Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Fizioterapijska procjena prijevremeno rođene djece
Prijevremenim porodom obi
no se naziva svaki porod prije 37. tjedna gestacije.
Procjenjuje se kako se na globalnoj razini prijevremeno rodi 15 milijuna djece s određenim
poteško ama. Prijevremeni porod zna
ajno doprinosi smrtnosti djece. Prijevremenim
porodom pove ava se i rizik od nastanka komplikacija, stoga odmah nakon rođenja svako
prijevremeno rođeno dijete zahtijeva intenzivnu njegu. Prijevremeno rođena djeca mogu
imati velikih problema zbog nezrelosti njihovih organa i organskih sustava. Česta su
neuromotorna odstupanja prijevremeno rođene djece u odnosu na tipi
an motori
ki razvoj te
prate i problemi koji uklju
uju retinopatiju i op u slabost vida i percepcije, te teško e u
u
enju, pažnji, ponašanju i kogniciji. Potrebno je istaknuti važnost pravovremene
fizioterapijske procjene i intervencije kako u neonatalnoj jedinici intenzivnog lije
enja tako i
po otpuštanju s neonatalne jedinice intenzivnog lije
enja. Cilj procjene je uvid u poteško e
djeteta, a sama procjena se sastoji od subjektivnog (prikupljanje podataka o novorođen
etu)
i objektivnog dijela (provođenje opservacije, pregled djeteta i primjena testova ). Neki od
testova koji se provode u fizioterapijskoj procjeni su: General Movement Assessment, Premie
Neuro, Test of Infant Motor Performance, Alberta Infant Motor Scale, The Movement
assessment of infants. Specifi
ni testovi za procjenu prijevremeno rođene djece imaju
zna
ajnu prediktivnu vrijednost u otkrivanju razvojnih poreme aja iako njihova u
inkovitost
uvelike ovisi o pravovremenoj primjeni i kombinaciji razli
itih testova. Kako bi se ostvario
kvalitetan rad s djetetom koje pokazuje teško e u razvoju, kao najkvalitetniji se pokazao
transdiciplinarni pristup. Takav pristup olakšava obitelji razumijevanje djetetovih potreba dok
s djetetom radi više stru
njaka koji se međusobno nadopunjuju u procjeni, planiranju i
provedbi terapijskih intervencija pri
emu svaki doprinosi specifi
nim znanjima iz svog
podru
ja.
U okviru fizioterapijske procjene, procjenjuje se djetetov motori
ki razvoj te kašnjenje i
odstupanje od tipi
nog motori
kog razvoja od rođenja pa nadalje. Tim se postupkom, osim
motori
kog razvoja djeteta, uo
avaju dodatne razvojne teško e koje mogu biti posljedica
prijevremenog poroda
Shizofrenija i Covid - 19 - sestrinske intervencije
Shizofrenija je psihika bolest uz koju se ve~u razliita kriva vjerovanja, poput onih o
neizljeivosti, opasnosti i nesposobnosti za ~ivot oboljelih osoba. Mo~e se oekivati kako e
od shizofrenije oboljeti jedna od sto osoba diljem svijeta.
Covid-19 pandemija je također utjecala na shizofrene bolesnike, kao i na zdravlje itavog
stanovnibtva. SARS-CoV-2 virus uzrokuje respiratorne probleme, ali uz sve ostavlja
posljedice na mentalno zdravlje. Shizofreni bolesnik koji dobije Covid-19 nalazi se u novoj
situaciji, te mu je potrebna pomo. Medicinske sestre imaju kljunu ulogu kao dio timova koji
upravljaju pandemijama koje prijete zdravlju ljudi birom svijeta, ukljuujui akutne
respiratorne infekcije među kojima je COVID – 19 na psihijatrijskim odjelima.
Sestrinska skrb oboljelih od shizofrenije provodi se kroz holistiki pristup te sagledavanjem
svakog bolesnika kao individualne jedinke. Svakoj osobi oboljeloj od shizofrenije potrebno je
individualizirati intervencije zadanih sestrinskih dijagnoza kako bi se postigli zadani ciljevi..
