Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Detekcija humanog bokavirusa u djece s akutnom infekcijom dišnog sustava 2022-2023
Humani bokavirus (HBoV) spada u porodicu parvovirusa i prvi put je identificiran 2005.
godine, uglavnom kod djece s akutnim respiratornim infekcijama. Postoje etiri razli ite
varijante HBoV-a: HBoV1 je pretedno povezan s infekcijama dibnog sustava, dok se HBoV2,
HBoV3 i HBoV4 eb e pronalaze u probavnom sustavu.
Ove infekcije su uglavnom blage i ne zahtijevaju hospitalizaciju, no postoje zabiljedeni
slu ajevi tebkih oblika infekcija, osobito kod djece s oslabljenim imunolobkim sustavom ili
kroni nim bolestima dibnog sustava. Za dijagnosticiranje HBoV-a se uglavnom koriste
molekularne metode. Trenutno ne postoji specifi no lije enje ili cjepivo za HBoV infekcije.
Cilj ovog rada je bio analizirati epidemiolobke karakteristike akutnih infekcija dibnog
sustava uzrokovanih HBoV u djece u razdoblju od dvije godine (od sije nja 2022. do prosinca
2023. godine) te istraditi dinamiku njihovu pojave. U istradivanje su bila uklju ena djeca u
dobi do 10 godina koja su zbog prisutnih simptoma akutne infekcije dibnog sustava upu ena
na testiranje na bokavirus. U promatranom periodu provedena je analiza 14.409 uzoraka na
respiratornom panelu koji detektira 11 razli itih respiratornih virusa, uklju uju i i HBoV1 na
osnovi amplifikacije nukleinskih kiselina na ure aju za molekularnu dijagnostiku AUS
Diagnostics. Tijekom 2022. godine HBoV je dokazan u 271 (4,70 %) ispitanika, a 2023. u
340 (3,49 %) ispitanika. Tijekom obje godine, najve i broj slu ajeva je zabiljeden u razdoblju
od listopada do prosinca.
Naj eb a klini ka prezentacija bolesti bila je neodre eno stanje s vru icom u 153 (56,45
%) odnosno 177 slu aja (52,05 %). Potom su slijedile infekcije gornjeg dibnog sustava s 88
(32,47 %) slu ajeva, odnosno 131 slu ajem (38,52 %). Infekcije uzrokovane HBoV uglavnom
su zabiljedene u djece mla e od 2 godine tijekom cijelog promatranog razdoblja. Samostalne
infekcije HBoV-a zabiljedene su u 64 (31 %), odnosno u 58 (14 %).
U zaklju ku, ove infekcije su se javljale tijekom cijele godine uz ve u incidenciju od
studenog do odujka uz najve i broj slu ajeva u najmla oj skupini djece u dobi do 3 godine,
bto ukazuje na potrebu kontinuiranog pra enja kako bismo bolje upoznali sezonske obrasce
pojavljivanja ovog virusa
Novi pristupi u fizioterapiji djece s disknetskim oblikom cerebralne paralize
Cerebralna paraliza predstavlja skupinu trajnih motoričkih poremećaja koji nastaju kao
rezultat povrede nezrelog mozga koja se javlja prije rođenja, tijekom poroda ili nakon poroda.
Motorički poremećaji uzrokovani cerebralnom paralizom mogu biti popraćeni poremećajima
osjeta, kognicije, percepcije i komunikacije. Cerebralna paraliza je jedan od najčešćih
uzročnika neuromotornog odstupanja kod djece i zahvaća 2 do 3,5 djeteta od 1000
novorođenih u cijelom svijetu. Brojni faktori koji utječu na rizik nastanka i razvoja cerebralne
paralize dijele se na prenatalne, perinatalne i postnatalne, od kojih su perinatalni najčešći.
