Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Respiratorna fizioterapija kod osoba oboljelih od bronhijalne astme.
No full textBronhijalna astma je kronična upalna bolest dišnih puteva koja nastaje zbog suženja dišnih
puteva. Epizodni tijek dovodi do dispneje napetosti u prsnom košu, napadaja kašlja te
piskanja kao najčešći simptom astmatičara. Upala bronha nadražuje dišne puteve koji postaju
osjetljivi na mnoge podražaje i alergene. Astma se klasificira kao blaži, umjereni i teži oblik, a
može biti povremena ili trajna. Farmakološko liječenje astme čini kontrola upale te
izbjegavanje određenih alergena kao i korištenje terapije propisane od liječnika. U liječenju se
koriste inhalacijski kortikosteroidi, triotopij, leukotrien te inhalatori u svakodnevnoj primjeni
kako bi se ublažila osjetljivost i upala dišnog sustava. U nefarmakološkom liječenju
najvažnija je fizioterapija koja se provodi s ciljem upoznavanja pacijenta s bolesti te načinu
izvođenja respiratornih vježbi, odnosno vježbi disanja. Provođenjem vježbi fizioterapeut
osposobljava pacijenta za svakodnevni život pokušavajući spriječiti napredak bolesti. Vježbe
disanja se mogu provoditi u ležećem, sjedećem i stojećem položaju, a od velike važnosti je
kontinuitet vježbanja u cilju smanjenja simptoma bolesti te održavanja respiratorne funkcije
koje olakšavaju svakodnevni život. Od velike je važnosti dobra edukacija pacijenta o bolesti
Put eritrocita obilježenih sa Tc-99m pirofosfatom
No full textNuklearna medicina je relativno mlada disciplina koja za svoj rad koristi radionuklide prvenstveno u dijagnostičke, ali i terapijske svrhe. Radionuklidi se nakupljaju u ciljanom dijelu tijela, a zatim se detektiraju gama kamerom dajući dijagnostičku sliku. Za razliku od drugih dijagnostičkih metoda koje koriste ionizirajuće zračenje, u nuklearnoj medicini se radioizotopi unose u tijelo pacijenta nakon čega se on smatra izvorom zračenja. Svaki radioizotop ima određeno vrijeme poluraspada, odnosno vrijeme koje je potrebno da se raspadne polovica uzorka radioizotopa. Najupotrebljavaniji radiofarmak za scintigrafiju je tehnecij koji se dobiva iz radionuklidnog generatora raspadom molibdena, ima energiju gama zraka 140 keV i vrijeme poluraspada 6,02 sata. Pacijent je izvor zračenja dok se ne eliminira radiofarmak iz organizma te je zbog toga potrebno pridržavanje mjera zaštite od zračenja, djelatnika i pacijenata, kako ne bi ugrozili okolinu. Kako bi se Tc-99m mogao infiltrirati u eritrocite i vezati za hemoglobin potreban mu je pirofosfat kao reducirajući agens. Iako i ova metoda koristi štetno ionizirajuće zračenje i efikasnost samog obilježavanja ovisi o brojnim faktorima, obilježavanje vlastitih eritrocita značajno je u detekciji intestinalnog krvarenja te izrazito specifična u razlikovanju hemangioma od zloćudnog tumora jetre. Pirofosfat, osim za obilježavanje vlastitih eritrocita, koristi se u scintigrafiji amiloidoze srca kao radioaktivni spoj 99mTc-PYP. 99mTc-PYP sve se više istražuje kao zamjena za određene invazivne postupke poput endomiokardijalne biopsije. Osim same dijagnostike amiloidoze srca, nova istraživanja pokazuju kako scintigrafija obilježenim vlastitim eritrocitima pomoću pirofosfata Tc-99m ima mogućnost razlikovati njene podtipove. Ovaj rad prikazuje, na temelju dvije pretrage (hemangioma jetre i gastrointestinalnog krvarenja), različite metode obilježavanja eritrocita Tc-99m-om i njihovu distribuciju u željeni dio tijela te važnost 99mTc-PYP-a u dijagnostici amiloidoze srca. Također je prikazana usporedba normalne i patološke raspodjele radiofarmaka u tijelu te važnost nuklearno medicinske dijagnostike za navedene pretrage, ali i mogućnost njezinog napredovanja
Fizioterapija kod djece s autizmom
No full textAutizam spada u grupu pervazivnih razvojnih poremećaja koji se javlja u najranijoj dobi
djeteta, uglavnom u prve tri godine života, i traje cijeli život. Zahvaća gotovo sve psihičke
funkcije, a reflektira se kroz oštećenja na većem broju područja života djeteta. Oboljela djeca
imaju velikih problema u ponašanju, govornim funkcijama, socijalnoj interakciji,
komunikaciji, motorici i javljanju stereotipnih oblika ponašanja. Te okolnosti svakako utječu
na mogućnost zadovoljavanja osnovnih potreba djeteta i na ukupnu kvalitetu života, kako
djeteta, tako i njegove obitelji koja sve to skupa s njim proživljava.
