Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Uloga fizioterapije u prevenciji i liječenju pretilosti
No full textOvaj završni rad istražuje ulogu fizioterapije u prevenciji i liječenju pretilosti, koja je
prepoznata kao jedan od vodećih javnozdravstvenih problema diljem svijeta. Pretilost
predstavlja veliki zdravstveni izazov za zdravstvene radnike s dugoročnim posljedicama na
pojedince i zdravstveni sustav, a njezina je prevalencija brzorastuća. Pretilost je i veliki
javnozdravstveni problem jer njezino prevalencijom raste i broj oboljelih od popratnih bolesti,
kao što su kardiovaskularne i respiratorne bolesti. Uzroci pretilosti mogu biti mnogobrojni, a
najčešće izdvojeni su: genetske predispozicije, socijalni i ekonomski čimbenici, psihološki
aspekti te utjecaj suvremenog i sjedilačkog načina života te nezdrave prehrane i smanjene
tjelesne aktivnosti na prevalenciju pretilosti. Epidemiologija pretilosti ukazuje na
zabrinjavajući porast broja pretilih osoba, što dodatno naglašava važnost hitne intervencije kod
djece i odraslih. Uloga fizioterapeuta, kao jednog od članova interdisciplinarnog tima, je
ključna u procesu prevencije i liječenja pretilosti. Fizioterapija i fizioterapijske intervencije
pokazuju se kao neizostavan dio u smanjenju tjelesne mase, ali i u ostvarenju dugoročnog cilja
održavanja postignutih rezultata, čime se poboljšava kvaliteta života pacijenata. Intervencija se
provodi kroz ciljane i individualizirane programe vježbanja kroz koje fizioterapeuti pomažu
pacijentu kod vraćanja funkcionalnih sposobnosti, smanjenja boli, te povećanja pokretljivosti i
snage mišića pacijenta. To doprinosi olakšanom kretanju i mogućnosti lakšeg obavljanja
svakodnevnih aktivnosti pretilih osoba. U prevenciji i liječenju pretilosti koriste se različite
dijagnostičke metode u procjeni stupnja pretilosti, poput indeksa tjelesne mase (ITM) i
antropometrijskih mjerenja, kao što su: mjerenje visine i težine, mjerenje opsega struka i
mjerenje kožnih nabora, a koristi se i procjena tjelesne aktivnosti. Koriste se i intervencijske
metode koje uključuju programe vježbanja sastavljene od aerobnih vježbi, vježbi snage, vježbi
za unaprijeđenje ravnoteže i balansa te edukacije pacijenata o važnosti tjelesne aktivnosti i
zdravih prehrambenih navika. Svim prethodno navedenim smjernicama radi se na
unaprijeđenju postojećih i razvoju novih strategija za smanjenje prevalencije pretilosti u
populaciji i za poboljšanje zdravlja pacijenata i njihove kvalitete života
Procjena ishoda fizioterapijske intervencije kod reumatskih bolesti
No full textReumatologija je disciplina u medicini koja se bavi proučavanjem, dijagnostikom i liječenjem
bolesti kod kojih dolazi do oštećenja i ograničenja funkcije zglobova i okolozglobnih struktura.
Uloga reumatologa je danas jako važna u samoj dijagnostici reumatskih oboljenja, te tako
liječenju i skrbi pacijenata kod tih bolesti, pa su osnovane mnoge udruge kako bi se pružila
potpora za razvoj ove discipline. Najčešća posljedica reumatskih bolesti je kronično-mišićna
bol koja zahvaća više od 100 milijuna ljudi u Europi, te 1 od 4 osobe u razvijenim zemljama.
