Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Tumori mediastinuma
No full textMedijastinum ili sredoprsje je dio torakalne šupljine smješten između pleuralnih šupljina, protežući se od prsne kosti do kralježnice i od torakalnog otvora do ošita. U tom području mogu se razviti razni tipovi tumora iz struktura poput timusa, limfnih čvorova, živaca, pluća, štitnjače i vezivnog tkiva. Tumori se dijele na benigne i maligne. Benigni tumori medijastinuma često se otkrivaju slučajno tijekom dijagnostičkih pretraga iz drugih razloga i ne šire se na druge dijelove tijela. Zloćudni tumori, s druge strane, mogu metastazirati i predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem. Sindrom gornje šuplje vene može biti simptom zloćudnog tumora, koji kod odraslih obično uključuje metastatski karcinom pluća i zloćudni limfom, a kod djece zloćudni limfom i akutnu leukemiju. Određeni tipovi tumora češće se javljaju u određenim dobima; timomi, tumori timusa, češće se dijagnosticiraju kod odraslih, dok se neuroblastomi, tumori živaca, češće javljaju kod djece. Tumori medijastinuma mogu biti asimptomatski ili uzrokovati simptome poput alergija, dispneje, kašlja, bolova u prsima, teškoća s disanjem ili gutanjem, promjena u osjećaju ili pokretljivosti udova, gubitka težine ili umora. Dijagnoza tumora medijastinuma obično uključuje slikovne pretrage poput CT-a ili MRI-ja te biopsiju za potvrdu tipa tumora. Liječenje ovisi o vrsti tumora, stadiju bolesti i općem zdravstvenom stanju pacijenta. Mogućnosti liječenja uključuju kirurško uklanjanje, kemoterapiju, radioterapiju ili kombinaciju tih terapija. Preoperativno zračenje se izbjegava ako je moguće, jer može otežati patološku procjenu. Važno je individualizirati liječenje za svakog pacijenta kako bi se postigla najbolja moguća prognoza i smanjile nuspojave terapije
Posturalna prilagodba tijela i segment zdjelice
No full textZdjelica (lat. pelvis) ima središnju ulogu u brojnim procesima, no njezine dvije
najvažnije uloge su u bipedalnom hodu i porođaju. Zdjelica pripada slabinskozdjeličnom kompleksu koji povezuje trup s donjim ekstremitetima. Postura prikazuje
način držanja čovjeka u cjelini te se definira kao koordinirano i učinkovito
međudjelovanje živčanog i mišićnog sustava, odnosno držanje tijela te suodnos
dijelova tijela u vremenu i prostoru. Također, postura se temelji na usklađivanju
različitih segmenata tijela te ju čini niz automatskih i reguliranih mehanizama kako bi
se tijelo moglo suprotstaviti gravitacijskoj sili. Nadalje, prisutna je visoka incidencija
boli, pogotovo u lumbalnom dijelu kralježnice te disfunkcije u području zdjelice, te je
on najčešća u radnoj skupini stanovništva. Najčešće se javlja zbog kontinuiranog
opterećenja na radnom mjestu koje nije ergonomski najpovoljnije prilagođeno.
Štoviše, visokoj incidenciji doprinosi i pretilost koja je počela biti sve veći i češći
problem svakodnevnog društva i modernog načina života koje uključuje vrlo malo
tjelesne aktivnosti. Bol u zdjelici te posljedično tome smanjena aktivnost
svakodnevnog života su usko povezani i zbog toga čine jedan od najčešćih razloga
dolaska fizioterapeutu. Bol u zdjelici često ograničava pacijenta na dulje vrijeme što je
često jedan od prvih razloga izostanaka s posla i potrebi ostajanja na bolovanju što
predstavlja velike ekonomske gubitke. Stoga, točna evaluacija izvođenja
svakodnevnih aktivnosti provodi se s ciljem procjene funkcionalnosti pacijenta, te
utvrđivanje nastanka određenih ograničenja prilikom izvođenja aktivnosti, te
postavljanje ciljeva i popratnih planova fizioterapijske intervencije i evaluacije rezultata
iste. Kako zdjelica čini dio lumbo-zdjeličnog kompleksa koji povezuje trup s donjim
ektremitetima, ona je vrlo važna za funkcioniranje i kretanje tijela kao cjeline. Štoviše,
lumbo-zdjelični kompleks se još naziva jezgrom (engl. core) jer čini jezgu tijela.