Klju uspjeha u sestrinskoj zdravstvenoj skrbi za oboljele od shizofrenije su sestrinske
dijagnoze koje su osnova planova zdravstvene njege. Pomou odgovarajuih sestrinskih
dijagnoza, medicinske sestre izabiru najprikladnije intervencije koje uvelike poma~u u
oporavku bolesnika
MOGUĆA ULOGA FIZIOTERAPEUTA U SUZBIJANJU I UBLAŽAVANJU BOLI
Bol je složeno iskustvo koje uključuje ne samo fizičke nego i emocionalne aspekte, te ima ključnu ulogu u zaštiti tijela od potencijalnih ozljeda ili bolesti. Glavna uloga boli je da nas upozori na moguće štetne vanjske faktore ili unutarnje probleme, što omogućava brzu reakciju i zaštitu. Ta uloga je čini jednom od najvažnijih zaštitnih mehanizama ljudskog organizma. Za uspješan tretman potrebna je multidisciplinarna suradnja, jer bol može zahvatiti većinu aspekata ljudskog života, od tjelesnih funkcija do emocionalnog stanja. Fizioterapeuti, kao dio tog tima, imaju važnu ulogu u procjeni boli tijekom terapije. Moraju znati kada je bol korisna u terapiji, odnosno poticaj za oporavak, ali i kada ju je potrebno smanjivati ili otklanjati. Kroz različite tehnike i tretmane, fizioterapeuti rade na tome da olakšaju bolesnicima svakodnevne aktivnosti i pomognu im da se što bolje i brže oporave. Osim toga, fizioterapeut ima zadatak motivirati pacijente da sudjeluju u terapijskom procesu, unatoč fizičkoj nelagodi. Važno je smanjiti negativne emocionalne učinke boli kako bi se pacijent osjećao što ugodnije, da bi se pospješila njihova aktivna participacija u vlastitom liječenju, što je ključno za uspješan oporavak. Fizioterapeut, zajedno s ostatkom tima, ima važnu ulogu u ublažavanju emocionalnih posljedica boli. Osim što osposobljava pacijente za svakodnevne aktivnosti, nastoji im olakšati izvođenje istih te ih motivirati na aktivno sudjelovanje u terapiji. Kroz taj proces potiče brži i uspješniji oporavak, smanjujući negativne utjecaje boli na njihov život. Fizioterapeut može doprinijeti uklanjanju problema fizičke prirode i pomoći u ublažavanju psihičkih tegoba povezanih s boli. U cilju smanjenja boli, mogu se koristiti različiti psihološki i fizioterapijskih postupci. U ovom radu cilj je pojasniti nastajanje i prijenos boli, vrste boli, metode procjene, te postupke koje fizioterapeut može učiniti da bi suzbio ili barem ublažio pacijentov osjećaj boli
Upravljanje i organizacija rada unutar Objedinjenog hitnog bolničkog prijema
Hitni bolnički objedinjeni prijem predstavlja ustrojstvenu jedinicu bolničke ustanove.
Njezina je uloga prijem, obrada te zbrinjavanje hitnih pacijenta, bez obzira na inicijalnu dijagnozu.
Važnu ulogu u hitnom bolničkom objedinjenom prijemu ima medicinska sestra/tehničar. Prisutna
je u cjelokupnom procesu njege, od prijema do otpusta kući ili neki drugi odjel. Stoga je iznimno
važno da posjeduje izvrsno znanje tehničko-medicinske opreme. Uloga je medicinske
sestre/tehničara raznolika u hitnom bolničkom objedinjenom prijemu. Prema tome, ona je
neizostavan dio tima. Medicinske sestre/tehničari hitne pomoći svoj rad obavljaju u timu s
liječnicima, zdravstvenim radnicima te ostalim medicinskim sestrama koje prate pacijentovo
zdravstveno stanje, pružaju skrb, daju lijekove, planiraju i pripremaju potrebe dugotrajne njege,
primjenjuju medicinsku opremu, savjetuju pacijente i obitelj o bolesti, načinu njege te
kontinuiranoj skrbi nakon odlaska iz bolnice. U hitnom se prijemu s radom započinje
komunikacijom pacijenta i medicinske sestre, a od medicinske se sestre zahtijeva pozitivna i
učinkovita komunikacija. Uz to, očekuje se i etičnost tijekom obavljanja rada, empatija te
poštivanje humanosti pacijenata neovisno o spolu, vjeri, rasi ili kulturološkim razlikama.
