Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Utjecaj fizioterapijskih postupaka na restituciju hoda u neuroloških bolesnika
No full textJedan od glavnih motoričkih deficita neuroloških bolesnika je poremećaj hoda.
Normalni hod odvija se kao automatska radnja simetrične sinergije brzine hodanja i duljine
koraka. Promjene u središnjem živčanom sustavu manifestiraju se na motoričkim
aktivnostima neuroloških bolesnika uzrokujući poteškoće i odstupanja u ravnoteži i
koordinaciji, širini baze oslonca, mišićnoj slabosti i tonusu mušića što dovodi do patoloških
obrazaca u fazi opterećenja i fazi njihanja prilikom hoda. Svaki patološki obrazac hoda
smanjuje efikasnost i ekonomičnost hoda te zahtjeva potrošnju prevelike količine energije što
rezultira asimetričnim uzorkom, smanjenom brzinom i smanjenom dužinom koraka.
Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak fizioterapijskih postupaka na restituciju hoda
kod neuroloških bolesnika. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku koje se sastojalo
od 30 pacijenata Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb. Prvu skupinu čine bolesnici kod
kojih uslijed neurokirurške operacije zaostaje obrazac hemiparetičnog hoda (N=15), a drugu
skupinu ispitanika čine bolesnici kod kojih zaostaje ataksičan obrazac hoda (N=15).
Ispitivanje se sastojalo od inicijalnog i finalnog testiranja funkcije hoda pomoću tri testna
instrumentarija. Rezultati istraživanja potvrdili su hipoteze o pozitivnom učinku
fizioterapijskih postupaka na restituciju hoda poboljšanjem statičkog i dinamičkog balansa te
posturalne prilagodbe rezultatima Berg balance scale i Dynamic gait indexa te brzine hoda
prikazano rezultatima Timed up and go testa
Izvori i intenzitet stresa na radnom mjestu fizioterapeuta
No full textStres na radu posebna je vrsta stresa čiji se izvor nalazi u radnoj okolini te već neko
vrijeme predstavlja globalni problem javnog zdravstva. U suvremenom svijetu, djelatnici imaju
sve više različitih zadataka koje moraju obavljati, često su i sve kompliciraniji, zbog čega
djelatnici moraju uložiti značajan trud kako bi ih uspješno izvršili. Stanje stresa i reakcija
organizma na stres onemogućavaju djelatnicima uspješno obavljanje svih zadataka, doprinose
nastanku različitih bolesti te smanjuju kvalitetu života djelatnika. Zbog svega navedenog, stres
na radu smatra se jednim od vodećih uzročnika profesionalnih bolesti i bolovanja u cijelom
svijetu te je jedan od vodećih gospodarskih problema razvijenih zemalja.
Zanimanja u zdravstvu smatraju se visoko stresnim zanimanjima pri kojima su djelatnici
u visokom postotku izloženi nizu stresora na radu te su podložniji negativnim posljedicama
stresa. Zdravstveni djelatnici, među koje spadaju i fizioterapeuti, rade s najugroženijom
populacijom. Obzirom da ne mogu ostati ravnodušni prema svojim pacijentima te neprestano
moraju stjecati nova znanja i vještine, zdravstveni djelatnici lako postaju podložni visokom
stupnju kroničnog stresa te stanju psihičke i fizičke iscrpljenosti. Sve navedeno može imati
negativan učinak na djelatnike, ustanove i/ili sustav u kojem rade, ali i na kvalitetu skrbi o
pacijentima. Kako do toga ne bi došlo, prilikom obavljanja svoje dužnosti, fizioterapeuti su
dužni upotrebljavati svoje najbolje stručno znanje, ali i istovremeno poštovati načela prava
pacijenata, etička te stručna načela kojima je svrha zaštititi zdravlje stanovništva te zdravlje
svakog pacijenta osobno. Istovremeno, važno je očuvati i zdravlje fizioterapeuta.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati izvore stresa (stresore) i intenzitet stresa kojeg
doživljavaju fizioterapeuti na radnom mjestu. Također, ispitano je razlikuje li se intenzitet
ukupnog stresa na poslu s obzirom na spol, dob, stupanj obrazovanja, radno iskustvo i vrstu
radnog mjesta fizioterapeuta. Istraživanjem na uzorku od 120 fizioterapeuta oba spola utvrđeno
da fizioterapeuti svoj posao u prosjeku doživljavaju kao „ponekad stresan“. Stresori koji su
najviše povezani s intenzitetom ukupnog stresa istraživanog u ovome radu mogli bi se svrstati
u sljedeće podgrupe: oni vezani uz komunikaciju, sukobe i javnu kritiku (oskudna komunikacija
s nadređenima, sukobi s pacijentima i kolegama, neadekvatna očekivanja bolesnika, javna
kritika) i one koji bi se odnosili na lošu organizaciju posla i neadekvatne radne uvjete
(nedostatak edukacije, loša organizacija, premali broj djelatnika, vremenski pritisak,
neadekvatna sredstva i prostor i slično). Utvrđen je statistički značajno veći intenzitet ukupnog
stresa kod fizioterapeuta u državnom sektoru u odnosu na one koji rade u privatnom sektoru.