Veoma je važno rano prepoznavanje i prihvaćanje poremećaja, uspostavljanje dijagnoze
i što ranije uključivanje u pravilnu i kontinuiranu rehabilitaciju djeteta, te edukaciju oboljelog
djeteta i svih članova u obitelji kako bi dijete imalo svakodnevnu skrb. Iako znanstveno još
nisu u potpunosti istraženi, uzroci pojave autizma mogu biti u naslijeđu, problematičnoj
trudnoći i porodu, virusnim infekcijama te psihosocijalni i organski uzroci. Danas se u svijetu
koriste dva sustava kriterija za određivanje psihičkih poremećaja, a to su MKB-10 i DSM-IV.
Nakon što obitelj, najčešće roditelji, uoče prve simptome i neuobičajeno ponašanje djeteta,
medicinski djelatnici koriste određeni broj mjernih instrumenata i ljestvica pomoću kojih
testiraju dijete i potvrđuju dijagnozu.
Kako bi se dijete uključilo i sudjelovalo u svim aktivnostima društva, te kako bi
poboljšalo svoju kvalitetu života koriste se uz pomoć obitelji različite vrste terapija, uglavnom
više terapija istovremeno, ali za ovaj rad interesantna je samo fizikalna terapija. Ovom
terapijom se nastoji postići da dijete ovlada svojim tijelom, poboljša izdržljivost i
koordinaciju, te ojača motoričke sposobnosti. Tako će dijete nadoknaditi senzomotoričke
informacije za koje je bilo zakinuto svojom bolešću.
Fizioterapijskom procjenom će fizioterapeut odrediti do kakvih poremećaja je došlo kod
djeteta i koliko su veliki poremećaji pa će se na osnovu toga izraditi fizioterapijski plan koji
za svako dijete mora biti individualan, prilagođen njegovom stupnju oštećenja funkcija,
njegovim sposobnostima i uzrastu. Najbitnije je s fizioterapijskom intervencijom krenuti što
prije, da ona bude prilagođena djetetu, kontinuirana i kvalitetna
Slikovna dijagnostika pacijenata s rekurentnim urinarnim infekcijama
No full textSAŽETAK Urinarne infekcije zahvaćaju žene i muškarce svih dobnih skupina, a ovisno o uzročniku, dijele se u pet kategorija od kojih jednu čine rekurentne urinarne infekcije. Najčešće ih uzrokuju uropatogeni iz debelog crijeva poput bakterije Escherichia Coli, a veliku ulogu u njihovom nastajanju zauzimaju i genetski čimbenici te određena biološka stanja, kao i rizična ponašanja pojedinaca. Za njihovo liječenje koristi se velika količina antibiotika što financijski znatno opterećuje svjetske zdravstvene sustave pa se rekurentne urinarne infekcije smatraju velikim javnozdravstvenim problemom današnjice. Kao primarna slikovna dijagnostička metoda u otkrivanju rekurentnih urinarnih infekcija koristi se ultrazvučna dijagnostika, prvenstveno zbog svoje dostupnosti te odsustva štetnog ionizirajućeg zračenja, što je posebno važno za dijagnostiku urinarnih infekcija kod trudnica. U slučaju težih komplikacija te za bolju procjenu upale i nakupljanja kontrasta u upalnim područjima kod pacijenata kod kojih kontrastno sredstvo nije kontraindicirano, kao dijagnostička metoda odabire se kompjuterizirana tomografija. Dijagnostika magnetskom rezonancom primjenjuje se za otkrivanje kroničnih urinarnih infekcija te tumora mokraćnog mjehura. Radiološki tehnolozi zbog svog znatnog doprinosa u radiološkoj dijagnostici moraju biti upoznati s metodama pripreme pacijenata za oslikavanje pojedinom metodom te s izvođenjem određenih pretraga, ali i načinima sprječavanja prijenosa infekcije među pacijentima
Molekularna dijagnostika Wilsonove bolesti
No full textWilsonova bolest, poznata i kao hepatolentikularna degeneracija, rijedak je
autosomno recesivni poreme aj metabolizma bakra, uzrokovan varijantama u genu
ATP7B. Ovaj gen kodira protein odgovoran za transport bakra unutar stanica, a
njegova disfunkcija dovodi do toksi nog nakupljanja bakra u organima poput jetre,
mozga i o iju. Posljedice ove akumulacije uklju uju tebka obte enja jetre, neurolobke i
psihijatrijske poreme aje, bto mo~e rezultirati zna ajnim smanjenjem kvalitete ~ivota
pacijenata, a u najte~im slu ajevima i smr u.
