznosti pacijenta kroz edukaciju i emocionalnu podršku, a također je bitna i koordinacija s ostalim članovima tima, uključujući anesteziologe i kirurge. Intraoperativna skrb usmjerena je na održavanje stabilnosti vitalnih funkcija tijekom operacije. Medicinske sestre u operacijskoj sali surađuju s kirurgom i anesteziologom kako bi se osigurali sterilni uvjeti, te spriječile intraoperativne komplikacije kao što su hipoksija, hipotermija ili krvarenje. Precizno vođenje operacijskog protokola i pažljiva priprema kirurških instrumenata dodatno doprinose uspješnom ishodu operacije. Postoperativna njega je najzahtjevnija faza koja zahtijeva intenzivno praćenje i brzo reagiranje na promjene kod bolesnika. Neurokirurški bolesnici često su smješteni na odjelima intenzivne njege gdje je kontinuirani monitoring neurološkog statusa i vitalnih znakova. Sestrinska skrb u ovom razdoblju uključuje upravljanje boli, prevenciju dekubitusa i tromboze, održavanje optimalne oksigenacije i hidracije, te psihološku podršku bolesnicima i njihovim obiteljima. Na neurokirurškom odjelu se operiraju hernije diska i stenoze kralježnice, tumori kralježnice, biopsije tumora, tumori na mozgu, radiofrekventivnom termokoagulacijom ili mikrovaskularnom dekompresijom se liječi bol u licu, hidrocefalus, traumatske ozljede mozga, te se ugrađuje duboka mozgovna stimulacija. Medicinske sestre također sudjeluju u rehabilitacijskom procesu, procjenjujući funkcionalni oporavak i koordinirajući daljnjim tijekom skrbi. Zdravstvena njega neurokirurških bolesnika zahtijeva integrirani pristup koji uključuje suradnju interdisciplinarnog tima, primjenu suvremenih protokola i smjernica, te je fokus na holistički pristup bolesniku. Efikasna i visokokvalitetna njega ključna je za smanjenje postoperativnih komplikacija, skraćivanje vremena oporavka i poboljšanje ukupnog ishoda liječenja
Znanje i stavovi osoba s venskim ulkusom o kompresivnoj terapiji
No full textKronina venska insuficijencija (KVI) predstavlja stanje u kojem venski zalisci ne
funkcioniraju pravilno, bto dovodi do ote~anog vraanja krvi iz periferije tijela prema srcu. Ova
disfunkcija rezultira povratnim tokom krvi, poznatim kao refluks, bto izaziva probirenje vena,
najebe u donjim ekstremitetima. KVI je povezana s nizom simptoma, ukljuujui osjeaj
te~ine, bol, otekline (edeme), promjene na ko~i te razvoj venskih ulkusa. Ovi ulkusi, koji se
esto pojavljuju na podruju gle~njeva, predstavljaju kroninu i tebku komplikaciju venske
insuficijencije.
Faktori rizika za razvoj KVI ukljuuju genetsku predispoziciju, prekomjernu tjelesnu
te~inu, dugotrajno stajanje ili sjedenje, trudnou, stariju ~ivotnu dob, ozljede ili prethodne
operacije vena. Dugotrajno stajanje ili sjedenje posebno su problematini jer gravitacija
poveava pritisak na vene donjih ekstremiteta, ote~avajui protok krvi prema srcu. Ovaj pritisak
mo~e dovesti do obteenja venskih zalistaka, ime se pogorbava stanje pacijenta.
Lijeenje KVI i njenih komplikacija, poput venskih ulkusa, ukljuuje niz terapijskih
pristupa. U prvoj fazi, preporuuju se promjene ~ivotnog stila kako bi se smanjio pritisak na
vene. To ukljuuje redovitu tjelesnu aktivnost, koja poma~e cirkulaciji, podizanje nogu u
le~eem polo~aju kako bi se olakbao povratak krvi prema srcu, kao i kontrolu tjelesne te~ine.
