Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Zaštita pacijentica izloženih medicinskom ozračenju u trudnoći
Ljudi su stalno izloženi ionizirajućem zračenju. Dok je količina zračenja iz prirodnih izvora određena geološkim karakteristikama područja, zračenje koje dolazi iz izvora medicinske svrhe ovisiti će o samom liječniku, njegovoj stručnosti, znanju i pažnji. Pacijentima u reproduktivnoj dobi je potrebno više pažnje uložiti i posvetiti kao i trudnicama, iz razloga što ionizirajuće zračenje može u spolnim stanicama izazvati mutacije, embriju ili fetusu, što može imati ozbiljne negativne posljedice. Odgovornost je na liječnicima, oni su zakonski odgovorni za izlaganje pacijenata radiološkim pretragama koje koriste ionizirajuće zračenje i iz tog razloga moraju imati temeljito znanje o dijagnostičkim uređajima i specifičnostima svake pretrage. U nekim slučajevima, poput specifičnih bolesti i hitnih situacija tijekom trudnoće, može biti potrebno koristiti dijagnostičke metode koje uključuju zračenje. Ovaj rad analizira koliko je sigurno izlagati trudnice ionizirajućem zračenju u zdravstvene svrhe, kolika je sama korist istih postupaka te kolika šteta za samu majku i plod, kao i moguće negativne posljedice za trudnoću, uključujući pobačaje, urođene malformacije, mentalnu retardaciju, usporen rast i razvoj zloćudnih bolesti. Također se uspoređuju doze zračenja kojima su trudnice izložene tijekom određenih pretraga i njihovi štetni učinci na zdravlje i razvoj fetusa
Uloga fizioterapeuta u radu s terminalnim bolesnicima
Terminalna bolest je grupni naziv za svaku bolest koja se ne može izliječiti i koja će s
vremenom dovesti do smrti osobe. Ljudi kojima je dijagnosticirana terminalna bolest
imaju procijenjenu količinu vremena koju će proživjeti, ta se procjena bazira na
prikupljenim informacijama i statistikama koju su sakupljane na pacijentima s
terminalnim bolestima te sličnim simptomima i ostalim faktorima koje utječu na
procjenjivanje trajanja života nakon dijagnoze.
Neke vrste terminalnih bolesti su: rak, moždani udar, srčana stanja, bolesti
pluća, bolesti jetre, HIV/AIDS itd.
U ovom radu ćemo ući u srž definicije terminalne bolesti kao i kako utječe na
bolesnika te na terapeuta. Probat ćemo što detaljnije opisati sve faktore koji oblikuju
ne samo terminalnu bolest, nego i pacijenta koji od nje boluje, također ćemo istražiti
načine terapije od standardnih do eksperimentalnih te probati razbiti stigmu koja nam
govori da su terminalni bolesnici ljudi koji čekaju na smrt te probati pokazati kako
poboljšati kvalitetu života te i o utjecaju koji takav teški slučaj može imati na
fizioterapeuta
Prevencija infekcija bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja Izazovi u provođenju mjera izolacije bolesnika
Pojava bolnike infekcije kod bolesnika u jedinici intenzivnog lijeenja (JIL) najeba su
komplikacija lijeenja, produljuju lijeenje u ustanovi i time poskupljuju lijeenje. Prevencija,
praenje i kontrola infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi va~an je zadatak za sve zdravstvene
djelatnike. Prevencija pojave infekcija mora biti razumna i usmjerena na uzronike infekcije.