Razvoj molekularne dijagnostike predstavlja klju an napredak u razumijevanju
i prepoznavanju Wilsonove bolesti. Tradicionalne metode dijagnostike, poput
biokemijskih testova i klini ke evaluacije, i dalje igraju va~nu ulogu, no molekularna
dijagnostika omogu ava preciznije i br~e postavljanje dijagnoze, osobito u ranoj fazi
bolesti kada su simptomi nespecifi ni. Geneti ko testiranje, uklju uju i tehnike poput
lan ane reakcije polimerazom (PCR) i sekvenciranja gena, omogu ava identifikaciju
specifi nih varijanti u genu ATP7B.
Napredne molekularne metode, kao bto su sekveniranje nove generacije (NGS)
i sekvenciranje cijelog eksona (WES), omogu uju ne samo identifikaciju poznatih
varijanti, ve i otkrivanje novih, potencijalno patogenih varijanti. Ove tehnologije imaju
klju nu ulogu u personaliziranom pristupu lije enju, jer omogu uju razumijevanje
individualne geneti ke podloge bolesti, ime se pove ava u inkovitost terapije i
prilagođava lije enje specifi nim potrebama pacijenta.
Lije enje Wilsonove bolesti prvenstveno se temelji na kelatnim sredstvima koja
uklanjaju vibak bakra iz tijela, poput penicilamina i trientina, te na cinku, koji smanjuje
apsorpciju bakra iz crijeva. Iako su trenutni tretmani u inkoviti u kontroli simptoma,
molekularna dijagnostika otvara vrata za razvoj novih terapijskih pristupa koji ciljaju
specifi ne molekularne mehanizme bolesti. Ovo uklju uje mogu nost genske terapije
i drugih inovativnih pristupa koji bi mogli poboljbati ishode lije enja i dugoro no
upravljanje boleb u.
Zaklju no, integracija molekularne dijagnostike u klini ku praksu ima potencijal
zna ajno unaprijediti dijagnostiku, lije enje i prevenciju Wilsonove bolesti,
omogu uju i personalizirani pristup koji je prilagođen geneti kom profilu svakog
pacijenta. Daljnja istra~ivanja i razvoj novih molekularnih metoda bit e klju na za
poboljbanje ishoda i kvalitete ~ivota oboljelih
Mliječna denticija
No full textStomatognati sustav čine zubi, jezik, maksila, mandibula, temporomandibularni zglob, usnice, žvačni mišići te krvne žile i živci tog područja. Razlikujemo mliječnu i trajnu denticiju, a period kada su u ustima istodobno i mliječni i trajni zubi nazivamo mješovita denticija. Mliječna denticija ima 20 mliječnih zuba, 10 u gornjem, a 10 u donjem zubnom luku. Razlika između mliječne i trajne denticije je i u boji, mliječni zubi su bijeli s plavkastim odsjajem, dok trajna denticija ima više žute i smeđe tonove te transparentniju caklinu. Mliječni zubi imaju tanju i porozniju caklinu slabije mineraliziranu što ih čini sklonijima raznim demineralizacijskim promjenama kao i promjenama trošenja. Mliječna denticija ima fiziološke dijasteme koja daje preduvjet za smještaj trajnih zubi. Prvi mliječni zubi niču između šestog i devetog mjeseca života, i to prvi donji središnji sjekutići, a rastom djeteta raste i čeljust, čime se stvara prostor za trajne zube koji su veći. Prvi trajni zub pojavljuje se oko šeste godine života, i to prvi trajni kutnjak, čime zapravo počinje i postupna izmjena zuba. Do 21. godine života trebali bi niknuti svi trajni zubi, iako postoje određene varijacije u periodima nicanja kako trajnih tako i mliječnih zuba.
