Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Uvjerenja i stavovi o prevenciji, dijagnostici i liječenju raka dojke
No full textPrimarni cilj ovog istraživanja je istražiti uvjerenja i stavove koji oblikuju ponašanje pojedinaca u vezi s prevencijom, dijagnostikom i liječenjem raka dojke. Rak dojke i dalje je jedan od najučestalijih karcinoma u svijetu, a rano otkrivanje putem redovitih pregleda i pridržavanje učinkovitih protokola liječenja ključni su za poboljšanje stope preživljavanja. Međutim, sudjelovanje pojedinaca u ovim zdravstvenim ponašanjima često je pod utjecajem njihovih percepcija, uvjerenja i stavova. Ispitanici u istraživanju bili su odrasli muškarci i žene, većinom žene, s različitim razinama obrazovanja i informiranosti o raku dojke. Podaci prikupljeni online anketom pokazuju da žene češće sudjeluju u anketama vezanim uz rak dojke. Nadalje, većina ispitanika bila je u dobi od 18 do 25 godina. S obzirom na stupanj obrazovanja, 37.1% ispitanika ima završenu srednju školu, 36.2% ima završen diplomski studij, 16.2% ima završen preddiplomski studij, dok 10.5% ima izavršen magisterij. 82.9% sudionika izjavilo je da nikada nisu bili podvrgnuti mamografiji, dok je 17.1% navelo da jesu. Među ispitanicima 30.5% smatra da je podrška oboljelima od raka dojke u njihovoj zajednici neadekvatna, 29.5% smatra da je podrška dostatna, dok čak 40% nije sigurno.
Čimbenici kao što su povjerenje u medicinske stručnjake, strah od nuspojava liječenja i vjerovanje u učinkovitost alternativnih tretmana mogu značajno utjecati na to hoće li pacijenti slijediti konvencionalne medicinske savjete. Nalazi iz ovog istraživanja imaju za cilj pružiti vrijedne uvide koji mogu informirati o dizajnu kulturno osjetljivijih i psihološki informiranih javnozdravstvenih intervencija. Ove intervencije mogle bi poboljšati stope ranog otkrivanja i pridržavanje liječenja, što bi u konačnici dovelo do boljih zdravstvenih ishoda za one u riziku od ili kod kojih je dijagnosticiran rak dojke. Istraživanjem ovih složenih interakcija između uvjerenja, stavova i zdravstvenog ponašanja, istraživanje pridonosi dubljem razumijevanju prepreka učinkovitoj prevenciji i liječenju raka dojke. Konačni cilj je podržati razvoj ciljanih strategija koje se bave ovim preprekama, čime se povećava učinkovitost programa kontrole raka dojke i smanjuje ukupni teret bolesti
Stavovi srednjoškolaca o raširenosti i javnozdravstvenom značaju dijabetesa
No full textŠećerna bolest ili lat. diabetes mellitus predstavlja kronični metabolički sindrom koji nastaje zbog relativnog ili apsolutnog manjka inzulina. Spada među vodeće svjetske javnozdravstvene probleme i globalna je epidemija suvremenog društva uzrokovana promjenama načina života povezanog sa smanjenjem tjelesne aktivnosti, konzumiranjem visokokalorične hrane i porastom učestalosti debljine. Diabetes mellitus dijelimo na: diabetes mellitus tipa 1, diabetes mellitus tipa 2, gestacijski diabetes mellitus i specifični tipovi diabetesa mellitusa. Predstavlja značajan javnozdravstveni izazov s dugoročnim posljedicama na zdravlje .Glavni uzroci ovog porasta su promjene u načinu života, poput povećanog unosa visokokalorične hrane i smanjene tjelesne aktivnosti. Dijabetes pridonosi smrti gotovo 4 milijuna ljudi svake godine, pri čemu je velik broj tih smrti među osobama mlađim od 60 godina. U Hrvatskoj, situacija nije ništa manje zabrinjavajuća. Prema podacima CroDiab registra i Centra za elektroničke zdravstvene zapise (CEZIH), u 2015. godini registrirano je 260.092 punoljetnih osoba oboljelih od dijabetesa, dok je broj u 2016. godini porastao na 284.185. To je porast od oko 140.000 oboljelih u zadnjih deset godina.
