Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Skrb za pacijenta nakon transplantacije jetre
No full textTransplantacija jetre je operacija kojom se uklanja jetra koja više nije funkcionalna unutar
ljudskog organizma i zamjenjuje se zdravom jetrom preminulog darivatelja ili dijelom jetre
živog darivatelja. Predstavlja jedinu mogućnost izlječenja pacijentima u završnom stadiju
zatajenja jetre. Kandidati za transplantaciju jetre nalaze se na listi čekanja koja je sastavljena po
prioritetima. Transplantacija uključuje višesatni operativni zahvat te oporavak uz primjenu
imunosupresivne terapije i odlaske na redovne liječničke kontrole. Operacijski zahvat je
kontraindiciran kod pacijenata s teškim plućnim i srčanim bolestima, kod pacijenata s malignim
bolestima izvan jetre, kod sepse, kod aktivne konzumacije alkohola i opoidnih sredstava te kod
pacijenata s teškim psihijatrijskim bolestima.
Jetra predstavlja najveći unutarnji organ ljudskog tijela, smješten u gornjem desnom
dijelu abdomena, s nizom važnih funkcija kao što je obrada hormona, hranjivih sastojaka i
lijekova. Funkcija jetre sastoji se u proizvodnji žuči čija je uloga metabolizma vitamina topivih u
mastima i masti. Isto ako, sudjeluje u sprječavanju infekcija, uklanjanju bakterija i otrova iz krvi.
Medicinske sestre i tehničari predstavljaju važan dio multidisciplinarnog tima koji neprestano
skrbi o pacijentu, od pacijentovog dolaska na prvi pregled pa sve do otpusta kući nakon
operacijskog zahvata. Skrb za kirurškog pacijenta je iznimno složena, na početku je
prijeoperacijska priprema, operacijska skrb za vrijeme zahvata te skrb nakon operativnog
zahvata. S obzirom na svoje kompetencije, medicinska sestra je usmjerena na provođenje
zdravstvene njege, prevenciju komplikacija, edukaciju pacijentove obitelji i pacijenta
Hitna stanja u psihijatriji
No full textHitna stanja u psihijatriji predstavljaju kompleksne situacije koje zahtijevaju brzu i adekvatnu intervenciju kako bi se osigurala sigurnost pacijenta i okoline te pružila odgovarajuća medicinska skrb. Ova stanja mogu uključivati različite psihijatrijske poremećaje poput akutnih psihotičnih epizoda, suicidnih kriza, agitacije ili opijenosti, te zahtijevaju multidisciplinarni pristup kako bi se osiguralo najbolje moguće liječenje. Jedno od čestih hitnih stanja u psihijatriji je akutna psihotična epizoda. To je stanje koje karakterizira gubitak kontakta s realnošću, prisutnost halucinacija, deluzija i dezorganiziranog ponašanja. Ova stanja mogu biti izazvana različitim faktorima, uključujući shizofreniju, bipolarni poremećaj ili teške depresivne epizode. Važno je osigurati hitnu procjenu i tretman kako bi se spriječile ozbiljne posljedice po pacijenta i okolinu. Upravljanje akutnim psihotičnim stanjem uključuje primjenu antipsihotika za kontrolu simptoma i osiguranje sigurnosti pacijenta. Suicidne krize također predstavljaju hitno stanje u psihijatriji koje zahtijeva brzu intervenciju i podršku. Pacijenti koji izražavaju suicidalne misli ili pokušavaju samoozljeđivanje zahtijevaju pažljivu procjenu rizika, sigurnosne mjere i psihoterapijsku podršku. Važno je uspostaviti sigurnosni plan u suradnji s pacijentom te osigurati dostupnost podrške i resursa za prevenciju suicida. Agitacija je još jedno hitno stanje u psihijatriji koje može biti povezano s različitim psihijatrijskim poremećajima ili izazvano vanjskim faktorima poput opijenosti. Opijenost je također često hitno stanje u psihijatriji koje može predstavljati rizik od ozbiljnih medicinskih komplikacija ili nasilnog ponašanja. Pacijenti koji su akutno opijeni mogu zahtijevati hitnu medicinsku intervenciju radi detoksikacije i stabilizacije. Važno je pratiti vitalne znakove, osigurati hidraciju i kontrolirati simptome povlačenja. Uloga medicinske sestre u hitnim stanjima u psihijatriji je ključna. Medicinske sestre pružaju podršku, sigurnost i emocionalnu podršku pacijentima, provode procjenu rizika, primjenjuju terapijske intervencije i surađuju s multidisciplinarnim timom kako bi osigurale sveobuhvatnu skrb. Njihova sposobnost empatije, komunikacije i prilagodbe prema potrebama pacijenta ključna je za uspješno upravljanje hitnim stanjima u psihijatriji
Malformacije i tumori krvnih žila