Nadalje, od izuzetne je važnosti educirati pacijente o nužnosti pravilne posturalne
prilagodbe u svim položajima tijela što ujedno i ima za osnovu održati neutralni položaj
zdjelice. Također je važno educirati pacijente o važnosti jednakih i pravilnih koraka
tijekom hodanja te da sjedeći položaj isključuje položaj s prekriženim donjim
ekstremitetima koje je vrlo često u pacijenata. Cilj fizioterapijske intervencije jest
mogućnost pacijenta da nesmetano obavlja svakodnevne aktivnosti
Specifičnosti prilagodbe na hospitalizaciju kod adolescenata
No full textAdolescencija je životna faza između djetinjstva i odrasle dobi. U tom razdoblju, ova populacija doživljava brz kognitivni, psihosocijalni i fizički rast i razvoj što uvelike utječe na njihovo ponašanje, osjećaje, donošenje odluka i komuniciranje s ostatkom svijeta. Bolnice postoje za dijagnosticiranje, liječenje i rehabilitaciju pacijenata. Hospitalizacija je izazovan i stresan događaj za adolescente zbog njihove specifične faze razvoja koja uključuje fizičke, socijalne i emocionalne promjene. U tom periodu adolescenti se suočavaju s prijelazima iz djetinjstva u odraslu dob, što uključuje povećanu potrebu za samostalnošću, razvijanjem identiteta i stvaranjem važnih društvenih odnosa. Otkrivanje bolesti i potreba za hospitalizacijom može narušiti njihov osjećaj kontrole, samopoštovanje te društvene veze što dodatno otežava njihov proces prilagodbe. Adolescenti koji su hospitalizirani zbog kroničnih ili ozbiljnih zdravstvenih problema imaju značajne potrebe osim medicinskog liječenja, uključujući emocionalnu podršku za tjeskobu i stres, akademsku i obrazovnu podršku za učenje i društvenu podršku za smanjenje izolacije. Napredak u medicinskim istraživanjima i liječenju mnogih kroničnih i po život opasnih bolesti rezultirao je sve većim brojem adolescenata koji dulje žive s ovim stanjima. Postaju društveno izolirani od svojih obitelji, školskih kolega i prijatelja te od rutine svakodnevnog života i trebaju snažnu akademsku i društvenu podršku tijekom oporavka kako bi prevladali svoju izolaciju. Zdravstveni djelatnici u komunikaciji s adolescentima često su suočeni s komunikacijskim preprekama s adolescentima koji prolaze kroz psihološke i društvene promjene. Učinkovita komunikacija i empatija ključni su za interakciju između pacijenta i zdravstvenih djelatnika i pokazalo se da su povezani sa zadovoljstvom pacijenata, otkrivanjem informacija, suglasnošću i naposljetku s ishodima medicinskog procesa. Idealno okruženje za hospitalizirane adolescente je ono koje se bavi njihovim medicinskim, pravnim psihosocijalnim potrebama, povjerljivošću, privatnošću i obrazovnim potrebama uz održavanje sigurnosti i ograničavanje poremećaja u njihovim životima i razvojnim zadaćama tipične adolescencije. Dulje vrijeme hospitalizacije može biti povezano s negativnim iskustvom pacijenata i osoblja, kao i povećanim bolničkim komplikacijama, od kojih se mnoge mogu spriječiti. Temeljno znanje o rastu i razvoju adolescenata, kao i razumijevanje pravnih i etičkih pitanja koja utječu na adolescente, ključno je za pružanje sveobuhvatne zdravstvene skrbi hospitaliziranim adolescentima
Zdravstvena njega djeteta s respiratornim sincicijskim virusom
No full textRespiratorni sincicijski virus je virus iz porodice Paramyxoviridae,rod
Pneumovirus. RSV je otkriven 1956. godine u čimpanzama i identificiran kod ljudi
1957. godine. Prvenstveno pogađa dojenčad, uzrokujući bronhiolitis, a može dovesti
do teških respiratornih bolesti. Respiratorni sincicijski virus obično doseže vrhunac
tijekom zimskih mjeseci, uzrokujući značajan pobol i povremenu smrtnost, posebno u
dojenčadi.