Također, doživljeni intenzitet stresa značajno je veći kod fizioterapeuta koji tvrde da im razina
stresa na radnom mjestu često utječe na privatni život u odnosu na one koji tvrde da im stres na
radnom mjestu nikad ne utječe na privatni život. Nije pronađena razlika u intenzitetu stresa
između fizioterapeuta s obzirom na spol, razinu obrazovanja te prema tome rade li s djecom ili
odraslima. Nije utvrđena povezanost između intenziteta ukupnog stresa i dobi ispitanika,
duljine radnog staža u struci te duljine zaposlenja na trenutnom radnom mjestu.
Na temelju dobivenih rezultata na prigodnom uzorku, predložene su smjernice za
ublažavanje stresa fizioterapeuta u Hrvatskoj. Kako bi se ublažio negativan učinak stresa, važno
je stresore modificirati ili ukloniti ukoliko je to moguće. Uz to, važno je i pružiti podršku
fizioterapeutima te ih educirati o pravilnom upravljanju stresom
Klinički terapijski učinci manualne limfne drenaže kod reumatskih bolesti
No full textDanas, u 21. stoljeću sve više osoba oboljeva od reumatskih bolesti. Reumatske bolesti
predstavljaju raznoliku grupu kroničnih upalnih poremećaja koji utječu na zglobove, tetive,
ligamente, kosti i mišiće. Bolesti kao takve imaju dubok i često razoran utjecaj na živote
oboljelih osoba.. . . . . . . . . . . Iako je svaka od navedenih bolesti različita u svojoj manifestaciji, dijele
zajedničku crtu boli, ukočenosti i upale koja može drastično smanjiti kvalitetu života
oboljelih.. . . . Bol,. . . . . .. . . . smanjena pokretljivost, umor i ukočenost su glavni simptomi koje osjećaju
osobe s reumatskim bolestima. Ti isti simptomi uvelike ograničavaju njihovu sposobnost
obavljanja svakodnevnih aktivnosti, što utječe ne samo na njihovo tjelesno blagostanje već i
emocionalno i psihičko zdravlje. . . . . . . . . . Upravo iz navedenih razloga kod reumatskih bolesti
primjenjuje se manualna limfna drenaža. Manualna ili ručna limfna drežana je tehnika kojom
se želi uspostaviti ravnoteža između tekućina koje se nalaze u organizmu. Provođenjem
manualne limfne drenaže, stimuliraju se stanice. . . ..... inhibicije boli, blokirajući simptome boli
potičući oslobađanje endorfina, hormona koji pomažu u ublažavanju napetosti mišića i
kontroli boli. Istraživanja pokazuju kako ručna limfna drenaža povoljno utječe ne samo na
limfni sustav čovjeka, već i na autonomni živčani sustav, imunološki sustav i na senzorne
puteve refleksa boli. Manualna limfna drenaža povećava prozvodnju limfocita, smanjuje stres
i bol, dovodi do relaksacije te povećava stupanj rezistencije za obranu protiv infekcija. Sve
navedeno ima važan značaj kod reumatskih bolesti. Na temelju istražene literature može se
zaključiti kako manualna limfna drenaža pozitivno utječe na reumatske bolesti – posebice na
prag boli, bol kod primitka i opsega pokreta. Analiza dostupnih podataka pokazala je kako se