Upravo ova posljedica otežava uvelike svakodnevne aktivnosti te ljudi u 50 % slučajeva imaju
ograničenja u radu, dok su mnogi prisiljeni na prestanak rada zbog bolova. Danas su reumatske
bolesti jedne od najvećih javnozdravstvenih problema u svijetu. Generalno svaki oblik ovih
bolesti uzrokuje ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, te povećavaju rizik od
nastanka ozbiljnih bolesti poput srčanih bolesti, depresije i dijabetesa. Fizioterapijskim
pristupom pacijentima se značajno pomaže u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, te smanjenja
otečenosti, boli, povećanju pokreta u zglobovima i samim time poboljšanje sveukupnog
zdravstvenog stanja pacijenta što u konačnici prevenira razvoj dodatnih komplikacija. Procjena
ishoda fizioterapijskih intervencija se vrši u svrhu evaluacije fizioterapije pacijenata koja se
sastoji od niza testova i upitnika čiji rezultati se ocjenjuju prema određenim sustavima i služe
za procjenu trenutnog stanja pacijenta. Postoje osnovne četiri kategorije mjerenja ishoda: mjere
samoprocjene, mjere temeljene na uspješnosti, mjere koje daje promatrač, mjere koje daje
zdravstveni djelatnik. Cilj je dobiti povratnu informaciju kako bi shvatili da li je određeni mjerni
instrument dovoljno relevantan za ono što se primjenjuje, te kako bi unaprijedili već poznate
metode i uvrstili nova znanja. U tu svrhu su provedena brojna klinička istraživanja koja se
specifično bave funkcijom određenih mjernih instrumenata i njihovom primjenom. I dalje se
provode razna istraživanja, no dobro je to što se uglavnom svako istraživanje fokusira na jedan
ili nekoliko sličnih instrumenata pa se radi usporedba međusobno ili se radi usporedba s
prethodno provedenim istraživanjima, što povećava točnost informacija i sadržaj je relevantniji
i pouzdaniji
Talasemije
No full textTema ovog završnog rada su talasemije, od kojih kao najvažnije razlikujemo α ili β-talasemiju koje predstavljaju nasljednu bolest eritrocita, a čiji simptomi variraju u odnosu na količinu gena za kodiranje globinskih lanaca koji su pogođeni mutacijom ili delecijom.
Pravilna i rana dijagnoza talasemije, još u dojenačkoj dobi omogućava rani pristup liječenju, čime se nastoji spriječiti nastajanje neželjenih posljedica za bolesnika i istovremeno poboljšati kvalitetu života i produljiti životni vijek. Rano liječenje može uključivati primjenu lijekova za snižavanje razine željeza u organizmu, transfuzije krvi, transplantacije i druge terapije ovisno o težini talasemije.
Suvremena dijagnostika podrazumijeva kombinaciju hematoloških i biokemijskih pretraga uz elektroforezu hemoglobina te molekularnu dijagnostiku i genomiku koja pokazuje o kojoj se radi mutaciji ili deleciji gena za globinski lanac kao konačnu potvrdu dijagnoze.
Za uspješno liječenje bolesnika sa dijagnozom talasemije, bitna je izvrsna suradnja i komunikacija kliničara i laboratorijskog osoblja. Suradnja kliničara i laboratorijskog osoblja osigurava da se dijagnoza postavi na vrijeme i točno, što je presudno za pravilno i učinkovito liječenje
Procjena kardiorespiratornog fitnessa kao parametra zdravstvene tjelesne kondicije
No full textKroz dosadašnja istraživanja i pregled literature kardiorespiratorni fitnes se pokazao kao ključni pokazatelj generalnog zdravstvenog stanja osobe, a samim time treba postati i jako važan dio svakodnevnice pojedinca. Tjelesni fitnes veže se uz pojmove poput vježbanja i tjelesne aktivnosti. Komponente tjelesnog fitnesa su: fleksibilnost, mišićna snaga, mišićna izdržljivost, kardiorespiratorna izdržljivost i tjelesna kompozicija (ili sastav tijela). Tjelesni fitnes se pak dijeli na dvije vrste – zdravstveni tjelesni fitnes i sportski tjelesni fitnes. Iako se zdravstveni tjelesni fitnes promatra kroz više parametara, posebni naglasak se stavlja na kardiorespiratorni fitnes zbog velike važnosti u prevenciji bolesti i održavanja optimalnog zdravstvenog stanja. Rezultati do sada provedenih studija pokazuju povezanost visoke razine kardiorespiratonog fitnesa sa smanjenim rizikom razvoja kroničnih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, određenih vrsta raka, hipertenzija, metaboličkog sindroma i drugih. Redovitom tjelesnom aktivnošću se održava i visoka razina kardiorespiratornog fitnesa te se odražava na poboljšanje dugovječnosti i kvalitete života pojedinca. Metode procjene kardiorespiratornog fitnesa uključuju testove maksimalnog i submaksimalnog opterećenja, step