Higijena ruku jedna je od temeljnih mjera sprjeavanja prijenosa mikroorganizama u zdravstvenim
djelatnostima, bto ukljuuje pranje, dezinfekciju, koribtenje rukavica, tehniku bez dodira („non
touch“) i odr~avanje zdrave ko~e. Uinkovito provođenje higijene ruku zahtijeva pravilno i
dosljedno prepoznavanje mogunosti, pravilan odabir i izvođenje postupka te koribtenje
odgovarajuih sredstava poput dezinficijensa. Istra~ivanja pokazuju da je >50% bolesnika u
vrijeme prijema u jedinicu intenzivnog lijeenja ve kolonizirano potencijalnim patogenima koji
su odgovorni za naknadnu infekciju. Iako infekcija nije uvijek najvei pojedinani uzrok smrtnosti
za bolesnike u JIL - u, definitivno je povezana s produ~enim trajanjem boravka i poveanim
bolnikim trobkovima. Poboljbano znanje o klinikoj epidemiologiji, mikrobnoj etiologiji i
patofiziologija bolesti pomoi e u razumijevanju pojmova kontrole infekcije, pa i izolacije te time
i pravilne uporabe antibiotika. U zemljama u razvoju, gdje prevladavaju brza fluktuacija radne
snage, nedostatak strukturiranih odjela intenzivne njege i neadekvatna svijest o praksi kontrole
infekcija, prevencija intrahospitalnih infekcija u JIL -u radi pru~anja bolje zdravstvene skrbi uvijek
je izazov. Kontrola infekcije na JIL - u ili u bolnici nikada ne mo~e biti samostalna radnja, nego
bi trebao biti dio svakodnevnog tijeka rada, gdje medicinske sestre moraju biti usredotoeni na to
kao dio svoje osnovne du~nosti i djelovati u okvirima svojih kompetencija
Bolna stanja tijekom trudnoće i fizioterapija
Trudnoća je jedinstveno i osjetljivo stanje koje donosi brojne fiziološke i
anatomske promjene. Sve promjene se događaju zbog rasta i razvoja djeteta, ali i kako
bi se tijelo pripremilo na sami porod. Upravo zbog tih promjena dolazi do brojnih
poteškoća i komplikacija koje kasnije mogu postati bolna stanja. Bolna stanja tijekom
trudnoće su česta, a 50-80% trudnica doživi bol u koštanom-mišićnom tkivu. Javlja se
posturalna prilagodba koja također ima utjecaj na pojavu boli i nelagode. U prvom
tromjesečju ne dolazi do velikih posturalnih promjena, a za vrijeme drugog i trećeg
tromjesečja dolazi do znatnih promjena koje utječu na promjene u kralježnici i
mijenjaju centar gravitacije zbog čega su trudnice podložne opterećenjima što rezultira
bolnim stanjima. Najčešća bolna stanja tijekom trudnoće su sakroilijakalna
disfunkcija, dijastaza simfize, lumbalna bol, sindrom karpalnog tunela i torakalni
outlet sindrom. Fizioterapija je nužna kako bi se ublažili simptomi i kako bi trudnica
mogla obavljati aktivnosti svakodnevnog života. Važna je pravovremena
fizioterapijska procjena i intervencija. Svrha fizioterapijske procjene je prepoznavanje
uzroka, evidentiranje subjektivnih i objektivnih problema te utvrđivanje glavnih
problema i ciljeva kako bi se napravio temeljiti plan i program. Fizioterapijska
intervencija je postupak koji se primjenjuje i prilagođava prema unaprijed
dogovorenim ciljevima. Dijeli se na izravnu fizioterapijsku intervenciju, edukaciju
trudnice te koordinaciju i komunikaciju unutar članova rehabilitacijskog tima. Cilj
ovog rada je opisati promjene koje se događaju u trudnoći ponajprije na mišićnokoštanoj i biomehaničkoj razini te kako takve promjene utječu na razvoj bolnih stanja.
