Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Metode hibridizacije nukleinskih kiselina
No full textUbrzani napredak genetike i molekularne biologije u zadnjih pedesetak godina
potaknuo je nastanak brojnih hibridizacijskih metoda koje se iz dana u dan neprestano
razvijaju. Hibridizacija nukleinskih kiselina temelji se na komplementarnom sparivanju
baza između DNA i/ili RNA lanaca te omogućuje specifično prepoznavanje,
identifikaciju i analizu ciljnih sekvenci u različitim biološkim uzorcima. Radi boljeg
razumijevanja kako funkcionira proces hibridizacije bitno je poznavati strukturu i
svojstva nukleinskih kiselina. Neizostavan korak pri izvođenju hibridizacije nukleinskih
kiselina je denaturacija, koja se odvija pri povišenim temperaturama ili u određenim
kemijskim uvjetima. U procesu denaturacije dolazi do razdvajanja dvostruke uzvojnice
DNA koja se na nižim temperaturama ponovno spaja (renaturira) sa komplementarnom
sekvencom. Kod metoda hibridizacije nukleinskih kiselina prethodno spomenute
komplementarne sekvence nalaze se na sondama. Sonde su kratki, sintetski nizovi
nukleotida koji služe za specifično prepoznavanje/vezanje određenih sekvenci DNA ili
RNA.
U ovom radu opisane su četiri ključne hibridizacijske metode, a to su
Southernova metoda otiska, northernska metoda otiska, fluorescentna in situ
hibridizacija (FISH) i metoda DNA mikročipova (microarrays). Svaka od ovih metoda
pronalazi svoje mjesto u istraživanju ekspresije gena, otkrivanju mutacija i
kromosomskih aberacija te u dijagnostici genetskih bolesti. Također, navedene su
prednosti i nedostaci metoda te sama primjena u genetičkoj dijagnostici
Korištenje mobilnih uređaja u zdravstvenim bolničkim ustanovama
No full textIntegracija mobilnih zdravstvenih tehnologija i umjetne inteligencije omogućuje precizniju
dijagnostiku, personalizirane terapije i poboljšano praćenje pacijenata, posebice u liječenju
kroničnih bolesti. AI algoritmi i IoT senzori unapređuju telemedicinu i omogućuju rano
prepoznavanje komplikacija. Unatoč prednostima, izazovi uključuju sigurnost podataka, etička
pitanja i regulatorne prepreke. Hrvatski zdravstveni sustav ima potencijal za digitalnu
transformaciju uz odgovarajuću infrastrukturu, edukaciju i sigurnosne mjere
Monitoring komaraca na području Bjelovarsko-bilogorske županije u razdoblju od 2023. do 2024. godine
No full textSAŽETAK Invazivne vrste komaraca su na području Hrvatske predmet različitih istraživanja u okviru javnozdravstvenog djelovanja, a radi osobine molestiranja i sposobnosti prijenosa uzročnika bolesti. Ovaj rad, osim opisa biologije invazivnih vrsta komaraca i bolesti koje one prenose, donosi rezultate monitoringa invazivnih vrsta komaraca Aedes albopictus i Aedes japonicus na području Bjelovarsko-bilogorske županije tijekom 2023. i 2024. godine. Monitoring na terenu je obavljen uz pomoć metode uzorkovanja jaja ovipozicijskim klopkama. Metoda je relativno jednostavna i jeftina za primjenu, rano otkrivanje i nadzor invazivnih komaraca. Tijekom dvije godine monitoring je proveden na istih šest makro i 18 mikro lokacija. Rezultati potvrđuju prisutnost Ae. albopictus na svim istraživanim makrolokacijama tijekom obje godine. Vrsta Ae. japonicus je pronađena u 2023. godini na četiri, a u 2024. na tri makrolokacije (među njima je jedna koja nije zabilježena 2023. godine). Rad donosi i osvrt na rezultate monitoringa provedenog na području županije tijekom prethodnih godina. Iako su invazivne vrste komaraca Ae. albopictus i Ae. japonicus udomaćene na području Bjelovarsko-bilogorske županije, nužno je nastaviti s monitoringom kako bi se pratile promjene u brojnosti i prisutnosti vrsta, na temelju čega je moguće procijeniti rizik pojave, odnosno prijenosa bolesti. Također, kontinuirani nadzor ključan je za planiranje mjera suzbijanja, a s ciljem smanjenja razine molestiranja te sprječavanja pojave i širenja komarcima prenosivih bolesti. S obzirom na podatke dobivene monitoringom, djelatnici Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije kontinuirano provode javnozdravstvene akcije kako bi educirali stanovništvo o važnosti uklanjanja umjetnih legla, a s ciljem smanjenja brojnosti komaraca, smanjenja unosa biocida u okoliš te smanjenja rizika za pojavu zaraznih bolesti
Uloga vitamina i minerala u fiziološkim funkcijama
No full textVitamini i minerali imaju važnu ulogu u brojnim fiziološkim procesima,
uključujući metabolizam, imunosni odgovor, sintezu tkiva, prijenos živčanih impulsa i
održavanje homeostaze. Vitamini se dijele na one topljive u mastima (A, D, E, K) i topljive
u vodi (B kompleks i vitamin C), pri čemu svaki ima specifične funkcije i izvore u prehrani.