testove te terenske testove. Svaka metoda i protokol imaju svoje prednosti i nedostatke, a za svaki se ističe važnost standardiziranih uvjeta testiranja kako bi se osigurala točnost i pouzdanost dobivenih rezultata. Terenski testovi (Cooperov test od 12 minuta, Test trčanja na 2.4 km, Beep test, Test hodanja na 6 minuta) su lagani i jednostavni za provedbu i mjerenje, ali na rezultate mogu utjecati neki čimbenici poput vremenskih uvjeta. Step testovi (primjerice Queens College step test) nude praktičnost u mjerenju. Za preciznije rezultate u kontroliranim uvjetima koriste se testovi maksimalnog opterećenja služeći se trakom za trčanje ili bicikloergometrom. Submaksimalni testovi kao što je YMCA test na biciklu, predviđaju kardiorespiratorni kapacitet na temelju srčanog ritma pri određenim razinama opterećenja. Kardiorespiratorni fitness, osim što smanjuje rizik od smrtnosti, uvelike doprinosi boljoj funkcionalnosti i dugovječnosti organizma. Važno je naglasiti da su umjerena tjelesna aktivnost i redoviti pregledi ključ za održavanje optimalne kondicije, dok pravilno planiranje i nadzor mogu maksimalizirati koristi, a preintenzivni treninzi mogu izazvati pretreniranost i određene zdravstvene rizike. Visoka razina kardiorespiratornog fitnesa je snažan prediktor manjeg rizika od preuranjene smrtnosti pojedinca i različitih zdravstvenih komplikacija, te je kao takva ključna za unaprjeđenje kvalitete života i zdravlja pojedinca i cjelokupne populacije
Wertherov efekt - povezanost medija sa suicidom
No full textOvaj završni rad istražuje fenomen Wertherovog efekta, koji se odnosi na utjecaj medijskih prikaza samoubojstava na ponašanje pojedinaca, često potičući oponašajuća samoubojstva, osobito među mladima. Wertherov efekt, nazvan po romanu "Patnje mladog Werthera" Johann Wolfgang von Goethea, oslikava kako snažni emotivni prikazi mogu izazvati negativne posljedice u društvu. U radu se također analizira Papagenov efekt, koji sugerira da odgovorni medijski prikazi mogu smanjiti suicidalne tendencije i pružiti podršku osobama u krizi. Rad se oslanja na teorije socijalnog učenja i masovne komunikacije, koje naglašavaju kako medijski sadržaji oblikuju stavove i ponašanja prema suicidu. Rad donosi analizu povijesnih primjera, uključujući slučajeve iz literature, filma i novinarstva, koji su izazvali porast samoubojstava. Osobito se naglašava važnost konteksta u kojem su prikazani suicidi, kao i utjecaj takvih prikaza na ranjive skupine. Jedan od ključnih fokusa rada je serija 13 Razloga zašto (en. 13 Reasons why), koja je izazvala široku raspravu o svom utjecaju na mlade gledatelje. Istraživanje pokazuje kako su reakcije na seriju bile podijeljene: dok su neki gledatelji izvijestili o osjećaju osnaženosti i potrebi za otvorenom raspravom o mentalnom zdravlju, drugi su se osjećali potaknuto negativnim osjećajima i razmišljanjima o samoubojstvu. Ova složenost dodatno naglašava potrebu za promišljenim pristupom u prikazivanju ovih tema. Posebna pažnja posvećena je ulozi medicinskih sestara u prevenciji suicida. Kao ključni članovi zdravstvenog tima, medicinske sestre imaju jedinstvenu priliku da prepoznaju rizične pojedince, pruže emocionalnu podršku i educiraju pacijente o važnosti mentalnog zdravlja. Njihova proaktivna uloga u zajednici može značajno doprinijeti smanjenju stope samoubojstava. Osim toga, rad ističe važnost edukacije novinara o odgovornom izvještavanju o suicidima. Medijski prikazi često mogu doprinijeti stigmatizaciji osoba koje se suočavaju s mentalnim poteškoćama, stoga je ključno osigurati da novinari razumiju utjecaj svojih riječi i slika. Ovaj rad nastoji potaknuti duboko razumijevanje složenosti problema suicida, kao i važnost odgovornog pristupa u medijima i zdravstvenim ustanovama, s ciljem smanjenja stope samoubojstava i promicanja mentalnog zdravlja
Hipoterapija kod djece s cerebralnom paralizom
No full textCerebralna paraliza spada u grupu neurolobkih poremeaja uzrokovanih lezijama na
mozgu koje nastaju kao posljedica obteenja mozga fetusa tijekom trudnoe, preranog ili tebkog
poroda, neonatalnih komplikacija, hipoksije, infekcije i traume mozga. Tipini simptomi
cerebralne paralize kod djece ukljuuju izmijenjeni mibini tonus, abnormalne reflekse te
poremeaj kontrole pokreta i položaja tijela. Budui da cerebralna paraliza predstavlja
obteenje mozga, ona utjee na kompletan razvoj i funkciju kognitivnog i motorikog razvoja
djeteta.
