Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Fiziologija živčanog sustava
No full textNeurološki poremećaji čine značajan dio medicinske prakse zbog njihove
složenosti i utjecaja na različite sustave tijela. Ovaj rad istražuje ključne aspekte
neuroloških poremećaja, uključujući anatomiju i funkciju središnjeg i perifernog
živčanog sustava, krvožilni sustav mozga, limbički sustav, te važnost neuroplastičnosti u
rehabilitaciji.
Središnji živčani sustav (SŽS), koji obuhvaća mozak i leđnu moždinu, odgovoran
je za integraciju i obradu informacija primljenih od perifernih živaca. Ovaj sustav
koordinira složene tjelesne funkcije i omogućuje svjesno i nesvjesno ponašanje. Periferni
živčani sustav (PŽS) povezuje SŽS s ostatkom tijela, uključujući mišiće i organe, te
omogućuje prijenos motoričkih i osjetilnih informacija. Krvožilni sustav mozga
osigurava potrebnu opskrbu krvlju i kisikom, što je ključno za održavanje funkcije
živčanih stanica i sprječavanje ozbiljnih stanja poput moždanog udara i ishemijskih
napada. Limbički sustav, koji uključuje strukture poput hipokampusa i amigdale, igra
ključnu ulogu u emocionalnim reakcijama, motivaciji i pamćenju.
Neuroplastičnost, sposobnost mozga da se reorganizira i prilagodi nakon oštećenja,
igra centralnu ulogu u rehabilitaciji neuroloških poremećaja. Razumijevanje ovog
koncepta omogućuje razvoj učinkovitijih terapijskih strategija i prilagodbu
rehabilitacijskih metoda prema potrebama pacijenata.
Rad detaljno analizira dijagnostičke metode koje su ključne za identifikaciju
neuroloških poremećaja. Neinvazivne metode, kao što su elektroencefalografija (EEG),
kompjutorizirana tomografija (CT), magnetska rezonanca (MR) i elektroneurografija
(ENG), omogućuju analizu moždane aktivnosti i funkcije perifernih živaca bez potrebe
za invazivnim postupcima. EEG prati električnu aktivnost mozga, CT i MR pružaju
detaljne slike unutarnjih struktura, dok ENG procjenjuje brzinu provođenja živčanih
impulsa. Invazivne metode, uključujući biopsiju živca, lumbalnu punkciju,
elektromioneurografiju (EMNG) i cerebralnu angiografiju, pružaju dublje informacije
potrebne za preciznu dijagnozu i planiranje liječenja. Biopsija živca omogućava
mikroskopsku analizu živčanog tkiva, lumbalna punkcija pomaže u procjeni
cerebrospinalne tekućine, EMNG kombinira elektromiografiju i elektroneurografiju za
procjenu mišićne i živčane funkcije, dok cerebralna angiografija omogućuje vizualizaciju
krvnih žila u mozgu.
Rehabilitacija neuroloških poremećaja obuhvaća razne terapijske metode
usmjerene na poboljšanje funkcionalnih sposobnosti i kvalitete života pacijenata.
Fizioterapija je ključna u rehabilitaciji, s metodama poput Bobath koncepta,
proprioceptivne neuromuskularne facilitacije (PNF), dinamične neuromuskularne
stabilizacije (DNS), elektrostimulacije, kineziterapije i hidroterapije. Bobath koncept
fokusira se na inhibiranje abnormalnih pokreta i poticanje normalnih obrazaca, dok PNF
koristi dijagonalne pokrete i otpor za poboljšanje mišićne funkcije. DNS se temelji na
principima razvojne kineziologije za obnavljanje posturalnih uzoraka, dok
elektrostimulacija pomaže u obnovi mišićne funkcije. Kineziterapija koristi pokret za
povećanje mišićne snage i sprečavanje kontraktura, dok hidroterapija koristi vodu za
poboljšanje pokretljivosti i smanjenje boli.