Procjenjuje se da je bolest u 40% slučajeva još uvijek neotkrivena, što znači da ukupan broj punoljetnih osoba oboljelih od dijabetesa premašuje 400.000, što znači da svaka deseta osoba u Hrvatskoj boluje od šećerne bolesti. Simptomi i znakovi dijabetesa melitusa mogu biti raznoliki i često se pojavljuju kod osoba s neliječenim dijabetesom. Jedan od najčešćih simptoma je pojačana žeđ, poznata kao polidipsija. Liječenje dijabetesa temelji se na holističkom pristupu koji uključuje educiranje pacijenata i njihovih skrbnika o samokontroli bolesti, pravilnoj prehrani, redovitoj tjelesnoj aktivnosti, važnosti redovitih liječničkih pregleda te primjeni propisanih lijekova i inzulina. Edukacija i podrška oboljelima od dijabetesa ključni su za uspješno upravljanje bolešću. Pacijenti trebaju biti informirani o prirodi bolesti, mogućim komplikacijama i načinu života koji može pomoći u kontroli glukoze u krvi. Podrška zdravstvenih djelatnika, obitelji i zajednice također je važna za motivaciju i održavanje promjena u načinu života
Radnoterapijska podrška produktivnom i aktivnom starenju
No full textNapisani rad na temu Radno-terapijska podrška kod aktivnog i produktivnog starenja se bazira na tri pojma: radna terapija, aktivno i produktivno starenje.
Kako su navedeni pojmovi usko povezani sa starijom životnom dobi, u prvom dijelu rada će biti objašnjen proces starenja, sa svim svojima fazama i promjenama. Uz to će biti objašnjeno što znači aktivno i produktivno starenje i njegove dobrobiti za osobe.
U drugom dijelu će biti opisana uloga radnog terapeuta u promicanju zdravlja te njezina podrška aktivnom i produktivnom starenju. Primarni cilj radne terapije je postizanje maksimalne samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima pojedinca, te se u ovom dijelu opisuju različite radno-terapijske intervencije koje osobama treće životne dobi pomažu i vode ih prema aktivnom i uspješnom starenju
Molekularna dijagnostika miotonične distrofije
No full textMiotonična distrofija je autosomno dominantna multisistemska bolest s naglaskom na mišićni sustav. To je najčešća monogenska mišićna bolest, a glavne karakteristike su joj miotonija, mišićna slabost i bol u mišićima, katarakta te endokrini poremećaji, a sve češće su zabilježene i promijene u centralnom živčanom sustavu. Razlikujemo dva tipa miotonične distrofije, miotoničnu distrofiju tipa 1 te miotoničnu distrofiju tipa 2. Uzrok miotoničnih distrofija leži u kromosomskim mutacijama ekspandirajućih dijelova gena. Kod miotonične distrofije tipa 1 dolazi do povećanja broja nukleotida tripleta CTG u genu DMPK, dok kod miotonične distrofije tipa 2 dolazi do povećanja broja nukleotida tetrapleta CCTG u genu CNBP. Kao glavni simptom miotonija se javlja izazvana podražajem, refleksno ili pak spontano. Tip 2 rjeđi je nego prvi, a i nešto blaži. Tip 1 se javlja u 3 oblika, a to su kongenitalni oblik, oblik koji se javlja u djetinjstvu i oblik koji se javlja negdje u prijelaznom razdoblju između adolescencije i odrasle dobi, dok se drugi oblik javlja najčešće u zrelijoj dobi. Od simptoma u oba se tipa javljaju miotonija, opća mišićna slabost, mišićna