Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Određivanje teških metala u uzorcima hrane
No full textTeški metali, poput arsena, kadmija, kroma, olova i žive, su elementi s visokom
gustoćom i karakterističnim metalnim svojstvima, koji predstavljaju ozbiljan rizik za
okoliš i ljudsko zdravlje. Ova skupina elemenata uključuje prijelazne metale,
polumetale, lantanoide i aktinoide, od kojih su neki esencijalni mikronutrijenti za biljke
i životinje. Međutim, zbog njihove sposobnosti bioakumulacije i visoke toksičnosti čak
i pri niskim koncentracijama, izuzetno je važno učinkovito pratiti i određivati njihove
razine kako bi se osigurala sigurnost hrane i očuvala kvaliteta okoliša.
Teški metali prirodno se nalaze u Zemljinoj kori, ali njihova distribucija u okolišu
je značajno narušena ljudskim djelatnostima kao što su industrija, promet i
poljoprivreda. Prirodni izvori teških metala, poput vulkanske aktivnosti i erozije,
doprinose njihovoj prisutnosti, no antropogeni izvori, poput emisija iz industrijskih
postrojenja i otpadnih voda, znatno povećavaju njihovu pojavnost u ekosustavima.
Kao rezultat toga, ovi metali ulaze u ljudski organizam putem kontaminirane hrane,
vode i zraka. Biljke i životinje mogu akumulirati teške metale iz zagađenog tla i vode,
prenoseći ih dalje kroz prehrambeni lanac, što dodatno povećava rizik za ljudsko
zdravlje.
Jedna od najpoznatijih i najčešće korištenih analitičkih metoda za detekciju i
kvantifikaciju metala u hrani i drugim uzorcima je atomska apsorpcijska
spektrofotometrija (AAS). Ova metoda omogućava precizno mjerenje koncentracija
metala zahvaljujući svojoj visokoj osjetljivosti, selektivnosti i relativnoj jednostavnosti
primjene. AAS je posebno korisna u analizi metala zbog svoje sposobnosti da
identificira i kvantificira prisutnost širokog spektra metala u različitim uzorcima,
uključujući one iz okoliša, hrane i vode. Time AAS pruža ključne podatke potrebne za
procjenu rizika i zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša, što je od izuzetne važnosti u
modernom svijetu, gdje je onečišćenje teškim metalima sve veći problem
Zdravstvena njega pacijenta kod kojeg se primjenjuje radioterapija
No full textKarcinom, poznat pod nazivom i kao rak je ozbiiljna bolest koja predstavlja velik
javnozdravstveni problem diljem svijeta. Uzrokuje iznimno velik teret za pacijenta, njegovu
obitelj i zdravstveno osoblje. Može utjecati na bilo koji dio tijela i manifestirati se na razne
načine, a radi se o nekontroliranom rastu stanica. Radioterapija je ključna terapijska metoda
koja se koristi u liječenju različitih vrsta karcinoma. Zahvaljujući upotrebi visokoenergetskih
zraka ili drugih oblika ionizirajućeg zračenja, ova metoda ima cilj uništiti tumorske stanice i
sprječiti njihov daljnji rast i razvoj. Kao jedna od tri glavna modaliteta liječenja raka, uz
kirurgiju i kemoterapiju, radioterapija se koristi kao primarna terapija za neke vrste tumora ili
u kombinaciji s drugim metodama liječenja. Razlikujemo vanjsku i unutarnju radioterapiju koje
se izvode poštivajući četiri radiobiološka načela: popravak, redistribuciju, repopulaciju i
reoksigenaciju. Vanjski oblik zračenja naziva se teleterapija, prilikom koje se zračenje
usmjerava na tumor iz različitih kuteva, a izvor se nalazi izvan tijela pacijenta. Oblik terapije
gdje se izvori zračenja izravno unose u tijelo koje se liječi, omogućuje relativno visoku dozu
zračenja direktno na tumor i naziva se brahiterapija. Nuspojave radioterapije mogu biti
raznolike te ovise o mnogim faktorima, uključujući područje tijela koje se tretira, dozu
zračenja, trajanje terapije te invidualne karakteristike svakog pojedinca pa se s obzirom na to
mogu razlikovati od osobe do osobe. Medicinska sestra/tehničar zadužena je za nadzor
nuspojava prilikom terapije te pružanje edukacije o prevenciji te načinima ublažavanja
određenih simptoma. Osim navedenog, bitan djelokrug rada medicinske sestre/tehničara je u
samoj pripremi pacijenta za radioterapiju te pružanje emocionalne podrške i savjeta. Njihov
angažman i stručnost ključni su za osiguranje sigurnosti, udobnosti i uspješnosti liječenja
Sestrinska skrb za pacijenta prilikom snimanja polisomnografije
No full textPolisomnografija je dijagnostička metoda koja služi za dijagnosticiranje poremećaja
spavanja i poremećaja disanja u spavanju. Medicinska sestra ima veliku ulogu u istome. Prati
pacijente od samog početka sumnje na neki poremećaj spavanja, radi u specijaliziranom
laboratoriju za polisomnografiju te aktivno sudjeluje u kontrolnim praćenjima pacijenata sa