manualna limfna drenaža može smatrati korisnim dodatkom drugim konzervativnim
metodama liječenja pacijenata oboljelih od reumatskih bolesti
Iskustvo okupacijske participacije kod djece s cerebralnom paralizom iz perspektive roditelja: Utjecaj radne terapije na sudjelovanje u svakodnevnom životu
No full textCerebralna paraliza je najčešći tip tjelesnog oštećenja koje pogađa djecu u razvijenim zemljama. Zbog kombinacije osobnih (npr. senzorna ili motorička oštećenja) i kontekstualnih (npr. nepristupačno okruženje, nedostatak društvene ili institucionalne podrške) čimbenika, djeca s cerebralnom paralizom često imaju teškoće u obavljanju raznih dnevnih aktivnosti i ograničen izbor aktivnosti i okupacija, zbog čega pokazuju rjeđe i manje raznoliko sudjelovanje u aktivnostima tipičnim za djetinjstvo u školi, kod kuće i u igri. U istraživačkom radu "Iskustvo okupacijske participacije kod djece s cerebralnom paralizom iz perspektive roditelja i utjecaja radne terapije na sudjelovanje u svakodnevnom životu" cilj je bio ispitati učestalost djece s cerebralnom paralizom u svakodnevnim okupacijama, razinu podrške/pomoći koja im je potrebna za svakodnevno sudjelovanje , zadovoljstvo roditelja i djece s cerebralnom paralizom sudjelovanjem u okupacijama te isto to usporediti sa djecom tipičnog razvoja. Korištenjem kvantitativne metode omogućilo se dublje razumijevanje pitanja o sudjelovanju djece s cerebralnom paralizom. Rezultati istraživanja pokazali su kako djeca s cerebralnom paralizom rjeđe i manje sudjeluju u svakodnevnim okupacijama te su i djeca i roditelji manje zadovoljni od roditelja i djece tipičnog razvoja. U radu navedene su i implikacije za radno terapijsku praksu o potrebi pojačanja asistencije za djecu s cerebralnom paralizom za uspješnije sudjelovanje u svakodnevnim okupacijama, kao i potrebu pojačane edukacije roditelja o mogućnostima podrške za obitelj i djecu s cerebralnom paralizom
Zbrinjavanje bolesnika s prijelomom bedrene kosti
No full textPrijelom bedrene kosti spada u este i tebke ozljede kobtanog sustava. Uzrok takvih
prijeloma je intenzivno vanjsko optereenje bedrene kosti, najebe uzrokovano padom osobe.
Uestalije se javlja kod osoba starije životne dobi iznad 60 godina te je jedan je od najebih
uzroka hospitalizacije starijih osoba i pogoduje poveanju morbiditeta i mortaliteta te životne
dobi. Kod mlađih osoba nastaje kao posljedica jakog, izravnog udaraca na predio bedrene kosti
uslijed određene traume (pad s visine, prometna nesrea). Klinika slika prijeloma ovisi o vrsti
i mjestu prijeloma. Bolnost ozlijeđenog ekstremiteta prisutna je kod svih vrsta prijeloma i
najizraženija je u prvih nekoliko sati. Nakon sat ili dva dolazi do pojave edema koje se tijekom
24 sata postepeno povlai. Ukoliko je prijelom izraženiji uz bol te skraivanje ozlijeđenog uda
mogue je i obilnije unutarnje krvarenje uzrokovano pomakom fragmenta slomljene kosti.