Izuzetno va~an dio lijeenja KVI je kompresivna terapija, koja ukljuuje nobenje kompresivnih
zavoja ili arapa. Kompresivna terapija primjenjuje pritisak na vene, poboljbavajui protok krvi
i smanjujui oticanje.
Kada konzervativne metode ne daju zadovoljavajue rezultate, mogu biti potrebni
invazivniji medicinski zahvati. To ukljuuje skleroterapiju, koja koristi injekciju kako bi se
zatvorile obteene vene, lasersku terapiju koja koristi energiju svjetlosti za zatvaranje vena, ili
kirurbke zahvate poput venektomije za uklanjanje obteenih vena.
Venski ulkusi su tebka i kronina komplikacija KVI, koja zahtijeva dugotrajno lijeenje i
njegu. Kompresivna terapija ima kljunu ulogu u lijeenju venskih ulkusa, jer smanjuje
oticanje, poboljbava cirkulaciju i potie zacjeljivanje rane. Pravilna primjena kompresivnog
zavoja poma~e tkivima da dobiju dovoljno kisika i hranjivih tvari potrebnih za regeneraciju.
Također, kompresija smanjuje nelagodu i bol, olakbavajui svakodnevne aktivnosti pacijenata.
Svjesnost pacijenata o va~nosti ove terapije i pravilnoj njezi kljuno je za uspjebno lijeenje i
sprjeavanje ponovnog nastanka ulkusa.
Cilj istra~ivanja je podizanje svijesti pacijenata o njihovoj bolesti i va~nosti kompresivne
terapije, bto mo~e znaajno utjecati na ishode lijeenja i kvalitetu ~ivota pacijenata
Uloga mediteranske prehrane u prevenciji i liječenju šećerne bolesti
No full textMediteranska je prehrana jedan od najpoznatijih prehrambenih obrazaca. Načela mediteranskog obrasca prehrane razvila su se prije više od 5000 godina, pod utjecajem različitih kultura i civilizacija na Mediteranskom podneblju. Ističe se kao jedna od najboljih prehrana na svijetu te je od strane UNESCO-a priznata kao nematerijalna kulturna baština čovječanstva 2010. godine. Time se doista pokazala kao zlatni standard pravilne prehrane. Obiluje sezonskim voćem, povrćem, začinima i biljem, a kao glavni predstavnik ističe se maslinovo ulje. Mediteransku prehranu karakterizira obilje hranjivih tvari za koje su dokazani brojni povoljni učinci u liječenju bolesti poput pretilosti, šećerne bolesti, bolesti kardiovaskularnog sustava i brojnih drugih. Američkom znanstveniku Ancelu Keysu, koji je prvi ukazao na korelaciju između kardiovaskularnih bolesti i prehrane, pripisuje se otkriće zdravstvenih dobrobiti mediteranske prehrane. Osim zdravstvenih dobrobiti, mediteranska prehrana pokazuje pozitivne učinke i na starenje. Evoluirala je u obrazac prehrane u koji su integrirani hrana, kultura, ljudi, okoliš i održivost, te je prepoznata ne samo kao najzdraviji prehrambeni obrazac, već i onaj s najmanjim utjecajem na okoliš. Istraživanja pokazuju kako se zdravim pojedincima uvelike poboljšala krvna slika i hormonske funkcije organizma. Mediteranska je prehrana više od prehrambenog obrasca te uključuje preporuke za redovitu tjelesnu aktivnost i odmor te smanjenje stresa s ciljem sprječavanja bolesti koje mogu biti izbjegnute pravilnim hranjenjem. Pravilna, individualno prilagođena prehrana te redovita tjelesna aktivnost, uz odgovarajuću farmakoterapiju temelj su skrbi o šećernoj bolesti. Osobi oboljeloj od šećerne bolesti preporučuje se slijediti principe mediteranske prehrane, a osoblju koje skrbi o oboljelima proći edukacije, odnosno zdravstveni odgoj, kako bi im pristupili na odgovarajući način