Respiratorni sincicijski virus se širi respiratornim kapljicama i kontaminiranim
površinama, s razdobljem inkubacije od 2 do 8 dana. Početna infekcija javlja se kroz
oči ili nos, što dovodi do infekcije gornjih i donjih dišnih putova, koju karakterizira
upala, stanična oštećenja i opstrukcija dišnih putova. Dijagnoza se može postaviti
antigenskim testovima, molekularnim testiranjem i virusnim kulturama. Strategije
prevencije uključuju higijenu ruku, izbjegavanje kontakta sa zaraženim osobama.
Klinički, RSV infekcija manifestira se kao rinoreja, smanjen apetit, kašalj, kihanje,
groznica i otežano disanje. U dojenčadi simptomi mogu uključivati razdražljivost i
apneju. Liječenje teških slučajeva uglavnom je potporno, uključuje terapiju kisikom i
mehaničku ventilaciju ako je potrebno. Ribavirin, antivirusni lijek, odobren je za
liječenje respiratorornog sincicijskog vorusa u djece, ali se koristi oprezno zbog
potencijalnih nuspojava.
Epidemije virusa slijede sezonski obrazac, vrhunac zimi, s povremenim izbijanjem
izvan sezone.
Zdravstvena njega djece s respiratornim sincicijskim virusom usmjerena je na
praćenje respiratornog statusa, osiguravanje odgovarajućeg unosa tekućine i
održavanje oksigenacije. Medicinske sestre su vrlo značajne u kontroli infekcija,
educirajući njegovatelje o higijeni ruku i sprječavajući širenje virusa
Rentgensko zračenje u dijagnostici
No full text1 Sažetak Rendgensko zračenje donijelo je revolucionarne i radikalne promjene u svijetu medicine. Ljudi su prvi put u povijesti dobili neinvazivan način pogleda u i kroz ljudsko tijelo. Relevantnost i važnost otkrića rendgenskog zračenja, kao i razvoj uređaja koji koriste rendgensko zračenje, dokazuju mnoge Nobelove nagrade dodijeljene zbog otkrića i razvoja rendgenskih uređaja. Ovim radom objasnit će se važnost rendgenskog zračenja u dijagnostici i medicini, a pobliže će se opisati način nastajanja i korištenja istog. Postoji mnogo medicinskih uređaja koji se koriste rendgenskim zračenjem da bi obavili svoj dijagnostički posao. Svaki od njih ima posebnu namjenu i pogodniji je u određenoj situaciji. Zato je i važno obraditi najčešće korištene uređaje. Počevši od klasičnog rendgenskog uređaja i kompjutorizirane tomografije, preko specifičnijih uređaja poput mamografa i dijaskopije, sve do zubnih rendgenskih uređaja. Koliko god njihov razvoj bio različit i specifičan, i dalje je povezan komponentom rendgenskog zračenja. Pojavom konvencionalnog RTG uređaja službeno počinje era radiologije. Dijagnosticiranje jednostavnih i kompleksnih patologija više nije bio problem, a obzirom na brze dijagnoze i liječenje je moglo biti izvedeno brže i kvalitetnije. Dolazak kompjutorizirane tomografije napokon je omogućio još kvalitetniji prikaz unutarnjih struktura i organa tijela no problem za koji se još nije znalo bilo je veliko izlaganje zračenju. U budućnosti je to znatno sniženo razvojem detektora, multi-source CT uređaja i dodavanjem detektora. Rapidni razvoj tehnologije ekstremno je ubrzao razvoj svih rendgenskih uređaja. Digitalna radiografija koja je zamijenila filmove i danas napreduje i koristi se u praksi, te je stoga važno detaljnije ju obraditi i objasniti principe rada. Zbog povećanja dijagnostičke kvalitete i olakšavanja rada radiologa, koriste se kontrastna sredstva. Uloga kontrastnih sredstava je bolji prikaz i diferenciranje struktura koje su inače teže vidljive bez njihove primjene. Kod primjene kontrastnih sredstava vrlo je važno upoznati pacijentovo stanje, situaciju, oboljenja i alergije da bi se sa sigurnošću i bez očekivanih rizika moglo primijeniti kontrastno sredstvo.