Znakovi koji sigurno upuuju na prijelom su bol, patolobka gibljivost, deformitet i krepitacije,
dok uz prisutnost boli i otekline na mjestu djelovanje vanjske sile ne moraju znaiti da je doblo
do prijeloma. Kako bi se potvrdila i utvrdila vrsta i dijagnoza nastala traumom potrebno je uz
fizikalni pregled i anamnezu bolesnika napraviti i radiolobku obradu. Osnovna rendgenska
pretraga je RTG kuka i natkoljenice, a kod težih prijeloma s pomacima, preporuuje se
kompjuterizirana tomografija (CT) te magnetna rezonanca (MR). Lijeenje može biti
konzervativno ili kirurbko, a ovisi o stanju bolesnika, vrsti prijeloma i dostupnosti određene
opreme. Zdravstvena skrb takvih bolesnika uz primjereno lijeenje zahtijeva adekvatnu
sestrinsku skrb i rehabilitaciju. Prijelomi bedrene kosti uglavnom se događaju u starijoj životnoj
dobi tako da je zdravstvena skrb osim skrbi o rani, mobilizaciji i rehabilitaciji bolesnika sadrži
i sastavnice gerijatrijske skrbi. S obzirom da je starija životna dob obilježena dodatnim
kroninim kormobiditetima uz skrb o trenutnoj ozljedi potrebna je dobra sestrinska procjena i
usmjeravanje intervencija opem funkcioniranju bolesnika. Medicinska sestra kao dio
zdravstvenog tima skrbi za bolesnika tijekom svih faza njegova lijeenja i dijagnostike obrade.
Najvibe vremena provodi s bolesnikom i uglavnom je prva koja primjeuje njegove potrebe,
mogunosti ali i ogranienja. Pruža skrb u predoperativnom, intraoperativnom te
postoperativnom periodu Osnovni ciljevi sestrinske skrbi usmjereni su primjerenoj
predoperativnoj pripremi, osiguravanju sigurnosti tijekom intraoperativnog perioda,
prepoznavanju i ublažavanju moguih potebkoa i komplikacija u postoperativnom periodu uz
sudjelovanje u mobilizaciji i rehabilitaciji bolesnika te edukaciju samog bolesnika i njegove
obitelju o nastavku daljnjeg zbrinjavanja. Svojim znanjem i vjebtinama tijekom procesa
lijeenja i rehabilitacije medicinska sestra/tehniar uvelike doprinosi bržem i kvalitetnijem
oporavku bolesnika
Prilagodba tjelesne aktivnosti kod djece s Downovim sindromom
No full textDownov sindrom je genetski poremećaj koji uzrokuje nastanak dodatne kopije kromosoma 21 te
je ukupni zbroj kromosoma 47 i to dovodi do promjena u rastu i razvoju mozga i tijela. Može
dovesti do različitih neuroloških i fizioloških poteškoća kao što su hipotonija, pretilost, dispraksija
itd. Tjelesna aktivnost obuhvaća širok raspon pokreta koji angažiraju skeletne mišiće i zahtijevaju
utrošak energije. Redovita tjelesna aktivnost ključna je za održavanje optimalnog zdravlja.
Prilagodbom tjelesne aktivnosti kod djece s Downovim sindromom, baveći se specifičnim
zdravstvenim problemima s kojima se suočavaju i naglašavajući ulogu fizioterapeutske procjene i
intervencije u promicanju njihove dobrobiti. Pregledom znanstvene i stručne literature istražuje se
utjecaj intervencije na tjelesnu, psihičku i društvenu dobrobit djece s Downovim sindromom, kao
i na njihovu ukupnu kvalitetu života. U fizioterapijskoj procjeni kroz subjektivne i objektivne
metode koriste se različiti testovi i ljestvice za procjenu specifičnih potreba i sposobnosti djece s
Downovim sindromom. Rad se potom bavi fizioterapijskim intervencijama koje uključuju izradu
individualiziranih programa vježbanja za djecu s Downovim sindromom. Ove su intervencije
prilagođene specifičnim izazovima s kojima se suočavaju djeca s Downovim sindromom i imaju
za cilj poboljšati njihove tjelesne sposobnosti i opću dobrobit. Osim intervencija rad naglašava
važnosti tjelesnih aktivnosti u svakodnevnom životu kao što su igra, sport i socijalna interakcija,
koje utječu na kvalitetu života i zdravlje pojedinca
