Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Poremećaji prehrane u adolescenciji
No full textPoremećaji prehrane kod adolescenata predstavljaju ozbiljan zdravstveni izazov s fizičkim,
emocionalnim i mentalnim posljedicama. U ovom kontekstu, medicinska sestra i tehničar imaju
ključnu ulogu u pružanju integrirane skrbi. Njihova uloga obuhvaća praćenje tjelesne mase,
emocionalne podrške, edukaciju pacijenata i obitelji te koordinaciju s multidisciplinarnim
timom. Kroz kontinuiranu podršku, edukaciju o zdravim prehrambenim navikama i promicanje
tjelesnog i mentalnog zdravlja, medicinska sestra doprinosi prevenciji, ranom prepoznavanju i
liječenju poremećaja prehrane kod adolescenata te unapređuje kvalitetu života adolescenata.
Prevencija poremećaja prehrane vitalan je javnozdravstveni problem. Univerzalni preventivni
programi usmjereni na nacionalnu, zajednicu ili školsku razinu imaju za cilj promicanje opće
dobrobiti i smanjenje rizika od poremećaja prehrane. Obrazovni programi usmjereni na
poremećaje prehrane, percepciju tjelesne slike i pretilost mogu se implementirati u školski
kurikulum. Kada se osobi dijagnosticira poremećaj hranjenja, ključno je educirati pacijente i
obitelji o tijeku, prognozi i liječenju poremećaja hranjenja. Članovi obitelji, kao što su roditelji,
uvijek bi trebali biti uključeni u proces upravljanja kako bi se olakšalo planiranje obroka ili
postavljanje ograničenja, što je osobito korisno u liječenju male djece i adolescenata.
Koordinirani interprofesionalni timski rad koji uključuje liječnika, nutricionista,
psihoterapeuta, psihijatra, medicinske sestre, radnog terapeuta i socijalnog radnika poboljšava
skrb za pacijente s poremećajima prehrane. Rano liječenje i agresivne multidisciplinarne
intervencije povećavaju šanse za uspjeh i smanjuju vjerojatnost recidiva. Poremećaji prehrane
uzrokuju značajno ekonomsko opterećenje za zdravstvene resurse. Učinkovito korištenje
raspoloživih zdravstvenih resursa potencijalno smanjuje troškove zdravstvenog sustava i
društva. Liječnici i medicinske sestre ključni su za prepoznavanje i pružanje rane intervencije
kod poremećaja prehrane. Uključivanje obitelji ima važnu ulogu, osobito kod mlađih
pacijenata
Kvaliteta života i sustav podrške za osobe s demencijom i njihove obitelji iz radnoterapijske perspektive
No full textTema ovog rada je kvaliteta života i sustav podrške za osobe s demencijom i njihove obitelji iz radnoterapijske perspektive. Cilj rada je pružiti pregled stručne i znanstvene literature o promjenama funkcija u svakodnevnim okupacijama i ulogama kod osoba s demencijom te utjecaju demencije i ovih promjena na kvalitetu života, ne samo oboljele osobe, već i njene obitelji. Rad također pruža pregled radnoterapijskih pristupa i metoda za omogućavanje sudjelovanja u okupacijama i očuvanje kvalitete života te podatke o trenutno dostupnim uslugama i sustavima podrške na području Republike Hrvatske. Demencija uzrokuje česte kognitivne, senzorne, motoričke i emocionalne poteškoće, što dovodi do poteškoća u obavljanju svakodnevnih okupacijate promjena u okupacijskoj participaciji i uključenosti u životnim ulogama. Sve to na kraju rezultira promijenjenom kvalitetom života osobe s demencijom. Osim kvalitete života osobe s demencijom, važna je i kvaliteta života onoga tko se o njoj skrbi, što je u najčešćem slučaju, sama obitelj osobe. Na temelju sveobuhvatne procjene, radni terapeuti zajedno s osobama s demencijom planiraju individualnu intervenciju kako bi olakšala svakodnevicu istih. Pokraj edukacije i podrške obitelji kao neformalnom