Minerali poput kalcija, magnezija, željeza, cinka, kalija, natrija i klorida neophodni su za
normalno funkcioniranje organizma, a njihova ravnoteža ključna je za sprječavanje
deficijencija ili toksičnosti. Deficijencije ovih nutrijenata mogu dovesti do ozbiljnih
zdravstvenih problema, poput anemije (nedostatak željeza), osteoporoze (nedostatak
kalcija i vitamina D), poremećaja živčanog sustava (nedostatak magnezija) i smanjene
otpornosti na infekcije (nedostatak vitamina C i cinka). S druge strane, prekomjerni unos
može uzrokovati toksične učinke, posebno kod vitamina topljivih u mastima i minerala
poput željeza. Stoga je važno postići ravnotežu u unosu, što se može ostvariti pravilnom
prehranom, a u određenim slučajevima i suplementacijom. Pritom treba posvetiti pažnju
međudjelovanju vitamina i minerala jer neke kombinacije mogu poboljšati apsorpciju (npr.
vitamin C i željezo), dok druge mogu inhibirati (npr. kalcij i željezo). Razumijevanje ovih
interakcija važno je za optimizaciju njihovog unosa u organizam uravnoteženom
prehranom ili kroz vitaminske i mineralne dodatke
Analiza učinkovitosti sintetskih i mineralnih UV filtera te njihov utjecaj na zdravlje i okoliš
No full textAkutni i kronični učinci ultraljubičastog zračenja na ljudsko zdravlje već dugo
vremena izazivaju zabrinutost. Poznato je da akutni učinci ultraljubičastog zračenja
uzrokuju eritem, odgođeno tamnjenje i stvaranje slobodnih radikala. Osim akutnih
učinaka, kronični učinci ultraljubičastog zračenja uključuju imunosupresiju, fotostarenje,
pogoršanje stanja kože, fotodermatoze i fotokarcinogenezu. Kako bi se koža zaštitila od
štetnih učinaka ultraljubičastog zračenja, razvijeni su sintetski UV filteri, aktivne
komponente krema za sunčanje. Međutim, postoje ozbiljne sumnje da ovi filteri mogu
izazvati štetne učinke na ljude i okoliš. Njihovi negativni učinci procjenjuju se već više od
20 godina što dovodi do ažuriranja zakonodavstva kojim su regulirani. Neke znanstvene
studije pokazuju da sintetski UV filteri mogu dovesti do poremećaja endokrinog sustava,
hepatotoksičnosti, mutagenosti i sistemske toksičnosti. Alternativa za sintetske UV filtere
postoji, to su mineralni filteri, ali se neprestano vode rasprave o njihovoj nedovoljnoj
učinkovitosti od opasnih UV zračenja. Cilj ovog rada je analizirati trenutačno dostupne
znanstvene podatke o učinkovitosti mineralnih i sintetskih UV filtera te istaknuti njihove
prednosti i nedostatke u djelovanju na ljudsko zdravlje i okoliš. U sklopu rada provesti će
se i anketa u kojoj se želi provjeriti informiranost građana o važnosti korištenja UV filtera
u zaštiti od sunčeve svjetlosti te njihove navike kod odabira te grupe proizvoda. U radu će
se analizirati i određeni broj proizvoda za sunčanje dostupnih na hrvatskom tržištu kako
bi se dobio uvid o najčešće korištenim UV filterima u praksi kao i podatak o njihovoj
koncentraciji u proizvodu koja će se usporediti sa zakonskim ograničenjima
Darivanje organa i etičnost
No full textTransplantacija organa i tkiva je ustaljeni oblik liječenja. Pojedini dijelovi tijela
umrle osobe mogu dobro nadomjestiti oštećeni organ ili tkivo pacijenta. Broj pacijenata
koji čekaju na transplantaciju uvijek je veći od broja umrlih darivatelja organa koji se
mogu dobiti u pojedinim transplantacijskim mrežama. U završnom radu je opisana
transplantacijska djelatnost, a s obzirom na konstantan i svugdje prisutan nedostatak
ljudskih organa i tkiva za transplantaciju, istraživanje dostupne literature ukazuje na
opredijeljenost ljudi za posmrtno darivanje.