Značajni rizični čimbenik je također i prerani porod. Cerebralnu paralizu dijelimo na
nekoliko podtipova, a to su spastična, ataksična i diskinetska cerebralna paraliza. Diskinetski
oblik cerebralne paralize najrjeđi je oblik koji najviše od svih tipova uništava kvalitetu
djetetova života. Uzrok diskinetske cerebralne paralize je neprogresivno oštećenje bazalnih
ganglija koji su odgovorni za koordinaciju pokreta i talamusa, stoga njih karakteriziraju
nevoljni i abnormalni pokreti koji su posljedica koree, atetoze ili distonije. Adekvatnim
fizioterapijskim pristupom nastoji se poboljšati kvaliteta djetetova života i smanjiti utjecaj
poremećaja. Tretman je najučinkovitiji ako ga se započne rano. Najčešći pristupi koji su
ujedno i jedni od starijih pristupa u intervenciji diskinetskog oblika cerebralne paralize su
neurorazvojni tretman prema Bobath konceptu, kineziološki terapija po Vojti, Halliwick
koncept i drugi. S novim otkrićima i razvojem novih tehnologija razvili su se i noviji pristupi
u fizioterapiji osoba s diskinetskim oblikom cerebralne paralize, a neki od njih su terapija
životinjama, robotska terapija, virtualna stvarnosti i drugi. Svaka nova metoda fizioterapije
djece s diskinetskim oblikom cerebralne paralize ima svoje prednosti, kao na primjer
olakšavanje izvođenja svakodnevnih aktivnosti, povećanu motiviranost kroz svijet virtualne
realnosti te poboljšanje njihove funkcionalne neovisnosti
Sestrinske intervencije kod hitnih stanja u psihijatriji
Hitnim stanjima u psihijatriji smatraju se ponašanja, misli ili raspoloženja u kojima se osoba nalazi, a potencijalno mogu biti ugrožena sigurnost samoga pacijenta ili drugih osoba u njegovoj okolini. Hitnim stanjima u psihijatriji smatraju se: aktualno ili prijeteće nasilno ponašanje, prijeteći ili razvijeni delirij, prijetnja suicidom ili pokušaj suicida, toksičnost lijekova ili akutno nastale ozbiljne nuspojave. Da bi se pacijent mogao liječiti potrebno je procijeniti hitnost njegovog stanja, prema određenoj kategoriji. Težinu njegovog stanja procjenjuje psihijatar, no ponekad takvi pacijenti zatraže pomoć hitne medicinske službe. Neki pacijenti mogu biti agresivni, te zbog toga je potrebno poznavati mjere deeskalacije pacijenta. Zbog mjera sputavanja pacijenata, potrebno je poznavati i zakonske odredbe Republike Hrvatske o provođenju prisilne hospitalizacije.
Za vrijeme trijaže pacijenta potrebno je znati prepoznati, radi li se o istinskim ili genuinim hitnim psihijatrijskim stanjima koja su doživljena od strane bolesnika ili njegove obitelji hitnima, no mogu pričekati procjenu i intervenciju. Prvi susret medicinske sestre i pacijenta ima veliku ulogu u daljnjem liječenju pacijenta, jer tako pacijent stječe dojam o njoj i kasnije povjerenje. Dobar odnos između sestre i pacijenta, postiže se terapijskom komunikacijom. Kada je stvoren pozitivan terapijski odnos, bolesnik može imati povoljan terapijski učinak Stoga, medicinska sestra bi prilikom prvog susreta, trebala ljubazno pozdraviti pacijenta, predstaviti mu se i zamoliti ga da i on također učini isto. Kada sestra uspostavi komunikaciju s pacijentom, mora procijeniti stanje svijesti, pamćenja, opažanja, orijentacije u vremenu i prostoru, držanje, ponašanje, verbalnu i neverbalnu komunikaciju, te postoji li nešto što bi moglo utjecati na provođenje zdravstvene njege. Nakon prikupljanja podataka, postavlja sestrinske dijagnoze i planira daljnje provođenje zdravstvene njege tijekom liječenja. Ima glavnu ulogu u liječenju pacijenta, te djeluje na njegove mili i ponašanje, mijenjajući ih u pozitivnom smjeru. Za vrijeme brige o pacijentu, medicinska sestra poštuje holistički pristup, terapijsku komunikaciju, privatnost i drugo, te prihvaća pacijenta kao ljudsko biće i ne osuđuje ga
Dijagnostika i terapija primarnih i metastatskih koštanih tumora
Koštani tumori, bilo primarni ili metastatski, predstavljaju značajne izazove u dijagnostici i liječenju. Radiologija igra ključnu ulogu u procjeni, karakterizaciji i liječenju ovih tumora.