Medicinska sestra/tehničar obavlja važnu ulogu tijekom kardiopulmonalne reanimacije, trijaže,
raznih invazivnih postupaka (postavljanje venskog centralnog katetera, pleuralna punkcija). Dakle,
važno je da posjeduje visoku razinu znanja, iskustva, vještina i odgovornosti. U većini postupaka
asistira liječniku, a u određenim postupcima, poput postavljanja imobilizacije, nazogastrične
sonde, venskog puta ili urinarnog katetera, medicinska sestra/tehničar postupak izvodi sama/sam
uz raniju indikaciju liječnika. Cerebrovaskularni infarkt, infarkt miokarda, prisutnost stranih tijela
u dišnim putevima, traume, razne ozljede nastale u prometnim nesrećama, samo su dio onoga s
čime se medicinska sestra/tehničar suočava na hitnom bolničkom objedinjenom prijemu. Nadalje,
medicinska sestra/tehničar mora poznavati mjere zaštite jer je ovaj hitni bolnički objedinjeni
prijem mjesto najveće frekvencije razmjene pacijenta, gdje se odvija njihov prvi doticaj sa
zdravstvenom zaštitom, a često se javljaju i pacijenti koji su bili u dodiru s nepoznatim
mikroorganizmima. Unapređenje medicinske struke, različita stanja pacijenta podrazumijeva i
obvezuje medicinsku sestru na cjeloživotno učenje i edukaciju. Na taj se način osigurava visoka
razina kvalitete njege. Upravljanje i organizacija rada unutar objedinjenog hitnog bolničkog
prijema ključni su faktori u osiguravanju učinkovitog i brzog pružanja zdravstvene skrbi
pacijentima. Sustavno planiranje rasporeda osoblja i resursa omogućuje optimizaciju procesa
prijema, trijaže i liječenja pacijenata u hitnim situacijama. Koordinacija između različitih timova
zdravstvenih djelatnika, uključujući liječnike, medicinske sestre i tehničko osoblje, ključna je za
postizanje kontinuirane brige i pravovremene intervencije. Implementacija jasnih protokola i
procedura za hitne slučajeve pridonosi smanjenju vremena čekanja i poboljšava kvalitetu pružene
zdravstvene skrbi. Redovito praćenje performansi objedinjenog hitnog bolničkog prijema kroz
analizu vremena obrade, stopa hitnosti i pacijentovih ishoda omogućuje kontinuirano poboljšanje
procesa rada. Edukacija osoblja o hitnim protokolima, pružanje mentorske podrške i sustavno
usavršavanje doprinose izgradnji kompetentnog tima sposobnog za učinkovito upravljanje i
organizaciju rada u hitnim bolničkim uvjetima
Psihosocijalne posljedice radioterapije
U ovom radu posvetit ćemo se psihičkim poremećajima te socijalnim posljedicama
liječenja karcinoma radioterapijom. Radioterapija koristi ionizirajuće zračenje te je obavlja tim
koji se sastoji od specijalista radioterapije te onkologije, radiološkog tehnologa te medicinskog
fizičara. Iako samo liječenje karcinoma radioterapijom ne boli, ona može prouzročiti određene
promjene na koži, pacijenti pate od kroničnog umora te ovisno o regiji koja se zrači, javljaju se
specifični simptomi za to ozračeno područje. Psihološki poremećaji koji se javljaju kao
posljedica liječenja zračenjem te u komorbiditetu s karcinomom su brojni te njihove dijagnoze
zahtijevaju doživotno liječenje i promjenu u načinu života. Fokus ovog rada je na psihičkim
poremećajima kao što su depresija, anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj te
neuropsihološke smetnje, zatim na psihičkim poremećajima u nekih od najčešćih karcinoma
današnjice. Osim psihičkih poremećaja, javljaju se i socijalne posljedice koje zajedno s njima
čine začarani krug te se nadovezuju. Pacijenti se suočavaju sa stigmama, izolacijom,
financijskim teškoćama, promjenama u stilu života, smanjenom sposobnošću obavljanja
svakodnevnih zadataka koji mogu pogoršati simptome psihičkih poremećaja. Pacijenti koji uz
dijagnozu karcinoma boluju od psihičkih bolesti imaju povećanu smrtnost od karcinoma i
drastično im je smanjena kvaliteta života. Upravo zbog te činjenice, važan je timski i
multidisciplinirani pristup zdravstvenih djelatnika kako bi se na pravi način i u najkraćem
mogućem roku pomoglo takvim pacijentima
Povećanje samostalnosti slijepih i slabovidnih osoba pomoću asistivne tehnologije
