Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Važnost bioetičke edukacije u radu fizioterapeuta
Bioetika je interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem etičkih i moralnih
pitanja unutar biomedicinskih znanosti i zdravstvenih djelatnosti. Zasniva se na deontološkoj
etičkoj teoriji i Kantovim principima, a glavna načela bioetike su autonomnost, neškodljivost,
pravednost i dobročinstvo. Korijeni ove znanosti sežu do antičke Grčke nastankom
Hippokratove zakletve, a pojam „bioetika“ prvi put spominje se 1927. godine. Prvi kodeks o
bioetičkim pitanjima bio je Nürnberški kodeks kao posljedica nehumanih kliničkih
eksperimenata u Drugom svjetskom ratu. Nakon njega nastupile su Ženevska deklaracija,
Helsinška deklaracija te Belmont Report. Fizioterapija je zdravstvena disciplina koja se bavi
razvijanjem i održavanjem funkcionalnosti čovjeka unutar liječničke skrbi. Fizioterapeuti
surađuju s liječnicima tijekom i nakon liječničke intervencije, provode terapeutske programe i
educiraju pacijente o samostalnom doprinosu nakon završetka terapije. U svojoj djelatnosti
fizioterapeut se susreće sa bioetičkim pitanjima i dilemama vezanima za pacijentovu
autonomiju u organiziranju svoje terapije, okončavanje terapije, uključenost obitelji u tijek
terapije, osobnu kompetentnost i dr. U svrhu standardizacije i regulacije fizioterapeutske
djelatnosti, u Republici Hrvatskoj uveden je Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti, a Hrvatska
komora fizioterapeuta odredila je Kodeks fizioterapeutske etike i deontologije koji svojim
točkama određuju smjernice koje svaki fizioterapeut mora poštovati kako bi se očuvao ugled
ove djelatnosti. Bioetika se na mnogim sveučilišnim programima diljem pohađa u sklopu
studija fizioterapije. Pakistan nudi snažan kurikulum kojim studenti fizioterapije steču
samopouzdanje da dostojanstveno odgovaraju na bioetička pitanja u svojoj praksi, dok
brazilski program u tom trendu zaostaje. Bioetika se u obrazovanju hrvatskih fizioterapeuta na
sva tri postojeća studija fizioterapije nalazi kao obavezan predmet koji se polaže prisustvom
na predavanjima i seminarima. Zdravstveno veleučilište u Zagrebu nastoji uključiti studente i
u znanstvene aktivnosti izvan kurikuluma. Već dugi niz godina u Malom Lošinju organizira
se međunarodna manifestacija koja provodi rasprave i skupove na temu bioetike, a tijekom
toplijeg vremena djeluju brojne ljetne škole koje za cilj imaju promoviranje bioetičke rasprave
i međunarodne suradnje između studenata i znanstvenika
Rehabilitacija Ahilove tetive kod sportaša
Ahilova tetiva duga je 10-15 centimetara i najsnažnija je tetiva u ljudskom
tijelu. Povezuje stražnje mišiće potkoljenice s petnom kosti te na taj način sudjeluje u
pokretu podizanja na prste. Neprestano je aktivna prilikom hodanja, trčanja ili skakanja,
stoga nije rijetkost da sportaši, rekreativni, ali i profesionalni, imaju problema s
ozljedama spomenute tetive.
Dva su tipa ozljede najčešća – istezanje i ruptura. Ruptura može biti djelomična ili
potpuna, što označava djelomični ili pak potpuni prekid tetivnih vlakana te narušenu
kvalitetu života. Pravovremena dijagnostika rupture Ahilove tetive ima ključnu ulogu
za uspješnost rehabilitacije, kao i što raniji povratak aktivnostima svakodnevnog života
i sportu. Za dijagnostiku su od ključne važnosti testovi koji potvrđuju ili negiraju pojavu
rupture od kojih je najpoznatiji Thompsonov test. Liječenje tetive ovisi o vrsti ozljede,
stoga može biti operativno ili neoperativno (konzervativno). Na odluku o kojem će
načinu liječenja biti riječ utječe više čimbenika, poput pacijentovog stanja, načina
života, mogućih kontraindikacija, dobi i želja pacijenta.