Pojam etike detaljnije je definiran jer se u području transplantacije pojavljuju
mnoga etička pitanja. Ujedno se predstavlja etičko načelo autonomije koje pojedincu
daje pravo da odlučuje o sebi. U sestrinstvu, etika spaja filozofske poglede i vrijednosti
o moralnoj dimenziji rada medicinskih sestara i tehničara. Budući da su vrijednosti toliko
individualne i ovisne o mnogim utjecajima, bilo je potrebno uspostaviti zajednički
nazivnik i svim skupinama istaknuti osnovne i najvažnije moralne vrijednosti te ih
definirati kao etička načela u profesionalnim kodeksima
Zdravlje kao odraz unutarnjeg mira: pregled tradicionalnih i alternativnih pristupa u tumačenju uzroka psihosomatskih bolesti
No full textTeorija integrativnog zdravlja dr. Nadera Butta predstavlja nov i sveobuhvatan model koji povezuje tijelo, psihu i dušu u jednu funkcionalnu cjelinu, čime nudi drugačiji pogled na uzroke bolesti i mogućnosti liječenja. Prema Buttu, korištenjem univerzalnog zakona četiri faze života, ekscitacija, ekspanzija, kontrakcija i relaksacija, moguće je precizno prepoznati energetske i psihološke obrasce koji prethode nastanku bolesti. Bolest se ne tumači kao izolirani fiziološki poremećaj, već kao posljedica nerazriješenih emocionalnih konflikata i psihičkih trauma koje uzrokuju blokade u protoku vitalne energije. U radu je detaljno prikazan ovaj inovativni model, ali i izvršen kritički osvrt na mjesto i ulogu komplementarne i alternativne medicine u odnosu na konvencionalnu medicinu. Istražuju se sličnosti i razlike između zapadne biomedicine, tradicionalne kineske medicine i ayurvede te se naglašava potreba za njihovom integracijom u suvremenoj zdravstvenoj praksi. Dodatno se analiziraju čimbenici poput spola, embriološkog podrijetla tkiva, roditeljske ljubavi i životnog stila koji oblikuju energetski sustav pojedinca. Poseban naglasak stavljen je na sposobnost pojedinca da prepozna, obradi i transformira stres u osobni rast i iscjeljenje. Zaključno, zdravlje se definira kao stanje dinamičke unutarnje ravnoteže, a iscjeljenje kao proces svjesne harmonizacije između psihe, tijela i duše
Nedostatna zdravstvena njega na bolničkim odjelima
No full textZdravstvena njega ini temelj zdravstvenog sustava i kljuna je za pru~anje sveobuhvatne
skrbi pacijentima tijekom bolnikog lijeenja. Iako se u suvremenom drubtvu sve vibe naglabava
va~nost kvalitetne zdravstvene usluge, mnoge bolnike ustanove i dalje se suoavaju s problemom
nedostatne zdravstvene njege. Ovaj rad bavi se analizom uzroka, posljedica i moguih rjebenja
problema nedostatne zdravstvene njege na bolnikim odjelima, oslanjajui se iskljuivo na strunu
literaturu, zakonske akte, izvjeba bolnica, podatke zdravstvenih sindikata te međunarodne
statistike izvore. U teorijskom dijelu rada pojabnjen je pojam zdravstvene njege, istaknuta je uloga
medicinskih sestara i tehniara te su analizirani normativni okviri koji definiraju standarde i etike
obveze u pru~anju zdravstvene skrbi. Poseban naglasak stavljen je na zakonske propise Republike
Hrvatske, kao i na međunarodne smjernice i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Kroz analizu uzroka nedostatne zdravstvene njege, istaknuti su najebi problemi: nedostatak
osoblja, preoptereenost zdravstvenih radnika, neadekvatna organizacija rada, loba komunikacija
unutar zdravstvenog tima te nedovoljna kontinuirana edukacija. Rezultati analize pokazuju da se
ovakvi problemi negativno odra~avaju na sigurnost pacijenata, uestalost komplikacija, duljinu
hospitalizacije, moral i profesionalno zadovoljstvo zaposlenika, kao i na reputaciju bolnikih