bol i rana katarakta. U miotoničnoj distrofiji tipa 1, s obzirom na oblik i početak javljanja, moguće su i kognitivne poteškoće i respiratorne poteškoće te gastrointestinalne disfunkcije, što se u drugom tipu javlja izuzetno rijetko. Za liječenje miotoničnih distrofija ne postoji terapija koja bi spriječila nastanak simptoma i pojavu bolesti. Liječenje se vrši simptomatski, a najviše se preporučuje redovita kineziterapija. Za dijagnostiku miotoničnih distrofija koristi se uzorak pune krvi, a sama dijagnostika temelji se na metodama molekularne biologije. Za MD1 glavne metode su PCR uz kapilarnu elektroforezu, TP-PCR i hibridizacija po Southernu, a MD2 dijagnosticira se pomoću PCR-a uz gel elektroforezu te također hibridizacije po Southernu
Sestrinska skrb za dijete s Down sindromom
No full textDown sindrom je genetski poremećaj uzrokovan prisutnošću cijelog ili dijela trećeg kromosoma 21, što rezultira ukupno s 47 kromosoma umjesto uobičajenih 46. Osobe s Down sindromom često pokazuju intelektualne poteškoće, specifične fizičke karakteristike, zdravstvene komplikacije te izazove u razvoju jezika i motoričkih vještina. Unatoč ovim izazovima, uz adekvatnu podršku i skrb, osobe s Down sindromom mogu živjeti ispunjen i kvalitetan život. Djeca s Downovim sindromom pokazuju brojne karakteristike, uključujući mikrocefaliju, plosnatu stražnju stranu glave, koso postavljene oči, široko otvorena usta i male dismorfične uši. Često su prisutni i srčane abnormalnosti, kao što su prolaps mitralne valvule i defekti atrijskog i ventrikulskog septuma, a oko 30-40% djece s Downovim sindromom ima srčane greške.
Gastrointestinalni problemi uključuju stenoze i atrezije, dok mokraćno-spolni problemi mogu obuhvatiti kriptorhizam i veziko-ureteralni refluks. Mišićno-koštane anomalije poput hipotonije i hiperelastičnosti zglobova također su česte. Osim toga, djeca s Downovim sindromom često imaju problema s disanjem zbog gornjih dišnih puteva i česte upale srednjeg uha, što može uzrokovati gubitak sluha. Prenatalno testiranje igra ključnu ulogu u ranom otkrivanju Downovog sindroma i drugih genetskih poremećaja. Invazivne metode, poput amniocenteze i horion frondozuma, omogućuju potvrdu dijagnoze, dok neinvazivne metode, poput testa slobodne DNA u majčinoj krvi (NIPT), pružaju precizne rezultate uz manji rizik za majku i fetus.
Od rođenja pa do prvog mjeseca života, važno je potvrditi dijagnozu putem fizičkih i genetskih testova, pratiti srčane mane, prehranu i zdravlje vida i sluha, te pružiti ranu intervenciju za optimalan razvoj. U prvim godinama života ključno je praćenje rasta, imunizacija, te redovne provjere specijalista. S godinama, praćenje se proširuje na kontrolu tjelesne aktivnosti, zdravlja srca, sluha, vida i funkcije štitnjače. Rana intervencija, koja uključuje fizikalnu terapiju, radnu terapiju i logopedski rad, ključna je za poticanje optimalnog razvoja djeteta s Downovim sindromom. Senzomotorni razvoj obuhvaća razvoj krupne i fine motorike, a logopedski rad pomaže u poboljšanju govornih vještina. Prehrana, tjelesna aktivnost i podrška mentalnom zdravlju također igraju značajnu ulogu.