Sveobuhvatan pristup, uključujući razumijevanje neuroloških sustava, primjenu
naprednih dijagnostičkih tehnika i učinkovitih rehabilitacijskih metoda, ključan je za
uspješno upravljanje neurološkim poremećajima i postizanje optimalnih ishodnih
rezultata za pacijente
Osteoartritis koljena u sportaša
No full textOsteoartritis koljena je kronična degenerativna bolest koja dovodi do propadanja zglobne hrskavice i promjena u okolnim strukturama koljena. Sportaši su posebno izloženi razvoju ove bolesti zbog visokih opterećenja, ponavljajućih pokreta i učestalih ozljeda kojima su izloženi tijekom sportskih aktivnosti. Bolest značajno utječe na kvalitetu života sportaša, uzrokujući bol, ukočenost i smanjenje pokretljivosti, što može ograničiti njihove fizičke sposobnosti i sportske performanse. Cilj ovog rada je pružiti pregled rizika za razvoj osteoartritisa koljena kod sportaša te identificirati čimbenike koji doprinose razvoju bolesti. U radu se analizira anatomija i fiziologija koljena kako bi se razumjelo kako opterećenja i ozljede utječu na zdravlje zgloba. Također se istražuje epidemiologija osteoartritisa među sportašima, pri čemu su kontaktni sportovi, poput nogometa i ragbija, identificirani kao sportovi s višim rizikom razvoja osteoartritisa zbog čestih ozljeda zgloba. Biomehanički stres, genetska predispozicija i prethodne ozljede, osobito rupture prednjeg križnog ligamenta (ACL) i meniskusa, ključni su rizični faktori koji ubrzavaju degenerativne procese u koljenu. Rad također obrađuje patofiziologiju osteoartritisa, naglašavajući degenerativne promjene u hrskavici, upalne procese u zglobu i stvaranje koštanih izraslina (osteofita). Preventivne mjere, poput pravilnog zagrijavanja, progresivnog treninga i korištenja odgovarajuće sportske opreme, od velike su važnosti za smanjenje rizika od razvoja bolesti. Rehabilitacija i medicinske intervencije, uključujući fizioterapiju, injekcije kortikosteroida i hijaluronske kiseline te, u težim slučajevima, kirurški zahvati, važni su za upravljanje simptomima bolesti. Poseban naglasak stavljen je na inovativne metode liječenja osteoartritisa, kao što su primjena matičnih stanica i plazme bogate trombocitima (PRP), koje pokazuju potencijal u regeneraciji oštećene hrskavice. Primjena naprednih tehnologija u rehabilitaciji, poput nosivih uređaja, virtualne stvarnosti (VR) i robotike, otvara nove mogućnosti za poboljšanje funkcionalnosti zgloba, smanjenje boli i usporavanje progresije bolesti. Kroz analizu i pregled relevantne literature, rad pruža smjernice za buduća istraživanja te nudi praktične preporuke za stručnjake u području sportske medicine
Fizioterapija kod prijevremeno rođene djece u jedinici intenzivnog liječenja
No full textNedonošče je svako živorođeno dijete rođeno prije završetka 37. tjedna trudnoće. Prijevremeni porod javlja se u otprilike 9 do 10% svih trudnoća i predstavlja glavni uzrok morbiditeta i mortaliteta kod djece mlađe od pet godina. Iako etiologija prijevremenog poroda još uvijek nije u potpunosti istražena i u većini slučajeva ostaje nepoznata, postoji niz mogućih čimbenika koji mogu doprinijeti ovoj pojavi. To uključuje stil života majke, infekcije prije ili tijekom trudnoće, dob majke, niži stupanj obrazovanja, poremećaj intrauterinog rasta i razvoja djeteta, patološka rastezanja i oštećenja maternice, stresni događaji tijekom trudnoće i mnogi drugi faktori. Također, dokazano je da zemlje s nižim bruto domaćim proizvodom bilježe višu stopu prijevremenih poroda, što je posebno izraženo u zemljama Afrike i Azije.