ustanova. U analitikom dijelu rada predstavljeni su podaci iz izvjeba Ministarstva zdravstva,
publikacija Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehniara te
rezultati istra~ivanja provedenih u okviru europskih zdravstvenih institucija. Također su prikazani
primjeri dobre prakse iz zemalja Europske unije koje su implementacijom sistemskih promjena
znaajno unaprijedile kvalitetu zdravstvene njege. Na kraju rada predlo~ene su konkretne
preporuke za poboljbanje stanja: poveanje ulaganja u ljudske resurse, bolje planiranje radnih
smjena, unaprjeđenje međuljudske komunikacije unutar timova te kontinuirano struno
usavrbavanje. Ovim radom ~eli se potaknuti rasprava o sustavnim promjenama koje bi rezultirale
kvalitetnijom i dostupnijom zdravstvenom njegom u bolnicama, na dobrobit i pacijenata i
zdravstvenih djelatnik
Komplikacije nakon kirurškog zahvata na bubrezima
No full textKirurški zahvati na bubrezima, uključujući nefrektomiju, parcijalnu nefrektomiju,
pieloplastiku i druge uobičajene operativne postupke, predstavljaju značajan terapeutski
pristup u liječenju malignih i benignih bolesti bubrega. Unatoč napretku kirurških tehnika i
perioperativne skrbi, postoperativne komplikacije ostaju važan klinički izazov koji može
utjecati na ishod liječenja i kvalitetu života pacijenata. Kirurški zahvati na bubrezima
predstavljaju važan terapijski pristup u liječenju različitih patoloških stanja, uključujući
tumore, opstrukcijske uropatije, kongenitalne anomalije i traume. Unatoč kontinuiranom
napretku u kirurškim tehnikama i perioperativnoj skrbi, postoperativne komplikacije i dalje
predstavljaju značajan izazov koji može utjecati na ishod liječenja i dugoročnu prognozu
pacijenata. Komplikacije su neželjeni događaji koji se mogu javiti nakon operativnih zahvata i
negativno utjecati na proces oporavka pacijenta. One mogu biti posljedica kirurškog postupka,
individualnih karakteristika pacijenta ili perioperativnih faktora. Postoperativne komplikacije
najčešće uključuju probleme s cijeljenjem tkiva, infekcije, poremećaje u funkciji operiranog
organa te sistemske reakcije organizma na kirurški stres. Problemi s cijeljenjem tkiva mogu se
manifestirati produljenim zacjeljivanjem rane, dehiscencijom ili stvaranjem seroma i
hematoma, što može dovesti do potrebe za dodatnim kirurškim intervencijama. Infekcije
predstavljaju ozbiljan rizik, jer mogu uključivati površinske ili duboke infekcije kirurške rane,
kao i infekcije mokraćnog sustava, koje su česte nakon operacija na bubrezima zbog blizine
urinarnog trakta. Poremećaji u funkciji operiranog organa mogu se očitovati smanjenjem
bubrežne funkcije, što može biti posljedica ishemijskih oštećenja, okluzije krvnih žila ili
neadekvatne perfuzije preostalog bubrežnog tkiva. U težim slučajevima može doći do akutnog
bubrežnog zatajenja, što zahtijeva dodatno medicinsko zbrinjavanje. Sistemske reakcije
organizma na kirurški stres mogu uključivati metaboličke i hemodinamske promjene, poput
hipotenzije, hipovolemije i poremećaja elektrolita, što dodatno može komplicirati
postoperativni tijek. Tromboembolijske komplikacije, kao što su duboka venska tromboza i
plućna embolija, također predstavljaju značajan problem kod pacijenata s duljim razdobljima
nepokretnosti nakon operacije. Prevencija komplikacija temelji se na pažljivoj preoperativnoj
pripremi pacijenta, optimizaciji njegovog zdravstvenog stanja te izboru adekvatne kirurške
tehnike. Intraoperativna pažnja na hemostazu, sterilne uvjete i atraumatsku manipulaciju
tkivima smanjuje rizik od komplikacija. Postoperativna skrb, uključujući adekvatnu