njegovatelju i metoda za omogućavanje izvedbe i participacije kod osoba s demencijom, koristi se i drugim intervencijskim pristupima, kao što su terapija lutkama i Montessori metoda rada s osobama s demencijom. U Hrvatskoj, sustav podrške za osobe s demencijom i njihove obitelji uključuje različite institucije i organizacije koje pružaju pomoć i resurse. Programi kao što su dnevni boravci, savjetovanje i edukacija obitelji te psihosocijalna podrška osobama s demencijom čine važan dio sustava podrške. Iako je posljednjih godina vidljiv razvoj i napredak usluga za osobe s demencijom, trenutne usluge nisu jednako dostupne u svim dijelovima Hrvatske. Veći gradovi i urbanija područja obično imaju bolju dostupnost specijaliziranih ustanova i podrške u odnosu na ruralna područja. To predstavlja problem za osobe s demencijom i njihove obitelji koje žive u udaljenijim dijelovima zemlje, no kroz implementaciju Hrvatske strategije borbe protiv demencije, nastoji se unaprijediti kvaliteta života osoba s demencijom i pružiti podrška njihovim obiteljima
Pozitronska emisijska tomografija/Kompjutorizirana tomografija (PET-CT) u oslikavanju karcinoma prostate
No full textSA}ETAK Karcinom prostate naj eae je maligno oboljenje muakaraca u 21. stoljeu. Prostata je neparna, spolna, egzokrina lijezda smjeatena ispod mokranog mjehura te u potpunosti okruuje uretru. Podijeljena je na 5 anatomskih zona, a njezina funkcija omoguuje aktivaciju spermija i poveava njihovu pokretljivost. Klini ki znaci u ranim stadijima bolesti su rijetki, prvi simptomi uklju uju oteano mokrenje i smanjen mlaz mokrae, a pojava krvi u mokrai simptom je uznapredovalog stadija bolesti. Stadij bolesti odreuje se prema Gleasonovu zbroju, a temelji se na uzorku ljezdanog tkiva prostate i mikroskopskom rasporedu. Prikaz metaboli ke aktivnosti primjenom PET-a, kombiniran s odli nim prikazom anatomije ljudskog tijela CT-om omoguila je PET/CT-u da postane metoda izbora u veine pacijenata. Za oslikavanje prostate mogue je koristiti C-11, F-18, meutim naj eae se koristi Ga-68 koji spada u skupinu radiofarmaka koji se veu za PSMA s visokom osjetljivoau i specifi noau, injicira se intravenski, a poloaj pacijenta tijekom snimanja je u supinaciji s rukama podignutim iznad glave. Prednost PET/CT-a osim dijagnosti ke funkcije je to ato se moe koristiti za planiranje terapije ili lokalizaciju mjesta prilikom biopsije. Ograni enje ureaja je poveana doza pacijenta u odnosu na samostalnu PET pretragu, dugo vrijeme snimanja te tehni ke poteakoe koje mogu zaustaviti rad cijelog sustava. Provoenje snimanja PET/CT-om te naknadna obrada snimki glavna je uloga radioloakog tehnologa
Uloga fizioterapeuta u prevenciji nastanka moždanog udara
No full textU ovom radu istra~ena je i analizirana uloga fizioterapije u prevenciji i rehabilitaciji nakon
mo~danog udara, jednog od vode ih uzroka smrti i invaliditeta u svijetu. Mo~dani udar, kao
cerebrovaskularni incident, nastaje zbog poreme aja u opskrbi krvi mozgu, bto mo~e rezultirati
ozbiljnim fizi kim i kognitivnim posljedicama. Prevencija mo~danog udara usmjerena je na
upravljanje rizi nim imbenicima kao bto su arterijska hipertenzija, pubenje, nezdrava prehrana,
tjelesna neaktivnost i pretilost. Fizioterapeuti imaju klju nu ulogu u edukaciji pacijenata o
va~nosti zdravog na ina ~ivota, kao i u izradi i implementaciji programa vje~banja koji mogu
smanjiti rizik od mo~danog udara. Rehabilitacija pacijenata nakon mo~danog udara obuhva a
birok spektar terapijskih pristupa usmjerenih na poboljbanje funkcionalnosti i kvalitete ~ivota.
