Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Povezanost širine infrasternalnog kuta i pokreta rotacije kuka
No full textInfrasternalni, alternativno subkostalni ili substernalni kut (ISA), definiran je inferiornom
granicom prsne kosti i medijalnim rubovima lažnih rebara. Njegova funkcija i potencijalna važnost
u sklopu fizioterapijske procjene i individualizacije fizioterapijskog procesa većim je dijelom
neistražena te nije proveden adekvatan broj studija na ovu temu koje dokazuju ili osporavaju
relevantnost navedenog segmenta. Statistička analiza, kojoj su prethodila antropometrijska
mjerenja, provedena je na uzorku od 94-ero studenata ZVU-a prema unaprijed definiranim
kriterijima probira. Rezultati su ukazali na postojanje statistički značajne razlike u širini
infrasternalnog kuta među spolovima (p < 0.05) te dodatno potvrdili rezultate prethodne studije
koja je ukazala na prisutnost statistički značajne razlike u parametrima unutarnje rotacije kuka
među spolovima. Korelacijskom analizom heterogenog uzorka utvrđen je izostanak statistički
značajne povezanosti između širine infrasternalnog kuta i vrijednosti vanjske rotacije u kuku dok
postoji indikacija na potencijalnu slabu negativnu korelaciju između vrijednosti infrasternalnog
kuta i vrijednosti unutarnje rotacije u kuku. Nadalje, analizom homogenog uzorka muškaraca
zabilježena je pojava povezanosti između parametara vanjske rotacije i dimenzija ISA-e. Uzimajući
u obzir manjak pouzdanosti i istovjetnosti dobivenih rezultata te limitacije mjerenja, preporučljivo
je provesti daljnje studije na zadanu temu
Zdravstvena njega bolesnika na mehaničkoj ventilaciji
No full textMehanička ventilacija predstavlja terapijski postupak koji se koristi kao
podrška disanju kod pacijenata koji su nesposobni samostalno disati ili imaju
poteškoće s disanjem. Postoje različiti modaliteti mehaničke ventilacije, uključujući
invazivnu endotrahealnu intubaciju i neinvazivnu ventilaciju putem maske. Indikacije
za primjenu mehaničke ventilacije uključuju akutno zatajenje dišnog sustava, sindrom
respiratornog distresa, teške plućne bolesti i komplikacije nakon operativnih zahvata.
Među potencijalnim komplikacijama mehaničke ventilacije su pneumotoraks, infekcije
dišnih puteva i dekubitusi. U kontekstu skrbi za pacijente na mehaničkoj ventilaciji,
medicinska sestra igra ključnu ulogu. Njezine odgovornosti uključuju praćenje vitalnih
znakova, postavke ventilatora i osiguravanje ispravnosti rada ventilatora. Također,
medicinska sestra pruža emocionalnu podršku pacijentima i njihovim obiteljima te
surađuje s interdisciplinarnim timom kako bi osigurala sveobuhvatnu skrb. Prevencija
komplikacija, poput dekubitusa, također je dio njezine uloge, kao i educiranje
pacijenata i drugih zdravstvenih radnika o pravilnoj skrbi i postupcima. Kroz svoj rad,
medicinska sestra igra ključnu ulogu u osiguravanju sigurnosti, udobnosti i oporavka
pacijenata na mehaničkoj ventilaciji
Optimalne postavke za maksimalnu učinkovitost: analiza ergonomske prakse u operacijskim salama