Cilj je ovoga rada prikazati učestalost ozljede Ahilove tetive, kakve ozlijede mogu biti
te na koji način se provodi rehabilitacija
Refleksije bolesti na obitelj
Obitelj, kao osnovna jedinica društvene zajednice, predstavlja ključnu instituciju u svim
kulturama te zauzima visoko mjesto na ljestvici životnih vrijednosti. Ona je složeni sustav u kojem
su članovi međusobno povezani i utječu jedni na druge. Zdravlje i bolest pojedinca neizbježno
utječu na obiteljsku dinamiku, dok istovremeno obiteljska struktura može značajno utjecati na
zdravlje i bolest pojedinca. Zdravlje se može definirati kao stanje ravnoteže organizma, dok bolest
predstavlja narušavanje te ravnoteže. Svaka bolest, bilo akutna ili kronična, mijenja dinamiku
obitelji. Kada se netko u obitelji razboli, to stvara pritisak i stres za sve članove, mijenjajući njihov
način života i prioritete. Reakcija na bolest ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući osobnost,
dob, vrstu bolesti te dostupnu podršku. Bolest često potiče ljude da se okrenu obitelji ili bliskim
prijateljima za podršku i pomoć. Međutim, teret brige o bolesnom članu može biti velik, stvarajući
dodatni stres za sve prisutne. Psihološki utjecaj bolesti na obitelj može obuhvatiti anksioznost,
depresiju, krivnju i strah od nepoznatog. Ovi emocionalni izazovi mogu biti osobito izraženi kod
članova obitelji koji preuzimaju ulogu skrbnika. Osjećaj gubitka kontrole, nemoći i brige za
voljenu osobu može imati dugotrajne posljedice na njihovo mentalno zdravlje. Socijalni aspekti
bolesti mogu uključivati stigmatizaciju oboljelog člana obitelji od strane šire zajednice, što može
rezultirati izolacijom ili smanjenim društvenim uključenjem obitelji. Osim toga, obitelj može biti
suočena s prilagodbama u svakodnevnom životu, kao što su ograničavanje društvenih aktivnosti
ili prilagođavanje okoline kako bi se osigurala sigurnost i udobnost bolesnom članu. S druge
strane, bolest može potaknuti rast obiteljske kohezije i međusobne podrške. Kroz zajedničko
suočavanje s izazovima, obitelj može razviti nove načine komunikacije, empatije i međusobnog
razumijevanja. Stručna podrška, poput savjetovanja ili obiteljske terapije, može biti ključna u
procesu prilagodbe i oporavka. Kroz stručno vođene intervencije, obitelj može naučiti nove
strategije suočavanja, prevladati konflikte i izgraditi otpornost kako bi se nosila s izazovima bolesti
»Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način
Ispitivanje Listeria monocytogenes u kobasicama malih proizvođača
Hrana predstavlja pogodan medij za rast i razvoj mikroorganizama, odnosno ona može biti
medij za nastanak bolesti koje se prenose hranom. Stoga, pitanje sigurnosti hrane je stalno
prisutno kao potencijalni javnozdravstveni problem. Brojni mali proizvođači proizvode
fermentirane kobasice u svom domaćinstvu, a tijekom faza proizvodnje može doći do
kontaminacije bakterijom Listeria monocytogenes jer je ona prisutna u svim sastavnicama
okoliša. U ovom radu je prikazana prisutnost Listeria monocytogenes u suhim kobasicama na
području grada Županje, skupljenih u periodu od travnja 2023. godine do svibnja 2023. sa
raznih malih gospodarstava i domaćinstava. Testovi identifikacije ukazali su na prisutnost
Listeria monocytogenes u tri od dvadeset uzoraka (15 %). Brojanjem kolonija (CFU) utvrđeno
je kako dva uzorka od pet imaju porast od više od 100 cfu/g, dok su ostali uzorci imali
značajno manji porast.
Izmjeren je aktivitet vode i pH vrijednost uzoraka kako bi se utvrdilo pogoduju li kobasice
rastu i razvoju Listeria. Aktiviteti vode uzoraka u kojima je identificirana Listeria
monocytogenes su imali vrijednosti aktiviteta pogodne za preživljanje ove bakterije. U istu
svrhu izmjeren je pH uzoraka. Kako je Listeria mikroorganizam koji preživljava u veoma
širokom rasponu kiselosti (4-9,7), dobivene pH vrijednosti uzoraka pogodne su za rast i razvoj
iste.
