Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Strategije obuke i integracije zajednice u sustav ranog pružanja reanimacijske skrbi
No full textNagla srčana smrt predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem i jedan je od vodećih
uzroka smrti u Europi. Većina slučajeva naglog srčanog zastoja (NSZ) događa se izvan
bolničkog okruženja, što naglašava važnost pružanja rane reanimacijske skrbi kako bi se
povećale izglede za preživljavanje. Preživljavanje kod NSZ-a opada za 10% sa svakom
minutom bez liječenja. Edukacija javnosti o prepoznavanju srčanog zastoja, provođenju
kardiopulmonalne reanimacije (CPR) i korištenju automatskih vanjskih defibrilatora (AVD)
ključna je za povećanje stope preživljavanja. Uloga zajednice, uključujući javne kampanje i
zaklade, te korištenje tehnologije, kao što su mobilne aplikacije za angažiranje volontera,
značajno doprinose bržoj i učinkovitijoj intervenciji. Primjeri dobre prakse iz zemalja poput
Danske i Švedske pokazuju kako sustavi za angažiranje volontera putem mobilnih aplikacija
mogu povećati stopu preživljavanja. Unatoč naporima, postoje ograničavajući faktori poput
nedostatka svijesti, neravnomjerne distribucije AVD uređaja i financijskih izazova koji mogu
smanjiti učinkovitost tih inicijativa. Suradnja s hitnim službama, uključujući medicinske
prijavno-dojavne jedinice i smjernice Europskog vijeća za reanimaciju (ERC), značajna je za
osiguranje brze i učinkovite reanimacijske skrbi. Kontinuirana edukacija, podrška javnosti i
implementacija ERC smjernica osiguravaju dosljednu i učinkovitu reanimacijsku skrb,
povećavajući izglede za preživljavanje i smanjujući dugoročne posljedice srčanog zastoja
Promjene na krvnim žilama povezane sa stilom života
No full textPromjene na krvnim žilama su ključni faktor u razvoju kardiovaskularnih bolesti, a stil života
igra značajnu ulogu u njihovom razvoju i progresiji. Među najvažnijim čimbenicima koji utječu
na zdravlje krvnih žila su prehrambene navike, fizička aktivnost, pušenje duhana, konzumacija
alkohola, stres i kvaliteta sna. Prehrambene navike koje uključuju visok unos zasićenih masti i
šećera, kao i nedostatak voća i povrća, povezane su s razvojem ateroskleroze i hipertenzije.
Ateroskleroza, stanje u kojem dolazi do nakupljanja masnih naslaga unutar arterija, može
dovesti do smanjenja protoka krvi i povećanja rizika od srčanog udara ili moždanog udara.
Hipertenzija, ili visoki krvni tlak, dodatno opterećuje krvne žile, što može uzrokovati njihovu
krhkost i daljnje oštećenje.
Nedostatak redovite fizičke aktivnosti doprinosi smanjenju elastičnosti krvnih žila i povećanju
rizika od vaskularnih bolesti. Redovita tjelovježba pomaže u održavanju zdravog krvnog tlaka,
poboljšava cirkulaciju i pomaže u smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti. Pušenje
duhana i konzumacija alkohola imaju izuzetno nepovoljan utjecaj na vaskularno zdravlje.
Pušenje potiče upalne procese, oštećuje endotel (unutarnji sloj krvnih žila) i povećava rizik od
stvaranja krvnih ugrušaka. Alkohol, posebno u prekomjernim količinama, može dovesti do
povišenog krvnog tlaka, oštećenja srčanog mišića i drugih vaskularnih komplikacija.