No full textVaskularne anomalije su poremećaji u strukturi i rastu krvnih žila, podijeljene na malformacije i tumore. Kroz povijest, klasifikacija ovih anomalija je evoluirala. Prvu klasifikaciju je postavio Virchow 1863. godine, a značajnu modernu klasifikaciju predložili su Mulliken i Glowacki 1982. godine, dijeleći anomalije na hemangiome (proliferativne) i malformacije (neproliferativne). Internacionalno Društvo za proučavanje vaskularnih anomalija (ISSVA) je 1996. godine unaprijedilo ovu klasifikaciju. Malformacije nastaju zbog grešaka u embriogenezi krvnih žila i rastu proporcionalno s djetetom, dok su tumori krvnih žila rijetki pri rođenju i mogu se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Malformacije se dijele na kapilarne, venske, limfatičke i arteriovenske. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i radiološkim metodama kao što su ultrazvuk, MR i CT. Liječenje je konzervativno, osim u slučajevima komplikacija kada se koriste skleroterapija, laser ili kirurški zahvat. Vaskularne tumore karakterizira hiperproliferacija endotela, a razlikujemo dobroćudne, granične i zloćudne. Dobroćudni tumori, poput hemangioma, najčešće se pojavljuju kod djece i obično se povlače sami. Zloćudni tumori, poput angiosarkoma i Kaposijevog sarkoma, rijetki su i javljaju se uglavnom kod starijih osoba. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog izgleda, radioloških pretraga i histopatoloških analiza. Liječenje benignih tumora često nije potrebno, dok maligni tumori zahtijevaju kirurški zahvat i kemoterapiju
Klinička primjena CyberKnife radiokirurške metode
No full textStereotaktički radiokirurški sustav CyberKnife je inovativan, učinkovit, bez okvira, neinvazivna zamjena za konvencionalno kirurško liječenje malignih i nekih drugih bolesti. Djeluje na principu stereotaksije. Koristi se za liječenje malignih i benignih tumora, intrakranijalnih lezija, tumora pluća, kralježnice, prostate i bubrega, rekurentnih oblika oralnog planocelularnog karcinoma, arteriovenske malformacije i trigeminalne neuralgije. Ima prednost u odnosu na druge sustave kao što je radiokirurgija gama nožem i sustava koji se temelje na linearnom akceleratoru (LINAC), jer je bez okvira, ima submilimetarsku točnost, ne utječe na zdrave stanice u blizini lezije i prati leziju sinkronizirano s pacijentovom brzinom disanja. Budućnost CyberKnifea obuhvaća mogućnosti kao što su: inkrementalna poboljšanja u točnosti i bolje oblikovanje polja zračenja. U budućnosti će omogućiti proširenje radiokirurgije kao učinkovite zamjene za kemoterapiju. Cilj ovog rada je opis načina djelovanja i primjene CyberKnifea u različitim područjima medicine i stomatologije, te njegov potencijal u smanjenju invaliditet i produžavanju života bolesnika
Stavovi roditelja predškolske djece o cijepljenju
No full textCijepljenje je klju ni alat u suzbijanju zaraznih bolesti i o uvanju javnog zdravlja, te
jedan od najve ih medicinskih uspjeha ikad postignutih. Cijepljenjem se poti e imunolobki
odgovor organizma, nakon unosa antigena (odnosno cjepiva), bto rezultira proizvodnjom
protutijela. Kroz javnozdravstvene programe masovnog cijepljenja postignuta je kontrola i
suzbijanje mnogih zaraznih bolesti. Programi obveznog cijepljenja u zemljama poput Hrvatske
postigle su izvanredne rezultate u smanjenju incidencije određenih zaraznih bolesti, stoga su
neke bolesti poput difterije i dje je paralize eliminirane, a neke se pojavljuju sporadi no. Kako
bi se postigao i odr~ao kolektivni imunitet (gdje cijepljeni btite one necijepljene), potrebno je
odr~ati visoke cjepne obuhvate bto je mogu e samo kontinuiranim promicanjem va~nosti
cijepljenja, pru~anjem relevantnih informacija o cjepivima, kao i kontinuirana dostupnost i
provedba cijepljenja. Pravni okvir za cijepljenje djece u Republici Hrvatskoj definiran je prema
nekoliko zakonskih akata. U 2024. godini u Republici Hrvatskoj, prema godibnjem planu
imunizacije, djeca se obavezno moraju cijepiti protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca,
hepatitisa B, dje je paralize, ospica, zaubnjaka, rubeole, bolesti uzrokovane Haemophilus
influenzae tipom B i pneumokoknih bolesti. Sve vibe roditelja odbija cijepljenje svoje djece,
dovode i do pove anja broja nezabti ene djece. Unato dokazanoj u inkovitosti cjepiva,
primjetan je porast otpora cijepljenju, bto dovodi do ozbiljnih rizika za pojedince i zajednicu.
