Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Sestrinska skrb za osobe oboljele od psihotičnih poremećaja
No full textPsihotični poremećaji jedna su sfera mentalnih poremećaja. Manifestacije psihotičnih
poremećaja prikazuju se kao poremećaj ponašanja, razmišljanja te emocionalnog
funkcioniranja i često su praćeni deluzijama i halucinacijama. Navedeni simptomi mogu se
pojaviti i kod ljudi koji nemaju dijagnosticiran psihotični poremećaj, no vjeruje se da su
uglavnom vezani uz psihotične poremećaje.
Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika zahtijeva više od jednostavnih praktičnih
vještina. Medicinska sestra uključena je u poboljšanje duševnog zdravlja bolesnika. Pomaže
osobama da razviju zdravi način života, pruža im podršku u suočavanju sa stresom, može
poticati razvoj samopouzdanja bolesnika, te ima veliku ulogu u edukaciji o prevenciji
mentalnih poremećaja.
Medicinske sestre aktivno djeluju u procesu opširnog i sveobuhvatnog liječenja
psihijatrijskih bolesnika te pritom najveću ulogu ima odgovarajuća zdravstvena skrb čime se
pacijentima pomaže u nošenju s posljedicama mentalnih bolesti, te se postiže funkcioniranju
pojedinca u zajednici, ako potpuni oporavak nije moguć.
Svrha ovoga rada jest detaljno analizirati najučestalije psihotične poremećaje te
identificirati najčešće sestrinske dijagnoze i prikazati načine liječenja oboljelih. Glavna
sastavnica intervencija jest vrsta komunikacije koja se naziva terapijska komunikacija te
formiranje odnosa između pacijenta i medicinske sestre
Sindrom sagorijevanja kod medicinskih sestara u hitnoj medicinskoj službi
No full textSindrom sagorijevanja predstavlja stanje fizike, emocionalne i mentalne iscrpljenosti
uzrokovane dugotrajnim i intenzivnim stresom na radnom mjestu, a posebice je prisutan među
medicinskim sestrama u hitnoj medicinskoj slu~bi zbog visoke razine odgovornosti i izlo~enosti
stresnim situacijama.
Cilj: Identificirati prevalenciju i imbenike rizika sindroma sagorijevanja s naglaskom na
specifine uvjete rada u djelatnosti hitne medicine.
Metode: U istra~ivanju je sudjelovalo 77 medicinskih sestara i tehniara zaposlenih u KB
Dubrava i KBC Zagreb. Istra~ivanje se provelo koribtenjem strukturiranog upitnika za procjenu
razine sagorijevanja i dodatnih stavki za prikupljanje demografskih podataka, radnog
optereenja, međuljudskih odnosa na radu i pristupanja podrbci. Analiza dobivenih rezultata
provela se raunalnim programom IBM SPSS Statistics 23.
Rezultati: Nije pronađena statistiki znaajna povezanost između duljine radnog sta~a i razine
sindroma sagorijevanja (r = 0,09; p = 0,46). Pronađena je statistiki znaajna negativna
povezanost između razine sindroma sagorijevanja i percipirane podrbke od strane kolega i
nadređenih (r = -0,41; p < 0,01). Nije pronađena statistiki znaajna povezanost između dobi i
razine sindroma sagorijevanja medicinskih sestara na OHBP-u (r = -0,02; p = 0,87). Nije
pronađena statistiki znaajna razlika u razini sindroma sagorijevanja između medicinskih
sestara na OHBP-u ovisno o nainu rada (t = -0,45; df = 73; p = 0,66). Nije pronađena statistiki
znaajna razlika u razini sindroma sagorijevanja medicinskih sestara na OHBP-u između KBCa Zagreb i KB Dubrava (t = 0,47; df = 73; p = 0,64).