Razumijevanje utjecaja stila života na promjene na krvnim žilama ključno je za razvoj
preventivnih strategija i intervencija usmjerenih na smanjenje rizika od kardiovaskularnih
bolesti. Edukacija o zdravim navikama, promicanje redovite tjelesne aktivnosti, prevencija
pušenja, ograničenje konzumacije alkohola te upravljanje stresom i poboljšanje kvalitete sna
mogu značajno doprinijeti očuvanju vaskularnog zdravlja. Ove mjere ne samo da mogu smanjiti
incidenciju kardiovaskularnih bolesti u populaciji, već također mogu poboljšati opće zdravlje i
kvalitetu života pojedinaca. Ulaganje u preventivne programe i podizanje svijesti o važnosti
zdravog načina života ključno je za postizanje dugoročnog zdravlja i dobrobiti
Stres i zdravlje zdravstvenih djelatnika
No full textOvaj rad istra~uje duboki utjecaj stresnih imbenika na zdravlje djelatnika u zdravstvenim ustanovama, uklju uju i fizioterapeute, te kako ti faktori mogu negativno utjecati na kvalitetu pru~anja zdravstvene skrbi. Stresni faktori poput fizi kih zahtjeva posla, psiholobkih izazova, organizacijskih problema i socijalnih pritisaka mogu imati ozbiljne posljedice, kao bto su razne kardiovaskularne bolesti, anksioznost, depresija te sindrom sagorijevanja na poslu. Osim bto utje u na zdravlje radnika, ovi stresori također mogu smanjiti kvalitetu pru~ene zdravstvene skrbi. Da bi se rijebio ovaj problem, klju no je upravljanje stresom kroz razli ite strategije. U ovom radu istra~uju se strategije poput promicanja samoskrbi i strategija suo avanja sa stresom, organizacijskih intervencija kao bto su fleksibilno radno vrijeme i podrbka nadređenih, te poticanja timskog pristupa i međusobne podrbke. Također se istra~uje va~nost edukacije o upravljanju stresom i mentalnom zdravlju. Nadalje, u ovom radu objabnjava se sindrom sagorijevanja na poslu (burnout) kao poseban fenomen koji ima velik utjecaj na kvalitetu procesa zdravstvene njege. Zdravstveni djelatnici koji pate od burnouta mogu iskusiti iscrpljenost, depersonalizaciju i smanjeno osobno postignu e, bto mo~e rezultirati lobom komunikacijom s pacijentima, donobenjem lobih odluka te smanjenom empatijom i podrbkom. Kroz ovaj rad, se analiziraju strategije i intervencije koje se mogu primijeniti kako bi se osigurala dobrobit zdravstvenih radnika i poboljbala kvaliteta pru~anja zdravstvene skrbi
Perioperativna zdravstvena skrb pacijenta s karcinomom debelog crijeva
No full textKada je rije o kirurakim zahvatima donjeg probavnog sustava, kolorektalni karcinom tre a je po u estalosti zlo udna bolest u muakaraca i etvrta po u estalosti zlo udna bolest u ena u Republici Hrvatskoj. Postoje brojni definirani rizi ni faktori za nastanak kolorektalnog karcinoma, no ipak se u viae od 75% slu ajeva bolest pojavljuje bez poznatog rizi nog faktora. Nasljedna genetska predispozicija pojavljuje se u otprilike 5% slu ajeva. Kao jedan od najboljih na ina prevencije kolorektalnog karcinoma valja spomenuti Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva koji se provodi testom na okultno krvaranje u Republici Hrvatskoj od 2007. godine. Provodi se razna laboratorijska dijagnostika koja se sastoji od osnovnih parametara poput kompletne i diferencijalne krvne slike, biokemijskih pretraga do specifi nih tumorskih markera. Kao zlatni standard dijagnostike koristi se kolonskopija s uzimanjem bioptata. Osnovi principi terapije kod kolorektalnog karcinoma su kiruraki, radioterapijski, kemoterapijski i/ili kombinacija svih navedenih. Medicinska sestra koja provodi zdravstvenu skrb pacijenta s kolorektalnim karcinom mora posjedovati puno vjeatina, znanja i snalaljivosti. Klju ni na in provo enja zdravstvenog odogoja pacijenta s kolorektalnim karcinomom je konstantna i kontinuirana komunikacija u svakom koraku lije enja. Vano je pacijentu objasniti na njemu razumljiv na in svaki korak koji e pacijent pro i kako bi bio spreman na sve potencionalne probleme koji ga mogu do ekati. Jedino takvim pristupom moemo o ekivati prihva anje pacijentovog stanja i potencionalno bri oporavak
Zdravstvena skrb o nedonoščadi nakon operacijskih zahvata prirođenih anomalija probavnog sustava
No full textNedonošče je dijete koje je rođeno prije navršenih 37 tjedana gestacije. Prirođene anomalije su
vodeći uzrok pobolijevanja i smrtnosti u dojenačkoj dobi, a prisutne su u 2-5 % novorođenčadi.