Zaključno, na osnovu dobivenih rezultata, dokazana je prisutnost patogene bakterije Listeria
monocytogenes u fermentiranim suhim kobasicama koje su izrađene u domaćinstvu. Kako bi
se uklonila ili smanjila prevalencija Listeria monocytogenes, donesena je Uredba komisije od
strane Europske Unije. Mikrobiološkim kriterijima za Listeria monocytogenes utvrđene su
smjernice i standardi koji se koriste za procjenu prisutnosti i razine ovog bakterijskog
patogena u prehrambenim proizvodima. Kriteriji su osmišljeni kako bi se osigurala sigurnost
hrane i zaštitilo javno zdravlje sprječavanjem konzumacije hrane kontaminirane s bakterijom
Listeria monocytogenes. Pridržavanjem ovih kriterija pomaže proizvođačima hrane,
proizvođačima i regulatornim agencijama u praćenju i kontroli prisutnosti patogena u
različitim prehrambenim proizvodima
Prevencija ozljeda u kući u populaciji odraslih osoba
Ozljede u kui kod odraslih osoba predstavljaju znaajan javnozdravstveni problem s
potencijalno ozbiljnim posljedicama. Iako su domovi tradicionalno smatrani sigurnim
okru~enjima, ozljede u kui esto su prisutne i mogu biti uzrokovane razliitim imbenicima.
Padovi su jedan od najebih uzroka ozljeda u kui kod odraslih osoba. Mogu se dogoditi zbog
skliskih podova, nepravilnog osvjetljenja, nepropisnog koribtenja stepenica ili lobeg odr~avanja
kuanstva. Trovanja mogu nastati konzumacijom kontaminirane hrane ili pia, uzimanjem
pogrebnih lijekova ili kemikalija, ili udisanjem otrovnih plinova kao bto su ugljini monoksid.
Uzrokovane su nepravilnom upotrebom alata, opreme ili neispravnom radnom okolinom kod
kunih popravaka ili projekata. Ukljuuju ozljede uzrokovane nezgodama poput rezanja no~em,
opekotinama, elektrinim udarima, ili ak ozljedama uzrokovanima kunim ljubimcima.
Prevencija ozljeda u kui kod odraslih osoba kljuna je za smanjenje njihove uestalosti i
ozbiljnosti. To mo~e ukljuivati osiguranje sigurnih uvjeta u kui, pravilno rukovanje
kemikalijama, koribtenje sigurnosne opreme pri radu, redovito odr~avanje kuanstva, i
obrazovanje o sigurnosti u kui
Život prije i poslije transplantacije srca
Transplantacija srca koristi se kao metoda liječenja bolesnika u terminalnom stadiju zatajenja srca, aritmijama, koronarnom bolesti srca, hipertrofičnom kardiomiopatijom ili prirođenim srčanim manama kod kojih ne postoji mogućnost poboljšanja farmakoterapijom ili kirurškim liječenjem. Procjena funkcijske sposobnosti kod takvih bolesnika može se provoditi s više metoda, a od njih se najčešće koristi spiroergometrija, test šestminutnog hodanja i ergometrija. Nakon što se testom tipizacije tkiva utvrdi odgovarajuće srce, kako bi se osigurao uspješan transplantacijski postupak, važno je dobro koordinirati transplantacijski i eksplantacijski tim, a time će se također smanjiti vrijeme ishemije srca. Za zaštitu srca nakon eksplantacije koristi se kardioplegijska otopina bogata kalijem, a srce je potrebno čuvati na temperaturi između 4 i 10 stupnjeva. Iskušane su mnoge metode kako bi se produžilo vrijeme do dolaska ishemije srca dodavanjem u kardioplegijske otopine razne farmakološke dodatke kao i testiranje raznih prijenosnih uređaja za transport srca. Čimbenici koji mogu utjecati na to uključuju vrijeme potrebno za pripremu i uklanjanje ostalih organa tijekom transplantacije više organa, trajanje transporta srca, potencijalni problemi s pripremom anestezije primatelja te kirurške izazove kod pacijenata koji su imali prethodne operacije srca, a posebno kod bolesnika sa sustavima za mehaničku potporu cirkulaciji. Razdoblje od prvih osam sati izrazito je važno za optimizaciju funkcije srca. Nakon početne stabilizacije i odvajanja pacijenta od izvantjelesnog krvotoka, slijedi razdoblje normalne funkcije rada srca tokom kojeg je pacijent relativno stabilan. Ovo se razdoblje naziva „zlatno razdoblje“, a traje oko osam sati. Uloga medicinske sestre je iznimno velika u procesu transplantacije srca, od samog prijema pacijenta u bolnicu i psihičke potpore pa u konačnici smještanja bolesnika u Jedinicu intenzivnog liječenja te pružanja postoperacijske skrbi, edukacije i potpore nakon izlaska iz bolnice. Glavni cilj sestrinske njege u poslijeoperacijskom razdoblju je primjena specifične njege, rano prepoznavanje komplikacija, dijagnosticiranje i prepoznavanje važnih sestrinskih problema te provođenje intervencija u rješavanju tih problem