Zbog prijevremenog poroda, kod nedonoščadi ne dolazi do potpunog razvoja organskih sustava, što može uzrokovati brojne komplikacije. Jedan od glavnih uzroka smrtnosti kod novorođenčadi je nedovoljan razvoj vitalnih organa poput pluća, mozga i srca. Nedonošče se svojim izgledom značajno razlikuje od djece rođene u terminu. Njegova koža je ružičasta ili prozirna, nokti i bradavice slabo su razvijeni, a omjer veličine tijela i glave je neproporcionalan, odnosno trup je manji u usporedbi s velikom glavom. Prematurno dijete je hipotone muskulature, rijetko plače, slabog je glasa i oči drži uglavnom zatvorene, jer mu smeta svjetlost.
Jako je važno u prvim danima nakon rođenja nedonoščeta provesti fizioterapijsku procjenu i utvrditi o kojim poteškoćama je riječ. Procjena je uvijek usmjerena prema problemima nedonoščeta, a sastoji se od subjektivne i objektivne procjene. U objektivnoj procjeni osim opservacije, palpacije i mjerenja provode se i specifični testovi koji su priznati od znanstvene zajednice. Primjena pravovremene i ispravne fizioterapijske intervencije pruža veliku šansu za normalan psihomotorni razvoj nedonoščeta i kvalitetan život u kasnijoj dobi. Najčešće primjenjivane terapije u nedonoščeta su neurorazvojna i respiratorna fizioterapija, zatim terapija senzorne integracije, klokan metoda i pravilno pozicioniranje. Uz sve to važna je edukacija roditelja i obitelji koji naučene postupke fizioterapije primjenjuju kod kuće
Fizioterapija u društvenim medijima
No full textKroz ovaj završni rad dotaknut ćemo se svih faktora na društvenim mrežama koji utječu na
fizioterapiju poput edukacije i informiranja, promociju usluga, povezivanje i profesionalno
umrežavanje, podršku i motivaciju pacijenata, kritike i povratne informacije te pravnih i etičkih
aspekata kroz najpoznatije društvene mreže te kako one utječu na struku i je li takvo izlaganje
uistinu nužno i toliko korisno kako se na prvu čini. Bavit ćemo se kombinacijom svih navedenih
faktora kako bi ustanovili mogu li uistinu značajno doprinijeti razvoju fizioterapijske prakse,
poboljšanju odnosa s pacijentima i povećanju dostupnosti stručnih informacija. Također ćemo se
baviti različitim društvenim mrežama koje koriste fizioterapeuti poput YouTube-a, Instagrama,
LinkedIn-a i TikTok-a. Sagledat ćemo sve aspekte te zaključiti omogućava li zaista ovakav oblik
izlaganja efektivniju komunikaciju fizioterapeutima da kvalitetnije i brže educiraju i motiviraju
svoje pacijente, kao i to da ostanu informirani o najnovijim dostignućima unutar svoje struke. Iako
su na prvu vidljive samo prednosti korištenja društvenih mreža, svakako ćemo se baviti i njihovim
nedostacima koji su također pozamašni i vrlo bitni. Neki od nedostataka su dezinformacije (netočni
savjeti i lažni stručnjaci) zatim zaštita podataka i profesionalno ponašanje, vrijeme i resursi
(kontinuitet u redovitom ažuriranju sadržaja može biti vrlo zahtjevno i izazovno), negativni
komentari i kritike (koji dodatno stvaraju stres i ruše dugo građenu reputaciju), ovisnost o
platformama. Ono što je uvelike važno je balansiranje prednosti i nedostataka društvenih mreža te
pravilno planiranje i upravljanje koje itekako može unaprijediti fizioterapijsku struku i korisničko
iskustvo svakoga pacijenta. Balansiranje zahtjeva pomno planiranje, dosljednost i strateški pristup
sadržajima. Pravilno upravljanje alatima poput: planiranja sadržaja, postavljanje jasnih ciljeva, npr.