Najčešće kirurške intervencije u nedonoščadi su nekrotizirajući enterokolitis, crijevne perforacije
te komplikacije ingvinalnih hernija, dok prirođene anomalije probavnog sustava čine 30 %
indikacija za kirurško liječenje. Postoperativno razdoblje je vrijeme fizioloških procesa oporavka
organizma nakon velikog stresa uzrokovanog kirurškim zahvatom. Opća načela postoperativnog
zbrinjavanja uključuju: nadzor disanja i dišnih putova, primjenu neinvazivne ili invazivne
ventilacije, pouzdan periferni ili centralni venski pristup, održavanje tjelesne temperature i
metaboličke homeostaze, odgovarajuću prehranu, te primjerene postupke suzbijanja boli. Svaka
prirođena anomalija probavnog sustava ima specifična načela u zbrinjavanju, koja je potrebno
poznavati i na pravi način koristiti, kako bi se postigao što bolji i brži oporavak pacijenta. U
populaciji nedonošene djece, češće se mogu očekivati postoperativne komplikacije, pa je
potrebno kvalitetno postoperativno zbrinjavanje i zapažanje komplikacija od strane kvalitetno i
specifično educiranog medicinskog osoblj
Zdravstvena njega djeteta s West sindromom
No full textWest sindrom je tip epilepsije koji spada u maligne epileptičke sindrome. Karakteriziraju ga tri glavna simptoma: infantilni spazmi, patološki EEG nalaz koji prikazuje hipsaritmiju i teško psihomotorno zaostajanje. Najčešće se pojavljuje između 4. i 6. mjeseca života, u 90% slučajeva do 1. godine života, a iznimno rijetko do 4. godine života. West sindrom je dobio ime po engleskom liječniku William James Westu (1793.- 1848.) koji je infantilne spazme prvi put opisao u pismu medicinskim novinama ''The Lancet'' 1841. godine od kojih je bolovao njegov sin. Ovaj sindrom se još naziva i generalizirana fleksorna epilepsija, infantilna mioklonička encefalopatija, konvulzije džepnog nožića, jaka mioklonija, saalam spazam, infantilni spazam, hipsaritmija, mentalna retardacija, epileptički napad itd. Sama dijagnoza West sindroma postavlja se na osnovu spomenutih trijasa simptoma od kojih za potvrdu dijagnoze ne smije izostati patološki nalaz EEG-a: hipsaritmija. West sindrom se smatrao neizlječivim stanjem sve do otkrića adenokortikotropnog hormona (ACTH) koji kontrolira epileptičke napade i sastavni je dio terapije West sindroma. Uz navedeni hormon terapija izbora je valproat, zatim kortikosteroidi i benzodiazepini. Etiološki, West sindrom se dijeli na simptomatični i idiopatski i/ili kriptogeni. Kada je identificiran faktor uzroka West sindroma tada govorimo o simptomatičnom West sindromu, a kada nema identifikacije uzroka govorimo o idiopatskom i/ili kriptogenom West sindromu. Pristup djetetu s West sindromom kao i planiranje zdravstvene njege je individualiziran, te zahtjeva od medicinske sestre/tehničara specifična znanja i vještina u ophođenju s takvim djetetom. Pravilna komunikacija između zdravstvenog osoblja i roditelja ključan je aspekt u pružanju kvalitetne skrbi djeci s West sindromom. Kontinuirana edukacija zdravstvenog osoblja, dobra organizacija rada i timski rad između raznih članova zdravstvenog tima pružaju visokokvalitetnu skrb za djecu s West sindromom. Nužna je procjena, praćenje, liječenje, njega i rehabilitacija od strane stručnjaka različitih disciplina poput dječjeg neurologa, pedijatra, medicinske sestre, dječjih razvojnih psihijatara, fizioterapeuta, radnih terapeuta i logopeda. Samo složena, intenzivna skrb i dugotrajna rehabilitacija djeteta može osigurati najpovoljniji razvoj djeteta s West sindromom
Proces zdravstvene skrbi kod pacijenta s oštećenjem integriteta kože
No full textKoža je dio pokrovnog sustava i najveći je ljudski organ koji čini fizičku barijeru između vanjske okoline i unutarnje okoline kojoj služi za zaštitu i održavanje. Promijenjeni integritet kože povećava mogućnost infekcije, slabije pokretljivosti i smanjene funkcije te može rezultirati gubitkom ekstremiteta ili, ponekad, života. Pokrovni sustav jedinstven je po tome što su patološka stanja često izravno vidljiva pacijentima, a ponekad sustav odražava patološka stanja koja se mogu pojaviti iznutra, stoga je koža vitalna komponenta kompletne kliničke slike. Oštećenje integriteta kože je lokalno oštećenje kože i potkožnog tkiva koje može biti uzrokovano