Zakljuak: Sindrom sagorijevanja je vrlo rasprostranjen među medicinskim sestrama i
tehniarima zaposlenim u hitnoj slu~bi. Kako sindrom izgaranja psihiki, ali i fiziki utjee na
organizam, va~no je na vrijeme prepoznati njegovo nastajanje prije nego bto ozbiljno nabteti
zdravlju i svakodnevnim aktivnostima osobe, te poka~e bilo kakve negativne posljedice na
kolege, pacijente i cjelokupnu organizaciju
Hitna stanja u psihijatriji
No full textHitna stanja su sva ona stanja koja zahtijevaju hitnu intervenciju medicinskog osoblja. U
njih se ubrajaju agitacija i agresija, akutne intoksikacije, psihotična stanja, alkoholni delirij,
suicidalnost i pokušaj suicida, apstinencijski sindrom i krizna životna stanja koja izazivaju
akutne probleme. Prvo se uzimaju pacijentovi podatci, anamneza i heteroanamneza. Na temelju
dobivenih podataka planiraju se intervencije. Medicinska sestra ili tehničar imaju svoju ulogu
na psihijatriji. Tijekom svog rada trebaju pratiti temeljna načela zdravstvene njege. Njihov se
posao dijeli na primjenu terapijske komunikacije te psihijatrijske i somatske farmakoterapije.
Moraju osigurati sigurnu, ugodnu i prikladnu okolinu pacijentu. Najveći se naglasak stavlja na
terapijsku komunikaciju koja treba biti prisutna tijekom cjelokupne obrade pacijenta. Ona kreće
dolaskom pacijenta u ambulantu i završava njegovim odlaskom iz hitne službe.
Kada pacijent dođe u hitnu službu na obradu, može ga se prisilno zadržati 24-72 sata. Sud
odlučuje o daljnjem boravku pacijenta u ustanovi. Pacijentovo ponašanje nekada može
eskalirati kao posljedica njegovog zdravstvenog stanja. Ukoliko pacijent iskazuje znakove
agresije, primjenjuju se deeskalacijske tehnike. Kada se pacijenta ne može umiriti, mogu se
primijeniti mjere fizičkog ograničavanja ili izdvajanja. Pacijenta se ograničava posebnim
remenima koje nazivamo humanim imobilizatorima ili zaštitnom košuljom. Zatim se
primjenjuje farmakoterapija za sedaciju i po potrebi izdvoji pacijenta u zasebnu zaštićenu
prostoriju. Cilj je zaštititi pacijenta i osoblje od mogućih ozljeda i umiriti pacijenta.
Medicinsko osoblje na psihijatriji mora posjedovati specifična znanja. Potrebno je prisustvovati
različitim edukacijama iz specifičnih segmenata psihijatrije kako bi se uspješno odradile sve
intervencije u stvarnom okruženju. Osoblje ima ulogu u liječenju i edukaciji pacijenata koji
dođu u hitnu ambulantu. Kvalitetan tim čini razliku kada je riječ o ishodu liječenja. Tim mora
biti dobro organiziran kako bi svatko znao svoju ulogu tijekom određenih intervencija. Mora
imati dobru komunikaciju, biti spretan, efektivan i brz tijekom obrade pacijenata. Svaki tim ima
svojeg lidera koji raspodjeljuje obaveze ostalim članovima
Zdravstvena edukacija budućih roditelja za porod i roditeljstvo
No full textTrudnoća je period u životu žene kada se zbivaju velike promjene. To je razdoblje
gdje se oba partnera pripremaju za ulogu roditelja. Osim fizičkih promjena koje
možemo vidjeti, prisutne su i psihološke promjene, zbog toga trudnoću i nazivamo
„drugo stanje“. Žena se devet mjeseci priprema za susret sa novom prinovom u obitelji.
Antenatalna zaštita kreće i prije same trudnoće nastavlja se tokom trudnoće, a nakon
poroda prelazi u postnatalnu skrb. Cilj prenatalne skrbi je pravilno educirati trudnicu
kako bi se što bolje pripremila na porod i ulogu majke nakon poroda. Savjetovati o
odlascima na redoviti pregled, prehrani i higijeni u trudnoći, te psihofizičkoj pripremi
za porod. Važno je da u procesu osim žene budu uključeni i njezin partner kao i obitelj.
Patronažna sestra od velike je važnosti u antenatalnoj i postnatalnoj skrbi. Patronažna
sestra djeluje na svim razinama prevencije kao član šireg tima zdravstvene zaštite.
Važna je međusobna suradnja. Skrb mora biti kontinuirana i provedena u cijelosti kako
bi se izbjegli mogući rizici za majku te kasnije i za dijete. Izabrani liječnik- ginekolog,
medicinska sestra i trudnica djeluju kao tim kako bi skrb bila pravilno omogućena.