Uloga je mliječnih zuba višestruka: čuvaju mjesto za nasljednike, potiču normalan rast i razvoj čeljusti, omogućavaju žvakanje i normalnu probavu, sudjeluju u stvaranju glasova te time u razvoju jasnog i razumljivog govora, utječu na estetiku i na pravilan psihološki razvoj djeteta. Najčešće bolesti i stanja u mliječnoj denticiji su karijes, gingivoparodontne bolesti, trauma, ali mogu se pojaviti i mineralizacijski poremećaji te patološka trošenja zuba. Prevencija očuvanja mliječnih zuba obuhvaća edukaciju, prehrambeno savjetovanje, kontrolu plaka, primjenu fluorida, metode pečaćenja fisura zuba i dr. Prevencija obuhvaća i rano dijagnosticiranje svih oblika bolesti i stanja u mliječnoj denticiji raznim metodama od vizualno-taktilne do radiološke. Osnovne informacije o očuvanju oralnog zdravlja te važnosti odlaska na kontrolne preglede usmjerene su i na roditelje i djecu, odgajatelje u vrtićima, učitelje u školama, pedijatrijske ambulante i patronažnu službu. Roditelji moraju biti svjesni kako je njihova uloga od presudne važnosti i da ona počinje prije rođenja djeteta
Akutna skrb za bolesnika s fibrilacijom atrija
No full textFibrilacija atrija (FA) je najčešća srčana aritmija, koju karakterizira nepravilni i često
ubrzani rad srca odnosno srčani ritam, što može uzrokovati ozbiljne komplikacije poput
moždanog udara, tromboembolije i srčanog zatajenja. Akutna skrb za pacijenta s fibrilacijom
zahtijeva cjelokupan pristup kako bi se što učinkovitije upravljalo simptomima, spriječile
komplikacije i poboljšala kvaliteta života bolesnika (1).
Opisane su ključne uloge medicinske sestre u zbrinjavanju pacijenata s fibrilacijom
atrija. Medicinska sestra je odgovorna za praćenje vitalnih znakova pacijenata, uključujući
srčanu frekvenciju, krvni tlak i zasićenost kisikom. Pritom se posvećuje pravovremenom
prepoznavanju simptoma poput palpitacija, vrtoglavice i otežanog disanja, koji mogu ukazivati
na pogoršanje stanja ili razvoj komplikacija. Praćenje i procjena stanja bolesnika omogućuje
pravilan odabir i primjenu terapije koja uključuje antiaritmike, antikoagulante i lijekove za
kontrolu srčane frekvencije. Medicinske sestre također igraju ključnu ulogu u procjeni
učinkovitosti i nuspojava terapije, osiguravajući time optimalan terapeutski odgovor (2).
Edukacija pacijenata je jako važna u pružanju zdravstvene njege. Medicinske sestre
educiraju pacijente o prirodi fibrilacije atrija, važnosti redovitog uzimanja lijekova te
promjenama u načinu života koje mogu pozitivno utjecati na stanje, poput zdravije prehrane,
prestanka pušenja i smanjenja stresa. Također, pružaju informacije o prepoznavanju znakova
ozbiljnih komplikacija i pravilnom odgovoru na njih (3).
Kroz multidisciplinarni pristup, koji uključuje suradnju s liječnicima i drugim
zdravstvenim stručnjacima, medicinske sestre doprinose sveobuhvatnom liječenju i skrbi za
pacijente s fibrilacijom atrija. Ovaj rad naglašava kompleksnost i značajne uloge medicinske
sestre u optimizaciji liječenja i upravljanju ovom kroničnom aritmijom, s ciljem poboljšanja
zdravstvenih ishodа i kvalitete života pacijenata (4)
Escherichia coli- suvremeni oblik trovanja hranom
No full textTrovanje hranom putem Escherichie coli jedan je od najpoznatijih oblika trovanja hranom. U
današnje vrijeme sve je manje zastupljeno trovanje putem nedovoljno termički obrađenog
mesa, a sve više se javlja trovanje putem namirnica koje se konzumiraju sirove ili uz vrlo malo
termičke obrade, a među njima prvo mjesto zauzimaju povrće i voće. Svježe povrće i voće ima
važnu ulogu u ljudskoj ishrani zbog svog visokog nutritivnog sadržaja. Međutim, u isto
vrijeme, konzumacija svježih proizvoda povezana je sa sve većim brojem izbijanja bolesti
izazvanih hranom zbog bakterijske kontaminacije ovih proizvoda. Ovaj rad analizira
karakteristike Escherichie coli kao jednog od glavnih uzročnika trovanja hranom, osobito
trovanja putem svježeg povrća i voća te karakteristike nekih njenih najopasnijih sojeva i učinak
koji izazivaju na ljudskom organizmu. Rad će prikazati komplikacije koje se mogu javiti kod
oboljelih, liječenje same bolesti i epidemiološku sliku i slučajeve oboljelih u raznim djelovima
svijeta. Također rad prikazuje načine kontaminacije hrane, kako u svakoj pojedinoj fazi
proizvodnje namirnica, od polja do stola, može doći do kontaminacije te donijeti pregled
metoda prevencije i mjera sigurnosti koje se provode kako bi se hrana očuvala sigurnom za
konzumaciju
Važnost multidisciplinarnog tima u palijativnoj skrbi
No full textPalijativna skrb je specijalizirani pristup u zdravstvu koji se fokusira na poboljbanje
kvalitete ~ivota pacijenata i njihovih obitelji suoenih s neizljeivim, uznapredovalim bolestima.