dekubitusom ili korištenjem stoma pomagala te njenim iritacijama peristomalne kože. Sveobuhvatna procjena zdravstvenog stanja pojedinca, prehrane, komorbiditeta i razine aktivnosti ključni su za formuliranje najboljeg plana liječenja i skrbi za pacijenta s oštećenjem integriteta kože. Proces zdravstvene skrbi i osiguravanje integriteta kože pacijenta zahtijeva timski pristup i uključuje pojedinca, obitelj i zdravstvene djelatnike od kojih treba posebno istaknuti važnost medicinske sestre budući da ona provodi najviše vremena s pacijentom. Važno je da medicinske sestre razumiju kako procijeniti, spriječiti, liječiti i educirati pacijente o narušenom integritetu kože. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u osiguravanju brzog i pravilnog liječenja rana kako bi se pospješilo zacjeljivanje i spriječile komplikacije. Sveobuhvatan plan zdravstvene njege od vitalnog je značaja za rješavanje jedinstvenih potreba svakog pacijenta, uzimajući u obzir njihove specifične karakteristike rane, cjelokupno zdravstveno stanje i individualne preferencije. S posvećenim fokusom na procjenu rana, interdisciplinarnu suradnju, edukaciju pacijenata i korištenje praksi utemeljenih na dokazima, medicinske sestre su ključne u optimizaciji ishoda i poboljšanju kvalitete života za pojedince s ugroženim integritetom kože. Medicinske sestre imaju odgovornost pružiti skrb utemeljenu na dokazima i profesionalno su odgovorne za svoju praksu. Većina oštećenja kože se može izbjeći i medicinske sestre trebaju osigurati poduzimanje svih odgovarajućih mjera za smanjenje štetnih čimbenika i čimbenika rizika te spriječiti razvoj takvih oštećenja kada god je to moguće
Zdravstveni odgoj oboljelih od kronične opstruktivne plućne bolesti
No full textKronična opstruktivna plućna bolest je naziv za trajno suženje dišnih putova koje se javlja kao posljedica emfizema pluća i/ili kroničnog opstruktivnog bronhitisa. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, kronična opstruktivna plućna bolest treći je najčešći uzrok mortaliteta u svijetu, posebice u pacijenata starijih od 65 godina. Najvažniji i najučestaliji uzrok ove bolesti jest pušenje. Bolest se razvija i napreduje godinama te se manifestira širokom paletom simptoma koji su u početku neznatni no kako bolest napreduje simptomi postaju sve izraženiji i učestaliji. S napredovanjem bolesti ozbiljno se narušava kvaliteta života pacijenta, a s pogoršavanjem bolesti raste i opasnost od akutne respiratorne insuficijencije koja ukoliko se ne prepozna na vrijeme može imati fatalne posljedice za pacijenta. Najvažnija terapijska metoda za liječenje kronične opstruktivne plućne bolesti jest prestanak pušenja i izbjegavanje izlaganja nadražujućim tvarima koje mogu pogoršati tijek bolesti. Tijek liječenja ovisi o uznapredovalosti same bolesti, stoga se u slučaju egzacerbacije bolesti preporučuje hospitalizacija pacijenta i 24 satni nadzor kako bi se izbjegle neželjene komplikacije i osigurala prohodnost dišnih putova. Liječenje kronične opstruktivne bolesti pluća prije svega zahtijeva disciplinu i želju pacijenta da promjenom loših životnih navika pomognu sami sebi i osiguraju si kvalitetan život. Svi pacijenti s KOPB-om moraju proći program plućne rehabilitacije kako bi usvojili osnovna znanja i vještine koji će im pomoći da učinkovitije i bolje upravljaju svojom bolesti. U radu je opisana etiologija i patofiziologija nastanka KOPB-a, vodeći uzroci i simptomi bolesti, komplikacije te uloga medicinske sestre u zbrinjavanju i edukaciji oboljelih
Skrb za pacijenta u jedinici intenzivne medicine
No full textSkrb za pacijenta u Jedinici intenzivne medicine iziskuje od medicinskih sestara i tehničara dodatno obrazovanje i obuku. Kako bi skrb za pacijenta bila što kvalitetnija, neophodna je dobra suradnja i komunikacija s liječnicima i ostalim članovima zdravstvenog tima. Medicinske sestre u Jedinici intenzivnog liječenja provode širok spektar intervencija, počevši od zdravstvene njege pacijenta koja se odnosi na provođenje osobne higijene, sprječavanje nastanka komplikacija dugotrajnog ležanja, okretanje pacijenata u svrhu udobnosti, osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta i drugo. Nadalje, osim provođenja zdravstvene