No full textErgonomski dizajn operacijskih sala igra ključnu ulogu u osiguravanju učinkovitosti, sigurnosti i zadovoljstva medicinskog osoblja. Optimizirana ergonomska postavka uključuje prilagođeni raspored opreme i radnih stanica, što može značajno povećati učinkovitost i smanjiti umor osoblja, smanjujući broj pogrešaka i poboljšavajući sigurnost pacijenata. S obzirom na važnost ovih faktora, ovo istraživanje usmjereno je na evaluaciju trenutne ergonomske postavke u operacijskim salama i njezin utjecaj na radno okruženje medicinskog osoblja. Cilj ovog istraživanja je ispitati kako optimizirana ergonomska postavka u operacijskim salama utječe na produktivnost medicinskog osoblja. U istraživanje je uključeno 90 ispitanika, djelatnika Klinike za kirurgiju/Operacijski blok, oba spola i svih dobnih skupina s medijanom dobi od 28 godina. Rezultati istraživanja pokazuju da optimizirana ergonomska postavka u operacijskim salama značajno poboljšava učinkovitost i smanjuje umor medicinskog osoblja, uz povećanu efikasnost timskog rada i smanjenje rizika od profesionalnih ozljeda. Većina ispitanika također smatra da postojeća ergonomska praksa pozitivno utječe na kvalitetu skrbi za pacijente i zadovoljstvo poslom (70%). Međutim, područja poput temperature, ventilacije i buke zahtijevaju dodatna poboljšanja kako bi se postigli optimalni uvjeti rada (53,3%). Rezultati ovog istraživanja potvrđuju da optimizirana ergonomska postavka u operacijskim salama značajno poboljšava učinkovitost i smanjuje umor medicinskog osoblja. Dobra ergonomska praksa također povećava efikasnost timskog rada i smanjuje rizik od profesionalnih ozljeda (72,3%). Nadalje, postoji značajna veza između ergonomskih uvjeta i zadovoljstva poslom, a ergonomija pozitivno utječe na kvalitetu skrbi za pacijente. Iako su općenito ocijenjeni pozitivno, određeni aspekti, poput temperature, ventilacije i buke, zahtijevaju dodatna poboljšanja. Ovi rezultati upućuju na potrebu kontinuiranog unaprjeđenja ergonomskih uvjeta kako bi se osigurala optimalna radna okolina za medicinsko osoblje i pružila visoka kvaliteta skrbi za pacijente
Prevencija osteoporoze i njezinih komplikacija
No full textOsteoporoza je metabolika bolest kobtanog sustava. Karakterizirana je smanjenom
gustoom kosti. Nastaje zbog poremeaja u pregradnji kosti. U procesu stvaranja i razgradnje
kosti dolazi do gubitka kobtane mase te se poveava rizik od prijeloma kosti.
Osteoporoza je esta bolest kostiju kod ljudi te predstavlja veliki javnozdravstveni
problem. Na razvoj osteoporoze utjeu brojni hormni, geni, imunolobki sustav i mehaniki utjecaji.
Bolest je povezana sa starijom dobi i bijelom rasom i ebe zahvaa ~ene. Uestalost osteoporoze
u Hrvatskoj procijenjuje se na oko 5,6% ukupne populacije. Dijagnoza se postavlja anamnezom,
klinikim pregeldom te radiolobkim pretragama. Standard u dijagnostici osteoporoze je
denzitometrija - dijagnostika pretraga kojom se mjeri kobtana mineralna gustoa. Lijeenje
osteoporoze je usmjereno na rizine imbenike. Nastoji se korigirati nepravilna prehrana, pubenje
i konzumacija alkohola. Provodi se farmakolobki i ne farmakolobki pristup lijeenju. Najva~nji je
multidisciplinarni pristup lijeenju. Va~no je unositi dovoljnu koliinu kalcija i vitamina D.
Biofosfonati predstavljaju zlatni standard u lijeenju osteoporoze. Cilj prevencije odnosi se na
uklanjanje rizinih imbenika. Prevencija se provodi na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini.
Medicinska sestra ima znaajnu ulogu u edukaciji pacijenta i obitelji u svim razinama prevencije
u svrhu spreavanja komplikacija. Osteoporoza je asimptomatska, sve dok ne dođe do prijeloma.