dokazanim poremećajem. Medicinska sestra sudjeluje u ambulantnoj ili hospitalnoj procjeni
kandidata za obavljanje pretrage. Bitno je prepoznati simptome i znakove poremećaja spavanja
kod pacijenata te liječniku ukazati na iste. Simptomi i znakovi poput pojačane dnevne
pospanosti, adipoziteta, hrkanja ili neki laboratorijski nalazi krvi (poput povećanog broja
eritrocita ili respiracijske insuficijencije u plinskoj analizi arterijske krvi) pomažu nam kod
procjene radi li se o teškom stupnju sindroma opstruktivne apneje u snu što zahtjeva prioritetniji
termin snimanja od redovnih termina. Snimanje polisomnografije od samog spajanja pacijenta
na uređaj, praćenje tijekom noći i očitavanje nalaza spavanja zahtijeva kvalitetnu edukaciju i
stalno učenje o istom. Kod dijagnosticiranog poremećaja disanja u spavanju kao što je
opstruktivna apneja u spavanju liječnik pacijentu propisuje kućni uređaj za apneju u spavanju
(CPAP, eng. „continuos positive air pressure“) ili uređaj za neinvazivnu mehaničku ventilaciju:
BPAP, eng. „Bilevel positive air pressure“ ili NIV, eng. „Non-Invasive ventilator“. Medicinska
sestra poznaje sve vrste uređaja, zna njihov način rada, po čemu se razlikuju i zna pravilno
rukovati sa njima. Vrlo dobro zna educirati pacijenta o načinu i važnosti liječenja. Opstruktivna
apneja u spavanju u današnje vrijeme je sve veći javnozdravstveni problem. Prema podacima
Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Republici Hrvatskoj više od milijun ljudi sada živi s
debljinom, to jest 2/3 odraslih. Stoga je potrebno na vrijeme prepoznati i reagirati na
najugroženije skupine
Intervencije medicinske sestre za dijete s intelektualnim poteškoćama
No full textIntelektualne teškoće ne definiraju bolest već ispodprosječno intelektualno funkcioniranje. Nastaju do 18. godine te se češće javljaju kod muškaraca. Uzroci intelektualnih teškoća dijele se na prenatalne, perinatalne i postnatalne. Kod većine je prisutna laka intelektualna teškoća, a postoje još i umjerena, teška i duboka. Kako bi zdravstvena njega bila što učinkovitija potrebno je primijeniti holistički pristup, uzeti anamnezu, definirati probleme i ciljeve te izabrati primjerene intervencije za rješavanje problema. Kroz ovaj rad obraditi će se samo neka, najčešća stanja koja su neposredan uzrok nastanku intelektualnih teškoća. Cerebralna paraliza je jedan od trajnih razvojnih poremećaja koji ograničavaju pokrete i položaj tijela, a mogu uzrokovati i invalidnost. Ona nastaje zbog oštećenja mozga, lezije ili anomalije, tijekom rane faze razvoja. Autizam označava razvojni poremećaj koji zahvaća gotovo sve psihičke funkcije i traje doživotno. Djeca s autizmom se izgledom ne razlikuju od ostale djece, ali slabije komuniciraju i emocionalno su hladniji. Njima je često potrebna pomoć druge osobe u obavljaju uobičajenih radnji. Kod neonatalnog oštećenja sluha dolazi do poremećaja perceptivnog i motoričkog sustava. Prisutno je kod 1 do 3 na 1000 rođene djece. Oštećenje može biti prisutno u bilo kojem dijelu uha. Navedena oštećenja se ne mogu liječiti, ali dijete može napredovati u skladu s vlastitim mogućnostima. Zato je važno da se dijagnoza otkrije na vrijeme. Od medicinske sestre se očekuje znanje, profesionalnost, empatija, strpljenje i kreativnost. S obzirom na djetetovo stanje, izrazito je važna komunikacija i odnos s roditeljima
Pretilost kod djece nižih razreda osnovne škole u gradu Požegi
No full textUvod: Pretilost je abnormalno ili prekomjerno nakupljanje potkožnog masnog tkiva koje predstavlja rizik za ljudsko zdravlje. Postoje brojni uzročnici pretilosti, a neki od njih su: genetsko nasljeđe, okolišni te psihološki i patološki čimbenici. Procjena stanja uhranjenosti vrši se na temelju izračunavanja indeksa tjelesne mase (ITM). Budući da se kod djece visina konstantno mijenja, indeks tjelesne mase potrebno je prikazati grafički, a zatim iščitati preko percentilnih krivulja te se na temelju toga svrstavaju u kategorije: pothranjenost, normalna tjelesna težina, preuhranjenost i pretilost. Pretilost na djecu ostavlja različite posljedice, poput dijabetesa tipa II ili pak bolesti kardiovaskularnog i lokomotornog sustava te razne psihosocijalne probleme. Osim dnevne fizičke aktivnosti, usađivanje dobrih prehrambenih navika jedan je od glavnih koraka u prevenciji razvitka pretilosti kod djece. Važan je unos hrane koja obogaćena ugljikohidratima djeci omogućuje rast i razvoj. Isto tako, važno im je ograničiti konzumaciju umjetnih šećera, a kao zamjenu uvesti zdravije slastice te voće i povrće.