Stavovi i znanje populacije o osobama s kolostomom
No full textKolostoma je kirurbki izveden otvor na podru
ju abdomena, koji se izvodi kako bi se
otpadne tvari organizma izlu
ile iz tijela. Kolostoma mo~e biti privremena ili trajna, ovisno o
indikaciji za postavljanje. Izvoenje stome uvodi promjene u ~ivot pacijenta, ali i u ~ivot
njegove obitelji i okoline. Dolazi do narubavanja kvalitete ~ivota koja je vrlo bitan dio u
zdravlju pojedinca. Kako bi se pacijent bto prije priviknuo na novonastalu situaciju va~na je
edukacija od strane zdravstvenog osoblja, ali i potpora i prihvaćanje od strane obitelji i okoline
u kojoj boravi. Cilj ovog istra~ivanja bio je ispitati znanje i stavove opće populacije o
nosiocima kolostome te utvrditi postoje li razlike u stavovima ispitanika s obzirom na njihove
opće/sociodemografske karakteristike. U istra~ivanju je sudjelovalo ukupno 105 ispitanika,
istra~ivanje provedeno je putem Google ankete podjeljenje preko drubtvenih mre~a. Nakon
statisti
ke obrade podataka dobiveni su rezultati koji su pokazali da sudionici neovisno o spolu,
dobi, stupnju obrazovanja i zanimanju imaju jednako pozitivne stavove o osobama koje imaju
kolostomu, dok su rezultati znanja pokazali da opća populacija ima zadovoljavajuću razinu
znanja no zdravstevni djelatnici su ipak pokazali zna
ajno veću razinu znanja. Kako bi razina
stigmatizacije bila na bto manjoj razini va~no je općoj populaciji povećati razinu svijesti te
pribli~iti na
in i kvalitetu ~ivota nosioca kolostome
Dokazi o učincima terapijskih vježbi u liječenju osteoporoze i osteopenije
No full textSAŽETAK Osteoporoza je stanje u kojem kosti postaju metabolički bolesne, što rezultira gubitkom koštane mase i poremećenom mikrostrukturom koštanog tkiva. To dovodi do povećane krhkosti kostiju i većeg rizika od prijeloma. Glavni uzrok osteoporoze leži u neravnoteži između procesa razgradnje i stvaranja nove kosti. Dijagnoza osteoporoze se obično postavlja pomoću denzitometrije. To je radiološka pretraga kojom se procjenjuje mineralni sadržaj u kostima. Temeljem toga se izračunava mineralna gustoća za procjenu čvrstoće kostiju. Kako bi se smanjio rizik od prijeloma osim uzmanja kalcija, vitamina D, smanjenja čimbenika rizika, važan dio pristupa za osobe s osteoporozom su i terapijske vježbe, odnosno redovita tjelesna aktivnost. Vježbanje, posebice vježbe s opterećenjem i vježbe otpora pokazale su se kao koristan nefarmakološki pristup za poboljšanje koštane gustoće i mišićne snage. Cilj ovog rada je proučavanje literature i prikazivanje dokaza o učincima terapijskih vježbi kod osteoporoze i osteopenije. Intervencija terapijskim vježbama može poboljšati funkcionalne sposobnosti pacijenta, kvalitetu života, čvrstoću kostiju, te smanjiti rizik od pada. Na temelju većine proučenih istraživanja o učincima terapijskih vježbi u vodi pokazano je da terapijske vježbe u vodi pozitivno utječu na povećanje mineralne gustoće kostiju cijelog tijela, te poboljšavaju funkcionalnu kondiciju. Terapijske vježbe snage i visokog inteziteta poboljšavaju snagu mišića i spriječavaju demineralizaciju kostiju. Dokazi o terapijskom učinku pilatesa pokazali su da se vrijednost BMD-a povećala, rezultati testa fizičke izvedbe pokazali su značajna povećanja, razina inteziteta boli se smanjila, te je došlo do značajnih povećanja svih parametra kvalitete života. Dokazi o učincima vibracije cijelog tijela pokazali su povećanje mineralne gustoće kralježnice, poboljšanje funkcionalne mobilnosti te smanjenje simptoma depresije u postmenopauzi. Joga može ublažiti dio gubitka visine povezane s osteoporozom i može poboljšati mineralnu gustoću kostiju. Istraživanja su pokazala da aerobne vježbe i borilačke vještine značajno poboljšavaju statičku i dinamičku ravnotežu, te djeluju povoljno na povećanje BMD-a. Uključivanje redovitih vježbi u terapijski pristup može poboljšati cjelokupnu prognozu bolesti