Kroz ciljane terapije i multidisciplinarni pristup, fizioterapeuti poma~u pacijentima da se
uspjebno oporave i reintegriraju u svakodnevne aktivnosti, ime se smanjuje dugoro ni teret
mo~danog udara na pojedince i drubtvo
Fizikalna sredstva u funkciji oporavka sportaša nakon sportskog natjecanja
No full textNatjecateljski pritisak i napori koje sportabi pro~ivljavaju mogu zna ajno utjecati na njihov
organizam. Tijekom natjecanja, a posebno nakon njega, dolazi do razli itih fizi kih i mentalnih
promjena. Mnogi sportabi do~ivljavaju simptome poput umora, bolova u mibi ima i emocionalnog
stresa, bto mo~e ukazivati na potrebu za sustavnom rehabilitacijom. Ovi simptomi mogu i
prolongirati vrijeme oporavka, gdje pravilno planiranje strategija oporavka nakon natjecanja ima
klju nu ulogu. Uloga fizioterapeuta je stoga izuzetno va~na, jer oni mogu razviti individualizirane
planove za obnavljanje snaga i smanjenje rizika od ozljeda. Razli iti modeli oporavka, koji se
koriste od strane fizioterapeuta, uklju uju tehnike poput aktivnog oporavka, masa~e i hidroterapije.
Ove metode ne samo da poma~u u smanjenju bolova i napetosti, ve i poboljbavaju cirkulaciju i
oksigenaciju mibi a, bto je klju no za br~i oporavak sportaba. Također, psiholobke tehnike, poput
mentalnog opubtanja, pokazuju se korisnima u smanjenju anksioznosti i stresa nakon natjecanja.
Uzimaju i u obzir sve aspekte fizi kog i mentalnog oporavka, mogu e je osigurati sveobuhvatan
pristup koji ispunjava potrebe sportaba kako bi se oporavio nakon natjecanja
Rehabllitacija nakon neurotraumatske ozljede
No full textNeurotraumatske ozljede nastaju kao posljedica djelovanja fizičke sile koja uzrokuje
primarna ili sekundarna oštećenja mozga, kralježnične moždine ili živaca. Riječ je o vrlo složenoj
i zahtjevnoj ozljedi koja izaziva brojne posljedice na ljudski organizam. Tijekom rehabilitacije,
pacijenti sudjeluju u složenom procesu rehabilitacije pod vodstvom multidisciplinarnog tima i uz
interdisciplinarnu suradnju. Specijalist fizijatar igra ključnu ulogu u planiranju i koordinaciji
rehabilitacije u suradnji s ostalim članovima tima, koji uključuju kliničkog psihologa, logopeda,
radnog terapeuta, fizioterapeuta i medicinsku sestru. Pacijent i njegova obitelj nalaze se u središtu
ovog procesa. Ove ozljede često zahtijevaju potpuno novi način života, prilagodbu na novonastale
okolnosti, dugotrajnu i cjeloživotnu rehabilitaciju, te složeno liječenje, pri čemu neke posljedice
mogu biti trajne. Neurotraumatske ozlijede se dijele se na traumatske ozljede mozga (TOM),
ozljede kralježnične moždine (OKM) i traumatske ozljede živaca. Nakon neurotraumatske ozljede,
funkcionalni status pacijenta može varirati od sposobnosti aktivnog sudjelovanja u
rehabilitacijskim procesima do stanja vigilne kome ili perzistentnog vegetativnog stanja.