Budući otac može značajno iskazati brigu o novorođenčetu, pružiti potporu ženi u
svakom pogledu da trudnoća prođe sa što manje stresa. Stvara se jaka emocionalna
veza između partnera koji su zajedno pohađali trudničke tečajeve i prisustvovali
samom porodu.
U radu je kroz antenatalnu, partalnu i postpartalnu skrb opisano planiranje
trudnoće. Opisana je prilagodba žene na trudnoću kao i sve promjene u organizmu
koje se zbivaju kroz sva tri tromjesečja. Navedena je uloga pravilne i zdrave prehrane,
konzumacije lijekova, tjelesne aktivnost, vježbe disanja te prisutnost oca na porodu. U
radu su opisane faze poroda i položaji u porodu. Spomenuta je postpartanlna skrb,
važnost dojenja te grupe za potporu dojenja, s naglaskom na uloge patronažne sestre
u edukciji budućih roditelja za porod i roditeljstv
Nuklearno-medicinsko utvrđivanje moždane smrti
No full text1 1. Sažetak U radu će bi琀椀 prikazano nuklearno medicinsko utvrđivanje moždane smr琀椀. Pojam moždane smr琀椀 označava ireverzibilni gubitak svih funkcija velikog i malog mozga te funkcije moždanog debla. Napredak medicine omogućio je transplantaciju organa moždano mrtvih osoba. Pomoću kriterija za utvrđivanje moždane smr琀椀 mogu se na vrijeme transplan琀椀ra琀椀 biološki funkcionalni organi te spasi琀椀 život drugog pacijenta. Utvrđivanje moždane smr琀椀 dijelimo u tri faze. Prvo dokazujemo oštećenje mozga koje mora bi琀椀 ireverzibilno, a uzrok oštećenja mozga utvrđen anamnezom, e琀椀ologijom te slikovnom pretragom mozga (kompjutorizirana tomogra昀椀ja). Potrebno je eliminira琀椀 reverzibilne uzroke koji mogu oponaša琀椀 moždanu smrt. Za琀椀m se obavlja klinički pregled u kojem se potvrđuju uzrok kome, izostanak svih re昀氀eksa moždanog debla te odsutnost spontanog disanja kod apneja testa. Kao dodatna potvrda vrše se i paraklinički testovi (digitalna subtrakcijska angiogra昀椀ja, kompjutorizirana tomografska angiogra昀椀ja, magnetna rezonantna angiogra昀椀ja, perfuzijska scin琀椀gra昀椀ja mozga te transkripcijska Doppler sonogra昀椀ja, evocirani moždani potencijali te elektroencefalogra昀椀ja). Radiološki tehnolog ima bitnu ulogu u 琀椀mu koji obavlja parakliničke testove. Istaknu琀椀 su prednos琀椀 i nedostatci nuklearne i radiološke dijagnos琀椀ke u dijagnos琀椀ciranju moždane smr琀椀. Izbor metode koja će bi琀椀 korištena ovisi o čimbenicima kao što su dostupnost, hitnost, stanje pacijenta i ins琀椀tucionalni protokoli. Uspoređena su dva paraklinička testa. Perfuzijska scin琀椀gra昀椀ja mozga u odnosu na kompjutoriziranu tomografsku angiogra昀椀ju nudi nekoliko prednos琀椀: funkcionalnu procjenu, veću osjetljivost u otkrivanju promjena, manju osjetljivost na artefakte, sposobnost izvođenja u zahtjevnim slučajevima, objek琀椀vno mjerenje protoka krvi. Bitno je napomenu琀椀 da i nuklearna dijagnoza i kompjutorizirana tomografska angiogra昀椀ja imaju svoje prednos琀椀 i ograničenja, a izbor između njih ovisi o čimbenicima kao što su ins琀椀tucionalni protokoli, dostupnost resursa, stanje pacijenta i klinička hitnost. U nekim slučajevima može bi琀椀 potrebna kombinacija modaliteta snimanja kako bi se sveobuhvatno potvrdila moždana smrt
Postupci zbrinjavanja bolesnika s politraumom
No full textPojam politrauma odnosi se na zbrinjavanje bolesnika koji istovremeno ima ozljede dviju
anatomskih regija, a jedna od njih ugrožava život. Politrauma sa sobom nosi niz znakova i
simptoma koje ugrožavaju život unesrećene osobe te s time predstavlja veliki izazov u
zbrinjavanju. Predstavlja kompleksan proces i potrebno je djelovati brzo, efikasno i timski.