njege, medicinske sestre u suradnji s liječnicima sudjeluju u izvođenju različitih medicinskih intervencija. Medicinske sestre asistiraju pri intubaciji i ekstubaciji pacijenta, osiguravajući pravilan položaj endotrahealnog tubusa te prateći stanje pacijenta prije, tijekom i nakon postupaka. Također, provode postupke kao što su endotrahealna aspiracija pacijenta u svrhu uklanjanje sekreta iz dišnih puteva te asistiraju prilikom izvođenja bronhoskopije. Monitoriranje pacijenta odnosno kontinuirano praćenje krvnog tlaka, pulsa, periferne saturacije kisika, EKG-a te tjelesne temperature, također je neizostavan dio skrbi i liječenja pacijenta. Medicinske sestre su odgovorne za stalno praćenje vitalnih znakova koji se evidentiraju svakih sat vremena, a po potrebi i češće, a sve u svrhu ranog prepoznavanja znakova pogoršanja pacijentova stanja. Medicinska sestra koja radi u Jedinici intenzivnog liječenja, kompetentna je prepoznati svaku eventualnu nepravilnost ili odstupanje u vrijednostima, te istu evidentirati i obavijestiti liječnika. Zdravstveni djelatnici također imaju važnu ulogu u prevenciji bolničkih infekcija i pneumonija uzrokovanih mehaničkim ventilatorom. Prevencija bolničkih infekcija zahtijeva primjenu strogih higijenskih i aseptičkih mjera te pravilnu edukaciju zdravstvenog osoblja. Stoga se primjenjuju stroge aseptičke tehnike prilikom izvođenja invazivnih postupaka te se redovito provodi toaleta ubodnih mjesta kod arterijskih kanila i centralnih venskih katetera. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u provedbi ovih mjer
Fizioterapijski proces kod djece sa unilateralnim spastičnim tipom cerebralne paralize
No full textCerebralna paraliza se definira kao skupina poremećaja razvoja kretanja i držanja tijela u prostoru koji nastaju kao posljedica ozljede mozga u fetalnom ili ranom novorođenačkom periodu. Prijevremeno rođena djeca imaju 30 % veći rizik za nastanak cerebralne paralize u odnosu na djecu rođenu u terminu. Stopa prevalencije procijenjena je na otprilike 2 djece na 1000 živorođene djece. Danas se cerebralna paraliza može podijeliti na 3 osnovna tipa: spastični tip, diskinetski tip i ataktični tip. Spastični tip cerebralne paralize najčešći je od svih tipova, pogađa 85 % djece sa cerebralnom paralizom, a očituje se povišenim tonusom, atipičnim refleksnim odgovorima te poremećajem posture i kontrole pokreta. Spastičnost može varirati od blage ukočenosti mišića do teškog, bolnog i nekontroliranog mišićnog spazma. Može biti posljedica lezije gornjeg motornog neurona koje karakteriziraju pozitivne ili pretjerane i negativne ili smanjene značajke. Pozitivna obilježja nastaju uslijed povećanja nevoljnih pokreta, a negativna obilježja rezultiraju smanjenju dobrovoljne motoričke aktivnosti. Fizioterapijska procjena spastičnog unilateralnog podtipa cerebralne paralize provodi se prema SOAP modelu, a specifični testovi poput Testa grubih motoričkih funkcija (Gross Motor Function Measure, GMFM), Modificirane Ashwortove skale (Modified Ashworth scale, MAS) i Barthelovog indeksa od izuzetne su važnosti da se provede procjena djetetova motoričkog statusa. Procjena trenutnih sposobnosti i ograničenja u izvedbi pokreta i kretanja kod djece sa cerebralnom paralizom radi se primjenom sustava klasifikacije grube motoričke funkcije (Gross Motor Function Classification System, GMFCS). Navedeno ukazuje na veliku potrebu jer samo stanje cerebralne paralize ne daje nam dovoljno informacija o funkcionalnom statusu djeteta. Djeca s istim tipom cerebralne paralize, kao i podtipom mogu imati različit stupanj samostalnosti. Povišen tonus može znatno ometati motoričko funkcioniranje djeteta. Kod rehabilitacijskog pristupa djeci s unilateralnom spastičnom cerebralnom paralizom primjenjuje se Bobath koncept, Vojta terapija, primjena virtualne stvarnosti u fizioterapijskoj intervenciji, te biofeedback terapije s elektromiografijom, hipoterapija i druge. Spastična cerebralna paraliza zahtijeva stalnu skrb skupine medicinskih stručnjaka tijekom cijelog života pojedinca. Napredak u terapijskom pristupu kod djece s cerebralnom paralizom se stavlja također u poveznicu s utjecajem na dostatniju kvalitetu života kao i produljenja njihova životnog vijeka