Također je cilj predstaviti mnogobrojne načine fizioterapijske intervencije kojima
izravno utječemo na smanjenje boli, smanjenje simptoma, ali najvažniji cilj je
edukacija trudnica
Postavljanje privremenog elektrostimulatora - intervencije medicinske sestre
Elektrostimulatori srca su podesivi umjetni elektrini generatori pulsa, koji esto
emitiraju puls. Privremeni elektrostimulator srca obino se koristi u bolesnika s
bradikardijom opasnom po ~ivot i slu~i kao most do ugradnje trajnog elektrostimulatora
srca. Jedini normalan ritam srca je normalan sinusni ritam, dok su aritmije abnormalni
ritmovi srca i mogu se klasificirati na temelju razliitih kriterija. Aritmije mogu, ali ne
moraju uzrokovati simptome i mogu biti paroksizmalne, bto dovodi do potebkoa u
procjeni stvarne prevalencije. Postoje neki znakovi i simptomi sranih aritmija kao bto
je gubitak svijesti, a ozbiljniji simptomi se javljaju u prisutnosti strukturalne bolesti srca,
kao bto je dugotrajna monomorfna VT u normalnom srcu i nekoliko disfunkcija lijeve
klijetke. Dijagnoza sranih aritmija se postavlja na temelju mjerenja krvnog tlaka, EKGa i nepravilnog rada srca (sporijeg ili br~eg), te osjeaja slabosti, umora, vrtoglavice i
neaktivnosti u svakodnevnom poslu. Bolesnici s aritmijama mogu se pomno promatrati
ili lijeiti lijekovima, ablacijom putem kateterizacije srca, ugradnjom privremenog i/ili
trajnog elektrostimulatora. Indikacije za privremeni elektrostimulator mogu se podijeliti
u dvije velike kategorije: hitne (obino povezane s akutnim infarktom miokarda) ili
elektivne. Međutim, ne postoji jasan konsenzus o indikacijama za privremeni
elektrostimulator s veinom preporuka koje proizlaze iz klinikog iskustva, a ne iz
znanstvenih ispitivanja. Skrb za bolesnike s privremenim invazivnim
elektrostimulatorom zahtijeva praenje sranog ritma i hemodinamskog statusa,
promatranje promjena koje bi ukazivale na potrebu za izmjenama u postavkama
elektrostimulatora. Sestrinske intervencije ukljuuju fizikalnu procjenu, skrb o mjestu
umetanja, rutinsko testiranje praga, upravljanje generatorom pulsa i sprjeavanje
komplikacija
Uloga anesteziološkog tehničara u postupku transplantacije jetre
Transplantacija jetre uspješna je metoda liječenja bolesnika u završnom stadiju jetrene
bolesti, za koju je i dalje najveći problem nesrazmjer potrebe za organima i dostupnih organa
za transplantaciju. Olakšavajući čimbenik je članstvo Hrvatske u Eurotransplantu, zakladi
koja na optimalan način povezuje donore i primatelje unutar osam europskih zemalja, čime je
proširen bazen dostupnih organa za transplantaciju i donaciju.Svaki kandidat za
transplantaciju jetre prolazi opsežnu preddtransplantacijsku obradu te se ovisno o općem
stanju i hitnosti svrstava na listu čekanja za transplantaciju jetre. Vodeće indikacije za
transplantaciju jetre su primarni tumori jetre (primarno hepatocelularni karcinom) i alkoholna
bolest jetre, a onda slijede autoimune i virusne bolesti te sekundarna bilijarna ciroza.
Transplantacijski tim za jetru čini skupina profesionalaca uključenih u skrb za
bolesnika kojem je transplantacija jetre potrebna, uključujući koordinatora za transplantaciju,
kirurški tim, psihijatre, dijetetičare, farmakologe, radiologe, transplantacijske patologe te
laboratorijske tehničare, bez kojih postupak transplantacije ne bi bio moguć. Dio tog tima jest
i anesteziološki tim, koji tijekom postupka transplantacije jetre čine dva specijalista
anesteziologije te dva anesteziološka tehničara. Koordinirana suradnja i kvalitetna
komunikacija anesteziološkog tima s drugim članovima transplantacijskog tima – poglavito
kirurškim timom – ključ su uspjeha transplantacijskog postupka i najboljih ishoda za
bolesnika.
Ovaj rad prikazuje ulogu anesteziološkog tehničara u postupku transplantacije jetre,
koja se, uz izuzetak multiorganske transplantacije, smatra jednim od najsloženijih postupaka u
kirurgiji.Glavne zadaće anesteziološkog tehničara u prijeoperacijskoj fazi podrazumijevaju
pripremu prostora, opreme i materijala te pripremu bolesnika za provođenje postupka
transplantacije jetre. U intraoperacijskom razdoblju glavne su zadaće anesteziološkog
tehničara usmjerene praćenju stanja bolesnika; primjeni lijekova, otopina, krvi i krvnih
pripravaka; nadzoru ispravnosti rada opreme koja se koristi te praćenju i reagiranju na pojavu
eventualnih neželjenih događaja. Nakon operacijskog zahvata bitna je zadaća anesteziološkog
tehničara primopredaja bolesnika iz operacijske sale te raspremanje i priprema operacijske
sale za daljnji rad.Dakle, radom su opisana znanja, vještine i tehnologije kojima
anesteziološki tehničar treba ovladati kako bi mogao obavljati odgovornu i složenu zadaću
skrbi za bolesnika tijekom postupka transplantacije jetre
Fizioterapijske intervencije kod femoroacetabularnog impingement sindroma
Femoroacetabularni impingement sindrom je bolno stanje uzrokovano abnormalnom
strukturom kostiju koja dovodi do poremećenog razmaka između glave bedrene kosti, vrata
bedrene kosti i acetabuluma. Kao jedan od najvažnijih i najsloženijih zglobova u ljudskom
tijelu, anatomija kuka omogućava stabilnost, mobilnost i podršku tijela tijekom različitih
aktivnosti. Kuk se sastoji od femura (bedrena kost) i acetabuluma (čahura u kojoj se nalazi
glava femura), a pravilna anatomska usklađenost tih struktura ključna je za normalno
funkcioniranje zgloba. Razlikuju se tri oblika femoroacetabularnog impingement sindroma:
CAM, PINCER i miješani oblik. Etiologija sindroma se još uvijek istražuje, ali se pokazalo da
genetika uz određene mehaničke čimbenike pridonosi abnormalnoj patologiji kuka.