što želimo postići prisustvom na društvenim mrežama, zatim autentičnost, interakcija s publikom,
praćenje analitike, upravljanje kvalitetno s vremenom, što znači temeljito isplanirano vrijeme za
rad kako bi izbjegli opterećenost, usavršavanje u edukacijama, te pravilno rukovanje s kritikama.
Svi navedeni alati su vrlo važni za uspjeh u ovom području struke
Utjecaj nepravilnog radnog vremena na ravnotežu poslovnog i privatnog života profesionalnih vozača i sportaša
No full textKvaliteta rada utječe na osobni dohodak, identitet, društveni status i svakodnevni život.
Tijekom povijesti, odnos prema radu bitno se mijenjao. Lovci-sakupljači radili su tek 20 sati
tjedno, uživajući veliku slobodu u organizaciji preostalog vremena. Danas radnici često rade 40
ili više sati tjedno u strogo definiranim uvjetima. Zahvaljujući globalizaciji i neoliberalnoj
ekonomiji, sve se više smanjuje važnost tradicionalnog zaposlenja te se pojavljuju fleksibilni
oblici rada. Nepravilno radno vrijeme, koje uključuje noćni i smjenski rad, rad tijekom vikenda
i blagdana, negativno utječe na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, zdravlje i
socijalnu uključenost. Sektor prijevoza i profesionalni sport posebno su pogođeni takvim
uvjetima, s dugim i nepredvidivim radnim satima. Za profesionalne vozače i sportaše to znači
probleme poput poremećaja spavanja, povećane razine stresa, socijalne izolacije te povećanog
rizika od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i mentalnih poremećaja. Zbog ovih izazova
potrebne su sveobuhvatne strategije za poboljšanje zdravlja i dobrobiti zaposlenika, uključujući
prilagodbu radnog vremena i jačanje socijalne podrške.
Cilj istraživanja bio je analizirati povezanost nepravilnog radnog vremena s prehranom,
hidratacijom, kvalitetom sna i socijalnim kontaktima s bližnjima kako bi se utvrdile životne
navike sportaša i vozača povezane sa zdravljem. Istraživanje je provedeno temeljem upitnika,
a populacija ispitanika su korisnici usluga Poliklinike Vaš Pregled.
Rezultati provedenog istraživanja potvrđuju kako postoji izravna povezanost nepravilnog
radnog vremena sa zdravljem i život profesionalnih vozača i sportaša. Probleme sa spavanjem
uvijek ima 13,4 % ispitanih, dok ih samo 3,5 % sa spavanjem nikad nema problema. Čest
osjećaj umora prati čak 51,4 % ispitanih, a samo 2,8 % nikada ne osjeća umor. Nepravilno
radno vrijeme kod 52,4 % ispitanih često ima povezanost s izborom hrane, a isti postotak
ispitanih često i preskače obroke. Nešto manji postotak ispitanih, njih 36,6 % često osjeća
dehidriranost. Nepravilno radno vrijeme u visokom je postotku i prepreka za bavljenje
redovitom tjelesnom aktivnošću i iznos visokih 44 %. Tek 8,5 % ispitanih ne osjeća spomenuti
prepreku. 48,6 % ispitanika izjasnilo se kako im je nepravilno radno vrijeme često izvor stresa,
a samo 7 % ispitanih nikada nije pod stresom. Visoku razinu stresa kod 41,5 % ispitanih često
prati osjećaj niskog emocionalnog blagostanja te općeg nezadovoljstva životom (40,8 %).
Odsutnost od obitelji i prijatelja te socijalnu izoliranost osjeća čak 45 %, odnosno 43 %
ispitanih. Sve je to povezano i s održavanjem bliskih odnosa. Prilagodba na nepravilno radno
vrijeme čest je problem kod 39,9% ispitanih. Ipak, 30,5 % ispitanih često koristi slobodno
vrijeme na željeni način. Većina ispitanih izjasnila se kako često osjeća povezanost nepravilnog
radnog vremena sa oporavkom, njih 43.
