Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Eneteralna prehrana bolesnika s malignom bolesti
No full textPrehrana je sastavni dio naše svakodnevnice. Zdravom i uravnoteženom prehranom možemo prevenira琀椀, ali i izliječi琀椀 brojne boles琀椀. Maligne boles琀椀 predstavljaju veliki javnozdravstveni problem zbog toga što je njihova učestalost česta, a liječenje predstavlja izazov. Kod pojave malignih boles琀椀 teško je zadovolji琀椀 nutri琀椀vne potrebe osobe, osobito kada se radi o tumorima probavnog sustava. Prije postavljanja dijagnoze maligne boles琀椀 mnogi pacijen琀椀 već imaju izražen gubitak ape琀椀ta i gubitak tjelesne težine. Kako bolest napreduje kod mnogih pacijenata malnutricija predstavlja problem koji utječe na uspješnost liječenja i kvalitetu života. Zbog toga je potrebno održa琀椀 dovoljan unos hranjivih tvari kako ne bi došlo do komplikacija. Kada pacijent ne može unosi琀椀 dovoljno nutrijenata pomoću hrane uvodi se enteralna ili parenteralna potpora. Enteralna prehrana se smatra najpovoljnijom metodom prehrane uz uvjet da je očuvana funkcija probavnog sustava. Postoje razne metode provođenja enteralne prehrane zbog čega je važno educira琀椀 pacijenta i njegovu obitelj kako bi se što lakše prilagodili na novonastalo stanje. Parenteralna prehrana se primjenjuje kada enteralna prehrana više nije izvediva ili ako nije dovoljna. Najčešći problemi koji se javljaju kod pacijenata oboljelih od malignih boles琀椀 su: pothranjenost, kaheksija, mučnina, povraćanje i brojni drugi simptomi. Kod bolesnika se javljaju promjene u vidu gubitka okusa i mirisa, otežano gutanje i oštećenje sluznice usne šupljine. Uloga medicinske sestre je da u tom procesu svojim znanjem i kompetencijama ukloni ili ublaži probleme. Važno je naglasi琀椀 i ulogu mul琀椀disciplnarnog 琀椀ma kojeg čine liječnik, medicinska sestra, nutricionist i drugi stručnjaci koji planiraju individualno za svakog pacijenta prehranu, ciljeve i intervencije koje će se provodi琀椀. Medicinska sestra planira skrb za onkološkog pacijenta, pomaže mu u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, sprječava gubitak zdravlja i pomaže u očuvanju postojećih funkcija. Važno je da se na vrijeme prepoznaju problemi i sestrinske dijagnoze koje zahtjevaju daljnje planiranje intervencija i ciljeva za pojedinog pacijenta
Perioperacijska zdravstvena njega bolesnice s rakom dojke
No full textRak dojke je naj eb a zlo udna bolest ~ena u svijetu zbog ega je velik javnozdravstveni problem. Najjednostavnija metoda otkrivanja karcinoma dojke jest samopregled dojki. Preporu uje se da sve odrasle ~ene barem jednom mjese no naprave samopregled dojki između 5. i 10. dana ciklusa. Rano dijagnosticiranje bolesti mo~e dovesti do dobre prognoze i visoke stope pre~ivljenja. Mamografija, ultrazvuk, magnetska rezonancija i biopsija su metode pomo u kojih se bolest dijagnosticira te sazna vibe o tipu tumora. Ovisno o vrsti raka dojke, stadiju bolesti, op em zdravstvenom stanju oboljele osobe, menopauzalnom statusu i eventualnim osobnim ~eljama bolesnice multidisciplinarni tim donosi individualiziran plan lije enja. U lokalne metode lije enja spadaju operacija i zra enje, a sistemni modaliteti lije enja obuhva aju kemoterapiju, hormonsku terapiju i imunoterapiju. Operativni zahvat uklju uje kirurbko odstranjenje tumora te jednog ili vibe limfnih vorova iz pripadaju e aksile. Kemoterapija se mo~e primjenjivati i neoadjuvantno, prije operativnog zahvata. Medicinska sestra ima brojne uloge pri