Početni korak u dijagnosticiranju tumora kostiju obično uključuje slikovnu dijagnostiku. RTG snimanje je često prva metoda koja se koristi za prepoznavanje abnormalnosti kostiju. Može otkriti klasične značajke tumora kostiju, kao što su litičke ili sklerotične lezije, i dati početne informacije o položaju i veličini tumora.
Kompjutorizirana tomografija nudi detaljne slike presjeka koje pomažu u procjeni proširenosti tumora te njegovog odnosa s okolnim strukturama i prisutnosti bilo kakve zahvaćenosti skeleta ili okolnog mekog tkiva. CT ima značajnu ulogu za procjenu složenih anatomskih područja i planiranje kirurških intervencija.
Magnetska rezonancija metoda je izbora za detaljnu evaluaciju mekog tkiva i za procjenu zahvaćenosti koštane srži. MR pruža izvrsnu kontrastnu rezoluciju, pružajući vidljivu razliku između tumorskog tkiva i normalne koštane srži. Također pomaže u određivanju agresivnosti i stadija tumora, što je bitno za planiranje liječenja.
Za primarne tumore kostiju, kao što su osteosarkom ili Ewingov sarkom, skeniranje pozitronskom emisijskom tomografijom može pomoći u procjeni metaboličke aktivnosti i razlikovanju između aktivnog tumorskog tkiva i promjena nakon liječenja. PET se često koristi zajedno s CT-om ili MR-om za preciznije određivanje stadija.
Terapija primarnih i metastatskih tumora kosti često uključuje multidisciplinarni pristup. Kirurgija ima za cilj ukloniti tumor uz očuvanje što je više moguće zdravog tkiva. Radioterapija se koristi za ciljanje i uništavanje tumorskih stanica, smanjenje tumora prije operacije ili liječenje zaostale bolesti. Kemoterapija se često koristi za agresivne tumore ili metastaze te za sustavno ciljanje stanica raka. Izbor liječenja ovisi o vrsti tumora, lokaciji i stadiju te se prilagođava individualnim potrebama bolesnika. Radiološka dijagnostika usmjerava planiranje liječenja, osiguravajući optimalne terapijske ishode i prilagođavanje strategija liječenja prema potrebi.
Antonio Vidović, ZAVRŠNI RAD
V
Uloga radiološkog tehnologa u dijagnostici i terapiji je iznimno bitna kako bi se na vrijeme pravilno dijagnosticirala i postavila mogućnost pojave tumora kostiju te na vrijeme navedeni tumor mogao liječiti. Vrlo važnu ulogu ima i u terapiji jer je tehnolog zadužen za ispravno i precizno provođenje terapijskog plana koji je izrađen od strane medicinskog tima
Hitna stanja u neurokirurgiji
Hitna stanja u neurokirurgiji uključuju niz ozbiljnih i potencijalno životno ugrožavajućih
situacija koje zahtijevaju brzu i preciznu dijagnostiku te hitne medicinske intervencije. Ova
stanja uključuju traumatske ozljede mozga, subarahnoidna krvarenja, intracerebralne
hematome, te akutne ishemijske moždane udare. Zbog brzog pogoršanja simptoma i
potencijalnih posljedica, pravovremena reakcija medicinskog tima može značiti razliku između
života i smrti, kao i smanjenje rizika od trajnih neuroloških oštećenja. Neurokirurški zahvati,
kao što su dekompresivne kraniotomije, evakuacija hematoma te endovaskularni postupci,
najčešće su potrebni kako bi se smanjio intrakranijalni tlak i spriječilo daljnje oštećenje mozga.