Uo avaju i taj trend, ovim istra~ivanjem pokubali smo utvrditi stavove i znanja roditelja
predbkolske djece o cijepljenju. Istra~ivanje je provedeno na 150 roditelja predbkolske djece u
dva dje ja vrti a. Rezultati su pokazali da 92,7% roditelja provodi zakonsku obvezu cijepljenja
svoje djece (iako bi u dje jim vrti ima procijepljenost trebala biti stopostotna), s druge strane
ak 47,3% roditelja bi htjelo da cijepljenje ne bude zakonski propisano ve dobrovoljno. Isto
tako, 67,3% roditelja smatra da nije dovoljno informirana o samim cjepivima bto bi zapravo
mogao biti razlog porastu necijepljene djece. Nu~no je aktivno i sustavno raditi na osvijebtenosti
o potrebi cijepljenja djece
Ortoreksija - noviji poremećaj prehrane
No full textPoremećaji prehrane definiraju se kao samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje
popraćeno iskrivljenom slikom o tijelu, nezadovoljstvom te kaotičnim prehrambenim
navikama. Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje izdvaja sljedeće
poremećaje prehrane: anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu, poremećaj prejedanja, poremećaj
izbjegavanja/ restriktivnog unosa hrane, piku, ruminaciju, druge specifične poremećaje
hranjenja i nespecifične poremećaje hranjenja. Anoreksija nervoza okarakterizirana je
namjernim izbacivanjem unesene hrane, prekomjernim vježbanjem te ponekad
kompenzacijskim čišćenjem organizma korištenjem laksativa ili povraćanjem. Može se javiti
udruženo sa bulimijom nervozom za koju su karakteristične epizode prejedanja nakon kojih
slijedi povraćanje ili zlouporaba lijekova za čišćenje organizma. Oba su poremećaja
emocionalne naravi te popraćena raznim psihičkim smetnjama, depresijom, problemima u
svakodnevnom funkcioniranju i brojnim fizičkim posljedicama. Poremećaj izbjegavanja/
restriktivnog unosa hrane karakteriziran je izbjegavanjem ili restrikcijom hrane povezanim sa
manjkom interesa za hranu, senzornom osjetljivosti ili strahom od negativnih posljedica. Pika
i ruminacija najčešće se javljaju u djetinjstvu. Pika je definirana kao konzumacija nejestivih
tvari, a kod ruminacije dolazi do regurgacije unesene hrane. Drugi specifični poremećaji
hranjenja odvojeni su od specifičnih poremećaja jer ne ispunjavaju u potpunosti kriterije, a to
su atipična anoreksija nervoza, bulimija nervoza niske frekvencije i/ili ograničenog trajanja,
poremećaj kompulzivnog prejedanja niske frekvencije i/ili ograničenog trajanja, purgativni
poremećaj u odsutnosti prejedanja i sindrom noćnog jedenja. Nespecifični poremećaji hranjenja
obuhvaćaju poremećaje koji nalikuju poremećajima prehrane, ali ne ispunjavaju kriterije. Jedan
od najpoznatijih poremećaja u navedenoj kategoriji, ortoreksija nervoza, opisana je kao
pretjerana fiksacija na zdravu prehranu s naglaskom na kvalitetu, a ne kvantitetu hrane. Osobe
se podvrgavaju restriktivnim dijetama, izbacuju skupine namirnica iz prehrane te osjećaju
uznemirenost, frustraciju i averziju prema sebi kada dođe do kršenja pravila koje su sebi
nametnuli. Poremećaj nije naveden u službenoj klasifikaciji mentalnih poremećaja, nema
definiranu kliničku sliku, dijagnostiku i liječenje. Za dijagnosticiranje se najčešće koriste
Bratmanov test za ortoreksiju, ORTO-15 i njihove izvedenice te Upitnik prehrambenih navika.