pripremi, primjeni i prepoznavanju nuspojava sistematskih lijekova. Perioperativna zdravstvena njega bazira se na psiholobkoj i fizi koj pripremi bolesnica kroz prijeoperacijsku, intraoperacijsku i poslijeoperacijsku skrb. Fizi ka priprema obuhva a uzimanje sestrinske anamneze, mjerenje vitalnih funkcija, pripremu probavnog sustava i mnoge druge. Psihi ka priprema bolesnica za operativni zahvat zapo inje pri primitku na odjel. Medicinska sestra kroz razgovor s bolesnicom primje uje promjene stanja te planira dnevne aktivnosti u bolnici u skladu s njima. Prije provođenja određenih intervencija bolesnici objabnjava bto radi i iz kojeg razloga. Proces zdravstvene njege poma~e medicinskoj sestri utvrditi prioritete u rjebavanju problema nastalih u bolesnika. Intervencije medicinske sestre usmjerene su na pripremu bolesnice za operativni zahvat, na pra enje poslijeoperacijskog stanja a također i na prevenciju i rano prepoznavanje mogu ih potebko a i komplikacija. Dobrom edukacijom kroz sve faze zdravstvene njege bolesnica se br~e oporavlja, kra e boravi u bolnici te se br~e vrati u svoje obiteljsko i radno okru~enje
Perioperacijska zdravstvena njega bolesnika kod totalne endoproteze kuka
No full textOvaj rad istražuje složenu anatomiju i biomehaniku zgloba kuka, njegove komponente i
funkcije te nain na koji bolesti i ozljede mogu utjecati na njegovu funkcionalnost. Zglob kuka,
kao kuglasti zglob koji omoguuje birok raspon pokreta, ima sredibnju ulogu u svakodnevnim
aktivnostima poput hodanja i stajanja. Njegova struktura, ukljuujui glavu femura i acetabulum,
te složena mreža ligamenata i mibia, osigurava stabilnost i mobilnost. Rad također razmatra
najebe bolesti kobtanog sustava, ukljuujui osteoporozu, osteoartritis, reumatoidni artritis,
Pagetovu bolest, osteomijelitis i osteosarkom. Svaka od ovih bolesti predstavlja znaajan izazov
za pacijente, zahtijevajui pravovremenu dijagnozu i odgovarajue lijeenje kako bi se sprijeile
komplikacije i ouvala kvaliteta života. Kirurbko lijeenje, s naglaskom na ugradnju endoproteze
kuka, opisuje se kao opcija za rjebavanje tebkih obteenja zgloba kuka. Razliite vrste proteza,
ukljuujui cementne i bescementne, te razni kirurbki pristupi, omoguuju prilagođeno rjebenje za
svakog pacijenta. Perioperacijska priprema, koja ukljuuje mjere prije, tijekom i nakon operacije,
naglabava se kao presudna za smanjenje rizika od komplikacija i postizanje optimalnih rezultata.
Poseban fokus stavljen je na ulogu medicinskih sestara i tehniara u prijeoperacijskom periodu.
Njihova zadaa obuhvaa procjenu zdravstvenog stanja pacijenata, edukaciju, pružanje
emocionalne podrbke i suradnju s multidisciplinarnim timom kako bi se osigurala sveobuhvatna i
individualizirana skrb. Njihova strunost i briga kljuni su za uspjeban ishod operacija i brz
oporavak pacijenata
Priprema trudnica za porođaj - tehnike disanja i relaksacije
No full textPriprema za porođaj treba započeti od početka samog saznanja te je sama trudnoća veoma
zahtjevna za tijelo žene iz razloga jer dolazi do mnogobrojnih promjena kao što je prirast težine,
srce pumpa više krvi, a tijelo troši više kisika. Sami porođaj dijeli se na četiri porođajna doba
po kojima se trudnica i priprema za porod. Prenatalni razvoj je vrijeme od začeća do rođenja, i
u tom razdoblju placenta omogućuje razvoj embrija i fetusa putem krvnih žila koje donose
hranu i kisik, zapravo sve ono što majka jede, pije ili udiše dolazi preko placente do djeteta.
