Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Zbrinjavanje pacijenta s akutnim apendicitisom
Unatoč svojoj maloj veličini, vermiformno slijepo crijevo je organ s nekoliko fizioloških
uloga i različitim patologijama od kojih je najčešća akutna upala slijepog crijeva. Akutni
apendicitis je najčešća indikacija za hitnu abdominalnu operaciju u cijelom svijetu, s
procijenjenom incidencijom od 4 na 1 000 djece školske dobi godišnje u razvijenim zemljama.
Slikovna dijagnostika je postala temeljna za postavljanje dijagnoze. Apendektomija, u početku
otvorena, ali laparoskopska od 1980-ih, standardni je tretman za akutni apendicitis, jer je
povezana s manjom postoperativnom boli i bržim oporavkom. Međutim, nedavna klinička
ispitivanja sugeriraju da se u 60% pacijenata nekomplicirani akutni apendicitis može liječiti
samo antibioticima, pri čemu je dijagnostička slika ključna za utvrđivanje koji se pacijenti
mogu liječiti bez operacije. Apendektomija kao standardna njega dovedena je u pitanje
posljednjih godina zbog sve većeg broja dokaza o neoperativnom liječenju kao potencijalnom
primarnom liječenju kod pacijenata koji imaju znakove i simptome koji upućuju na akutni
apendicitis. Medicinska sestra je ta koja je odgovorna za brži prijem pacijenta u hitnu službu
kako bi osoblje moglo odmah pregledati pacijenta. Nakon što se dijagnoza potvrdi, pacijenti se
drže NPO, započinju antibiotici prema pisanoj odredbi liječnika i započinje se intravenska
hidracija. Medicinske sestre također igraju vitalnu ulogu u praćenju pacijenata nakon operacije.
Ovaj pregledni rad ima za cilj prikazati koje su prednosti, a koji nedostatci različitih slikovnih
snimanja u procesu dijagnoze akutnog apendicitisa. Utvrditi gdje stoje novija istraživanja u
pogledu konzervativnog liječenja akutne upale slijepog crijeva, posebno u djece. Postoji
nekoliko studija koje govore o potencijalnoj sigurnosti i učinkovitosti neoperativnog liječenja
akutnog apendicitisa. Nekoliko je studija osporilo koncept akutnog apendicitisa kao
progresivne bolesti koja uvijek završava perforacijom, a ne bolesti koja se može manifestirati
u različitim oblicima sa samo određenim brojem slučajeva koji napreduju do perforacije. Za
kraj je prikazana uloga medicinske sestre u perioperativnoj pripremi djece, uloga medicinske
sestre za vrijeme operacije te postoperativna skrb djeteta s akutnom upalom slijepog crijeva.
Definirane su moguće dijagnoze, intervencije i ciljevi u procesu zdravstvene njege
Zbrinjavanje djeteta u jedinici intenzivnog liječenja
Jedinica intenzivnog lijeenja (JIL) obuhvaa kontinuirani nadzor, njegu i lijeenje
vitalno ugro~enih bolesnika. Od iznimne va~nosti je otvorena suradnja između lijenika,
medicinskih sestara, fizioterapeuta i drugog medicinskog osoblja te tako multidisciplinarnim
pristupom predstavljaju najvibu razinu medicinske skrbi za pacijenta. Specifinosti postupaka u
radu pedijatrijske intenzivne su određene dobnim rasponom pacijenata, a time zbrinjavanje nije
jednako kod nedonobadi, novorođenadi, kod predbkolske i bkolske djece ili adolescenata.