Ciljevi: Utvrditi koliki je odnos djece s normalnom u odnosu na djecu s prekomjernom tjelesnom težinom te utvrditi čimbenike koji utječu na povećanje tjelesne težine u nižim razredima osnovnih škola u gradu Požegi.
Materijali i metode: Provedena je anonimna anketa koju su rješavali roditelji djece nižih razreda osnovnih škola u gradu Požegi. Sastojala se od 28 pitanja koji su rješavani preko online anketnog upitnika, a podatci su obrađeni u programu Excel paketa Microsoft office 365.
Rezultati: Anketu je riješilo ukupno 238 roditelja učenika osnovnih škola. Od ukupnog broja riješenih anketa, 132 se odnosilo na dječake, a 106 na djevojčice. Od ukupnog broja 33% djece je preuhranjeno ili pretilo. Nadalje, od 132 dječaka čiji su podatci prikupljeni, 49 ih je preuhranjeno ili pretilo, a od 106 djevojčica, ukupno je 31 preuhranjena ili pretila.
Zaključak: Pretilost postaje jedan od glavnih problema kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Nedovoljna tjelesna aktivnost, provođenje previše vremena pred različitim ekranima te prehrana uvelike utječu na pojavu pretilosti već u najranijoj dobi. Također, uočena je razlika između spolova, odnosno, dokazano je kako je više pretilih i preuhranjenih dječaka naspram djevojčica te kako značajan broj preuhranjene ili pretile djece ima barem jednog roditelja s istim problemom
Utjecaj migracija na pojavnost tuberkuloze
No full textTuberkuloza, imenom poznata i kao „sušica“ vodeći je uzrok smrti među svim zaraznim bolestima uz COVID-19 te godišnje umire preko milijun ljudi. Iako je u zadnjih deset godina uložen veliki trud kako bi se morbiditet i mortalitet smanjili te zaustavilo širenje bolesti, ona i dalje predstavlja značajnu prijetnju javnom zdravlju. Iako ima puno razloga širenja TBC, jedan od važnih razloga su migracije. Stanje latencije u kojoj bacil perzistira u organizmu desetljećima jedan je od najintrigantnijih fenomena povezanih s M. tuberculosis infekcijom.
U ovom radu razmatraju se epidemiologija, dijagnostika, prevencija i liječenje tuberkuloze s posebnim naglaskom na migracijama i utjecajem migracija na pojavnost tuberkuloze.
Klinička slika tuberkuloze uključuje simptome kao što su dugotrajni kašalj, noćno znojenje, bol u prsištu te iskašljavanje krvi. Najčešći oblik tuberkuloze je plućna tuberkuloza, ali tuberkuloza zahvaća i ostale organe. Dijagnostika aktivne TBC temelji se na kliničkom pregledu, radiografiji i mikrobiološkim testovima.
Liječenje obuhvaća terapiju antituberkuloznim lijekovima. Izazova kod liječenja ne nedostaje zbog tuberkuloze rezistentne na lijekove.
U 2022. godini, Europska Unija izdala je 34 milijuna prvih boravišnih dozvola što je veliko povećanje u odnosu na prošlu godinu. Migranti koji su migrirali u države Europske Unije čine značajan dio radne snage u sektorima gdje su kvaliteta života i radni uvjeti često nepovoljni. Povećanje migracija može dovesti do iznimnog povećanja broja zaraženih od tuberkuloze.