Kako kolimatori stvaraju slike u nuklearnoj medicini
No full textNuklearna medicina je medicinska specijalnost koja je relativno kratko vrijeme u kliničkoj primjeni, koristi se radioaktivnim izotopima koji predstavljaju temelj i najbitniju komponentu ove struke. Kao takvi, radionuklidi mogu uzrokovati neželjene posljedice isto onoliko koliko nude doprinos nuklearnoj medicini. Na sreću, postoji cijeli lanac operacija koje se izvode kako bi se osigurao najbolji i najsigurniji pristup primjene. Ovaj rad se bavi problematikom raspršenog zračenja koji nastaje prilikom obavljanja pretrage, a važnu ulogu u sprječavanju raspršenog zračenja igraju kolimatori gama kamere. Kolimatori propuštaju samo odabrane zrake koje se kreću u smjeru kanala, a ostale neželjene zrake zaustavljaju pomoću svojih septi te na taj način sprječavaju stvaranje dodatnog raspršenog zračenja. Dijele se s obzirom na energiju gama fotona koji prolaze kroz njih te prema svom obliku. Prema energiji gama zraka imamo niskoenergetske, srednjeenergetske i visokoenergetske kolimatore, a prema obliku su najpoznatiji paralelni, konvergentni, divergentni te kolimatori sa iglenim rupicama (eng. pinhole). Kombinacija dvije navedene podjele kolimatora ovisi o vrsti pretrage i radionuklida koji je potreban za istu, a tom kombinacijom dobivamo idealni kolimator za određenu vrstu pretrage. Najčešće korišteni kolimator se naziva niskoenergetski paralelni kolimator opće namjene, a najkorišteniji je iz razloga što je prikladan za obavljanje pretraga sa najčešćim radionuklidom, tehnecijem 99m. U daljnjem tekstu su opisana neka od istraživanja koja ispituju odnos određenih kolimatora sa radionuklidima različitih energija, pri kojima se najviše posvećuje pažnja promatranju odskakanja parametara koji utječu na kvalitetu snimke. Kolimatori imaju najbitniji utjecaj na rezoluciji, kontrastu i osjetljivosti snimke koju dobivamo, međutim, isto koliko mogu doprinijeti kvaliteti slike, toliko je mogu i pogoršati. Iz tog se razloga velika pozornost u ovom radu skreće upravo na njihovo pravilno korištenje i pravilnu kombinaciju vrste kolimatora sa radionuklidom koji se koristi tijekom pretrage
Primjena virtualne stvarnosti u zdravstvu
No full textOvaj istraživački rad temelji se na sveobuhvatnom istraživanju primjene tehnologije
virtualne stvarnosti (VS) u zdravstvenom sektoru. Posebno je usredotočen na konkretnu
primjenu VS tehnologije u rehabilitaciji, s istaknutim naglaskom na tretmanima nakon
moždanog udara, cerebralne paralize, multiple skleroze te kod starijih osoba i djece. Kroz
daljnju analizu ističu se inovativni pristupi, tehnike i uređaji koji doprinose poboljšanju
motoričkih funkcija, kvalitete života i općeg zdravstvenog stanja pacijenata u ovim
skupinama. Nadalje, rad se dotiče nekih statističkih analiza o broju istraživačkih radova na
temu VS-a , koje države prednjače u broju radova, te u kojim područjima VS-a se ta
istraživanja bave. Naslov rada je “Primjena virtualne stvarnosti u zdravstvu”, pa sukladno s
time rad se dotiče nekih drugih grana zdravstva kao što su kirurgija, prva pomoć i
psihologija, s obzirom da i u tim poljima zadnjih godina imamo sve više istraživanja u vezi
tehnologije VS. U posljednjem poglavlju, rad se bavi cjelovitom slikom prepreka s kojima se
suočava implementacija VS-a u stvarnom zdravstvenom okruženju. Navodeći tako probleme
logističke, ekonomske i tehničke prirode kod implementacije