Prijelomi su najte~e komplikacije osteoporoze. Najebe dolazi do loma vrata bedrene kosti, loma
kralje~nice ili podlaktice. Prijelomi se lijee kirurbki ili konzervativno. Smanjuju kvalitetu ~ivotu,
stvarajui invaliditet. Obzirom na vrstu prijeloma i prisutstvo drugih komorbiditeta, mo~e doi i
do smrti
Zbrinjavanje kronične rane u kući bolesnika
No full textZbrinjavanje rane u ku i bolesnika predstavlja klju ni aspekt kontinuirane njege za pacijente koji se oporavljaju ili ~ive s kroni nim oboljenjima. Ovaj rad opisuje razli ite metode i pristupe za zbrinjavanje rane u ku nim uvjetima, s ciljem poboljbanja kvalitete ~ivota pacijenata i smanjenja potrebe za hospitalizacijom. U radu se analiziraju osnovni principi pravilne higijene rana, primjena sterilnih tehnika, odabir odgovaraju ih obloga i pomagala za zacjeljivanje, kao i edukacija pacijenata i njihovih njegovatelja o pravilnoj njezi rana. Tako er se navode tehnolobke inovacije poput >pametnih obloga< i telemedicine i telemedicine u poboljbanju pra enja i brige o ranama na daljinu. Kroz integraciju razli itih metoda i pristupa, ovaj rad pru~a sveobuhvatan pregled najbolje prakse u zbrinjavanju rane u ku nim uvjetima, naglabavaju i va~nost individualiziranog pristupa svakom pacijentu radi postizanja optimalnih rezultata zacjeljivanja i prevencije komplikacija
Uloga medicinske sestre u ranom otkrivanju karcinoma dojke
No full textKarcinom dojke je najčešda maligna bolest, te izvor visokih stopa mortaliteta od
karcinoma kod žena u svijetu. Od njega najčešde obolijevaju žene dobne skupine od 60 do 75
godina, a u posljednje vrijeme sve češde obolijevaju i mlađe žene. U 2019. godini zabilježeno
je više od 2 milijuna novih slučajeva karcinoma dojke, a od te bolesti iste godine preminulo je
više od 700.000 žena u svijetu. S nastankom karcinoma dojke povezujemo nekoliko rizičnih
čimbenika: zračenje, genska predispozicija, antropometrijske značajke, način života (loše
životne navike, rađanje, dojenje), te hormonalni balans (korištenje kontraceptiva,
hormonska nadomjesna terapija, rani nastup menarhe, kasni nastup menopauze). Simptomi
karcinoma dojke se razlikuju kod žena, a najčešde se navodi pojava kvržice u dojci, promjene
u izgledu dojke, bol u području dojke, bolovi u leđima, gubitak težine, te iscjedak iz
bradavice. Vodedi mehanizam dijagnostike kod otkrivanja raka dojke je anamneza, klinički
pregled, radiološke metode (mamografija, ultrazvuk, MR, CT), laboratorijske pretrage
(tumorski markeri CA 15-3, CA 27.29) i biopsija. Također vrlo važna metoda je samopregled
dojki koji žena sama doma obavlja te na taj način može primijetiti promjene na dojkama i
pravovremeno odreagirati. Kod pravodobnog otkrivanja i adekvatnog tretiranja, stopa
izlječenja iznosi više od 90%. Plan liječenja sastavlja multidisciplinarni tim stručnjaka
individualno za svaku oboljelu ženu uzimajudi u obzir stadij bolesti, biološka obilježja tumora,
opde stanje bolesnice, dob i komorbiditete. Kod liječenja razlikujemo više metoda koje se
najčešde koriste u kombinaciji, a to su kirurške metode liječenja, kemoterapija, radioterapija,
hormonska terapija i imunoterapija. Kako bi povedala uspješnost liječenja i smanjila smrtnost
od karcinoma dojke, Republika Hrvatska je, po uzoru na druge zemlje u Europi, 2006. godine
započela s Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka dojke. U program su uključene
žene starosti od 50 do 69 godina, kojima se svako dvije godine na kudnu adresu šalje poziv na
mamografiju. Medicinske sestre i tehničari, kao najbrojnija profesionalna skupina u
zdravstvu, imaju značajnu ulogu u ranom otkrivanju karcinoma dojke. Njihova uloga je
podijeljena na menadžment, edukaciju i promicanje zdravlja, kliničke vještine, istraživanja i
evaluaciju programa i edukaciju ostalih sudionika u programima ranog probira
Zdravstvena njega bolesnika sa zatvorenom kraniocerebralnom ozljedom mozga
No full textKraniocerebralne ozljede, poznate i kao neurotraume, predstavljaju ozljede glave i
mozga koje mogu rezultirati privremenim ili trajnim oštećenjem funkcija mozga. Glavni uzroci
kraniocerebralnih ozljeda posljedica su djelovanje mehaničke sile zbog prometne nesreće,
padova, sportskih ozljeda i ozljede izazvane vatrenim oružjem. Ozljede mozga su u većini
slučajeva smrtonosne ili završavaju invalidnošću ozlijeđenog. Zbog svoje složenosti i mogućih
dugoročnih posljedica, adekvatna prevencija, dijagnostika i liječenje ovih ozljeda zahtijevaju
temeljito znanje i stručnost medicinskih sestara i tehničara te integrirani pristup u zdravstvenoj
skrbi. Kraniocerebralne ozljede dijelimo u nekoliko kategorija i prema različitim kriterijima:
načinu na koji su nastale, prema očuvanosti kožnog pokrova (zatvorene i otvorene) i očuvanosti
tvrde moždane ovojnice (penetrantne i nepenetrantne). U okviru ovog rada opisane su
zatvorene kraniocerebralne ozljede koje obuhvaćaju širok spektar stanja poput potresa mozga,
kontuzije mozga, te različitih oblika intrakranijalnih krvarenja uključujući epiduralno,
subduralno i intracerebralno krvarenje. Svaka od ovih ozljeda ima svoje specifične
karakteristike i zahtjeva prilagođeni pristup u dijagnostici i liječenju. Medicinska
sestra/tehničar planira i provodi zdravstvenu njegu bolesnika, vrši pripremu za operativni
zahvat i skrbi o bolesniku nakon njega. Potreban je individualni pristup, dobar odnos na relaciji
zdravstveni tim bolesnik i obitelj, povjerenje, empatija te dobra educiranost o
kraniocerebralnim stanjima jer je medicinska sestra/tehničar onaj koji najviše vremena provodi
uz bolesnika i prva uočava svaku promjenu te dalje obavještava zdravstveni tim. Zdravstvena
njega bolesnika sa zatvorenim kraniocerebralnim ozljedama predstavlja izazovan zadatak zbog
činjenice da ti bolesnici često imaju i druge teške ozljede. Stoga je potrebno
visokospecijalizirano znanje i vještine medicinskih sestara/tehničara kako bi se pružila
adekvatna skrb. Ovi bolesnici zahtijevaju multidisciplinarni pristup i blisku suradnju između
različitih zdravstvenih stručnjaka radi optimalne zdravstvene skrbi i rehabilitacije.