Sveobuhvatan pristup u skrbi i praćenju djece s Downovim sindromom je od ključne važnosti za osiguranje njihove kvalitete života i optimalizaciju njihovog razvoja. Od
prenatalnog testiranja do stalnog praćenja zdravlja i razvoja, te podrške u obrazovanju i socijalnoj inkluziji, svaka faza je bitna za postizanje najboljih mogućih rezultata i potpune integracije u društvo
Razvoj motoričkih vještina kod djece s Down sindromom
No full textDown sindrom je najčešći kromosomski poremećaj kod ljudi, a pojavljuje se kod 1 djeteta
na 600 do 800 novorođene djece. Uzrok sindroma je nepoznat, ali jedan od kliničkih čimbenika za
njegov razvoj navodi se starija dob majke. Razlikujemo tri vrste sindroma, odnosno trisomiju 21,
translokacijski Down sindrom i mozaicizam.
Djeca s Down sindromom mogu imati brojne zdravstvene probleme te se njihov motorički
razvoj značajno razlikuje od djece s urednim razvojem. Fizičke karakteristike sindroma variraju
od osobe do osobe, ali najistaknutije su male uši, kratki i široki vrat s viškom kože i masnog tkiva,
koso postavljene oči, okruglo lice i široke šake. Kao moguće teškoće navode se slabovidnost,
oštećenje sluha, snižen tonus mišića, usporen psihomotorni razvoj u vidu teškoća u učenju i
interakciji s okolinom, zdravstvene poteškoće te epilepsija. Specifične fizičke karakteristike djece
postavljaju sumnju na razvoj Down sindroma, dok se sama dijagnoza potvrđuje kariotipom.
Uloga fizioterapeuta kod djece s Down sindromom uključuje temeljitu procjenu djetetovog
motoričkog statusa kao i poticanje istog s ciljem optimalizacije njegova uspravljanja i kretanja u
prostoru. Fizioterapijska procjena je ključna za uspješnu intervenciju i poželjno je da bude
sveobuhvatna, uključujući subjektivne i objektivne procjene te specijalizirane testove za djecu
isključivo s Down sindromom. Fizioterapijska intervencija je prilagođena djetetovim potrebama,
U fizioterapiji se primjenjuju različiti modeli podrške u habilitaciji djece s Down sindromom, a
najučinkovitiji su Neurorazvojna terapija prema Bobath konceptu koji se temelji na
neuroplastičnosti te Refleksna lokomocija prema Vojta terapiji. Zbog složenih zdravstvenih
komplikacija koje se javljaju kod djece s Down sindromom, u njihovom tretmanu obično sudjeluje
više stručnjaka iz različitih područja. Danas svakako važno mjesto zauzimaju interdisciplinarni i
transdisciplinarni timski pristupi kako bi se djetetu i njegovoj obitelji pružila potrebna kvaliteta
stručne podrške
Zbrinjavanje djeteta s Edwardsovim sindromom
No full textEdwardsov sindrom poznat i pod nazivom trisomija 18 je druga naj eb a autosomna
kromosomopatija s vibestrukim malformacijama. Prvi ju je opisao John Hilton Edwards.