2 U Republici Hrvatskoj provode se razni nacionalni programi screeninga tj. probira stanovništva od kojih se posebno ističe Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke. On se izvodi mamografskim uređajem i donosi značajne pogodnosti za život i početak liječenja potencijalnih bolesnika. Pored svih koristi rendgenskog zračenja, ono donosi i potencijalne rizike uslijed suvišnog izlaganja. Da bismo mogli razumjeti rizike, važno je prvenstveno upoznati način rada i nastajanja rendgenskog zračenja, a zatim veličine koje opisuju izloženost kako pacijenata tako i profesionalno izloženih radnika. Ključno je znati kako je radnik dužan maksimalno zaštititi sebe i pacijenta, za što koristi razna zaštitna sredstva. Pored svih načina zaštite, prvenstveno se moraju pojasniti načela opravdanosti, optimizacije i ograničenja zračenja uz neizostavan ALARA princip. Cilj pisanja ovoga rada je obuhvatiti najbitnije dijelove rendgenskog zračenja, dijagnostike, zaštite i sigurnosti uz objašnjavanje važnosti i načina rada svakog pojedinog dijela
Pretilosti kod djece i uloga roditelja u prevenciji pretilosti
No full textPrehrana utječe na zdravlje svake odrasle osobe pa tako i djeteta. Kada djeca jednom
usvoje dobre prehrambene navike, one će najvjerojatnije ostati dio njihove svakodnevne
rutine. Redovno provođenje zdravih navika dovodi do poboljšanja kvalitete života i boljeg
zdravstvenog stanja te tako jednom uspostavljen pozitivan odnos prema hrani za sobom nosi
dugotrajan učinak. Uz pravilnu prehranu dijete se razvija u emocionalnom, mentalnom i
socijalnom smislu. Kroz razdoblje djetetova rasta i razvoja, hrana je ta uz koju se djetetov
mozak i ostali organi razvijaju i ostvaruju svoj puni potencijal. Hrana koju roditelji daju djeci
u prvih nekoliko godina života ima direktan utjecaj na njihovo raspoloženje, otpornost na
bolesti, količinu energije te koncentraciju i kasniji uspjeh u školi. Dječja bi prehrana trebala
biti raznolika i hranjiva kako bi dijete imalo dovoljnu količinu energije te samim time i zdrav
imunološki sustav. Osim prehrambenih navika, velika je važnost kretanja i tjelesne aktivnosti
kako u odrasloj tako i u dječjoj dobi. Osim utjecaja na tjelesnu težinu, vježbanje poboljšava
mnoge druge funkcije u organizmu. Pomaže u regulaciji masnoća u krvi te doprinosi
povećanju gustoće kostiju. Od utjecaja na psihičko zdravlje, uz tjelesnu aktivnost dolazi do
smanjenja simptoma depresije i anksioznosti. Zbog povećanog porasta učestalosti pretilosti,
kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, porasle su i potrebe za njezinom prevencijom. Obiteljsko je
okruženje izuzetno važno za stvaranje i kasnije usvajanje prehrambenih navika. Roditelji su
ključne osobe u prevenciji pretilosti kod djece, prvenstveno jer provode najviše vremena s
djetetom od njegova najranijeg razvoja. Ako se pretilost ne spriječi, kasnijih posljedica ima
mnogo te mogu biti vrlo opasne kad se ne liječe na vrijeme. Kod djece najčešće kreću od
manjka samopouzdanja, zadirkivanja i izbjegavanja vršnjaka u školi, no gledajući na
zdravstvene opasnosti, tu su i rizici za razvoj bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih
bolesti itd
Smjernice kliničke prakse za poboljšanje mobilnosti i funkcije kod ozljeda medijalnog meniskusa
No full textKoljeno je najveći i najsloženiji zglob u ljudskom tijelu, a isto tako i najveći zglob mišićnokoštanog sustava, koji podupire tjelesnu težinu i olakšava kretanje. Zbog svoje složenosti, koljeni
zglob se najčešće i ozljeđuje. Jedna od učestalijih ozljeda je ozljeda medijalnog meniskusa koja
predstavlja uobičajeni problem u ortopediji i sportskoj medicini, često uzrokujući značajne
poteškoće i ograničenja u svakodnevnom životu pacijenata. Ozljede medijalnog meniskusa mogu
se javiti kao posljedica sportskih aktivnosti, traume ili degenerativnih procesa, što može rezultirati
prekidom njegovih složenih funkcija, što dovodi do boli, otekline, blokade pokreta u koljenu i
nestabilnosti koljenskog zgloba. Vrsta ozljede meniskusa, te postavljanje konačne dijagnoze
provodi se kroz anamnezu, palpaciju te specifične kliničke testove. Liječenje može biti
konzervativno ili operativno. Konzervativno liječenje je često prvi izbor za manje ozljede
meniskusa. Ovo uključuje metodu RICE za smanjenje upale i boli, zajedno s primjenom
nesteroidnih protuupalnih lijekova. Fizioterapija igra ključnu ulogu u konzervativnom liječenju.