Što ranije nakon stabilizacije pacijentovog stanja, ključno je započeti kvalitetnu rehabilitaciju
pod nadzorom multidisciplinarnog tima. Njihov je cilj osposobiti bolesnikovu samostalnost u
svakodnevnim aktivnostima te ga približiti zajednici i prethodnom načinu života. Rehabilitacija
započinje planom i programom, fizioterapijskom procjenom, zatim fizioterapijskom intervencijom
te na kraju edukacijom bolesnika i obitelji. Fizioterapijska procjena se sastoji od pregleda, testova
i mjerenja. Plan i provedba fizikalne terapije uvelike ovise o stanju bolesnika. Bolesnik može biti
u komi ili plegičan te se tada proces prilagođava svakom bolesniku individualno kako bi postigli
najbolje moguće rezultate. Fizioterapijska interverncija pacijenta obuhvaća: specifičnu
mobilizaciju mišića, stimulaciju aktivnosti mijenjanja položaja u ležećem položaju, uspravljanje u
sjedeći položaj i sjedenje, prijelaz iz sjedećeg u stojeći položaj i stajanje, reedukaciju hoda, vježbe
jačanja i izdržljivosti, vježbe ravnoteže i koordinacije, primjenu ortoza. Kod vertikalizacije i
pravilnog prijenosa važno je postupno povećavati opterećenje kako bi pacijent u kasnijim fazama
mogao što dulje i kvalitetnije održavati neke položaje. Uz razne fizikalne metode, poput terapije
pokretom, hidroterapije, elektrostimulacije, kao i specifičnih tehnika, pacijent se postupno
prilagođava i vraća svakodnevnim aktivnostima, uz cilj da kvaliteta života bude što viša
Rehabilitacija i epilepsija: Optimizacija funkcionalnih sposobnosti kroz prilagođene fizioterapijske intervencije
No full textU ovom radu istra~eni su pristupi fizioterapiji za osobe s epilepsijom, fokusiraju i se na
procjenu i intervencije koje mogu poboljbati kvalitetu ~ivota. Epilepsija, neurolobki poreme aj
s razli itim vrstama napada (fokalni i generalizirani), zahtijeva sveobuhvatan dijagnosti ki
pristup uklju uju i medicinsku povijest, klini ke preglede, EEG, MRI te laboratorijske
pretrage. Također je va~no isklju iti stanja poput sinkope, psihogenih napada, migrene i drugih
poreme aja.
Fizioterapijska procjena uklju uje anamnezu, subjektivni pregled, testiranje
funkcionalnih sposobnosti te kognitivnu i psiholobku procjenu. Na temelju tih informacija,
postavljam specifi ne ciljeve za poboljbanje funkcionalnih sposobnosti i kvalitete ~ivota
pacijenata. Sljede i dio rada detaljno e obraditi fizioterapijske intervencije i prilagođene
tretmane
Kvaliteta života osoba s amputacijom udova
No full textAmputacija uda puno je više od gubitka ekstremiteta, ona predstavlja jednu od najvećih promjena u životu osobe koja se susreće sa funkcionalnim, psihološkim i socijalnim teškoćama, što može negativno utjecati na kvalitetu života.
Ovaj rad analizira kvalitetu života 30 ispitanika korisnika Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC-a Zagreb pomoću WHOQOL-BREF upitnika. Dobiveni rezultati ukazuju na dobru opću kvalitetu života te dobru kvalitetu života u svim mjerenim domenama isključujući tjelesnu.
Većina ispitanika ocjenjuje svoju kvalitetu života kao osrednju, dok su zadovoljstvo zdravljem i mentalno zdravlje varirali među ispitanicima. Najviše ispitanika izjasnilo se kako ih fizička bol osrednje ograničava, dok većina ovisi o medicinskom liječenju za svakodnevno funkcioniranje. Socijalni odnosi i podrška prijatelja pokazali su se pozitivnim aspektima, dok su mogućnost izvođenja slobodnih aktivnosti i radna sposobnost ocijenjeni nešto nižim ocjenama. Okolišni faktori, poput dostupnosti informacija i financijskih sredstava, ocijenjeni su osrednje, dok su sigurnost i uvjeti stanovanja ocijenjeni pozitivno.