Ozljede su šesti vodeći razlog smrtnosti u Hrvatskoj, a najčešće su to prometne nesreće. Slijede
ih padovi i samoubojstva. Mehanizam traume predstavlja odgovor organizma na stres potaknut
šokom, traumatskom destrukcijom tkiva i fizičkom i psihičkom percepcijom boli. Zbrinjavanje
bolesnika počinje na mjestu nesreće, a odvija se cijelo vrijeme tijekom transporta i po dolasku
u odgovarajuću ustanovu. Brza, kvalitetna komunikacija i efektivnost neki su od ključnih
čimbenika pri radu sa životno ugroženim bolesnikom. Pri pristupanju unesrećenom, potrebno
je procijeniti je li okolina sigurna, primarno sigurna za sve članove tima i bolesnika. Pristupu i
zbrinjavanju unesrećene osobe pomažu algoritmi zbrinjavanja koji omogućuju spremnije i brže
rezultate liječenja, a smanjuju mogućnost pogrešaka. Uz algoritme, veliku pomoć pružaju
ljestvice za procjenu težine ozljede. Dijele se na anatomske, fiziološke i kombinirane. Rezultati
se izražavaju brojkama, pomažu pri objektivnijoj procjeni i pomažu pri odluci kod trijaže.
Najpoznatija je Abbreviated Injury Ljestvica koja je prikazana bodovima od 1 do 6. Prema toj
ljestvici, dobije se izračun Injury Severity Score ljestvice koja višestruke ozljede svrstava u šest
regija. Bolesniku se pristupa prema ABCDE pristupu kako bi se procijenila hitnost i prisutnost
životno ugrožavajućih ozljeda. Medicinska sestra mora imati širok opus znanja te poznavati
algoritme zbrinjavanja bolesnika kako bi se prilikom dolaska na mjesto nesreće, čim prije
zbrinula ozlijeđena osoba. Na mjestu nesreće, bolesnik ne bi smio biti duže od 10 minuta. To
zbrinjavanje naziva se „Platinastih 10 minuta“. Sve se to događa u okviru „Zlatnog sata“, to jest
u 60 minuta u kojih bi životno ugrožena osoba trebala biti transportirana do bolnice
Najčešće bolničke infekcije: uloga medicinske sestre u prevenciji
No full textBolničke infekcije predstavljaju značajan javnozdravstveni problem koji može imati
ozbiljne posljedice na zdravlje pacijenata unutar zdravstvenih ustanova. Medicinske sestre imaju
ključnu ulogu u prevenciji i upravljanju ovim infekcijama, što je esencijalno za održavanje visokih
standarda sigurnosti i kvalitete zdravstvene skrbi. Najčešće bolničke infekcije uključuju infekcije
urinarnog trakta, respiratorne infekcije, kirurške infekcije, te infekcije gastrointestinalnog trakta.