Program fizioterapijske intervencije treba biti individualiziran, uzimajući u obzir specifične
potrebe pacijenta i ozbiljnost ozljede. Kada konzervativno liječenje ne daje zadovoljavajuće
rezultate ili kod značajnih oštećenja, može se razmotriti primjena operativnog liječenja. Najčešće
korištene operativne metode uključuju šivanje meniskusa, djelomičnu meniscektomiju i
transplantaciju meniskusa. Šivanje meniskusa preferira se kod svježih, dobro prokrvljenih ozljeda,
dok se meniscektomija koristi kod degenerativnih ozljeda ili kada šivanje nije moguće.
Transplantacija meniskusa može biti opcija za osobe mlađe životne dobi s potpunim gubitkom
meniskusa. Ozljede medijalnog meniskusa zahtijevaju multidisciplinarni pristup koji uključuje
postavljanje precizne dijagnoze, individualizirano liječenje i temeljitu fizioterapijsku intervenciju.
Smjernice kliničke prakse pomažu u implementiraju najbolje dostupne dokaze u svakodnevnu
praksu, osiguravajući da pacijenti dobiju optimalnu skrb. Od velike je važnosti raditi na prevenciji
ozljeda koljenog zgloba, a ukoliko do ozljede ipak dođe važno je pravilno reagirati i krenuti s
procesom fizioterapijske intervencije u što ranijoj fazi. U procesu fizioterapijske intervencije bitnu
ulogu ima fizioterapeut, te na njemu stoji odgovornosti pravilne procjene i odabira točnih i
pravilnih postupaka fizioterapijske intervencije
Laboratorijska dijagnostika i liječenje anemija
No full textPrema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), anemija se definira kao stanje
organizma u kojemu je broj eritrocita i/ili koncentracija hemoglobina znatno smanjena. Kao
posljedica smanjenog broja eritrocita i/ili smanjenje koncentracije hemoglobina, ne prenosi se
dovoljna količina kisika kroz cijeli organizam, tj. tijelo ne zadovoljava optimalnu potrebu za
kisikom. Anemija ima različite referentne vrijednosti po dobi i spolu, pa tako se definira
referentni interval za muškarce između 130 i 180 g/L, dok za žene vrijedi interval između 120
i 160 g/L. Dakle, svi nalazi hemoglobina koji su manji od navedenih intervala, smatra se
anemijom.
Iako mnogi ljudi smatraju anemiju kao bolest samu za sebe, anemija je zapravo najčešće
pokazatelj neke druge bolesti ili nuspojava njezina liječenja, a rjeđe je primarno hematološka
bolest čiji se poremećaj nalazi u eritrocitima ili koštanoj srži. Na primjer, sideropenična anemija
je oblik anemije koja je uzrokovana manjkom željeza u organizmu te je i najčešći oblik anemije,
zatim nedostatak vitamina B12 i/ili folne kiseline uzrokuje megaloblastičnu anemiju te mnogi
oboljeli od kroničnih infekcija, pojedinih zloćudnih bolesti i kroničnih upalnih neinfektivnih
bolesti mogu razviti blagu do umjerenu anemiju koja se naziva anemija kronične bolesti.