Sindrom Down, također nazvan trisomija 21, karakteristično utječe na određenu razinu sposobnosti učenja i specifične tjelesne osobine. Cilj ovog rada je prvobitno opisati karakteristike i potrebe djeteta sa sindromom Down te navesti ulogu radnog terapeuta u cjelokupnom procesu školovanja. Najprije će biti predstavljene poteškoće i razvoj djeteta sa sindromom Down po komponentama tj, mentalni, tjelesni, socio-emocionalni, psihomotorni, govorno-glasovni i jezični razvoj. Detaljnije će biti opisan radnoterapijski proces koji sastoji od radnoterapijske procjene i intervencije. Naglasak će biti na radnoterapijskim strategijama za podršku i uspješniju inkluziju djece u školski proces. Radnoterapijske strategije imaju ključnu ulogu u poboljšanju djetetovih sposobnosti čime se olakšava njihovo sudjelovanje u svakodnevnim školskim aktivnostima. Strategije će se temeljiti na razvoju taktilnog, vizualnog, auditivnog, proprioceptivnog i vestibularnog sustava, motoričkih sposobnosti, učenja i pamćenja, govora i komunikacije te socijalnih vještina. Prikazat će se i proces uključivanja djeteta sa sindromom Down u redovan školski program, te će se pojasniti individualizirani i prilagođeni odgojno-obrazovni programi. Između ostalog, bit će prikazana uloga radnog terapeuta u edukaciji roditelja, vršnjaka djeteta te školskog osoblja odnosno stručnih suradnika. Također, za bolju inkluziju djece sa sindromom Down iznimna je važna ergonomska prilagodba školske okoline na način da se djetetu omoguće različita oprema i pomagala
Obilježja učinkovite timske suradnje i komunikacije iz perspektive medicinskih sestara
SAŽETAK U današnjem sustavu zdravstvene skrbi, proces sveobuhvatne skrbi uključuje suradnju i komunikaciju među više zdravstvenih djelatnika s različitim razinama obrazovanja i radnog iskustva. Nedostatak komunikacije stvara situacije u kojima se mogu pojaviti medicinske pogreške. Ove pogreške mogu uzrokovati ozbiljne ozljede ili neočekivanu smrt pacijenta. Medicinske pogreške, osobito one uzrokovane neuspjehom komunikacije, sveprisutan su problem u današnjim zdravstvenim organizacijama. Suradnja između medicinskih sestara i drugih zdravstvenih djelatnika povećava svijest članova tima o vrstama znanja i vještina drugih, što dovodi do kontinuiranog poboljšanja u donošenju odluka. Učinkovite timove karakteriziraju povjerenje, poštovanje i suradnja. Kada je timski rad dobro organiziran, zadaci se mogu izvršiti preciznije i učinkovitije. Otvorena komunikacija omogućuje timu dijeljenje važnih informacija o stanju pacijenta, planu liječenja. Također, omogućuje suradnju između različitih članova zdravstvenog tima, što je važno za pružanje koordinirane i sveobuhvatne skrbi. Obilježja učinkovite timske suradnje su povjerenje, poštovanje, učinkovita komunikacija, dobri međuljudski odnosi, jasno definirani zadatci i uloge članova tima, uspostavljanje jasnih i mjerljivih ciljeva. Uspostavljanje učinkovite komunikacije u timu znači stvaranje okruženja unutar tima u kojem je komunikacija jasna i učinkovita. Na taj način osigurava se da članovi tima jasno razumiju svoje uloge i odgovornosti, potiče ih se da izraze svoje mišljenje, raspravljaju o različitim opcijama i postignu dogovoreni konsenzus
Prilagodba izvedbe i sudjelovanja u akivnostima samozbrinjavanja djece s intelektualnim teškoćama
SAŽETAK Prvi korak ka samostalnosti u životima svih ljudi je učenje i svladavanje vještina samozbrinjavanja, odnosno samostalne brige o sebi koja uključuje aktivnosti kupanja, hranjenja, odlaska na toalet, odijevanja te pranja zubi. Nemogućnost i ograničenja koja sprječavaju osobu u izvođenju aktivnosti samostalno, dovodi do ograničenja za mnoga druga životna iskustva te pada samopouzdanja. Posebnu pozornost potrebno je obratiti na svladavanje navedenih vještina kod djece s intelektualnim poteškoćama. Djeci s intelektualnim poteškoćama potrebno je pojednostaviti i prilagoditi svaku aktivnost na korake kako bi što jednostavnije usvojili svaki korak i na taj način samostalno sudjelovali u aktivnosti, a kasnije optimalno funkcionirali i u zajednici. Na putu do samostalnog izvođenja različitih aktivnosti i sudjelovanja u okupacijama, važnu ulogu ima radni terapeut koji kroz holistički pristup, prilagodbu, savjetovanje, edukaciju i zajednički rad s klijentom, svojim znanjem i vještinama, nastoji ostvariti njegove važne želje i ciljeve. Ovim radom nastojat ću prikazati i opisati prilagodbu i mogućnost sudjelovanja djece s intelektualnim poteškoćama u okupacijama samostalne brige o sebi (aktivnosti samozbrinjavanja) u obliku radnoterapijskog procesa u koji će biti uključena radnoterapijska procjena te radnoterapijska intervencija