Razlike u uzrastima predstavljaju anatomske, terapijske, tehnike, komunikacijske, edukacijske i
mnoge druge izazove. U skrbi pedijatrijskog pacijenta neophodan je holistiki pristup kako bi, uz
osnovnu dijagnozu, medicinska sestra mogla pratiti sve popratne znaajke te osigurati lakbi i
ugodniji boravak u bolnici. Najebe se zaprimaju djeca koja su hemiodinamski nestabilna te
zbog nemogunosti odr~avanja dibnog puta potreban je kontinuirani monitoring, invaznivni i
neinvazivni, potpora krvnog tlaka razliitim inotropima, također, nakon velikih operacija i kod
multiorganskih zatajenja razliitih etiologija. Kod skrbi za ~ivotno ugro~eno dijete potrebna je
emocionalna potpora koja ovisi o stupnju djetetova kognitivnog razvoja kako bi im se osigurao
bto ugodniji boravak u bolnici. Time bi se sprijeile brojne kompikacije poput odbijanja
suradnje, skidanja medicinske opreme sa sebe te razvoja hospitalizma.
Va~na je podrbka roditeljima kojima je potrebno razumijevanje kao i vođenje brige o
upuenosti roditelja u zdravstveno stanje njihovog djeteta na nain koji oni razumiju. Zbog
kompleksnog radilibta potrebna je educiranost i profesionalnost medicinskih sestara kako bih
uspjebno zbrinule svako dijete kojem je to potrebno
Sestrinska skrb za pacijenta s bolesti ovisnosti
Ovisnost je kronična bolest, ali i gorući javnozdravstveni problem, koja je izazvana čestom
upotrebom različitih supstanci kao što su alkohol, droga i igre na sreću na koje ćemo se
usredotočiti u ovom radu. Problemi ovisnosti nisu samo problemi ovisnika, već je u uključena
i ovisnikova obitelj koja osjeća posljedice ovisnosti. No, sami ovisnici nerijetko osjećaju razne
tjelesne i psihičke posljedice vlastite ovisnosti. Liječenje je dugotrajan proces, budući da je
slaba motivacija pacijenata, a vrlo su često nagovarani na liječenje od strane obitelji stoga su
česti i recidivi. Sami pacijenti često ne vide svoj problem, već žive u uvjerenju kako oni nisu
ovisnici. Medicinska sestra kao član multidisciplinarnog tima u kojeg su uključeni psihijatri,
psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti i mnogi drugi, pruža veliko znanje pri provođenju
zdravstvene njege pacijenta, sudjeluje u psihoterapijskim grupama gdje je često u ulozi
psihoterapeuta, sudjeluje u raznim preventivnim aktivnostima u sklopu javnozdravstvenih
kampanja u odgojno-obrazovnim institucijama te kroz patronažu, a djeluje i u mnogim
klubovima i grupama ovisnika
Kvaliteta života pacijenata nakon amputacije ekstremiteta
Amputacija je vrsta operativnoga zahvata kojim se uklanja oboljeli ili ozlijeđeni
dio tijela koji vibe nije u mogu nosti izvrbavati svoju osnovnu funkciju, ime ote~ava ili
ugro~ava daljnji proces oporavka pacijenta. U najve em postotku slu ajeva rije je o
amputacijama ekstremiteta koje su indicirane kao posljedica dugih i kroni nih oboljenja
ili kao posljedica trauma raznolike etiologije nastanka. Prema globalnim podatcima
smatra se da je upravo diabetes mellitus jedan od naj eb ih uzroka amputacije donjih
ekstremiteta u starije populacije pacijenata dok se u djece i mlađe populacije kao glavni
uzroci amputacije ekstremiteta navode traumatske ozljede i urođene malformacije.
Amputacija ekstremiteta predstavlja traumati no i neugodno iskustvo tijekom kojega
se pacijenti suo avaju s nizom negativnih emocija, prije svega ljutnjom, bijesom i
ogor enob u na novonastalu situaciju. Prihva anje postavljene dijagnoze i gubitka
ekstremiteta uvelike ovisi o dobi pacijenta, uzroku amputacije i razini provedenog
amputacijskog zahvata. Adekvatna preoperativna priprema pacijenta doprinosi lakboj
prilagodbi pacijenta na gubitak i prihva anju amputacije kao sastavnog djela lije enja.