Ovi rezultati upućuju na potrebu za holističkim pristupom rehabilitaciji fokusiranim na sve aspekte života osobe za poboljšanje kvalitete života osoba s amputacijom udova
Fizioterapija osteoartritisa nakon aplikacije ortobioloških injekcija
No full textSve je veći udio populacije sa simptomima osteoartritisa (OA). Kako bi se poboljšala kvaliteta
života pojedinca u zajednici potrebno je uvođenje novih tehnika liječenja koje su efikasnije te
socijalno i ekonomski prihvatljive. Standardni neoperativni postupci liječenja ne omogućuju
regeneraciju tkiva, imaju kratkoročno djelovanje ili negativne nuspojave. Razvojem regenerativne
medicine i područja ortobiologije je omogućeno neinvazivno liječenje OA-a koje uvelike može
odgoditi operativno liječenje. Zbog svoje jednostavne pripreme i primjene prikazuje se kao
obećavajuća metoda u liječenju bolesti muskuloskeletnog sustava. Istraživanja pokazuju da u
kombinaciji sa standardnim fizioterapijskim metodama rehabilitacije pacijenti postižu bolje
rezultate oporavka u odnosu na konvencionalne metode liječenja. Unatoč tome trenutno provedena
istraživanja imaju velike varijacije u promatranim parametrima, poput načina pripreme i primjene
intraartikularne injekcije, a detaljni protokoli postrehabilitacije su rijetko zabilježeni. Za postizanje
optimalnih rezultata liječenja potrebna su dodatna istraživanja i standardizacija protokola liječenja
Zdravstvena njega bolesnika s teškom kraniocerebralnom ozljedom
No full textTebke kraniocerebralne ozljede predstavljaju zna ajan javnozdravstveni problem s
visokim stopama morbiditeta i mortaliteta. Ove ozljede obi no nastaju kao rezultat sna~nih
udaraca u glavu ili tijelo, a mogu dovesti do ozbiljnih fizi kih, psiholobkih i kognitivnih
posljedica koje zna ajno utje u na kvalitetu ~ivota pacijenata. Patofiziologija tebkih
kraniocerebralnih ozljeda uklju uje primarna obte enja uzrokovana mehani kim silama, kao i
sekundarne ozljede koje se razvijaju zbog biokemijskih reakcija u mozgu nakon traume.
Klju ne vrste ozljeda uklju uju kontuzije mozga, difuznu ozljedu aksona i prijelome lubanje,
koje mogu uzrokovati trajna obte enja tkiva, krvarenje i edem mozga.
Zdravstvena njega bolesnika s tebkom kraniocerebralnom ozljedom fokusira se na
inicijalnu stabilizaciju vitalnih funkcija, prevenciju sekundarnih obte enja i dugoro nu
rehabilitaciju. Prvi koraci u njezi uklju uju ABC pregled (airway, breathing, circulation) kako
bi se osigurala prohodnost dibnih puteva, adekvatno disanje i stabilna cirkulacija te primjernu
Glasgow ljestvice kome za procjenu svijesti ozlijeđene osobe. Dijagnosti ki postupci kao bto
su kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MRI) klju ni su za procjenu
intrakranijskih obte enja i planiranje kirurbkih intervencija. Lije enje esto uklju uje kontrolu
intrakranijalnog tlaka, reanimaciju teku inom, primjenu lijekova za smanjenje rizika od
napadaja, infekcija i depresije, te kirurbke zahvate za uklanjanje hematoma i smanjenje pritiska
na mozak.
Uloga medicinske sestre u skrbi za ove pacijente je klju na, uklju uju i kontinuiranu
procjenu stanja svijesti pacijenta, upravljanje bolom, pru~anje emocionalne podrbke, te
osiguranje adekvatne prehrane i hidratacije. Rehabilitacija zapo inje odmah nakon stabilizacije
pacijenta i uklju uje birok spektar aktivnosti usmjerenih na obnovu fizi kih, kognitivnih i
socijalnih vjebtina. Ovisno o te~ini ozljede, rehabilitacija mo~e trajati mjesecima ili godinama,
a cilj je omogu iti pacijentu maksimalnu mogu u razinu funkcionalne neovisnosti