Tehnologije poput kompjutorizirane tomografije i magnetske rezonance omogućuju brzu i
preciznu dijagnostiku koja je ključna za određivanje odgovarajuće terapije. Medicinske sestre
imaju ključnu ulogu u cijelom procesu zbrinjavanja pacijenata, od inicijalne procjene stanja i
trijaže do postoperativne skrbi. Njihove odgovornosti uključuju praćenje vitalnih znakova,
neuroloških funkcija i prepoznavanje komplikacija kao što su povećani intrakranijalni tlak ili
infekcije. One također pružaju neposrednu pomoć kirurzima tijekom intervencija, ali i ključnu
podršku pacijentima u fazi oporavka. Infekcije su jedna od najtežih postoperativnih
komplikacija u neurokirurgiji, s potencijalnim posljedicama poput meningitisa, apscesa mozga
ili osteomijelitisa. Prevencija ovih infekcija provodi se strogim sterilizacijskim postupcima,
primjenom profilaktičkih antibiotika te stalnim praćenjem znakova infekcije, poput povišene
temperature i neuroloških deficita. Ukoliko se infekcija ipak razvije, liječenje uključuje
dugotrajnu antibiotsku terapiju, a u težim slučajevima i kirurške zahvate kako bi se uklonila
zaražena tkiva ili apscesi. Kontinuirano obrazovanje i usavršavanje medicinskih sestara od
presudne su važnosti za osiguranje kvalitetne njege pacijenata u hitnim neurokirurškim
stanjima. Napredak u medicinskoj tehnologiji zahtijeva stalan razvoj vještina kako bi
medicinski timovi bili u mogućnosti koristiti najnovije dijagnostičke i terapijske metode te
pružiti optimalnu skrb pacijentima
Organizacija zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj
Zdravstvo je proizvod slo~enog prilagodljivog sustava ljudi, opreme, procesa i
institucija koji rade zajedno. Zdravstveni sustavi uvelike se razlikuju po veliini i vrsti
vlasnibtva, slo~enosti organizacije i uređenja upravljanja te sposobnosti preuzimanja
rizika. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zdravstveni sustav ukljuuje sve
aktivnosti ija je primarna svrha promicanje, vraanje i odr~avanje zdravlja, bto
obuhvaa sve organizacijske i individualne napore koji utjeu na zdravlje, izvan
piramide ustanova u javnom vlasnibtvu koje pru~aju osobne zdravstvene usluge.
Upravitelj zdravstvenog sustava je Ministarstvo zdravstva koje je nadle~no za
zdravstvenu politiku, planiranje i vrednovanje, javnozdravstvene programe i reguliranje
kapitalnih ulaganja u pru~atelje zdravstvenih usluga u javnom vlasnibtvu. Zdravstveni
sustav Republike Hrvatske je organiziran na etiri razine koje ukljuuju primarnu,
sekundarnu, tercijarnu i razinu zdravstvenog zavoda. Organizacije u zdravstvenom
sustavu Republike Hrvatske ukljuuje nekoliko sudionika, a to su Ministarstvo
zdravstva, Ministarstvo financija, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski
zavod za javno zdravstvo, }upanije i Grad Zagreb te profesionalne komore.