Nedostatak adekvatne psiholobke potpore i nedostatna podrbka obitelji, lobi
socioekonomski uvjeti i egzistencijalna ugro~enost pacijenta vode i su problemi s
kojima se susre u pacijenti nakon amputacije ekstremiteta. Kvaliteta ~ivota pacijenta
nakon amputacije ekstremiteta ovisi o emocionalnoj i fizi koj prilagodbi pacijenta na
~ivot bez amputiranog ekstremiteta, bezuvjetnoj podrbci obitelji ili partnera te
adekvatnoj psiholobkoj pomo i stru njaka.
Zdravstvena skrb za pacijente u preoperativnom i postoperativnom periodu mora
biti usmjerena na pravovremeno prepoznavanje emocionalnih, fizi kih i psihi kih
potebko a kako bi se pacijentu osigurala stru na pomo i podrbka okoline. Aktivno
uklju ivanje pacijenta u proces planiranja i provođenja cjelokupne zdravstvene skrbi
provodi se s ciljem br~eg osamostaljivanja pacijenta, u inkovitije integracije pacijenta
u proces rehabilitacije i poboljbanja kvalitete ~ivota nakon zavrbene faze lije enje
Kardiopulmonalna reanimacija i upotreba automatskog vanjskog defibrilatora
Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) s upotrebom automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) predstavlja integrirani pristup spašavanju života u slučaju naglog srčanog zastoja. Nagli srčani zastoj je hitno stanje koje zahtijeva brzu intervenciju kako bi se očuvala životna funkcija. U većini slučajeva, prisutni su svjedoci koji bi mogli pružiti pomoć, no nedostatak edukacije često predstavlja prepreku u pravilnoj reakciji. Automatski vanjski defibrilatori (AVD) su ključni uređaji u postupcima oživljavanja. Oni omogućuju kontrolirane električne šokove osobama koje dožive srčani zastoj, što može resetirati srčani ritam i omogućiti normalnu funkciju srca. Međutim, važno je napomenuti da AVD-ovi nisu zamjena za pravilnu KPR, već ih treba koristiti kao dio integriranog pristupa spašavanju života. Hitna reakcija okoline je ključna u situacijama srčanog zastoja. Svjedoci bi trebali odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć kako bi profesionalni tim mogao stići što je prije moguće. Uz to, važno je započeti KPR odmah kako bi se održala cirkulacija krvi dok ne stigne stručno medicinsko osoblje. Važno je provesti edukaciju šire populacije o postupcima KPR-a i upotrebi AVD-a. Osobe koje su educirane o tim postupcima imaju veće šanse da pravilno reagiraju u hitnim situacijama i pruže odgovarajuću pomoć osobama koje dožive srčani zastoj. To uključuje obuke u osnovama KPR-a, kao i obuku o korištenju AVD-a. Ukratko, KPR sa upotrebom AVD-a predstavlja ključni korak u spašavanju života osoba koje dožive nagli srčani zastoj. Integrirani pristup koji uključuje brzu reakciju okoline, pravilnu primjenu KPR-a i korištenje AVD-a od vitalnog je značaja za povećanje šansi za preživljavanje u ovim kritičnim situacijama. Edukacija i osvještavanje javnosti o ovim postupcima ključni su kako bi se osigurala efikasna intervencija u slučaju srčanog zastoja. Cilj ovog istraživanja je analizirati važnost i učinkovitost kardiopulmonalne reanimacije (KPR) s upotrebom automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) u spašavanju života osoba koje dožive nagli srčani zastoj. Pritom se želi istaknuti uloga AVD-a u hitnim situacijama te potreba za širom edukacijom javnosti o pravilnoj primjeni KPR-a i upotrebi AVD-a radi povećanja stopa preživljavanja i smanjenja smrtnosti od srčanog zastoja
Perioperacijska zdravstvena njega bolesnika s amputacijom donjih ekstremiteta
Amputacija, kirurški postupak uklanjanja dijela tijela ili organa, donjih ekstremiteta
izvodi se kada je neživo tkivo donjih ekstremiteta prisutno iz mnogo razloga, uključujući
ishemiju, infekciju, traumu ili malignitet i služi kao postupak za spašavanje života. Amputacija
ekstremiteta može dovesti do učinaka koji mijenjaju život, kao što je izmijenjena slika tijela,
invaliditet, gubitak posla, kronična bol, tjeskoba i depresija koji negativno utječu na kvalitetu
života i psihosocijalnu prilagodbu. Za uspješne ishode skrbi potreban je multidisciplinarni
timski pristup koji uključuje obitelj, anesteziologa, kirurga, medicinsku sestru, protetičara,
radnog terapeuta ili fizioterapeuta, usluge akutne i kronične boli te usluge rehabilitacije.