Neurotrauma je veliki javnozdravstveni problem u cijelom svijetu i s obzirom na predviđanja
da će ozljede uzrokovati sve veći broj smrtnih slučajeva u svijetu i dalje će biti značajan
problem u budućnosti. Traumatska ozljeda mozga i dalje je glavni traumatološki uzrok
morbiditeta i mortaliteta u cijelom svijetu, pogađajući jednako mlade i stare osobe
Zdravstvena njega pacijenta kod traumatske ozljede glave i vrata
No full textKlasifikacija trauma glave i vrata provodi se na temelju više različitih kriterija kako bi
se osiguralo precizno dijagnosticiranje, procjena prognoze, adekvatno liječenje i
neurorehabilitacija. Dijagnostika traumatskih ozljeda glave i vrata ključna je za
prepoznavanje ozljeda koje mogu biti opasne po život i zahtijevaju hitnu medicinsku
intervenciju. Klinička slika traumatskih ozljeda glave i vrata ovisi o težini ozljede. Liječenje
traumatskih ozljeda glave i vrata je kompleksan proces koji zahtijeva hitnu medicinsku
intervenciju, često u multidisciplinarnom okruženju. Kirurško liječenje traumatskih ozljeda
glave i vrata ključno je za očuvanje funkcionalnosti i životnih funkcija pacijenata te za
prevenciju daljnjih komplikacija. Postoperativni period često zahtijeva rehabilitaciju koja
može uključivati fizioterapiju za povratak motoričkih funkcija, radnu terapiju za svakodnevne
aktivnosti, te logopedsku terapiju ako su prisutni problemi s govorom ili gutanjem.
Zdravstvena njega pacijenata nakon traumatskih ozljeda glave i vrata obuhvaća kompleksan
proces koji uključuje akutnu skrb, prevenciju komplikacija, dugotrajnu rehabilitaciju i
psihosocijalnu podršku. Planiranje zdravstvene njege temelji se na specifičnim potrebama
pacijenta i uključuje definiranje ciljeva, prioritetnih intervencija i očekivanih ishoda
Urođene imunodeficijencije
No full textImunounosni sustav čovjeka obavlja specifične zadatke usmjerene na prepoznavanje
antigena i reagiranje na njega kako bi spriječio neželjeni učinak stranog antigena na organizam.