Ovaj rad naglašava potrebu za stalnim praćenjem epidemiološke situacije i prilagodbom javnozdravstvenih mjera kako bi se učinkovito spriječilo širenje tuberkuloze, pogotovo ono povezano s migracijama. Efektivna prevencija, kontrola i liječenje među migrantskom populacijom ključni su kod zaustavljanja širenja bolesti
Bol nakon kraniotomije kod pacijenata s tumorom mozga
No full textKraniotomija je kiruraki postupak koji omoguava izravan pristup mozgu uklanjanjem
dijela lubanje,
esto koriaten za lije
enje tumora mozga. Postoperativna bol je
esta i moe
utjecati na proces oporavka, stoga je u
inkovito upravljanje bolom klju
no za poboljaanje
kvalitete ivota pacijenata. Cilj ovog istraivanja je procijeniti intenzitet postoperativne boli i
u
inkovitost lije
enja boli kod pacijenata koji su podvrgnuti kraniotomiji zbog tumora mozga,
te istraiti povezanost izmeu intenziteta boli, vrste i lokacije tumora, i vrste te na
ina primjene
analgetika.
Istraivanje je provedeno na pacijentima starijima od 18 godina, koji su podvrgnuti
kraniotomiji zbog tumora mozga na Klinici za neurokirurgiju KBC Zagreb u periodu od 5.
velja
e do 8. svibnja 2024. Podaci su prikupljani putem standardiziranog upitnika tijekom
etiri
dana nakon operacije, uklju
ujui demografske podatke, informacije o tumoru i operaciji,
postoperativnoj boli te lije
enju boli. Statisti
ka obrada provedena je koriatenjem deskriptivnih
i inferencijalnih metoda s pragom zna
ajnosti od p<0.05.
Istraivanje je pokazalo gotovo uravnoteen omjer spolova meu pacijentima (51 %
muakaraca i 49 % ena), s veinom ispitanika (62 %) u dobi od 30 do 60 godina. Intenzitet boli
nakon kraniotomije smanjivao se tijekom
etiri dana postoperativnog praenja. Friedmanov test
pokazao je statisti
ki zna
ajnu razliku u intenzitetu boli izmeu drugog, treeg i
etvrtog dana
(p < 0,001).
Rezultati istraivanja pokazuju smanjenje prosje
ne jakosti postoperativne boli s
vremenom, potvrujui u
inkovitost lije
enja boli. Hipoteze H1 i H2, koje se odnose na utjecaj
vrste i lokacije tumora na intenzitet boli, nisu potvrene, dok su hipoteze H3 i H4, koje se
odnose na utjecaj vrste i na
ina primjene analgetika na u
inkovitost lije
enja, potvrene.
Individualizirani pristup u lije
enju postoperativne boli klju
an je za poboljaanje kvalitete
ivota pacijenata s tumorom mozga nakon kraniotomije
Dijaliza u jedinici intenzivnog liječenja i intervencije medicinske sestre
No full textDijaliza je vitalni postupak u jedinici intenzivnog lije
enja (JIL) koji se
esto
primjenjuje kod pacijenata u kriti
nom stanju kako bi se odrala ravnotea elektrolita i
teku ine te eliminirali toksini iz tijela. Medicinske sestre igraju klju
nu ulogu u provo enju
ovog postupka, pruaju i stru
nu njegu i nadzor kako bi osigurale sigurnost i dobrobit
pacijenata. Prije same dijalize, medicinska sestra provodi detaljnu procjenu pacijenta kako bi
utvrdila njegovo stanje i pripremila ga za postupak. To uklju
uje procjenu vitalnih
parametara, pristup venskom putu te utvr ivanje potencijalnih komplikacija ili
kontraindikacija za dijalizu. Nakon procjene, medicinska sestra je odgovorna za pripremu
opreme i potrebnih materijala za dijalizu. To uklju
uje pripremu dijalizatora, spojnica,
infuzijskih pumpi i drugih ure aja potrebnih za izvo enje postupka. Pravilna priprema
opreme klju
na je za u
inkovito i sigurno provo enje dijalize. Tijekom dijalize, medicinska
sestra paljivo nadzire pacijenta i dijalizator kako bi osigurala ispravno funkcioniranje ure aja
i izbjegla komplikacije. Ona prati vitalne znakove, razinu teku ine i elektrolita u tijelu te
reagira na promjene u stanju pacijenta. Osim klini
kih zadataka, medicinska sestra ima vanu
ulogu u komunikaciji s pacijentima i njihovim obiteljima tijekom dijalize. Medicinska sestra
im podraku, objaanjava postupak i odgovara na njihova pitanja i brige. Emocionalna podraka