Amputacija predstavlja nepovratnu kiruršku opciju koja može rezultirati fizičkim oštećenjima
i tjelesnim unakaženjem. Mnoga su istraživanja u području amputacije objavila da se gubitak
ekstremiteta obično izjednačava s gubitkom supružnika, gubitkom vlastite percepcije
cjelovitosti, simboličnom kastracijom, pa čak i smrću, što kod bolesnika može rezultirati
ozbiljnom emocionalnom traumom i rezultirati lošom kvalitetom života. Nakon što se donese
odluka o uklanjanju dijela ekstremiteta, potrebno je odlučiti o razini amputacije, što može imati
značajne posljedice pa postoji niz čimbenika koje treba uzeti u obzir prilikom planiranja
operacije, a to su granica mrtvog ili bolesnog tkiva, zatim prikladnost za protezu, pokretljivost
i funkcija te izgled tijela. Indikacije za amputaciju vezane su uz stupanj nekroze ili vitalnosti
tkiva, a izvodi se jednokratno ili etapno (amputacija nakon koje slijedi rekonstrukcija). Odluka
o primjeni bilo kojeg pristupa uvelike ovisi o kliničkom statusu bolesnika i kvaliteti mekih tkiva
na željenoj razini amputacije, s primarnim ciljem izrezivanja nevitalnog i inficiranog tkiva.
Perioperacijsko razdoblje omogućuje medicinskoj sestri provesti fizičku, psihološku i socijalnu
pripremu bolesnika za amputaciju ekstremiteta. To je razdoblje kada multidisciplinarni tim radi
zajedno kako bi ispunio te potrebe. Zdravstveni radnici međusobno su ovisni; učinkovita
komunikacija između članova tima ključna je za dobrobit bolesnika. Medicinska sestra ima
značajnu ulogu u perioperacijskoj skrbi za bolesnika budući da odgovorna za prijeoperacijsku
pripremu, sudjeluje u intraoperativnoj skrbi te provodi intervencije tijekom poslijeoperacijskog
zbrinjavanja, što uključuje skrb za operacijsku ranu, liječenje boli, sprječavanje infekcije i
edukaciju bolesnika i obitelji
Psihologija rehabilitacije sportskih ozljeda
Sport je oduvijek bio, a i trenutno je, jedan od najraširenijih oblika tjelesne aktivnosti u svijetu.
Postoje mnoge dobrobiti sporta u vidu poboljšanja zdravlja, smanjenja rizika za nastanak nekih
bolesti, rekreacije, zabave i opuštanja. Koliko god bavljenje sportom bilo važno za zdravlje
pojedinaca, postoji i druga strana sporta, a to su sportske ozljede. Neovisno o tome govorimo li
o profesionalnim sportašima ili o rekreativcima, tijekom života svatko će doživjeti neku vrstu
sportske ozljede, bilo da je riječ samo o običnim kontuzijama, ili ozbiljnijim ozljedama kao što
su prijelomi. Različiti sportovi povezani su s različitim obrascima i vrstama ozljeda, dok dob,
spol i vrsta aktivnosti (npr. natjecanje u odnosu na trening) utječu na prevalenciju ozljeda.