Razvija se već intrauterino, počevši od primarnih i sekundarnih imunosnih organa, pa sve do
imunosnih tkiva i stanica. Dvije su različite vrste imunosnog odgovora na antigene: urođena
imunost i stečena imunost. Urođena imunost predstavlja prvu liniju obrane od uzročnika
bolesti, s njom se rađamo. Primarna uloga urođene imunosti je u što kraćem vremenu
onemogućiti rast uzročnika i potaknuti razvoj stečene imunosti, koja predstavlja drugu liniju
obrane od uzročnika. Kad je imunosni odgovor oslabljen ili potpuno izostaje tada govorimo o
imunodeficijencijama. Imunodeficijencije mogu biti urođene i stečene. Urođene
imunodeficijencije su genetski uvjetovani poremećaji jedne ili više komponenti imunosnog
sustava. Javljaju se samostalno ili kao dio sindroma. Opisano je više od nekoliko stotina
različitih, rijetkih, kroničnih poremećaja. Nedovoljna razvijenost i nefunkcionalnost kod
urođenih imunodeficijencija vodi do pretjerane osjetljivosti na infekcije, autoimunosti, upalnih
bolesti i razvoja malignih bolesti. Nedostatnosti urođenog imunosnog sustava mogu biti u bilo
kojem segmentu imonosnog sustava. Razlikujemo nedostatnosti limfocita B, nedostatnosti
limfocita T, nedostatnosti limfocita T i B, nedostatnosti fagocitnog sustava i sustava
komplemenata. Tipično se javljaju u dojenačkoj dobi i djetinjstvu, ali se mogu javiti i u odrasloj
dobi. Simptomi koji se javljaju kod urođenih imunodeficijencija mogu biti generalizirani,
nejasni i lako se mogu prepisati nečem drugom. Većinom se manifestiraju kao akutne virusne,
bakterijske i gljivične infekcije. Obilježje urođenih imunodeficijencija su ponavljajuće i
neobične infekcije. Uključivanje urođenih imunodeficijencija u novorođenački probir bitno
olakšava otkrivanje i pravovremeno liječenje ovih bolesti. Novorođenački probir nije dovoljan
za uspostavu dijagnoze jer može biti lažno pozitivan kao i lažno negativan, stoga se provode
daljnja dokazivanja bolesti raznim laboratorijskim pretragama, protočnom citometrijom i
genetskim ispitivanjem. Liječenje urođenih imunodeficijencija je kompleksno, zahtijeva
nadomjesnu terapiju imunoglobulina, terapijsku i profilaktičku antibiotsku terapiju,
transplantaciju hematopotskih matičnih stanica i gensku terapiju
Radiološka dijagnostika i liječenje kod artroze kuka
No full textArtroza kuka je neupalna bolest zgloba kuka. Najčešće se javlja kod starijih osoba, ali je sve češća i kod mlađe populacije. Sjedilački način života uvelike doprinosi razvoju artroze kuka te njezina pogoršanja. Također, starenjem stanovništva sve je više starijih pa se i time povećava broj oboljelih. Artroza kuka može uvelike ugroziti svakodnevni život ako se ne dijagnosticira na vrijeme. S obzirom na to da je zglob kuka kuglasti zglob, omogućuje velik opseg pokreta, dok artroza to znatno ograničava. Prvi se simptomi obično ignoriraju i ništa se ne poduzima, a s napredovanjem bolesti povećava se oštećenje zgloba, što dovodi do velikih komplikacija. Radiološka dijagnostika spada u najbitnije metode kod otkrivanja artroze kuka jer omogućuje pregled onoga što se nalazi unutar tijela. Najčešće se koristi rendgensko snimanje kod kojeg se vide koštane strukture, ali se kod rane simptomatologije na rendgenskoj snimci ponekad ništa ne vidi. Također, vrlo je važan liječnički pregled kojim se vidi opće stanje pacijenta. Liječnik može tražiti i snimanje magnetskom rezonancijom radi pregleda mekotkivnih struktura i živaca, no to je vrlo rijetko. Liječenje se može svesti na konzervativno, farmakološko i kirurško, a liječnik je osoba koja određuje odgovarajuće liječenje pojedinom pacijentu. Onima s ranijim stanjem artroze najčešće se preporučuje konzervativno liječenje. Konzervativno liječenje uključuje učenje pacijenta o simptomima, prilagodbi načina života i regulaciji tjelesne mase ako je potrebno. Pretilost također vodi veliku ulogu kod liječenja artroze, pa se pojedincima može savjetovati da primjenjuju dijetu ili vježbaju. Farmakološko liječenje uglavnom počinje prije posjeta liječniku radi ublažavanja bolova. Kasnije liječnici mogu pojačati terapiju ili promijeniti lijekove. Kirurško liječenje primjenjuje se kad više nijedna metoda ne pomaže kod smanjenja simptoma. Sve veći broj pacijenata nakon nekog vremena treba na operaciju. Kirurškim liječenjem ugrađuje se endoproteza kuka. U današnje vrijeme, s napredovanjem medicine, kirurške procedure su znatno brže i bezbolnije, a i sam oporavak je znatno brži. Oporavak je također individualan i ovisi o tome slijedi li osoba propisana pravila. U nekim je slučajevima prije potpunog oporavka potrebna prilagodba ili promjena svakodnevnih aktivnosti. Nakon oporavka pacijent se vraća normalnom životu