Ortoreksija dijeli zajedničke značajke sa opsesivno-kompulzivnim poremećajima i anoreksijom
nervozom te nije definirano treba li se klasificirati kao poremećaj prehrane, opsesivnokompulzivni poremećaj ili varijantu drugih sindroma. Za sada nisu ustanovljene smjernice
liječenja ortoreksije, no smatra se da treba uključiti multidisciplinarni tim sastavljen od
liječnika, psihologa i nutricionista te primijeniti kombinaciju lijekova, kognitivno-bihevioralne
terapije i psihoedukacije uz praćenje u izvanbolničkim uvjetima
Komunikacijske teškoće i kvaliteta života osoba s oštećenjem sluha
No full textSluh, jedno od ključnih ljudskih osjetila, igra vitalnu ulogu u našoj sposobnosti da
percipiramo okolinu i prostor te je neodvojivo povezan s ra zvojem govora i komunikacijom.
Osjetilo sluha, uključujući vanjski, srednji i unutarnji dio uha te slušni put do mozga i središte
za sluh u velikome mozgu mozgu, omogućuje nam ne samo čuti, već i održavati ravnotežu i
orijentirati se u prostoru.
Oštećenja sluha mogu se manifestirati kao različite poteškoće u primanju i obradi
zvukova, bilo zbog urođenih ili stečenih faktora. Ova oštećenja mogu biti klasificirana kao
provodna, perceptivna, miješana ili psihogena, pri čemu se razlikuju gluhoća i nagluhost.
Osobe s oštećenjem sluha suočavaju se s brojnim izazovima koji narušavaju kvalitetu
njihova života, stoga je važno pružiti im podršku u svakodnevnom funkcioniranju i
uključivanju u društvo. Gluhe osobe posebno se suoč avaju s komunikacijskim barijer barijerama i
često su marginalizir ane, zbog čega je potrebno poticati učenje i prihvaćanje znakovnog
jezika te omogućiti aktivno sudjelovanje u društvenom životu.
Isto tako želimo navesti važnost rane dijagnostike oštećenja sluha, rane aplikacije pomagala i
rane rehabilitacij e slušanja i govora uz primjenu verbotonalne metode, zatim korisnost
suvremenih tehnologijskih dostignuća (umjetna pužnica, mobitel, računalo) koja nagluhim i
gluhim osobama uvelike pomažu u komunikaciji s osobama urednog sluha te time pomažu
lakšoj i bolj oj integraciji u društvo.
Ovaj rad istražuje specifične izazove s kojima se suočavaju osobe s oštećenjem sluha,
kao i načine kako im pružiti adekvatnu podršku u cilju poboljšanja njihove kvalitete života
Uloga fizioterapije u prijeoperacijskoj pripremi bolesnika
No full textFizioterapija se danas primjenjuje u gotovo svim kliničkim područjima, pa tako i u kirurgiji. U prošlom stoljeću, fizioterapija se primjenjivala isključivo u poslijeoperacijskom razdoblju, no postoji sve više istraživanja koja pokazuju velike prednosti primjene fizioterapije u prijeoperacijskom razdoblju. Uloga fizioterapije u prijeoperacijskoj pripremi relativno je novi pristup u poboljšanju funkcionalnog statusa pacijenta. Utjelovljuje novu ideju proaktivnosti u odnosu na trenutni pristup rehabilitaciji. Dugotrajno mirovanje nakon operativnih zahvata može uzrokovati probleme veće od osnovne bolesti, a utjecaj primjene anestezije također doprinosi tome. Stoga je važno prepoznati čimbenike rizika za nastanak mogućih poslijeoperacijskih komplikacija te fizioterapijskim intervencijama poboljšati trenutno zdravstveno stanje pacijenata. Provođenje fizioterapijske procjene u prijeoperacijskom razdoblju može pomoći u prepoznavanju čimbenika rizika poslijeoperacijskih komplikacija, a primjena fizioterapijskih intervencija može spriječiti ili smanjiti takve komplikacije što posljedično dovodi do bržeg oporavka, smanjenja boli, lakšeg povratka aktivnostima svakodnevnog života i kraćeg boravka u bolnici nakon operativnih zahvata. Također, uloga fizioterapeuta u prijeoperacijskom razdoblju je educiranje pacijenata o postupcima koji će se provoditi nakon operativnog zahvata te njihovim prednostima, što može potaknuti pacijente da se aktivno uključe rehabilitaciju. U prijeoperacijskom razdoblju pacijenti su bolje raspoloženi za intervencije usmjerene na optimizaciju fizioloških funkcija. Ovisno o vrsti i hitnosti operativnog zahvata, fizioterapijske intervencije preporučeno je provoditi 3 do 5 tjedana prije operativnog zahvata