Ozljeda na sportaša može imati jak psihološki utjecaj. Sportaši na različite načine reagiraju na
ozljedu, ovisno o vrsti i ozbiljnosti ozljede, osobnim karakteristikama osobe, razini podrške
koju dobiju od obitelji, društva, suigrača i trenera, te o percepciji ozljede. Postoje različiti
modeli koji pokušavaju objasniti emocionalni utjecaj na sportske ozljede, neki od njih su: model
stresa i ozljede, scenski model, kognitivni model procjene psihološke prilagodbe, integrirani
model psihološkog odgovora na sportske ozljede i proces rehabilitacije i biopsihosocijalni
model. Navedeni modeli različito definiraju emocionalni utjecaj pojedinca na sportske ozljede,
međusobno se nadopunjuju te naglašavaju važnost psihološke rehabilitacije. U posljednje
vrijeme sve se više istražuje ova tema i mnogobrojni radovi potvrđuju kako ozljede imaju veliki
utjecaj na mentalno i emocionalno stanje sportaša. Termin ozljede vežemo uz negativne utjecaje
za samog sportaša, međutim ipak postoje i pozitivne strane. Utvrđeno je da su početne reakcije
sportaša obično negativne prirode (poput nevjerice, depresije, čak i anksioznosti), ali te reakcije,
kako rehabilitacija napreduje, postaju zamijenjene pozitivnim reakcijama i većoj usmjerenosti
ka rehabilitaciji i što bržem oporavku. Također, veliki utjecaj na rehabilitaciju ima podrška
okoline, među kojima je važno spomenuti medicinsko osoblje koje kroz edukaciju olakšava
sportašima proces rehabilitacije
Fizioterapijski pristup kod lumbosakralnog sindroma
Kralježnica kao temeljni dio kostura ima ulogu povezivanja kostiju glave, trupa i udova
te održavanje uspravnog stava tijela. Grade ju 33 – 34 kralješka između kojih su smješteni
intervertebralni diskovi čija je uloga apsorpcija dinamičkih i statičkih opterećenja na
kralježnicu.
Lumbosakralni sindrom je dosta česta dijagnoza današnjice veoma raznovrsne etiologije.
Razlikujemo širok spektar simptoma dok je najčešći bol sa širenjem u donje ekstremitete zbog
kompresije živčanih korijenova. Bol ovisno o trajanju može biti akutna, subakutna i kronična.
Do tog stanja prvenstveno dolazi zbog degenerativnih promjena na intervertebralnom disku te
posljedično nastupa hernija diska kroz četiri stupnja. Kroz gradaciju stupnjeva dolazi do sve
izraženijih i kritičnijih simptoma. Naime, bolest može nastupiti postepeno što je češće u starije
populacije ili naglo u mlađe populacije.
Fizioterapijsku procjenu se provodi po SOAP modelu što znači da obuhvaća subjektivni
i objektivni pregled, antropometrijska mjerenja i plan fizioterapije. Nakon što kvalitetnije
provedene procjene, pristupa se planiranju fizioterapijskog programa te samoj intervenciji. Kod
osoba sa lumbosakralnim sindromom se primjenjuju različiti tretmani. Najbitnija sastavnica
fizioterapijske intervencije su terapijske vježbe zbog aktivne uključenosti pacijenta u njihovo
izvođenje što uvelike pridonosi ponovnom uspostavljanju balansa između struktura kralježnice.