U sektorima gdje nepravilno radno vrijeme prevladava, vrlo je važno razviti strategije za
upravljanje radnim vremenom. Jedna od preporuka svakako je uvođenje fleksibilnijeg radnog
rasporeda i strogo pridržavanje propisanog odmora. Na taj se način mogu smanjiti negativni
učinci na zdravlje zaposlenika, ali i poboljšati njihovo opće zadovoljstvo
Poremećaji gutanja u bolesika nakon totalne laringektomije
No full textKarcinom grkljana spada u jedne od najčešćih malignih bolesti glave i vrata. Njegovo
liječenje ovisi o vrsti, mjestu i proširenosti bolesti te zdravstvenom stanju oboljelog. Kirurško
liječenje grkljana, totalnom laringektomijom indicirano je u bolesnika s uznapredovanom
malignom bolešću. Tim zahvatom u potpunosti je otklonjen grkljan, a bolesnik se suočava s
brojnim promjenama u životu. Nemogućnost normalnog govora, gubitak njuha, poteškoće pri
gutanju samo su neke od njih.
Disfagija je medicinski termin koji se odnosi na niz poremećaja gutanja i predstavlja
značajan javnozdravstveni problem u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Često je
nedovoljno dijagnosticirana, a time i nedovoljno tretirana. Pravovremenim
dijagnosticiranjem i liječenjem disfagije uvelike je smanjena mogućnost pojave malnutricije,
dehidracije te po život opasne aspiracijske pneumonije što omogućuje brži i potpuniji
oporavak, a time i bolju kvalitetu života bolesnika. Rehabilitacija i liječenje takvih bolesnika
zahtijeva multidisciplinarnu suradnju različitih zdravstvenih stručnjaka.
Medicinska sestra/tehničar kao dio multidisciplinarnog tima najviše vremena provodi
u neposrednom radu s bolesnikom te je uz njega tijekom svih etapa liječenja. Prepoznavanje i
procjena određenih poteškoća gutanja uz edukaciju oboljelog i njegove obitelji o načinima
poboljšanja istih važan su dio njenog rada. Savjetovanjem i edukacijom o primjeni određenih
tehnika prilikom hranjenja umanjuju se određene poteškoće, maksimaliziraju fizičke
sposobnosti, kompenziraju anatomska oštećenja što doprinosi smanjenju simptoma disfagije,
sigurnijem hranjenju i bržem oporavku oboljele osobe
Melanom Kože
No full textMelanom kože je jedan od najagresivnijih tumora kože i sluznica. U nastanku važnu
ulogu imaju genetski, okolišni i konstitucijski čimbenici. Nastaje malignom transformacijom
melanocita, a ima sklonost ranom limfogenom i hematogenom širenju. Melanom čini otprilike
5% zloćudnih tumora kože, a zaslužan je za oko 75 – 90 % smrtnih ishoda.
Kako bi se smanjila stopa smrtnosti od ove agresivne bolesti potrebno ju je na vrijeme
otkriti. Ukoliko se bolest otkrije u ranom stadiju, petogodišnje preživljenje je > 90%, a ono
značajno pada u osoba s uznapredovalim stadijem bolesti.
Najvažniji vanjski čimbenik rizika za nastanak melanoma je izlaganje ultraljubičastom
(UV) zračenju, osobito u korelaciji s individualnom osjetljivosti, odnosno fototipom kože.
Najčešći oblici melanoma u osoba bijele rase su: površinsko šireći melanom, nodularni
melanom, lentigo maligni melanom i akrolentiginozni melanom.
Dijagnoza melanoma temelji se na kliničkom pregledu koji uključuje i dermatoskopski
pregled, a definitivna dijagnoza postavlja se patohistološkom analizom ekscidiranog tumora.
Za određivanje stadija bolesti danas se koristi 8. izdanje AJCC TNM klasifikacije
stupnjevanja melanoma iz 2017. godine.