Osnovni i napredni postupci održavanja dišnog puta u hitnoj medicini
No full textHitno zbrinjavanje dišnih puteva jedan je od vitalnih reanimacijskih postupaka koji se
poduzimaju u hitnoj medicini. Unatoč njegovoj kliničkoj i istraživačkoj važnosti u njezi
kritično bolesnih i ozlijeđenih pacijenata, ranije studije su dokumentirale suboptimalne
performanse intubacije i visoke stope nuspojava sa velikim varijacijama među hitnim
slučajevima. Optimalne strategije zbrinjavanja dišnih puteva u hitnim slučajevima tek treba
uspostaviti, a njihovo širenje izazovan je zadatak. Ovaj rad daje pregled trenutno objavljenih
istraživanja o hitnom zbrinjavanju i održavanju dišnih puteva s fokusom na osnovne te
napredne postupke. Dodatno, pregled sažima trenutačne dokaze za svaki od važnih procesa
zbrinjavanja dišnih puteva, kao što je procjena otežanog dišnog puta, priprema (npr.
pozicioniranje i oksigenacija), metode intubacije (npr. brza intubacija), lijekovi, uređaji (npr.
izravna i videolaringoskopija i supraglotični uređaji) i strategije intubacije za spašavanje (npr.
dodaci dišnih putova i intubatori za spašavanje), kao i zbrinjavanje dišnih puteva u različitim
populacijama pacijenata (tj. srčani zastoj i pedijatrijski pacijenti).
Dobro osmišljene, rigorozno provedene multicentrične studije koje prospektivno i
sveobuhvatno karakteriziraju hitno zbrinjavanje i održavanje dišnog puta trebale bi
zdravstvenim djelatnicima pružiti važne prilike za poboljšanje kvalitete i sigurnosti prakse
upravljanja dišnim putovima. Takvi podaci ne samo da će unaprijediti istraživanja u
određivanju optimalnih strategija zbrinjavanja i održavanja dišnih putova, već će također
olakšati razvoj kliničkih smjernica, koje će zauzvrat poboljšati ishode kritično bolesnih i
ozlijeđenih pacijenata u hitnoj medicini
Stavovi medicinskih sestara o radu na neurologiji
No full textUVOD: Glavne uloge medicinskih sestara na odjelu neurologije su promatraka
procjena neurolobkih pacijenata, koordinacija multidisciplinarnog tima, provođenje
neposrednje rehabilitacijske skrbi. Medicinske sestre provode temeljnu edukaciju
pacijenata, ukljuujui este uzroke mo~danog udara i smjernice za prevenciju,
prevenciju i zbrinjavanje disfunkcije i uobiajenih komplikacija, smjernice za
svakodnevni ~ivot bolesnika s neurolobkim bolestima poput prehrane, odmora i
svakodnevnih aktivnosti te psiholobku skrb bolesnika. Imaju dvostruku povezniku
funkciju obavjebtavanjem lijenika o vrijednostima i preferencijama pacijenata i
olakbavanjem razgovora s pacijentima u zajednikom procesu donobenja odluka.
CILJ ISTRA}IVANJA: Ispitati stavove medicinskih sestara Klinikog bolnikog centra
„Sestre milosrdnice< o radu na odjelu neurologije.
REZULTATI: U istra~ivanju o stavovima medicinskih sestara o radu na neurologiji je
sudjelovalo 67 ispitanika od ega 85% ~ena i 15% mubkaraca dobi 20 do 60 godina.
Od ukupnog broja ispitanika, 54% radi u Klinici za neurologiju, a ostatak od 46% u
nekim drugim klinikama. Mibljenje o radu na neurologiji ocijenjeno od 1 do 5
promatrano je kroz 16 specifinih tvrdnji,
ZAKLJU
AK: Ispitanici se najvibe sla~u s time da se medicinske sestre i tehniari
osjeaju preoptereeno profesionalnim obvezama, a uglavnom se sla~u i s time da
imaju previbe odgovornosti, a nedovoljno ovlasti. S druge strane, najmanje se sla~u sa
tvrdnjom da je plaa razumna s obzirom na koliinu posla