Uloga medicinske sestre/tehničara u izvanbolničkoj hitnoj službi
Rad u izvanbolničkoj hitnoj službi izrazito je kompleksan, zahtijeva visoku razinu znanja, vještina i odgovornosti. U Republici Hrvatskoj izvanbolnička hitna medicinska služba organizirana je kroz županijske zavode, a krovna ustanova je Hrvatski zavod za hitnu medicinu. Rad je organiziran kroz timove T1, T2 i Prijavno-dojavnu jedinicu, dok je od prošle godine uspostavljena i hitna pomorska medicinska služba, a od ožujka 2024. godine i helikopterska hitna medicinska služba. Medicinska sestra/tehničar ima izrazito važnu ulogu unutar sustava hitne. Razvojem i reorganizacijom sustava hitne medicinske sestre/tehničari svakodnevno se susreću s novim izazovima. Oni su ti, koji po dolasku na mjesto intervencije, prvi ostvaruju kontakt s pacijentom, sudjeluju u prepoznavanju hitnih stanja i donošenju brzih odluka vezanih uz stanje pacijenta. Sudjeluju u terapiji i provođenju medicinskih postupaka i brinu o medicinskoj opremi, a na određenim radnim mjestima medicinske sestre/tehničari su u potpunosti samostalni. Također, moraju imati razvijene komunikacijske vještine kako bi dobili ključne informacije o određenom događaju, kako bi mogli smiriti pacijenta i pružiti emocionalnu podršku obitelji u stresnim situacijama te kako bi ostvarili uspješnu komunikaciju s članovima tima. Cilj ovog rada je prikazati koliko je uloga medicinske sestre/tehničara u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi kompleksna i koliko je bitna stručnost, kontinuirano usavršavanje, odgovornost, timski rad i empatija kako bi rad medicinske sestre/tehničara bio uspješan i kako bi se prevladali svakodnevni izazovi koji se pred njih stavljaju
Trijaža bolesnika u objedinjenom hitnom prijemu
Trijaža, koja potječe od francuske riječi trier što znači razvrstati ili odabrati, razvila se stoljećima kako bi postala neizostavna komponenta hitne medicinske pomoći. Prvobitno razvijena tijekom rata kako bi se ukazalo na prioritet liječenja ranjenih vojnika, trijaža je kasnije prilagođena za civilnu primjenu, posebice u bolničkim odjelima hitne pomoći. Australsko-azijska trijažna ljestvica (ATS), uvedena 1990-ih, standardizirala je proces, pružajući sustavni okvir za procjenu i određivanje prioriteta pacijenata na temelju težine njihovog stanja. Standardni trijažni sustavi igraju ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete hitnih prijema pružanjem strukturiranog pristupa procjeni pacijenata i određivanju prioriteta.. Primjena trijažnih ljestvica, kao što je ATS, revolucionirala je hitnu medicinu osiguravajući da pacijenti dobiju pravodobnu i odgovarajuću skrb na temelju hitnosti njihovog stanja. Ljestvice kategoriziraju pacijente u različite kategorije, usmjeravajući učinkovitu preraspodjelu resursa i osoblja. Iznimno je važna učinkovita komunikacija koju provode medicinske sestre i anamnezom ili heteroanamnezom saznaju stanje bolesnika. U bolničkoj hitnoj službi medicinske sestre imaju višestruke uloge, od pružatelja prve skrbi do koordinatora skrbi za pacijente. Medicinske sestre za trijažu odgovorne su za brzu procjenu stanja pacijenata, određivanje prioriteta intervencija i započinjanje odgovarajućeg liječenja. Moraju posjedovati snažne kliničke vještine, sposobnosti kritičkog razmišljanja i učinkovite komunikacijske tehnike kako bi uspješno upravljali složenošću hitne medicine. Međutim, usprkos prednostima standardnih trijažnih sustava, hitni odjeli i dalje se suočavaju s izazovima povezanim s povećanjem broja pacijenata, razvojem zdravstvenih potreba i ograničenjima radne snage. Rješavanje ovih izazova zahtijeva višestruki pristup koji kombinira učinkovite trijažne protokole, pojednostavljene procese i stalne inicijative za poboljšanje kvalitete kako bi se osiguralo da pacijenti dobiju pravovremenu i visokokvalitetnu skrb u hitnim slučajevima