medicinske sestre moe biti klju
na za osje aj sigurnosti i udobnosti pacijenata tijekom
dijalize. Nakon zavraetka dijalize, medicinska sestra prati i dokumentira vitalne parametre
pacijenta te biljei sve vane informacije o postupku. Ova dokumentacija klju
na je za
pra enje stanja pacijenta i pruanje kontinuirane skrbi. Kroz integraciju teorije i prakse, ovaj
rad prua dublji uvid u vanost uloge medicinske sestre u dijalizi u JIL-u te naglaaava klju
ne
komponente skrbi koje medicinska sestra prua kako bi osigurala kvalitetan i siguran
postupak dijalize za pacijente u kriti
nom stanju. Njihova stru
nost, brinost i predanost
klju
ni su za uspjeano provo enje dijalize i oporavak pacijenata u JIL-u
Fizioterapijski potupci nakono operativno zbrinutog puknuća prednje ukrižene sveze koljena kod profesionalnih nogometaša
No full textOzljede prednjeg križnog ligamenta (ACL) koljena predstavljaju učestali problem među
sportašima, posebice među profesionalnim nogometašima. Operativni zahvat, poput
rekonstrukcije ACL, često je potreban za optimalno liječenje. Nakon operacije, ključnu ulogu igra
postoperativna rehabilitacija, koja je vitalna za vraćanje pune funkcionalnosti koljena.
Fizioterapeuti su ključni članovi rehabilitacijskog tima, primjenjujući raznolike postupke kako bi
poboljšali pokretljivost, smanjili otekline te ojačali muskulaturu. Rehabilitacija je podijeljena na
preoperativnu i postoperativnu fazu, obuhvaćajući niz fizioterapijskih postupaka koji se
prilagođavaju individualnim potrebama pacijenta. Cilj preoperativne rehabilitacije je pripremiti
pacijenta za operaciju, dok postoperativna faza uključuje šest ključnih koraka prije povratka
sportu. Svaka faza je od suštinske važnosti kako bi se spriječile recidivi ozljeda ACL. Fizioterapeuti
koriste različite tehnike, vježbe i treninge tijekom rehabilitacije, pružajući stručnu podršku
pacijentima. Individualizirani pristup svakom pacijentu naglašava važnost personaliziranog plana
oporavka. Motivacija i podrška fizioterapeuta postaju ključne u dugotrajnom procesu
rehabilitacije, posebice kada se pacijent suočava s izazovima i gubitkom samopouzdanja. Uloga
fizioterapeuta nije samo stručna, već i emotivna, što doprinosi bržem, boljem i kvalitetnijem
oporavku nakon rekonstrukcije ACL
Zdravstvena njega bolesnika s traheostomom
No full textTraheotomija je kirurbki postupak pri kojemu se na traheji u ini otvor, traheostoma kroz
rez na podru ju vrata. Indikacije za traheotomiju mo~emo podijeliti na opstrukciju gornjeg
dibnog puta, ventilaciju plu a te elektivne zahvate. Do opstrukcije gornjeg dibnog puta mo~e
do i zbog: traume, infekcije, tumora, stranog tijela. Traheotomija mo~e biti perkutana (na
odijelima intenzivne medicine gdje su ugro~eni bolesnici), privremena (osiguranje dibnog puta
kod velike operacije vrata), trajna (naj eb i uzrok zlo udni tumor, uklanjanje grkljana),
dekanilman (traheostoma se spontano su~ava). U iznimno hitnim slu ajevima, izvodi se
konikotomija. Nakon bto se napravi rez na vratu, postavlja se trahealna kanila. Trahealna kanila
je zaobljena buplja cijev koja odr~ava prohodnost dibnog puta i mo~e biti plasti na, metalna ili
silikonska.
Skrb bolesnika s traheostomom uklju uje multidisciplinarni tim lije nike, medicinske
sestre, logopede i psihologe. Medicinska sestra ima zna ajnu ulogu u cijelom procesu,
zdravstvenoj njezi i rehabilitaciji bolesnika. Ima va~nu ulogu od preoperativne pripreme
bolesnika do poslijeoperativnog oporavka te boravka u bolnici. Edukacija bolesnika s kanilom,
higijena same kanile i traheostome, prepoznavanje komplikacija. Medicinska sestra educira i
informira obitelj te daje podrbku. Cilj zdravstvene njege bolesnika s traheostomom je
kontroliranje bolesnikova stanja, otklanajnje simptoma kako bi se bolesnik oporavio.
Klju n