Fizioterapijska procjena bavi se procjenjivanjem motorikih i drugih funkcionalnih
sposobnosti djeteta, kako bi se na temelju obavljene procjene postavili ciljevi terapije. U
poetku se prikupljaju anamnestiki podatci, procjenjuje se djetetovo ponabanje i formira se
cjelokupni opi dojam, a zatim se provodi objektivna procjena. U objektivnoj procjeni
fizioterapeut procjenjuje mibini tonus, spontanu motoriku, posturalne obrasce, neurolobki
razvoj djeteta i utvrđuje u kojim razvojnim fazama dijete zaostaje. U procjeni težine klinike
slike cerebralne paralize i odabiru pomagala od velike pomoi su specifini testovi i skale za
objektivnu procjenu, a najebe primjenjivani testovi su Bimanual Fine Motor Function
Classification, Manual Ability Classification System, Gross Motor Function Classification
System i Gross Motor Function Measure.
Klinika slika cerebralne paralize manifestira se u obliku razliitih razvojnih smetnji,
senzomotorikih i emocionalnih poremeaja te potebkoa u aktivnostima svakodnevnog života.
U nekim sluajevima, cerebralna paraliza je popraena i epilepsijom. Iako je cerebralna
paraliza posljedica neprogresivnog obteenje mozga, mnoga djeca imaju tebku kliniku sliku,
no primjenom razliitih neurorazvojnih terapijskih metoda mogue je znaajno utjecati na
cjelokupan oporavak djeteta.
Hipoterapija je terapijska metoda koja koristi pokrete konja za poboljbanje fizikog,
emocionalnog i kognitivnog stanja pojedinca. Terapija se provodi u timu koji se sastoji od
terapeuta, njegovog asistenta, vodia konja i samog konja. Hipoterapija koristi ritmike i
trodimenzionalne pokrete konja kako bi se stimulirale motorike i senzorne funkcije kod djece
s cerebralnom paralizom. U osnovi djelovanja hipoterapije je da pokreti konja prenose
impulzivne pokrete sline ljudskom hodu, bto može poboljbati mobilnost zglobova, ravnotežu,
koordinaciju, snagu mibia i normalizirati mibini tonus. Cilj ovog zavrbnog rada je prikazati
utjecaj hipoterapije na razvoj djece s cerebralnom paralizom
Kvaliteta sna u osoba s kroničnom križoboljom
No full textKronična križobolja predstavlja značajan javnozdravstveni problem diljem svijeta, s ozbiljnim socioekonomskim posljedicama i negativnim utjecajem na kvalitetu života pojedinca. Ova vrsta boli obično traje duže od 12 tjedana te može biti uzrokovana različitim faktorima, uključujući degenerativne promjene na kralježnici, ozljede ili nepravilnosti u mišićno koštanoj strukturi. Kronična križobolja je često povezana s poremećajima spavanja koji znatno utječu na kvalitetu života i opće zdravlje. Ovo istraživanje je fokusirano na analizu kvalitete sna i mogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti u osoba s kroničnom križoboljom. Za ispitivanje različitih aspekata sna uključujući trajanje sna, vrijeme usnivanja, buđenje tijekom noći te subjektivno doživljavanje kvalitete sna korišten je Pittsburgh Sleep Quality Indeks (PSQI). Za procjenu onesposobljenosti u aktivnostima svakodnevnog života korišten je Roland-Morris upitnik. U istraživanju je sudjelovalo 38 ispitanika od kojih 15 ispitanika ima bolove od 3-6 mjeseci, a ostali i duže. Rezultati istraživanja su dokazali povezanost između kronične križobolje i loše kvalitete sna. Rezultati 7 komponenata Pittsburgh upitnika upućuju kako je kvaliteta sna kod većine ispitanika loša, te da nema spolnih