Liječenje melanoma obuhvaća liječenje primarnog tumora i metastaza ukoliko postoje i
sukladno je utvrđenom stadiju bolesti.
Medicinske sestre bi znanjem i vještinama koje posjeduju trebale doprinijeti unapređenju
provođenja mjera prevencije za zaštitu kože i nastanka melanoma kože.
U ovom radu se obrađuje melanom kože. U uvodu se daje pregled građe i funkcije kože,
te utjecaj UV zraka na kožu. Potom se navodi definicija melanoma, etiopatogeneza, kliničke
značajke, vrste i klasifikacija, te tijek, prognoza i liječenje.
Rad sagledava ulogu medicinske sestre u procesu zdravstvene njege bolesnika,
zastupljenost sestrinskih dijagnoza, te njenu ulogu u edukaciji rizične populacije o
melanomu. Daje se pregled učestalosti melanoma u svijetu i u Hrvatskoj. Na kraju rada
su navedeni najvažniji zaključci
Specifičnosti fizioterapije kod perifernih lezije živaca gornjih ekstremiteta
No full textPlexus brachialis je odgovoran za normalnu funkciju gornjih ekstremiteta, sastavljen
je od kompleksa živaca koji inerviraju cijelu kožu ruku te njene mišiće. Periferna
oštećenja se u ovome spletu događaju pri istegnuću živca, ako pukne i/ili se odvoji od
kralježnice, manje mehaničke ozljede se događaju pri nekoj aktivnosti, često tokom
porođaja. Manje povrede brahijalnog pleksusa, poznate kao trnci, česte su u nekom
sportu kao košarka, rukomet. Bebe ponekad dobiju povrede brahijalnog pleksusa pri
rođenju. Ostali zdravstveni problemi, poput upale ili tumora, mogu utjecati na
brahijalni pleksus. Povrede brahijalnog pleksusa (BP) mogu biti različite težine i
uzroka, s posljedicama koje variraju od blagih do teških. Nažalost, broj traumatičnih
slučajeva povreda BP-a je u porastu, što često rezultira ozbiljnim socijalnim i
financijskim poteškoćama, te značajno utječe na kvalitetu života. Terapija ovisi o
mjestu i težini ozljede, sastoji se od fiksacije, fizioterapije, ponekad kirurškog
zahvata. Postoje 3 klasifikacijska sustava. Od ozljeda su najčešće Erbova,
Klumpkeova, medijalna i lateralna paraliza. Fizioterapijskom procjenom provode se
razne testovi snage, tonusa, a uključeni su i specifični testovi te određene skale.
Fizoterapijska intervencija počinje što ranije može te uključuje vježbe,
elektroterapiju, masažu, terapiju laserom. Svrha joj je vratiti što više izgubljene
funkcije u ekstremitetu te spriječiti dodatna oštećenja i smanjiti bol koju izaziva
oštećenje
Zdravstvena njega bolesnika s karcinomom pluća
No full textKarcinom pluća je globalni zdravstveni izazov zbog svoje visoke stope incidencije i
smrtnosti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, karcinom pluća odgovoran je za
približno 18% svih smrtnih slučajeva povezanih s rakom, što ga čini najčešćim uzrokom smrti
među malignim bolestima. Ova bolest značajno pogađa i Hrvatsku, gdje rak pluća čini 4,9%
svih smrtnih slučajeva, a petogodišnje preživljenje za uznapredovale stadije bolesti iznosi samo
oko 6%. Kliničke manifestacije bolesti često su varijabilne i ovise o veličini, lokalizaciji tumora
te stadiju bolesti. Rani stadiji karcinoma pluća mogu biti asimptomatski, što otežava
pravovremenu dijagnozu, dok uznapredovali stadiji često uključuju teže simptome. Upravljanje
karcinomom pluća zahtijeva holistički pristup koji uključuje pravilnu selekciju terapija,
učinkovito upravljanje simptomima i pružanje psihosocijalne podrške. Terapije mogu
obuhvaćati kirurške intervencije, kemoterapiju, radioterapiju i ciljanu terapiju, dok upravljanje
simptomima uključuje kontrolu boli, dispneje, umora i nutritivnih problema. U kasnijim fazama
bolesti, palijativna skrb postaje ključna za poboljšanje kvalitete života, fokusirajući se na
ublažavanje simptoma i pripremu pacijenata i njihovih obitelji za kraj života. Medicinske sestre
imaju presudnu ulogu u pružanju integralne skrbi pacijentima s karcinomom pluća. Njihove
zadaće uključuju nadzor vitalnih funkcija, primjenu terapija, njegu rana, te pružanje
emocionalne podrške i edukaciju pacijenata i njihovih obitelji. Izazovi u zdravstvenoj njezi
obuhvaćaju suočavanje s nuspojavama liječenja, komplikacijama poput infekcija i etičkim
dilemama vezanim uz donošenje odluka o terapiji.