Preporuka trudnicama je trudnički tečaj koji se pohađa tijekom prvog tromjesečja te se tamo
uči o pravilnoj prehrani i aktivnosti tijekom trudnoće, o rastu i razvoju djeteta u maternici.
Također uz stručno vodstvo fizioterapeuta preporuča se redovito vježbanje, najmanje tri puta
tjedno, ali i kretanje koje u velikoj mjeri olakšava tijek trudnoće i porod. Upravo je zato cilj
ovog rada istaknuti važnost uloge fizioterapeuta za vrijeme trudnoće kroz provođenje tehnika
relaksacije, te samog disanja kako bi trudnicama poboljšali kvalitetu trudnoće i poroda. Krajnji
zaključci iz analiziranih istraživanja i znanstvenih radova su potvrdili da ukoliko trudnica ili
njeno dijete imaju neke komplikacije u tijeku trudnoće, vjerojatno će biti prepisano mirovanje,
no ukoliko je njihovo stanje zadovoljavajuće vježbati se može tijekom cijele trudnoće
Dijagnostika akutnih leukemija
No full textLeukemija je zloćudna bolest koštane srži, hematopoetskog tkiva, koja uključuje
nekontrolirani rast abnormalnih bijelih krvnih stanica u koštanoj srži. Kao dio imunološkog
sustava, bijele krvne stanice imaju ključnu ulogu u borbi protiv infekcija, ali u slučaju
leukemije, njihova prekomjerna proizvodnja dovodi do brojnih zdravstvenih problema,
sklonosti infekcijama, krvarenju, te simptoma slabokrvnosti/anemije. Postoje različite vrste
leukemija, a njihova klasifikacija ovisi o tipu bijelih krvnih stanica koje su pogođene
(limfociti ili mijeloidne stanice), kao i o brzini napredovanja bolesti (akutna ili kronična).
Akutna leukemija karakterizira brz razvoj i pogoršanje simptoma, dok kronična leukemija
obično ima sporiji tijek. Također, razlikujemo limfocitnu leukemiju (kada su pogođene
limfociti T i B loze, bijele krvne stanice koje se razvijaju iz limfnih čvorova) i mijeloidnu
leukemiju (kada su pogođene mijeloidne stanice koje se razvijaju u koštanoj srži ovisno o
stupnju zastoja u rastu i diferencijaciji). Simptomi leukemije mogu biti raznoliki i uključuju
umor, gubitak težine, česte infekcije, modrice i krvarenje, bolove u zglobovima i kostima te
povećane limfne čvorove, slezenu i jetru. Dijagnoza leukemije obično uključuje detaljnu
medicinsku povijest, fizikalni pregled, laboratorijske pretrage krvi i koštane srži te slikovne
pretrage poput rentgenskih snimaka, CT-a ili MRI-a. Genetske analize često su neophodne za
razumijevanje specifičnih karakteristika bolesti kod svakog pacijenta. Liječenje leukemije
uključuje kemoterapiju, imunoterapiju, terapiju ciljanim lijekovimatransplantaciju
krvotvornih matičnih stanica, radioterapiju odnosno terapiju ovisno o vrsti i stadiju bolesti te
općem zdravstvenom stanju pacijenta, odnosno njegovim komorbiditetima. Kroz integrirani
pristup koji kombinira medicinsku terapiju, podršku pacijentima i njihovim obiteljima te