Fizioterapijska procjena femoroacetabularnog impingement sindroma podrazumijeva detaljan
pregled pacijentove anamneze, fizički pregled, primjenu specifičnih testova i funkcionalnu
procjenu, te za cilj ima utvrditi prisustvo femoroacetabularnog impingement sindroma i
ocijeniti razinu funkcionalne sposobnosti i odrediti odgovarajući plan terapije. Fizioterapijska
intervencija je ciljano djelovanje koje fizioterapeut provodi na temelju provedene procjene
pacijentovog stanja kako bi se poboljšala funkcionalnost, smanjila bol, potaknuo oporavak te
spriječila daljnja oštećenja. Fizioterapijska intervencija uključuje edukaciju pacijenata o
pravilnim navikama i tehnikama kretanja, kao i o tome kako izbjeći aktivnosti koje mogu
pogoršati prisutne simptome. Kroz tehnike manualne terapije, terapijske vježbe istezanja i
jačanja okolnih mišića, fizioterapija omogućava pacijentima da vrate zglobnu pokretljivost i
mišićnu snagu te da poboljšaju svakodnevne aktivnosti poput hodanja, penjanja ili sportskih
aktivnosti. Fizioterapijski modaliteti su pristupi koji se koriste u rehabilitaciji kako bi se
olakšali simptomi i poboljšala funkcionalnost. Među najvažnijim i najčešće korištenim
fizioterapijskim modalitetima su elektroterapija, ultrazvuk i laserska terapija. Bez obzira da li
se pacijent liječi kirurški ili konzervativno fizioterapijska intervencija ima veliku ulogu. Ako
je riječ o konzervativnom liječenju potrebno je napraviti dobru procjenu i individualni plan
intervencije za svakog pacijenta prilagođen osobnim ciljevima pacijenta. Ukoliko se pacijent
liječi kirurški važno je da se pacijenta fizički pripremi za operaciju i poslije operacije pomaže
u obnovi funkcije kuka, vraćanju pokretljivosti i snage mišića, te smanjenju boli i upale nakon
operacije
Zdravstvena njega oboljelih od meningoencefalitisa
Meningoencefalitis je ozbiljna upalna bolest koja istovremeno zahvaa moždane
ovojnice i moždano tkivo, uzrokujui birok raspon neurolobkih posljedica. Ovaj zavrbni rad daje
detaljan pregled bolesti, ukljuujui uzroke, mehanizme nastanka, simptome, metode
dijagnostike, terapijske pristupe i preventivne mjere. Infektivni uzronici, poput bakterija,
virusa, gljivica i parazita, najebi su uzrok bolesti, dok autoimuni i postinfektivni oblici
predstavljaju dodatni dijagnostiki izazov. Simptomi se kreu od blagih do izrazito tebkih
stanja, bto zahtijeva brzo prepoznavanje i pravovremenu intervenciju. Dijagnoza se postavlja
analizom cerebrospinalne tekuine, laboratorijskim testovima i slikovnim metodama.
Lijeenje se prilagođava uzroniku i može ukljuivati primjenu antibiotika, antivirusnih
lijekova, antifungalne terapije te suportivne mjere poput kontrole intrakranijalnog tlaka,
prevencije napadaja i održavanja respiratorne stabilnosti. Medicinske sestre i medicinski
tehniari provode nadzor vitalnih znakova, prate promjene u neurolobkom statusu, sprjeavaju
komplikacije te pružaju psiholobku podrbku bolesnicima i njihovim obiteljima.