Obilježava suvibakodnosno tri kopije kromosoma 18. Kao posljedica promjene na
kromosomu javlja se veliki broj spontanih poba aja, osobito u drugom i tre em tromjese ju
trudno e. Gotovo 50% novorođen adi preživi nekoliko dana ili tjedana, ve inom umire u
prvoj godini života. Samo 5 do 10 % djece s blažim oblikom trisomije 18 preživi prvu
godinu života. Zbog toga se ovaj sindrom smatra tebko spojivim sa životom, a medicinske
intervencije kod živorođene djece su uglavnom usmjerene u domeni produljenja kvalitete
života djece, a u najtežim slu ajevima se provodi palijativna skrb. Edwardsov sindrom je
bolest koju karakterizira biroka klini ka slika i loba prognoza. Opisano je vise od 130
razli itih anomalija koje prakti ki mogu zahvatiti sve organe i sustave. Neke od tjelesnih
karakteristika su: niska porođajna masa, mala glava, nisko postavljene deformirane ubi,
mala eljust, mogu je rascjep usne, uski i/ili spubteni o ni kapci, biroko razmaknute o i,
kratka prsna kost, bake su stisnute uz prekriženi drugi i tre i prst, mali nokti, nerazvijeni
pal evi, prekrižene noge, stopalo rotirano prema unutra, hipotonija. Dolazi i do anomalije
bubrega, mokra nog sustava, gastrointestinalnog sustava, problemi s disanjem, hranjenjem,
pojava sr anih prirođenih mana i prisutna je mentalna zaostalost. Specifi nog lijeka nema,
terapija je usmjerena na lije enje prisutnih simptoma, produljenje i pove anje kvalitete
djetetovog života. Zbrinjavanje i njega djeteta zahtijevaju velika stru na znanja i vjebtine
koje medicinska sestra mora usvojiti. U radu e biti opisan Edwardsov sindrom, tipovi
sindroma, kariotipizacija, prisutnost malformacija i poreme aja uzrokovanim sindromom,
dijagnostika i metode lije enja. Cilj rada je opisati ulogu i važnost medicinske sestre u
zbrinjavanju djeteta s Edwardsovim sindromom i opisati psiholobku i edukacijsku pomo
koja je potrebna roditeljima te prikazati s kojim se potebko ama bore tek rođena djeca s
Edwardsovim sindromom.
Klju ne rije i : Edwardso
Fizioterapijska procjena osoba s multiplom sklerozom
No full textMultipla skleroza (MS) je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava
kod koje dolazi do propadanja mijelinske ovojnice živčanih vlakana te dolazi do upalne
reakcije. Najčešće obolijevaju žene i to dva puta više nego muškarci. Najčešće se javlja
između 18. - 50. g. života, a rijetko se javlja prije 15. i nakon 55. godine. Postoje četiri
oblika bolesti, a to su: relapsno remitetni, sekundarno progresivni, primarno progresivni i
progresno relapsni oblik. Najčešći oblik bolesti je relapsno remitentna multipla skleroza.
Simptomi se javljaju povremeno, a mogu se javiti tijekom nekoliko sati i li dana. Najčešći
simptomi opća slabost, umor, dvostruki ili zamagljen vid, utrnulost, slabost na jednom ili
dva ekstremiteta, nestabilnost u hodu, poremećaji mokrenja, pareze, parestezije,
vrtoglavica, bol. Ne postoji točan i određen lijek za multiplu sklerozu. Fizioterapija se
usredotočuje na smanjenje i ublažavanje simptoma, ubrzavanje oporavka od napadaja i
sprječavanje progresije bolesti. Fizioterapijska procjena je temelj svakog daljnjeg
fizioterapijskog procesa te nam daje informacije o pacijentovim mogućnostima. Kod osoba
s multiplom sklerozom provode se testovi i mjerenja za procjenu mišićnog tonusa, hoda,
ravnoteže, zamora, inkontinencije i sl. Bitno je postaviti realistične ciljeve i pratiti
pacijentov napredak. Redovita tjelesna aktivnost i fizioterapija kod osoba s multiplom
sklerozom pomažu u smanjenju umora, zdravlju tijela i mišića, smanjena spastičnost,
bolja pokretljivost i hod te pomaže u psihičkim aspektima osobe. Bitan je pravi odabir