istraživanje novih terapijskih pristupa, cilj je poboljšati ishode i kvalitetu života pacijenata s
leukemijom
Zdravstvena zaštita i intervencijski modeli u skrbi djece s autizmom
No full textAutizam je neurorazvojni poremećaj, što uključuje poremećaj govora, percepcije, pažnje
i motoričkih pokreta, i takvo stanje koje traje kroz cijeli život. Svjetska zdravstvena organizacija
(WHO) definira autizam kao „skupinu poremećaja karakterističnih abnormalnim obrascima
interakcije i komunikacije, kao i ograničenim, stereotipnim i ponavljajućim interesima i
aktivnostima.“ Djeca sa autizmom se fizički ne razlikuju od djece koja ga nemaju. Prema
izvorima, autizam je češći kod dječaka nego kod djevojčica, a točan uzrok njegovog razvoja
nije znanstveno dokazan, no poznato je nekoliko čimbenika koji utječu na razvoj bolesti. Neki
od simptoma autizma kod djece su: zaostajanje u govoru, dijete ne pokazuje zanimanje za
druženje ili igranje sa drugom djecom, pokriva uši kod jakog zvuka koji je drugim osobama
sasvim normalan, izbjegava kontakt očiju i drugi. Osnovni simptomi autizma su u ponašanju,
komunikaciji i socijalnoj interakciji, a često su popraćeni i drugim poremećajima, kao što su
intelektualna invalidnost, epileptični napadaji, hipotonija i drugo. Budući da autizam različito
utječe na svako dijete, potreban je individualizirani pristup. Liječenje se može provoditi u
obrazovnim zdravstvenim ustanovama, zajednici ili kod kuće ili u kombinaciji. Godine 1911.
švicarski psihijatar Eugen Bleuer prvi je opisao pojam autizam
Zdravstvena njega bolesnika s kolostomom
No full textKolostoma je kirurški napravljen otvor u abdomenu koji stvara prolaz za izlaz stolice.
Izvodi se kod zdravstvenih stanja kao što su karcinom debelog crijeva, upalne bolesti crijeva ili
ozljede debelog crijeva nastale uslijed različitih okolnosti. Nakon što im je formirana
kolostoma, bolesnici su suočeni s raznim izazovima u svakodnevnom funkcioniranju. Glavni
cilj zdravstvene njege bolesnika s kolostomom je osigurati bolesnicima optimalnu kvalitetu
života i emocionalno blagostanje. To se postiže kroz pružanje cjelovite i individualizirane skrbi,
koja uključuje edukaciju bolesnika o pravilnoj njezi kolostome, ranom prepoznavanju i
prevenciji komplikacija, edukaciju o pravilnoj prehrani te dostupnim grupama podrške.
Edukacija je ključni element, jer omogućuje bolesnicima da samostalno brinu o svojoj
kolostomi i time steknu osjećaj kontrole nad vlastitim životom koji može pomoći povećanju
razine njihova samopouzdanja i samopoštovanja. Pored toga, važno je osigurati emocionalnu
podršku bolesnicima koji se suočavaju s promjenom u tjelesnoj funkciji i mogućim psihičkim
stresom, ali i njihovim obiteljima. Osim edukacije bolesnika, edukacija i podrška također su
važne za obitelj bolesnika s kolostomom, kako bi se osigurala pravilna podrška i razumijevanje.