analgeziju, rano mobiliziranje pacijenta, praćenje vitalnih funkcija i redovite kontrole
laboratorijskih parametara, ključna je za smanjenje incidencije komplikacija i poboljšanje
ishoda liječenja. Postoperativna skrb igra ključnu ulogu u minimiziranju komplikacija i
osiguravanju uspješnog oporavka. Rano prepoznavanje znakova komplikacija, poput
hematurije, vrućice, hipotenzije ili oligurije, omogućuje pravovremenu intervenciju i
smanjenje rizika od ozbiljnih posljedica. Adekvatna analgezija, rana mobilizacija pacijenta te
praćenje vitalnih funkcija i laboratorijskih parametara standardni su postupci u
postoperativnoj skrbi. U slučaju pojave komplikacija, potrebna je promptna reakcija koja
može uključivati konzervativno liječenje, endovaskularne zahvate ili reintervencije. Iako su
kirurški zahvati na bubrezima često nužni i učinkoviti terapijski postupci, potencijalne
komplikacije mogu značajno utjecati na postoperativni tijek i dugoročne ishode pacijenata
Fizioterapijski pristup pacijentima nakon operacije karcinoma dojke
No full textKarcinom dojke najčešća je maligna bolest kod žena kako u svijetu tako i u Hrvatskoj.
Vrlo rijetko se javlja i kod muškaraca. Ne zna se točan uzrok karcinoma dojke, ali postoje rizični
čimbenici koji utječu na pojavu bolesti, a to su: spol, dob, način života, spolni hormoni,
mutacije, nasljedni faktor... Žene kod kojih je identificirana mutacija gena BRCA1 ili BRCA2
imaju velike šanse za oboljenje. Vrlo je važno rano dijagnosticiranje bolesti jer što je manji
stadiji bolesti to je veća šansa za izlječenje.
Samopregled je najjednostavnija metoda dijagnostike koju žena provodi samostalno kod
kuće. Žena opservira moguće promjene na dojki kao što su crvenilo, veličina dojki, eventualni
iscjedak, te palpira moguće kvržice. Ostale dijagnostičke metode su mamografija, ultrazvuk,
magnetska rezonanca i biopsija. Osobito je važan Nacionalni program ranog otkrivanja raka
dojke koji se u Hrvatskoj provodi od 2006. godine u sklopu kojeg se žene u dobi od 50. do 69.
godine života pozivaju na besplatni mamografski pregled.
Metoda liječenja karcinoma dojke ovisi o vrsti, veličini, lokalizaciji i stadiju karcinoma,
a koriste se kirurško liječenje, radioterapija i sistemsko liječenje (kemoterapija, hormonska
terapija i ciljana terapija). Kirurški zahvat je nezaobilazna metoda liječenja. Postoje radikalni i
poštedni kirurški zahvat. Radikalni kirurški zahvat ili mastektomija označava odstranjivanje
tumora ali i cijele dojke, a poštedni kirurški zahvat nastoji očuvati što više zdravog tkiva dojke.
Mnoge su posljedice kirurškog liječenja karcinoma dojke, posebice mastektomije, kao što su
bol, ograničena pokretljivost ramena, slabost mišića, stvaranje limfnog edema, promjene u
posturi te psihološke posljedice.
Fizioterapija ima važnu ulogu u rehabilitaciji i oporavku pacijentice. Sastoji se od
fizioterapijske procjene i fizioterapijske intervencije. Procjena po SOAP modelu je početni dio
procesa koji se sastoji od subjektivnog pregleda, objektivnog pregleda, provođenja mjerenja i
testova te postavljanja plana terapije te određivanja ciljeva. S obzirom na vrijeme provođenja,
intervencija se sastoji od 3 faze: rana poslijeoperacijska fizioterapija, kasna poslijeoperacijska
fizioterapija i kasna fizioterapija. Cilj fizioterapije kroz sve tri faze je očuvati funkciju ramena
i ruke, vratiti normalan opseg pokreta u ramenom zglobu, povećati snagu mišića, smanjiti bol,
spriječiti pojavu limfnog edema, poboljšati posturu, educirati pacijenticu te joj omogućiti što
kvalitetniji oporavak i uspješnu integraciju u aktivnosti svakodnevnog život