Laboratorijska dijagnostika anemija započinje pretragom kompletne krvne slike u kojoj
se ispituju parametri poput broja eritrocita, hematokrita i koncentracije hemoglobina. Zatim se
pomoću eritrocitnih indeksa procjenjuju mogući poremećaji koji utječu na eritrocite na način
da mijenjaju njihov oblik i veličinu, a to su: hematokrit (Htc), prosječni volumen eritrocita
(MCV), prosječni stanični hemoglobin (MCH) i prosječna stanična koncentracija hemoglobina
(MCHC). Osim što se određuju navedeni parametri, vrlo je bitno napraviti analizu citološkog
razmaza periferne krvi koja može ukazati na morfološke promjene eritrocita koje su
karakteristične za pojedine oblike anemija, odrediti broj leukocita i broj trombocita, a u slučaju
nejasnog uzroka anemija i punkciju te analizu koštane srži.
U ovom radu su pregledno prikazane vrste anemija, njihove karakteristike te način
dijagnosticiranja i liječenja u skladu s pojedinom anemijom te je obrađena povezanost
dijagnostika anemija i mehanizama nastajanja anemija
Pomoć pacijentu pri zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba
No full textOsnovne ljudske potrebe predstavljaju temeljne zahtjeve koje pojedinac mora
zadovoljiti kako bi održao svoje fizičko i emocionalno blagostanje. One su ključne i
neophodne za život, razvoj i dobrobit pojedinca. Virginija Henderson definirala je ulogu
medicinske sestre i time dala opis djelokruga rada medicinskih sestara. U svojoj teoriji
zdravstvene njege, Virginija Henderson je predstavila četrnaest ljudski potreba koje
moraju biti zadovoljene da bi pojedinac mogao normalno funkcionirati, a kod
zadovoljenja tih potreba pomaže upravo medicinska sestra. Medicinska sestra
sudjeluje u pružanju skrbi pacijentu, ima stalni nadzor nad njegovim stanjem i često je
upravo ona ta koja prva prepozna trenutno prisutan ili potencijalni problem.
Razumijevanje individualnih potreba svakog pacijenta ključno je za razvoj učinkovitog
plana skrbi
Pomoć pacijentu pri uzimanju hrane i tekućine
No full textUnos hrane i tekućine ključni su za održavanje života i općeg zdravlja. Značaj konzumiranja hrane i pića nadilazi samo utaživanje gladi i žeđi već ima i ključnu ulogu u opskrbi tijela potrebnim hranjivim tvarima, energijom te hidratacijom za optimalno funkcioniranje. Adekvatna prehrana podupire procese ozdravljenja organizma, jača imunitet i pomaže u sprječavanju komplikacija tijekom bolesti ili oporavka od medicinskih zahvata. Odgovarajući i uravnoteženi unos hranjivih tvari i metabolizam osiguravaju nutrijente za normalne fiziološke funkcije ljudskog tijela. Uravnotežena ljudska prehrana temelji se na makronutrijentima (npr. esencijalnim masnim kiselinama, ugljikohidratima, esencijalnim aminokiselinama itd.), koji su glavni izvor energije, i mikronutrijentima (npr. vitaminima, esencijalnim mineralima itd.) koji su potrebni za gotovo svi razvojni i metabolički procesi. Loša prehrana dovodi do povećanog rizika od bolesti poput raka, dijabetesa i bolesti srca. Unatoč važnosti prehrane i unosa tekućine, mogu postojati različite prepreke koje sprječavaju pacijente u zadovoljenju energetskih i nutritivnih potrebe organizma. Te prepreke mogu uključivati medicinska stanja koja utječu na gutanje ili probavu, gubitak apetita zbog bolesti ili lijekova, kognitivna oštećenja, fizička ograničenja ili čak emocionalni stres koji utječe na spremnost pacijenta da jede ili pije. Medicinske sestre odgovorne su za procjenu nutritivnog statusa pacijenta, utvrđivanje svih prepreka odgovarajućem unosu hrane i tekućine, praćenje ravnoteže tekućine i prepoznavanje znakova pothranjenosti ili dehidracije. Medicinske sestre pomažu pacijentima tijekom obroka pružajući podršku pri hranjenju kada je to potrebno, osiguravajući pacijentima pristup odgovarajućem izboru hrane na temelju njihovih prehrambenih potreba. Također, uloga medicinske sestre je provođenje edukacije pacijenata o važnosti prehrane i unosa tekućine i pružanje smjernica o zdravim prehrambenim navikama