razlika u kvaliteti sna. Provedenim Roland Morris upitnikom rezultati ukazuju na značajne probleme u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, te kako nema statistički značajnih razlika u procijeni invalidnosti između muškaraca i žena. Ovi rezultati ukazuju na važnost multidisciplinarnog pristupa u upravljanju križoboljom, koji bi trebao uključivati integrirane strategije za poboljšanje kvalitete sna kao ključni dio terapijskog režima. Također, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi koji leže u osnovi ove veze te kako bi se razvile učinkovite interakcije za poboljšanje sna i kvalitete života u osoba s kroničnom križoboljom
Intervencije medicinske sestre i tehničara u skrbi za pacijenta s posttraumatskim stresnim poremećajem
No full textPosttraumatski stresni poremećaj (PTSP) predstavlja odgođen ili produljen odgovor na stresni događaj, a uzrokuje ga ekstremno traumatsko iskustvo. Traumatska iskustva mogu biti prirodne katastrofe, ratne traume, teške nezgode, svjedočenje traumatskom događaju, smrt u obitelji, psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje, nasilje u obitelji, zanemarivanje u djetinjstvu i sl. Osnovni etiološki čimbenik je stresni događaj i to u obliku izloženosti stvarnoj ili prijetećoj smrti, ozljeđivanju ili nasilju. Karakteristične grupe simptoma su intruzivni simptomi, izbjegavanje podsjetnika na traumatski događaj, povećan pobuđenost i reaktivnost te negativne kognitivne promjene i promjene raspoloženja. Prognoza je bolja što je početak nagliji, što je trajanje simptoma kraće, ako nema disocijacija i komorbiditeta, osoba dobro funkcionira te ima snažnu socijalnu podršku. Liječenje osoba oboljelih od PTSP-a složen je i dugotrajan proces, a obuhvaća primjenu bioloških, psiholoških i socijalnih metoda. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u skrbi za oboljele od PTSP-a. Njihova uloga uključuje pružanje adekvatne skrbi, podrške i pomoći pacijentima pri suočavanju s bolešću. Važno je uspostaviti odnos s pacijentima temeljen na profesionalnosti, međusobnom poštovanju, povjerenju i terapijskoj komunikaciji. Sestrinska skrb za pacijente oboljele od PTSP-a zahtijeva mnogo znanja i truda kako bi se pomoglo pacijentima u suočavanju sa simptomima i poboljšanju kvalitete života
Sestrinski postupci prilikom uzimanja anamneze i kliničkog pregleda u dentalnoj medicini
No full textOvaj rad se bavi ključnim aspektima sestrinske skrbi u dentalnoj medicini, s posebnim naglaskom na ulogu medicinskih sestara u procesu uzimanja anamneze, provođenja kliničkih pregleda te vođenje medicinske dokumentacije. Cilj ovog rada je prikazati važnost i složenost sestrinskih postupaka u dentalnoj medicini te istaknuti važnost točne i pravovremene medicinske dokumentacije kao standarda kvalitete. Prema Pravilniku o standardima kvalitete i načinu njihove primjene, medicinska dokumentacija mora biti temeljita, sveobuhvatna i redovito ažurirana. Uzimanje anamneze je najčešće prvi korak u dentalnom pregledu i ima ključnu ulogu u prikupljanju informacija o pacijentovom općem zdravstvenom stanju, trenutnom zdravstvenom stanju, prehrambenim navikama kao i navikama vezanim uz provođenje oralne higijene i prethodnim dentalnim tretmanima. Medicinske sestre odgovorene su za prikupljanje ovih podataka osiguravajući da su svi podatci zabilježeni