terapije jer o njemu ovise čimbenici kao što su trajanje i težina bolesti
Fizioterapijski postupci u habilitaciji prijevremeno rođene djece
No full textNedonošće ili prematurus svako je novorođenče rođeno prije 37. tjedna gestacije. Svako
deseto dijete u svijetu rađa se prerano, dok u Hrvatskoj taj postotak iznosi 6%. Prijevremeni porod
predstavlja velik javnozdravstveni problem, obzirom da je glavni uzrok mortaliteta i morbiditeta
u novorođenčadi, te ostavlja trajne posljedice za majku kao i za dijete. Nedonoščad se odmah po
dolasku na svijet susreće s brojnim komplikacijama, kao što su respiratorni problemi, oštećenja
središnjeg živčanog sustava i retinopatija koje nastaju uslijed nerazvijenosti organa. Uzrok
prijevremenog poroda ne može se uvijek točno definirati, a on može biti i rezultat više čimbenika
koji djeluju zajedno. Prijevremeni porođaj mogu potaknuti rizični čimbenici poput genetike, raniji
prijevremeni porod, višeplodne trudnoće i slično, upalni procesi i stres ili okolišni faktori odnosno
način života majke. Kako bi habilitacijski proces nedonoščadi bio što bolji, te omogućila što bolja
kvaliteta života, smanjile komplikacije i prevenirale sekundarne komplikacije potreban je rad
cijelog multidisciplinarnog tima u kojem fizioterapeut ima važnu ulogu. Fizioterapijska procjena
obuhvaća detaljan subjektivan, te objektivan pregled, prilikom čega se subjektivni sastoji od
prikupljanja informacija od roditelja, a objektivni pregled podrazumijeva opservaciju, palpaciju,
te primjenu standardiziranih testova poput Alberta motorne skale (AIMS), testa motoričkih
sposobnosti novorođenčeta (TIMP) i slično. Nakon odrađenih testova i mjerenja, fizioterapeut
provodi analizu dobivenih podataka, te smišlja plan fizioterapijske intervencije. Ona je kod
prematurusa usmjerena na poboljšanje motoričkog, kognitivnog i bihevioralnog razvoja. Vrlo je
važno s intervencijom krenuti što prije, te prema svakom djetetu postupati individualno i
sveobuhvatno, te što je više moguće uključivati roditelje u cijeli proces habilitacije. Najčešće se
koriste metode pravilnog pozicioniranja djeteta, koža na kožu metoda, respiratorne tehnike, te
neurorazvojna fizioterapija kroz Bobath i Vojta neurorazvojne terapije te edukacija roditelja kroz
pravilno postupanje s djetetom odnosno baby handling. Ove metode koriste se kako bi se potaknuo
razvoj i olakšao oporavak. Rana intervencija najefikasnija je u prvim mjesecima života kada je
plastičnost mozga najveća, što omogućuje brži i bolji oporavak. Cilj fizioterapijskih postupaka u
habilitaciji nedonoščadi je unaprijediti kvalitetu života djeteta i njegovih roditelja
Radna terapija u rehabilitaciji Parkinsonove bolesti
No full text5 1. UVOD Parkinsonova bolest (u nastavku teksta PB) je neurodegenerativni poremećaj s postupnim napredovanjem uzrokovan degeneracijom dopaminergičnih neurona u nigrostriatalnom sustavu. Osim što je jedna od najčešćih neurodegenerativnih bolesti, PB se odnosi na idiopatsku, primarnu bolest koja je dominantna u slučajevima parkinsonizma. Iako su provedena značajna istraživanja tijekom posljednjih desetljeća, etiologija PB još uvijek nije u potpunosti razjašnjena, pri čemu se vjeruje da proizlazi iz kompleksne interakcije genetskih i okolišnih faktora. Karakteristični simptomi PB uključuju bradikineziju, mišićnu krutost, drhtanje u mirovanju i nestabilnost u održavanju tjelesnog položaja, što je posljedica nedostatka dopamina u moždanim područjima koja su odgovorna za regulaciju pokreta. Otkriće nedostatka dopamina u bazalnim ganglijima predstavljalo je pravu revoluciju u liječenju PB, s primjenom levodope kao dopaminskog derivata, što je postavilo temelje za terapiju nadomjesnim tretmanima