Zdravstvena njega starijih osoba nakon ugradnje totalne endoproteze kuka
Ugradnja implantanta postaje sve češća, naročito u ortopediji, gdje značajno doprinosi smanjenju bolova i poboljšanju pokretljivosti kod milijuna ljudi diljem svijeta, čime im se vraća kvaliteta života. Uspješan oporavak ne ovisi samo o operaciji, već i o skrbi nakon operacije. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u ovom procesu, kako od praćenja vitalnih funkcija i ublažavanja boli, tako i do prevencije komplikacija, te pružanja emocionalne podrške pacijentima i njihovom obiteljima u procesu rehabilitacije. Infekcija endoproteze danas rijetka komplikacija (0,9%-3,9%), bez rutinske antibiotske profilakse nekada je bila češća i zahvaćala do 10% pacijenata. Endoproteza kuka čini najveći dio implantata u ortopediji, a infekcija nakon operacije mogu se javiti iako rijetko mogu ozbiljno narušiti funkciju zgloba ali često zahtijevaju složeno dugotrajno liječenje. Medicinske sestre pružajući podršku kroz prepoznavanja simptoma infekcije, primjenu profilaktičkih mjera, prilagodbom antibiotske terapije i edukacije pacijenta o važnosti njege rane, pomažu pacijentima da se osjećaju sigurno i lakše prebrode izazove koje operacija donosi, što čini razliku u njihovom povratku svakodnevnim aktivnostima.
Psihosocijlani aspekti moždanog udara
Moždani udar, hitan je medicinski slučaj koji se javlja kada dođe do iznenadnog
prekida dotoka krvi u mozak. Ovaj prekid može imati teške i potencijalno opasne po život
posljedice, budući da se mozak za pravilno funkcioniranje oslanja na kontinuiranu opskrbu
kisikom i hranjivim tvarima koje isporučuje krv. Osobe koje su preživjele moždani udar često
se bore s nizom emocionalnih reakcija, uključujući šok, strah, tugu i frustraciju. Fizička
ograničenja koja su uzrokovana moždanim udarom mogu dovesti do osjećaja bespomoćnosti
i ovisnosti, utječući na samopouzdanje osobe i opći osjećaj dobrobiti. Psihosocijalni aspekti
moždanog udara obuhvaćaju emocionalne, socijalne i psihološke izazove s kojima se
suočavaju pojedinci koji su doživjeli moždani udar, kao i njihovi skrbnici i obitelji.
Razumijevanje i rješavanje ovih psihosocijalnih aspekata ključne su komponente skrbi i
rehabilitacije nakon moždanog udara. Primarni emocionalni izazovi s kojima se pacijenti s
moždanim udarom i njihovi bližnji suočavaju i koje treba rješavati su neizvjesnost u vezi
budućnosti, iznenadni početak moždanog udara, promjene uloga u odnosima i kod kuće, te
prilagodba životnim promjenama nakon moždanog udara. Navedeni izazovi nerijetko dovode
do niza psiholoških simptoma kao što su depresija, anksioznost, osjećaj gubitka, stres i
frustracija, poremećaj emocija, posttraumatski stresni poremećaj i socijalna izolacija. Kako
bi se minimalizirali emocionalni izazovi nakon moždanog udara potrebna je suradnja sa
zdravstvenim radnicima, dostupne rehabilitacijske usluge i podrška nakon otpusta te dostupna
zajednica i društvena podrška Osobe s tjelesnim i/ili psihičkim posljedicama zahtijevaju
specifičnu rehabilitaciju kako bi se postigao funkcionalni oporavak. Štoviše, reintegracija
obitelji, zajednice i društva, kao i održavanje razine oporavka od najveće su važnosti za
postizanje dobre kvalitete života. Također, psihološka podrška i terapija su ključni aspekti u
poboljšanju kvalitete života osoba koje su pretrpjele moždani udar. Holistički pristup
rehabilitacije i podrške nakon moždanog udara uzima u obzir emocionalnu, socijalnu i
psihološku dimenziju oporavka, uz fizičku rehabilitaciju, kako bi se pojedincima pomoglo da
ponovno izgrade svoje živote i odnose nakon moždanog udara