Infekcije mogu biti izazvane različitim patogenima, uključujući bakterije, viruse i gljive, od kojih
su neki sposobni razviti otpornost na antibiotike, što otežava liječenje. Medicinske sestre su na
prvoj liniji obrane protiv širenja ovih infekcija. Njihova svakodnevna odgovornost uključuje
pridržavanje higijenskih protokola, kao što su pravilno pranje ruku, korištenje zaštitne opreme,
poštivanje mjera izolacije, te sterilizacija medicinskih instrumenata. Medicinske sestre su također
zadužene za edukaciju pacijenata o važnosti osobne higijene i pridržavanju preventivnih mjera
unutar bolnice. Jedan od ključnih aspekata uloge medicinske sestre je rano prepoznavanje
simptoma infekcija. Brza identifikacija i dijagnoza omogućuju pravovremenu intervenciju, što je
važno za sprječavanje širenja infekcija. Medicinske sestre moraju biti iznimno oprezne u praćenju
znakova infekcije među pacijentima, posebno onima koji su na intenzivnoj njezi ili imaju oslabljen
imunološki sustav. Upravljanje bolničkim infekcijama uključuje multidisciplinarni pristup, gdje
medicinske sestre surađuju s liječnicima, mikrobiolozima i epidemiolozima. Zajedničkim
naporima, timovi mogu razviti i implementirati protokole koji su specifično dizajnirani da
adresiraju i minimiziraju rizike od infekcija u bolničkom okruženju. Kontinuirano obrazovanje i
usavršavanje su od vitalne važnosti za medicinske sestre, omogućujući im da ostanu informirane o
najnovijim metodama, tehnologijama i smjernicama za kontrolu infekcija. Redoviti treninzi,
radionice i profesionalni razvoj pomažu medicinskim sestrama da poboljšaju svoje vještine i
efikasno reagiraju na izazove povezane s bolničkim infekcijama. Neprestani rad, stručnost i
predanost medicinskih sestara ključni su za osiguranje sigurnosti i dobrobiti pacijenata u bolnicama
širom svijeta. S obzirom na složenost i ozbiljnost bolničkih infekcija, jasno je da bez njihovog
aktivnog angažmana i profesionalnog pristupa, kontrola ovih infekcija ne bi bila moguća. Stoga je
esencijalno kontinuirano podržavati i cijeniti njihovu ulogu u očuvanju javnog zdravlj
Uloga i funkcija fascije u fizioterapiji
No full textOvaj pregledni rad bavi se proučavanjem i opisivanjem fascije u ljudskom u tijelu i
kakvu ulogu fizioterapija kao znanost i profesija ima u liječenju fascije. Fascija je složeno
vezivno tkivo koje obavija, povezuje i podržava mišiće, kosti, živce i organe u tijelu. Sastoji se
od nekoliko slojeva: površne fascije, koja se nalazi neposredno ispod kože i omogućuje
slobodno klizanje između kože i dubljih struktura; duboke fascije, koja obavija mišiće,
zglobove i organe, te slojeva unutar mišića poput epimizija, perimizija i endomizija, koji
omogućuju organizaciju mišićnih vlakana i prijenos sila. Fascija stvara jedinstvenu mrežu koja
doprinosi funkcionalnoj integraciji cijelog tijela. Time se osigurava fluidnost i učinkovitost
pokreta, a fascija također doprinosi posturalnoj stabilnosti i smanjuje stres na zglobovima
tijekom fizičkih aktivnosti. Poremećaji fascije, poput fibromijalgije, sindroma kronične boli i
drugih disfunkcija, mogu značajno utjecati na funkciju i zdravlje mišićno-koštanog sustava.
Fizioterapija igra ključnu ulogu u liječenju ovih poremećaja kroz specijalizirane tehnike koje
pomažu u ublažavanju boli, poboljšanju pokretljivosti i rehabilitaciji, prilagođavajući terapijske
pristupe na temelju individualnih potreba pacijenata. Fizioterapijske tehnike za liječenje
poremećaja fascije uključuju različite pristupe, kao što su terapijske vježbe za poboljšanje
fleksibilnosti, snage i stabilnosti fascije; masažu koja cilja na smanjenje napetosti i poboljšanje
cirkulacije; suha igla koja koristi tanke igle za oslobađanje napetosti i bolnih točaka; i
Instrumentalno Asistirana Miofascijalna Terapija (IASTM), koja koristi specijalizirane
instrumente za razbijanje fascijalnih adhezija i poboljšanje funkcionalnosti. Svaka od ovih
tehnika nudi specifične prednosti u smanjenju boli, poboljšanju pokretljivosti i ubrzavanju
procesa oporavka. Integracija različitih terapijskih tehnika u rehabilitacijske programe
omogućava holistički pristup liječenju, kombinirajući različite modalitete za postizanje