Kako bi se navedeno postiglo, medicinska sestra kao i ostali članovi zdravstvenog tima, od
trenutka postavljanja dijagnoze i potrebe za kirurškim zahvatom, pripremaju bolesnika na ono
što slijedi. Timski pristup zdravstvenoj njezi ključan je za postizanje optimalnih rezultata. Cilj
je pružanje sveobuhvatne zdravstvene skrbi bolesnicima s kolostomom. Ovaj multidisciplinarni
pristup omogućuje holistički pregled potreba bolesnika i prilagođavanje zdravstvene njege
prema njihovim specifičnim potrebama. Općenito, zdravstvena njega bolesnika s kolostomom
zahtijeva individualiziran pristup, kontinuiranu podršku i edukaciju kako bi se osigurala
najbolja skrb i kvaliteta života bolesnicima te se time postigla njihova prilagodba na novi način
života i funkcioniranja u zajednici
Postupci oživljavanja u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu i edukacija medicinskih sestara
No full textSrčani zastoj događa se u raznim okruženjima, od izvanbolničkog okruženja do
jedinica intenzivne njege i objedinjenog hitnog bolničkog prijama. Ishod je uvjetovan
mnogim čimbenicima uključujući spremnost promatrača/zdravstvenih djelatnika da
provedu kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR), sposobnost članova tima koji provode
KPR da integriraju znanje i psihomotorne vještine, kvalitetu izvedbe koju pružaju te
učinkovitost i djelotvornost skrbi nakon srčanog zastoja.
Rano započinjanje KPR i defibrilacije ključni su za smanjenje mortaliteta i
morbiditeta u bolesnika nakon kardiopulmonalnog aresta. Za svaku minutu odgode
KPR, vjerojatnost preživljavanja se smanjuje za čak 10%. Stoga smjernice
preporučuju rutinsku obuku za zdravstvene djelatnike koji provode KPR kako bi se
poboljšala učinkovitost i ishodi za pacijente. Iako smjernice za provođenje KPR
pružaju logičan, sekvencijalni algoritamski pristup, one uglavnom naglašavaju
tehničke zadatke koje obavljaju pojedinci koji provode KPR i ne bave se pitanjima
prilagodbe složenoj prirodi većine stvarnih uvjeta provođenja KPR.
Individualne karakteristike članova reanimacijskog tima kao što su tehničke vještine,
prethodno iskustvo, komunikacija i vještine vođenja utječu na tijek akcije tijekom
reanimacije. Uz individualne čimbenike, društveni aspekti i obrasci kolektivne
interakcije koji se pojavljuju unutar tima tijekom provođenja KPR mogu promicati ili
spriječiti koordinirano izvršavanje smjernica KPR. Medicinske sestre/tehničari u
trenutcima srčanog zastoja, su većinom prve osobe koje će primijetiti takvo stanje
kod pacijenta i reagirati s obzirom da dosta vremena provode uz pacijente. Kako bi
mogle učinkovito i brzo reagirati, moraju biti vješte, pripremljene i upoznate s
postupcima provođenja KPR.
Djelotvorna i učinkovita edukacija o reanimaciji jedan je od bitnih elemenata u
provođenju smjernica u kliničku praksu. Obrazovne intervencije moraju biti
specifične za populaciju (npr. laici, zdravstveni djelatnici) kako bi se osiguralo da
postižu željene obrazovne rezultate – ne samo na kraju tečaja, već i tijekom stvarnih
reanimacija. Zadržavanje znanja i vještina treba potvrditi ocjenjivanjem, a ne
pretpostavljati da će trajati kroz unaprijed utvrđene vremenske intervale
Hospitalizacija djeteta s poremećajem iz autističnog spektra