Zdravstvena skrb pacijenata s karcinomom pluća zahtijeva sveobuhvatan i
multidisciplinaran pristup, s ključnom ulogom medicinskih sestara u praćenju simptoma,
primjeni terapija i pružanju psihosocijalne podrške. Sestrinske intervencije, usmjerene na
olakšanje respiratornih problema, smanjenje nuspojava liječenja i edukaciju pacijenata,
značajno doprinose boljoj kvaliteti života oboljelih. Kroz empatičnu i stručnu zdravstvenu
njegu, medicinske sestre pomažu u poboljšanju ishoda liječenja i omogućavaju pacijentima
dostojanstven život unatoč izazovima bolesti
Incidencija poremećaja u prehrani nakon pandemije Covid-19
No full textPandemija Covid-19 sa sobom donijela je brojne tebkoe po pitanju psihikog
zdravlja kod adolescenata i mladih, od depresivnih i anksioznih poremeaja do
poremeaja u prehrani. U posljednje vrijeme sve se vibe stavlja naglasak kako treba
voljeti sebe i svoje tijelo, no mnogi adolescenti i mladi imaju iskrivljenu sliku o istome
bto dovodi do poremeaja u prehrani, a oituje se izrazitom mrbavobu.
Istovremeno, izolacija, zabrana kretanja i on- line nastava kod nekih
adolescenata i mladih rezultirale su smanjenom tjelesnom aktivnobu i prekomjernim
unosom hrane bto je rezultiralo prekomjernom tjelesnom te~inom uzrokovano
kompulzivnim prejedanjem te postalo golem globalni javnozdravstveni problem. Ovaj
rad istra~uje kako su poremeaji prehrane, poput prejedanja, restriktivnog unosa
hrane, emocionalnog jedenja i ortoreksije, postali ebi ili izra~eniji tijekom pandemije
i u postpandemijskom razdoblju. Glavni faktori koji su doveli do porasta poremeaja
prehrane ukljuuju socijalnu izolaciju, promjene u svakodnevnim rutinama, povean
stres i anksioznost, te intenzivniji utjecaj medija i drubtvenih mre~a na percepciju tijela.
Isto tako, zbog dostupnosti dostave brze hrane veina se ulijenila i navikla na
naruivanje obroka te uz to prestanak pripremanja i kuhanja zdravih domaih obroka.
Sve navedene okolnosti dovele su do biranja lobih namirnica po zdravlje, pune praznih
kalorija.
Ovaj pregledni rad prouava poremeaje prehrane tijekom pandemije Covid- 19
i utvrđuje da li isti poremeaji perzistiraju i u postkovid razdoblju. Nadalje, rad e
obuhvatiti povezanost poremeaja prehrane i pretilosti koje je postalo golem globalni
javnozdravstveni problem. Isto tako, vezano uz globalni javnozdravstveni problem
pretilosti, biti e prikazane prepruke za zdravu prehranu te za zdraviji stil ~ivota kojih
se valja pridr~avati