optimalnih rezultata. Personalizirani pristupi i kombinacija tehnika pomažu u ciljanju
specifičnih problema i poboljšanju cjelokupne funkcionalnosti pacijenata, doprinoseći tako
njihovom oporavku i prevenciji budućih ozljeda. Najnovija istraživanja i tehnološki napredak,
uključujući ultrazvuk, magnetsku rezonanciju (MR) i elastografiju, omogućuju detaljnije
proučavanje fascije. Ove tehnologije pružaju vrijedne uvide u strukturu i funkciju fascije,
omogućavajući precizniju dijagnozu i učinkovitije tretmane. Razvoj novih tehnika i tehnologija
doprinosi unapređenju kliničkih praksi i rezultata liječenja, pomažući fizioterapeutima da bolje
razumiju fascijalne poremećaje i prilagode terapijske pristupe za optimalne rezultate
Sustav kvalitete u transplantaciji bubrega
No full textTransplantacija bubrega je kirurški postupak kojim se kod bolesnika mijenja bolesni bubreg zdravim, dobivenim od živog ili preminulog donora. Glavna indikacija za transplantaciju bubrega je terminalni stadij zatajenja bubrega. Kontraindikacije za transplantaciju uključuju opsežne infekcije, nepopravljiva oštećenja srca, pluća, ovisnost o alkoholu, drogi ili drugim supstancama, teške duševne bolesti koje bolesniku onemogućavaju shvaćanje uzimanja imunosupresivne terapije. Sustav kvalitete u transplantaciji bubrega obuhvaća brojne dokumente, započinje već prilikom stavljanja bolesnika na listu čekanja, a praćenje se nastavlja nakon same transplantacije i za bolesnike je doživotno. U sustavu kvalitete važnu ulogu ima i praćenje indikatora kvalitete kojima se omogućuje transparentnost, ali i smanjuje prostor za pogreške. Uz indikatore kvalitete, zakoni koje donosi Ministarstvo zdravstva uvelike i kontinuirano doprinosi samoj kvaliteti rada. Kako transplantacijski tim čini veći broj zdravstvenih radnika, njihove uloge su raspoređene tako da svatko na svoj način pridonosi samoj transplantaciji, a kasnije i oporavku bolesnika
Zdravstvena njega oboljelih od arterijske hipertenzije
No full textArterijska hipertenzija je vodei globalni javnozdravstveni problem. Povibeni
krvni tlak ima jedna treina odrasle populacije. Sukladno analizi Svjetske zdravstvene
organizacije 1,28 milijardi odraslih osoba u dobi od 30-79 godina na svjetskoj razini
ima hipertenziju. Hipertenzija je glavni imbenik za nastanak drugih bolesti te uzrok
18% smrti na svjetskoj razini. Arterijsku hipertenziju je važno na vrijeme otkriti kako bi
se odredio nain lijeenja te sprijeio daljnji razvoj bolesti. Optimalna vrijednost
krvnog tlaka iznosi 120/80 mmHg, a dijagnoza hipertenzije se postavlja kada se
vrijednosti krvnog tlaka mjere iznad 140/90 mmHg u mirovanju, kroz neko vrijeme.
Sestrinskom anamnezom, fizikalnim pregledom, kontrolom i mjerenjem arterijskog
krvnog tlaka možemo ustanoviti uzrok hipertenzije i sprijeiti komplikacije bolesti.
Stalne kontrole tlaka kod pacijenata sa visokim tlakom smanjuju rizik od komplikacija
i omoguavaju bolji uvid u stanje pacijenta. Prevencija bolesti te kontinuirana
edukacija medicinskog osoblja i pacijenata znatno utjee na tijek i cilj lijeenja.
Lijeenje arterijske hipertenzije obuhvaa nekoliko pristupa, ukljuujui promjene u
nainu života i medicinsku terapiju. Lijeenje se provodi doživotno kombinacijom
lijeka. U ovom radu opisane su aktivnosti medicinske sestre koje se provode u svrhu
edukacije pacijenata oboljelih od povibenog krvnog tlaka te postupci provođenja
zdravstvene njege u cilju prevencije komplikacija te najebe sestrinske dijagnoze.
Opisani su također i uestalost bolesti, imbenici rizika, simptomi i komplikacije
arterijske hipertenzije. Medicinska sestra treba imati birok spektar znanja i vjebtina
kako bi adekvatno i profesionalno znala reagirati u svakoj situaciji s obzirom na veliku
odgovornost koju nose postupci i donesene odluke. Bilo da se radi o prevenciji i
edukaciji pacijenta ili s pacijentom iji je život ugrožen radi nekontrolirane arterijske
hipertenzije. Također kljuno je da pacijent bude svjestan svoje bolesti i da korigira
lobe navike u nainu života, uz pravilno uzimanje terapije.
Cilj ovog rada je istaknuti važnost sestrinskih intervencija kod pacijenata sa
nereguliranom arterijskom hipertenzijom kako bi se postigla bto bolja kontrola bolesti