No full textPoremećaji iz autističnog spektra ubrajaju se u pervazivne razvojne poremećaje koji se javljaju u ranoj dječjoj dobi i čija je glavno obilježje odstupanje na području socijalne interakcije i komunikacije uz prisutnost ponavljajućih i stereotipnih oblika radnji, pokreta ili ponašanja. Poremećaji iz autističnog spektra specifični su po paleti različitih simptoma, težini stanja djeteta i popratnim tegobama koje ih prate, a koje često zahtijevaju hospitalizaciju djeteta. Hospitalizacija djece s poremećajima iz autističnog spektra traumatičan je i izazovan događaj za obitelj, dijete i zdravstvene djelatnike ustanove unutar koje se dijete zbrinjava. Kako se djeca s poremećajima iz spektra autizma teško prilagođavaju promjenama u njihovoj svakodnevnoj rutini, sam čin hospitalizacije može biti iznimno stresan i frustrirajući doživljaj. Prepoznavanje i uvažavanje djetetovih individualnih potreba, 24 satna roditeljska prisutnost, sustavan i organizirani rad ustanove unutar koje se dijete zbrinjava te prije svega dobra komunikacija i pristupačnost zdravstvenog osoblja pomažu boljoj prilagodbi na boravak u bolnici i samim time boljim ishodom liječenja. U radu su opisane glavne skupine poremećaja iz spektra autizma, njihove karakteristike, metode dijagnostike i liječenja, vodeći razlozi hospitalizacije djece i uloga medicinskih sestara u procesu liječenja i provođenju postupaka usmjerenih na ublažavanje posljedica hospitalizma
Neurotraume - intervencije medicinske sestre u izvanbolničkoj hitnoj službi
No full textNeurotrauma je ozljeda glave i/ili vratne kralježnice. Patologija ozljeda glave je kompleksna. Težina ozljede ovisi o vrsti, opsežnosti i anatomskoj lokaciji ozljede. Neurotrauma je uzrok iznenadne smrti u 1-2% ljudi. Neurotraume mogu biti primarne i sekundarne. Biomehanika primarnog oštećenja mozga povezana je sa odgovorom kostiju, mozga i krvnih žila na udar i inercijske sile. Sekundarne neurotraume uzrokuju odgođenu neuronsku reakciju, odnosno stanična oštećenja koja se razvijaju u razdoblju od nekoliko sati, dana ili tjedana od ozljede. Sekundarna neurotrauma je povezana sa neurokemijskim promjenama izazvanih traumom. Otvorene ozljede mozga su prekidi kontinuiteta lubanje uzrokovani metcima, oštrim predmetima ili jakom tupom silom. Zatvorene ozljede su bez prekida kontinuiteta tkiva i kosti lubanje, uzrokovane su udarcima od glavu. Često uzrokuju oštećenje krvnih žila i difuzne ozljede mozga. Česte vrste trauma mozga su: potres mozga, kontuzije mozga, difuzna aksonalna ozljeda mozga, hematom i prijelomi lubanje. Intervencije medicinske sestre-tehničara se temelje na procjeni pacijenta po ABC pristupu. Kada je osigurano adekvatno disanje i dobra cirkulacija bolesnika, radi se neurološka procjena na osnovu GCS. Glavna opasnost kod neurotrauma je ozljeda glave i kralježnice. Medicinska sestra asistira liječniku pri endotrahealnoj intubaciji i daje lijekove po odredbi liječnika. Medicinska sestra u izvanbolničkoj sredini treba pratiti bolesnikove vitalne znakove, uključujući tlak, saturaciju, temperaturu i puls. Medicinska sestra treba pratiti i ICP. Intervencije medicinskih sestara ovise o prisustvu vanjskih činitelja. Medicinska sestra osim praćenja vitalnih znakova i ICP-a prati opće stanje bolesnika. Intervencije medicinskih sestara temelje se na sprječavanju daljnjih komplikacija. Medicinske sestre trebaju imati znanja i vještina kako bi osigurale neurološku stabilnost pacijenata. Medicinska sestra procjenjuje pacijenta po ABCDE tehnici. Medicinska sestra procjenjuje vrijednosti GCS. Prema ABCDE tehnici medicinska sestra najprije provjerava dišni put, disanje, cirkulaciju, neurološki status i okolinu. Medicinska sestra procjenjuje jesu li dišni putevi slobodni, procjenjuje sigurnost dišnih puteva i stanje svijesti. Bolesnici koji su bez svijesti, sa GCS-om manjim od 8, potrebna je hitna intubacija. Medicinska sestra mjeri saturaciju uz pomoć pulsnog oksimetra. Hipoksija je povezana sa visokom smrtnosti. Medicinska sestra provjerava cirkulaciju, odnosno postoji li krvarenje i mjeri krvni tlak