točno. Osim toga medicinska sestra mora biti adekvatno educirana za komunikaciju sa pacijentima na način koji potiče otvorenost i povjerenje jer se na taj način osigurava dobivanje potpunih i točnih podataka. Nakon uzimanja anamneze najčešće se pristupa kliničkom pregledu, koji se provodi kako bi se utvrdilo stanje usne šupljine i utvrdio plan terapije, odnosno daljnje planiranje liječenje i provođenje potrebnih postupaka. Klinički pregled podrazumijeva obavljanje prije svega ekstraoralnog i intraoralnog pregleda, a prema potrebi pacijent se može uputiti i na radiološku obradu. Ekstraoralni pregled ili vanjski pregled podrazumijeva pregled glave i vrata i provodi se koristeći metode inspekcije i palpacije, najčešći razlog provođenja je uočavanje ili isključivanje asimetrije vrata i glave
Radiološka dijagnostika sportskih ozljeda koljena
No full textAnatomija koljena je vrlo kompleksna. U zglob koljena spadaju zglobna tijela (kondili bedrene kosti i kondili goljenične kosti), zglobna čahura koja ima ulogu da zatvori zglob i zadrži zglobnu tekućinu unutar zgloba, menisci koji povećavaju zglobnu površinu i sukladnost zglobnih tijela, ligamenti koji su sveze koljena i njihova uloga je da učvrste i stabiliziraju zglob koljena, mišići koji služe za pokretanje zgloba i krvne žile koje opskrbljuju samo koljeno. Svaka od navedenih struktura se može ozlijediti pa tako razlikujemo ozljede ligamenata, ozljede meniska, ozljede ekstenzornog aparata koljena, prijelome kostiju, iščašenje i kompleksne ozljede. Ozljede ligamenata su česte i dijelimo ih u tri stupnja: istegnuće, djelomično puknuće i totalna ruptura ligamenta. Ozljede meniska njačešće su uzrok makro traume kao i prijelomi kostiju. Kosti koljena kod kojih dolazi do puknuća su distalni dio bedrene kosti, proksimalni dio goljenične kosti i puknuće patele. Samo iščašenje se događa vrlo rijetko, ali pod iščašenje spada i dislokacija patele koja je malo češća od iščašenja. Do dislokacije patele dolazi zbog djelovanja neizravne sile na zglob koljena. Kompleksne ozljede koljena su zlokobni trijas i multiligamentarne ozljede. Zlokobni trijas uključuje ozljedu medijalnog kolateralnog ligamenta, prednjeg križnog ligamenta i medijalnog meniska, dok su multiligamentarne ozljede kod kojih su ozlijeđena dva ili više ligamenta. Sama dijagnostika ozljeda koljena obavlja se pomoću rendgenograma, CT-a, MR-a i ultrazvuka. Rendgengramom i CT-om se oslikavaju kosti i tvrde strukture, dok se MR-om i ultrazvukom oslikavaju meki dijelovi koljena kao što su ligamenti i mišići. Rendgenogram koljena radi se uvijek u dva smjera (AP i profil) te se opcionalno slikaju i druge snimke kao što su aksijalne snimke patele itd. CT je metoda izbora kod akutne traume. Artrografija koljena se radi tako da se kontrast ubrizgava direktno u zglob. Ultrazvukom se mogu prikazati određene mekotkivne strukture, ali ne sve. Strukture koje su skrivene iza kostiju nije moguće prikazati ultrazvukom. Najčešće se ultrazvukom prikazuju tetiva mišića kvadricepsa i ivera, kolateralni ligamenti te strukture u poplitealnoj jami. Magnetska rezonancija je najbolja metoda izbora kod oslikavanja mekih tkiva koljena. Magnetska rezonancija pruža jako dobar uvid u anatomiju i patologiju koljena. Negativna strana MR-a u odnosu na CT je broj kontraindikacija za obavljanje pretrage