Sestrinstvo je va~na profesija koja daje kljuni doprinos sigurnosti pacijenata i
visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi. Posao medicinskih sestara kroz povijest je bilo
tebko specificirati jer ima brojne neprepoznate aspekte. Ukljuivanje medicinskih
sestara kao lanova tima mo~e poveati pristup skrbi, poboljbati kvalitetu skrbi i
koordinaciju za kronina stanja te smanjiti izgaranje među praktiarima primarne
zdravstvene zabtite birenjem kapaciteta primarne zdravstvene zabtite. U diplomskom
radu su prikazana obilje~ja zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj, organizacija i
podjela bolnica, te obavljanje zdravstvene djelatnosti po razinama (primarna,
sekundarna, tercijarna i razina zdravstvenog zavoda). Cilj rada je prikazati organizaciju
i financiranje te probleme s kojima se susree zdravstveni sustav Republike Hrvatske
Komplementarni i alternativni postupci u liječenju bolesnika
Najčešće definirana kao skup medicinskih i zdravstvenih sustava i postupaka koji nisu prihvaćeni kao dio konvencionalne medicine, komplementarna i alternativna medicina obuhvaća širok spektar različitih oblika liječenja. Komplementarna i alternativna medicina danas su postale globalni fenomen; potražnja raste, a pacijenti traže veće vlasništvo nad svojim zdravljem. Unatoč velikom napretku u modernoj biotehnologiji i medicinskoj praksi, upotreba komplementarnih i alternativnih postupaka brzo se razvija i raste u zdravstvenoj industriji te se značajno povećala u svim modernim društvima. Spoznajom korisnosti njihove primjene, bilo terapijske ili preventivne svrhe, velik broj ljudi odlučuje se na neke vrste komplementarnih i alternativnih postupaka kako bi poboljšali kvalitetu života. Jedan od najčešćih razloga korištenja takvih postupaka je nezadovoljstvo rezultatima postignutih uz korištenje konvencionalnog oblika liječenja. Prije pojave konvencionalne medicine, komplementarni i alternativni postupci bili su jedini oblici liječenja, a danas su često u sukobu. U ovom završnom radu prikazat će se glavne razlike konvencionalne u odnosu na alternativnu medicinu, te objasniti zašto sve više osoba koristi alternativne postupke. Opisat će se modeli, odnosno klasifikacija komplementarnih terapija te mogućnosti integracije komplementarnih postupaka u okviru fizioterapije kao i njihov učinak pri liječenju različitih stanja. Temeljem pretraživanja dostupne literature i baza podataka, cilj ovog preglednog rada je pružiti uvid u polje komplementarnih i alternativnih postupaka koji se najčešće koriste u liječenju bolesnika. Isto tako potaknuti daljnja istraživanja i inovaciju komplementarnih i alternativnih postupaka u fizioterapiji te promaknuće koje će poboljšati zdravlje pacijenata i omogućiti im što kvalitetniji život.
Ključn
Procjena indikatora kvalitete života osoba sa stomom
Operacija izvedbe stome donosi brojne promjene u bolesnikovom životu, a samim time
mijenja se i kvaliteta njegova života.
Cilj istraživanja: Ispitati kako je kvaliteta života povezana s izvedbom stome te
identificirati faktore koji su vezani uz kvalitetu života u istom periodu.
Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 30 ispitanika kojima je u razdoblju
od 01.siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. izvedena stoma u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ i
Kliničkoj bolnici „Dubrava“. Alat za prikupljanje podataka bio je anonimni upitnik za procjenu
zdravljem uvjetovane kvalitete života osoba sa stomom City of Hope-Quality of Life-Ostomy
Questionnaire (COH-QOL_OQ) i samostalno izrađen upitnik o Nacionalnom preventivnom
programu ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Prikupljeni podaci analizirani su metodom
deskriptivne statistike.
Rezultati: Ispitanici su najvišom ocjenom ocijenili fizičko blagostanje, medijan 7.41, a
najnižom psihičko, medijan 6.35. Medijan za ukupnu kvalitetu života ovoga istraživanja iznosi
6.72. Razlike u kvaliteti života između žena i muškaraca te između osoba s obzirom na vrstu
stome testirane su Mann-Whitney testom pri čemu nisu pronađene statistički značajne razlike.
Rezultati upitnika o Nacionalnom preventivnom programu pokazuju kako se samo 60%
ispitanika odazvalo pozivnom pismu.