Ovaj rad istra~uje va~nost multidisciplinarnog tima u palijativnoj skrbi, s posebnim naglaskom na
ulogu fizioterapeuta. Multidisciplinarni tim u palijativnoj skrbi sastoji se od strunjaka iz
razliitih podruja, poput lijenika, fizioterapeuta, medicinskih sestara, psihologa i socijalnih
radnika, koji zajedniki rade kako bi osigurali sveobuhvatnu i kvalitetnu njegu pacijenata. Ova
suradnja omoguuje holistiki pristup skrbi, gdje se svaki aspekt pacijentove dobrobiti razmatra i
podr~ava. Kroz koordinirani rad i razmjenu znanja, multidisciplinarni tim poboljbava ishode
lijeenja i kvalitetu ~ivota pacijenata, naglabavajui va~nost sinergije između razliitih disciplina
u postizanju optimalne skrbi. Fizioterapeuti imaju bitnu ulogu u upravljanju s boli i poboljbanju
mobilnosti pacijenata, ime znaajno doprinose njihovoj kvaliteti ~ivota. Cilj je osigurati
sveobuhvatnu skrb koja e pokriti sve potrebe pacijenata i njihovih obitelji. U tom kontekstu,
podrbka obitelji ima va~nu ulogu. Edukacija i savjetovanje obitelji poma~u im da se lakbe nose s
bolebu voljene osobe, dok zajednica pru~a dodatne resurse i podrbku. Iako multidisciplinarni
timovi donose brojne prednosti, postoje i znaajni izazovi u provedbi palijativne skrbi.
Prepoznavanje va~nosti multidisciplinarnog pristupa, dostupnost palijativnih timova, te potreba
za kontinuiranom edukacijom i usavrbavanjem zdravstvenih djelatnika predstavljaju kljune
probleme. Efikasna komunikacija unutar tima, kao i između tima, pacijenata i njihovih obitelji,
također je od presudne va~nosti za kvalitetnu skrb. Edukacija i kontinuirano profesionalno
usavrbavanje zdravstvenih djelatnika kljuni su za odr~avanje visokih standarda palijativne skrbi.
Programi edukacije i treninga omoguavaju zdravstvenim djelatnicima da budu u tijeku s
najnovijim metodama i praksama u palijativnoj skrbi, ime se osigurava najbolja mogua skrb za
pacijente. Multidisciplinarni pristup u palijativnoj skrbi znaajno doprinosi poboljbanju kvalitete
~ivota pacijenata. Svaki lan tima ima va~nu ulogu u holistikom pristupu, podrbci obitelji i
zajednici te uinkovitom upravljanju izazovima. Kontinuirana edukacija i usavrbavanje
zdravstvenih djelatnika su neophodni za uspjebnu provedbu palijativne skrbi, a time i za
postizanje optimalnih ishoda za pacijente i njihove obitelji
Transradijalni pristup kod postupka koronarne angiografije
No full textKoronarografija se danas smatra najpouzdanijom metodom za dokazivanje i procjenu
ozbiljnosti aterosklerotskih promjena u koronarnim arterijama, dok se perkutane koronarne
intervencije zajedno s farmakološkim terapijama smatraju osnovom za liječenje ishemijske
bolesti srca. Iako je transfemoralni pristup dominirao u razvoju interventne kardiologije,
transradijalni pristup postaje sve popularnija zamjena za tradicionalni transfemoralni pristup.
Obje metode imaju svoje prednosti i nedostatke, ali sve više intervencijskih kardiologa preferira
transradijalni pristup iz različitih razloga, kao što su smanjeni rizik od vaskularnih komplikacija
i krvarenja, brži oporavak pacijenata, ekonomska isplativost te smanjen rizik od komplikacija i
smrtnosti, posebno kod visokorizičnih pacijenata. Iako transradijalni pristup može trajati duže
i uključiti veće doze zračenja, iskustvo pokazuje da se ti nedostaci mogu smanjiti praksom.
Unatoč varijabilnosti u upotrebi transradijalnog pristupa diljem svijeta, omjer rizika i koristi
jasno ukazuje na to da su korištenja ovog pristupa znatno veće od mogućih rizika