Važno je educirati pacijenta o pravilnom izvođenju vježbi radi njegovog daljnjeg samostalnog
vježbanja. Nadalje, veliku zastupljenost imaju manualne tehnike kao što su McKenzie koncept
i Kaltenborn koncept. McKenzie koncept se bazira na fizioterapiji samog intervertebralnog
diska, a Kaltenborn kocept na joint play-u prilikom čega fizioterapeut koristi translatorne
pokrete. Razne benefite kod lumbosakralnog sindroma pruža i masaža koja prvenstveno djeluje
relaksirajuće na napetu muskulaturu. Kod izrazito teških slučajeva jedini neoperativni zahvat
koji ima veoma veliku učinkovitost je trakcija kralježnice prilikom koje uveliko dolazi do
osjećaja olakšanja i oslobađanja pritiska na živce. Uz sve navedene metode se primjenjuju
fizikalni čimbenici kao što su elektroterapija, termoterapija i terapijski laser. Jedni od glavnih
ciljeva fizioterapijskih intervencija su smanjivanje boli, poboljšanje funkcije, povećanje
pokretljivosti te povratak aktivnostima svakodnevnog života
Mogućnost korištenja kompleksa uz Jarunsko jezero za provođenje javnozdravstvenih i promotivno edukacijskih akcija
Jezero Jarun već više od 30 godina građanima Zagreba, ali i turistima služi kao izvor rekreacije, opuštanja, sporta, zabave i noćnog života. Popularan i pod nazivom „zagrebačko more“ ispunjava uvjete i kupališta svojim brojnim plažama, ali i sportovima na vodi kao što su veslanje i jedriličarstvo, a na velikoj vodenoj površini svoju strast prema sportu pokazuju i kanuisti i kajakaši te mnogi drugi. Oko jezera nalazi se i mnogo terena za aktivnosti i sportove koji ne uključuju vodu kao što su odobjka, softball, mini golf, biciklizam, nogomet, rukomet i brojni drugi. Područje jezera i njegove okolice je i zanimljiv ekosustav koji je dom mnogobrojinim vrstama biljaka, kukaca, sisavaca, ptica i riba.
Cilj ovog rada je naglasiti ulogu ove prirodne oaze, sa svim svojim atributima, u urbanoj sredini ubrzanog načina života grada Zagreba. Iako je kroz povijest mjenjao svoj izgled i značenje za grad, kao bitan utjecaj na fizičko i psihičko zdravlje svojih posjetitelja i korisnika, jezero Jarun ne smije biti zanemareno. Kvaliteta vode jezera često se dovodi u pitanje i izaziva brigu kod dijela građana. Ovlašteni laboratorij brine da je kvaliteta vode jezera u zadovoljavajućem stanju i sigurna za korištenje
Lijekovi, sastav lijekova i povlačenje lijekova s tržišta
Lijekovi su tvari koje se koriste za liječenje ljudi, a mogu biti ljudskog, životinjskog, biljnog
ili kemijskog podrijetla. Postoje različiti oblici lijekova, različiti načini korištenja i razni
čimbenici koji utječu na njihovo djelovanje. Sastoje se od djelatne i pomoćne tvari koje
međusobno djeluju, a te interakcije mogu biti fizikalne, kemijske i biofarmaceutske. Kako bi
se provjerila sigurnost lijekova i našla prava terapija za pacijente, provode se klinička
ispitivanja na lijekovima. Ona se sastoje od par faza kroz koje prikupljamo informacije o
budućoj terapiji, rizicima i tome koliko lijek dobro djeluje. Iako lijekovi većinom pomažu
ljudima, ponekad može doći do štetnih neželjenih reakcija. Kroz povijest se pokazalo kako
zanemarivanje nuspojava može dovesti do velikih katastrofa, poput talidomidske katastrofe te
incidenata s dietilstilbestrolom, rofekoksibom i cerivastatinom. Danas se ispitivanju lijekova
pristupa puno ozbiljnije, pa tako imamo i manji broj povučenih lijekova. Do povlačenja dolazi
ako je upitna sigurnost lijeka ili ako nema terapeutski učinak koji bi trebao. Prijavljivanje
nuspojava ima važnu ulogu u prevenciji njih samih, a svatko od građana može prijaviti ako
nešto neobično primijeti. Uz problem nuspojava, krivotvorenje lijekova je sve veći problem
na svjetskoj razini, pa građani moraju biti oprezni kod kupovine lijekova preko internetskih
stranica. Postoji i zajednički logo za internetske ljekarne koji omogućuje prepoznavanje
ovlaštenih internetskih ljekarni. Mnoge hrvatske i europske institucije međusobno surađuju
kako bi se spriječio promet krivotvorenih lijekova jer je najbitnije zaštititi zdravlje pacijenata.
S obzirom na to da većina ljudi ima malu kućnu ljekarnu u kojoj se samo povećava količina
lijekova, potrebno je na pravilan način odlagati lijekove kojima je istekao rok ili koji više nisu
potrebni jer ako se odlažu u kućni otpad ili kanalizaciju mogu postati opasnost za ekosustav