Zaključak: U ovome istraživanju najbolje je ocijenjeno fizičko, a najlošije psihičko
blagostanje. Većina ispitanika nakon operacije izvedbe stome promijenila je svoju prehranu i
stil odijevanja. Razlike u kvaliteti života između muškaraca i žena te s obzirom na vrstu stome
nisu statistički značajne. Tek malo više od polovice ispitanika odazvalo se pozivnom pismu
Nacionalnog preventivnog programa, a razlike u odazivu između žena i muškaraca nisu
statistički značajne
Priprema i praćenje pulmoloških onkoloških bolesnika za vrijeme trajanja kemoterapije
Rak plua predstavlja jedan od najebih i najopasnijih oblika raka, s visokim stopama
morbiditeta i mortaliteta diljem svijeta. Uestalost obolijevanja od raka plua znaajno se
razlikuje ovisno o geografskim, genetskim i okolibnim faktorima, ali openito, rak plua je
vodei uzrok smrti od raka među mubkarcima i ~enama. Prema statistikim podacima, rak plua
ini znaajan udio svih dijagnoza raka i smrtnih sluajeva povezanih s rakom.
Podaci pokazuju da pubai imaju znaajno vei rizik od razvoja raka plua u usporedbi s
nepubaima. Osim pubenja, drugi faktori rizika ukljuuju izlo~enost radonskim plinovima,
azbestu, zagađenju zraka i određenim kemikalijama. Onkolobki bolesnici esto prolaze kroz
kompleksan i zahtjevan tretman koji ukljuuje razliite terapije i upravljanje nuspojavama, bto
zahtijeva specijaliziranu i prilagođenu njegu.
Medicinska sestra na onkologiji igra kljunu ulogu u pru~anju podrbke, edukacije i
procjene stanja bolesnika, ime poma~e u poboljbanju kvalitete ~ivota i uinkovitosti lijeenja.
Cilj rada je detaljno analizirati postupke pripreme bolesnika za kemoterapiju, identificirati
kljune aspekte njihove njege i praenja tijekom terapije, te naglasiti va~nost edukacije i
psiholobke podrbke koju medicinske sestre pru~aju kako bi se poboljbala kvaliteta ~ivota
bolesnika i osigurali optimalni ishodi lijeenja
Zbrinjavanje bolesnika sa ileostomom u kućnim uvjetima
Ileostoma je otvor kroz trbubnu stijenku, napravljen kirurbkim putem, te se
najebće nalazi u donjem desnom kvadrantu abdomena. Izlaz tankog crijeva na
povrbinu ko~e te indikacije za postavljanje ileostome mogu biti razliite, a svima je
ista zadaća, izbjeći debelo crijevo.
Zdravstvena njega u kućnim uvjetima predstavlja poseban izazov zbog
kompleksnosti postupaka i potrebe za kontinuiranom edukacijom pacijenata i
njihovih obitelji. Pravilna njega stome, prilagodba prehrane, odr~avanje higijene te
pru~anje psiholobke podrbke kljuni su za osiguranje kvalitete ~ivota pacijenata.
Osim fizikih izazova, pacijenti se suoavaju i s emocionalnim aspektima prilagodbe,
ukljuujući osjećaj nesigurnosti i promjene u tjelesnoj slici.
Holistiki pristup zdravstvenoj skrbi, koji ukljuuje interdisciplinarnu suradnju
medicinskih strunjaka, nutricionista, psihologa i drugih strunjaka, od vitalne je
va~nosti za uspjebno upravljanje zdravstvenim stanjem pacijenata s ileostomom.
Kroz kontinuiranu edukaciju i podrbku, pacijentima se omogućuje bolja prilagodba na
~ivot s ileostomom, bto u konanici poboljbava njihove zdravstvene ishode i ukupnu
kvalitetu ~ivota. Rad naglabava va~nost prilagodbe svakodnevnim aktivnostima,
ukljuujući povratak na posao i sudjelovanje u drubtvenim aktivnostima, uz
postepeno prilagođavanje novim ~ivotnim uvjetima