Prevencija bolesti obuhvaa cijepljenje, higijenske mjere i edukaciju o rizinim
imbenicima. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i brza medicinska intervencija
poveavaju banse za povoljan ishod. Unato napretku u medicini, meningoencefalitis ostaje
ozbiljan zdravstveni izazov, ali interdisciplinarnim pristupom i stalnim istraživanjima mogue
je poboljbati ishode lijeenja i unaprijediti kvalitetu života oboljelih
Zdravstveni odgoj roditelja djece oboljele od akutnih respiratornih bolesti
Akutne upalne bolesti dibnog sustava predstavljaju najebe infekcije u
modernom drubtvu. One ine oko dvije treine svih infekcija. Djeca su osobito sklona
ovom oboljenju, s prosjenim brojem oboljenja od etiri do sedam puta godibnje.
Posebno je osjetljiva skupina djece koja borave u kolektivima koja mogu oboljeti i do
deset puta godibnje. Ove infekcije mogu se oitovati kroz birok spektar simptoma, ali
najjednostavnije ih je klasificirati kao akutne respiratorne infekcije gornjeg i donjeg
dijela dibnog sustava.
Zdravstveni odgoj roditelja djece oboljele od akutnih respiratornih bolesti ima
znaajnu ulogu u prevenciji i lijeenju tih bolesti. Edukacija obuhvaa informacije o
mogunostima nastanka infekcije i prepoznavanja simptoma koji zahtjevaju hitnu
medicinsku pomo te pravilnu primjenu terapije koju propibe lijenik. U prevenciji
akutnih respiratornih bolesti kod djece kao i smanjenju posljedica, va~no je odr~avanje
jakog imuniteta putem zdrave prehrane, fizike aktivnosti te redovnog odmora i
cijepljenja
Zdravstvena njega bolesnica s rakom grlića maternice
Broj oboljelih od malignih bolesti diljem svijeta u stalnom je porastu, pa samim time i
rak grlića maternice u žena. Najveća incidencija pojavnosti i mortalitet od raka vrata maternice
je prema podacima iz 2022. zabilježena u zemljama Afrike, centralne Amerike te jugoistočnim
zemljama Azije. Razlike u incidenciji raka grlića maternice diljem svijeta pripisuju se
nejednakim pristupima cijepljenju, probiru te načinima liječenja.
Najčešće je ovo maligno oboljenje povezano sa HPV infekcijom koje u nekim
slučajevima spontano nestanu, no u nekim slučajevima uz perzistentnu infekciju visokorizičnim
tipom HPV-a, infekcija može uzrokovati rak grlića maternice. Neki od rizičnih čimbenika za
nastanak raka grlića maternice su također i broj poroda, rano stupanje u spolne odnose,
uzimanje hormonskih kontraceptivnih sredstava te pušenje. Početni stadij bolesti nema težih
znakova i simptoma, ali kako bolest progredira kod žena se može javiti vaginalno krvarenje
između menstrualnih ciklusa, krvarenje nakon spolnog odnosa, bol tijekom spolnog odnosa, bol
u abdomenu i zdjelici, iscjedak koji je neugodnog mirisa te gubitak na tjelesnoj težini.
Dijagnoza raka grlića maternice temelji se na anamnezi bolesnice, ginekološkom pregledu sa
obavljanjem PAPA testa te kolposkopiji. Pristup liječenju bolesti može se sastojati od
operativnog zahvata, radioterapije, kemoterapije ili kombinacijom više metoda u isto vrijeme.
Medicinski djelatnici imaju važnu ulogu u prevenciji bolesti i njenom ranom otkrivanju
– promoviranje zdravog načina života, edukacija o prevenciji te cijepljenje protiv HPV-a.
Najvažnija uloga medicinskog osoblja je tijekom liječenja bolesnice – ublažavanje simptoma i
nuspojava bolesti uvelike doprinose kvaliteti života bolesnice i njene obitelji. Osim fizičkog
aspekta i pomaganja bolesnici u svakodnevnim aktivnostima te pripremi za liječenje, važno je
obratiti pažnju i na psihološko stanje bolesnice kako bi što bolje podnijela liječenje i sve izazove
koji će se prilikom bolesti pojaviti