Akutna skrb za bolesnika s anafilaktičkim šokom
Anafilaktiki bok predstavlja akutno hitno medicinsko stanje obilježeno brzim i sustavnim
alergijskim odgovorom, koji zahtijeva brzu i odlunu intervenciju kako bi se sprijeili
potencijalno fatalni ishodi. Ovaj rad pruža strategije upravljanja akutnom skrbi koje su
neophodne za lijeenje anafilaktikog boka u klinikim uvjetima. Poevbi s kritinom
poetnom procjenom, prepoznavanje klinike slike kod anafilaktikog boka, komplikacije
ukoliko se ne prepozna na vrijeme, dijagnostika, lijeenje, te proces zdravstvene skrbi. Cilj
rada je naglasiti važnost ranog prepoznavanja simptoma te k istom pristupiti brzo kako bismo
sprijeili komplikacije i postigli najbolju skrb za pacijenta. U radu se naglabava važnost
upravljanja dibnim putovima, reanimacije tekuine i kontinuiranog praenja vitalnih znakova
kako bi se osigurala optimalna stabilizacija pacijenta i odgovor na terapiju. Osim akutne faze,
rad naglabava važnost planiranja otpusta, bto ukljuuje edukaciju pacijenata o izbjegavanju
alergena, prepoznavanju ranih znakova upozorenja i pravilnom koribtenju autoinjektora
epinefrina. Cilj rada je pružateljima zdravstvenih usluga naglasiti važnost vjebtog snalaženja
u složenosti anafilaktikog boka, ime btite dobrobit pacijenata i njeguju kulturu pripravnosti
u hitnim sluajevima. Brza i pravovremena reakcija može biti kljuna za preživljavanje osobe
u anafilaktikom boku, stoga je važno biti upoznat sa simptomima i postupcima prve pomoi.
Također, pregledom najnovije literature i strunih lanaka prikazati e se najnovije smjernice
u skrbi za pacijenta s anafilaktikim bokom
Smanjenje širenja štetnika uz pravilno zbrinjavanje otpada prehrambene industrije
Koncept završnog rada temelji se na potrebnim procesima smanjenja širenja glodavaca u prehrambenoj industriji. Provođenjem potrebnih procesa osigurao bi se lagodan život bez rizika od oboljevanja različitih zaraznih bolesti. Takva okolina je moguća uz pravilnu izvedbu DDD mjera od strane vanjskih DDD službi zaduženih za njih na zadani subjekt. Ovlaštena vanjska DDD služba treba osmisliti i dostaviti poslodavcu prehrambene industrije koncept o provedbi DDD mjera kroz narednu godinu. Ovlašteni izvođači bi trebali svesti incidenciju na najniže granice, ali i uz podučavanje zaposlenika za pridržavanje pojedinih mjera kako bi zadatak bio ostvaren. Prilikom provođenja potrebnih mjera koristi se i HACCP sustav (sustav samokontrole) koji služi kao proces analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka. On obuhvaća cijeli niz preventivnih postupaka s krajnjim ciljem, a to je zdravstveno ispravna hrana. Poveznicu s takvim sustavom imaju i mjere dezinsekcije i dezinfekcije, kao i jedan od bitnijih procesa očuvanja zdravlja, a to je deratizacija, koja se provodi od davnina. Pravilnim provođenjem DDD mjera te zbrinjavanje otpada, štiti se ljudsko zdravlje na najvećim razinima. Uz navedene mjere bitno je rukovanje hranom koje mora biti popraćeno najvišom higijenskom razinom. To podrazumijeva osobnu higijenu, te higijenu i redovito čišćenje prostora, proizvodnih pogona i opreme. Bez svih potrebnih mjera i postupaka, prehrambena industrija kao i bilo koji lanci s hranom, bili bi izravan nositelj mnoštva bolesti kao i infekcija. Takvo stanje bi nastalo jer je hrana odličan medij za stvaranje i reprodukciju mikroorganizama. Isto tako, mnoge štetnike hrana privlači poput glodavaca i člankonožaca koji su rezervoari zaraznih bolesti. Ljudi trebaju osvijestiti moć i bitnosti datih procesa kako bi sačuvali ponajprije sebe, ali i druge te time stvorili sigurnu okolinu za suživot. Glavni cilj DDD mjera i pravilno zbrinjavanje otpada nam daje na znanje da uz informiranost i pravovremeno reagiranje, možemo svesti rizike za zdravlje na minimum