Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Transferi i pozicioniranje bolesnika
No full textTransferi se definiraju kao premještanje pacijenta s jedne ravne površine na drugu, i često ih provode zdravstveni djelatnici. Vrste bolničkih transfera uključuju transfer od krevet do nosila, od kreveta do invalidskih kolica, invalidskih kolica do stolice, invalidskih kolica do toaleta i obrnuto. Pozicioniranje je važno u širokom opsegu zdravstvene djelatnosti, a ponajviše u intenzivnoj skrbi pacijenta i respiratornoj fizioterapiji kako bi se maksimiziralo disanje i potaknulo izbacivanje sekreta iz pluća. Osim u navedenim, koristi se i u pedijatriji, majke se uči baby handlingu, a u slučajevima deformacija glave, pozicioniranje je nužno konstantno provoditi. Transferi su izrazito česti u fizioterapiji stoga su fizioterapeuti u riziku od nastanka ozljeda povezanih s radnim mjestom. Najčešće se radi o mišićno-koštanim ozljedama koje utječu na njihovo zdravlje, ali i kvalitetu rada. Kako bi se umanjili negativni učinci, nužno je educirati osoblje o ispravnom provođenju transfera. Osim dovoljne edukacije, u novije vrijeme moguće je koristiti pomoćne uređaje i sustave za transfere. Noviji, robotski sustavi nisu svima dostupni i još je potrebno provesti studija o njihovoj učinkovitosti, ali za sad se za olakšavanje posla fizioterapeuta preporučuje korištenje sustava transfera kroz stropne sustave gdje je rizik od ozljede fizioterapeuta minimalan. U literaturi je uočen nedostatak cjelovitih i specifičnih uputa za provođenje pozicioniranja i izvođenje transfera. Osim toga, studije su pokazale da fizioterapeuti koji su izloženi ozljedama vezanim uz radno mjesto pokazuju sklonost smanjenju kvalitete rada i kraćeg provođenja terapije koju provode nad pacijentima. Uzimajući u obzir radni vijek, zaključuje se da je ulaganje u asistivnu tehnologiju i zaštita fizioterapeuta na radu povoljno utječe na pacijente
Postupci održavanja života u izvanbolničkim uvjetima
No full textKoronarna bolest je vodeći uzrok smrti u našim zemljama. Danas je poznato da je sustavna bolest kardiovaskularnog sustava daleko uznapredovala do vremena kad se klinički manifestira. Prvi znakovi formiranja ateroma mogu se pojaviti u adolescenciji. Kako bolest napreduje, ateromi mogu zahvatiti lumen koronarne arterije, uzrokujući stenozu koja ograničava protok. U ovoj fazi, pacijenti mogu razviti ishemiju u odsutnosti infarkta, često uz napor ili stres. Ishemija zauzvrat može dovesti do aritmija, osobito polimorfne ventrikulske fibrilacije (VF) i ventrikulske tahikardije (VF). Izvanbolnički srčani zastoj značajan je uzrok smrti diljem svijeta. Trenutni početak kardiopulmonalne reanimacije (KPR) od strane promatrača povećava vjerojatnost smislen neurološki oporavak. Većini srčanih zastoja svjedoči netko tko bi mogao pokrenuti ovu intervenciju koja spašava život, no stope KPR-a kod promatrača u mnogim su sustavima razočaravajuće niske. Ključni izazov je to što promatrači mogu biti neobučeni ili im je neugodno izvoditi KPR bez pomoći. KPR uz pomoć dispečera sustav je u kojem dispečeri daju upute za KPR hitnim pozivima preko telefona. Cilj ovog pristupa je povećati učinkovitost spašavanja života. Slučaj za pružanje brze i učinkovite reanimacije na mjestu hitnog slučaja je neodgodiv, a u uvjetima izvan bolnice veliku ulogu ima slučajni prolaznik i/ili tim hitne medicinske pomoći
Emocionalna samoregulacija i ponašanje kod djece
No full textTema završnog rada je emocionalna samoregulacija i ponašanje kod djece. Emocionalna samoregulacija i ponašanje kod djece su važni dijelovi djetetova razvoja. Emocionalna samoregulacija odnosi se na sposobnost djeteta da prepozna, razumije i kontrolira svoje emocije. Ponašanje se odnosi na način na koji dijete djeluje ili reagira na određene situacije. Kroz razvijenu emocionalnu regulaciju, dijete se može bolje nositi sa stresom, frustracijom i razočaranjem, što pozitivno utječe na njegovo ponašanje. Ponašanje djeteta, s druge strane, odražava način na koji dijete reagira na različite situacije i interakcije s drugima. Roditeljska podrška, učenje emocionalne pismenosti, razvijanje socijalnih vještina i kvaliteta okruženja igraju važnu ulogu u razvoju emocionalne regulacije i oblikovanju pozitivnog ponašanja kod djece. Važno je osigurati da djeca razvijaju zdravu emocionalnu regulaciju kako bi mogla izražavati i upravljati svojim emocijama na način koji podržava njihov rast, razvoj i odnose s drugima. U sklopu završnog rada je opisana emocionalna samoregulacija kod djece, senzorna integracija i njezina uloga u emocionalnoj regulaciji kod djece te su prikazani terapijski pristupi i intervencije za senzornu integraciju i emocionalnu regulaciju kod djece
Uloga medicinske sestre u postupcima medicinski pomognute oplodnje
No full textMedicinska sestra je nezamjenjivi lan tima u MPO postupku, pru~ajui ne samo tehniku
podrbku, ve i emocionalnu podrbku, edukaciju, koordinaciju skrbi i sustavno praenje
pacijenata kako bi se osiguralo da postupak bude bto sigurniji, uinkovitiji i manje stresan za
pacijente. Njezine uloge ukljuuju pru~anje podrbke i suosjeanja, educiranje pacijenata,
pru~anje tehnike pomoi tijekom razliitih faza postupka, koordinaciju skrbi i komunikaciju
unutar medicinskog tima te praenje i dokumentiranje napretka pacijenata. Sve te uloge
doprinose osjeaju sigurnosti, podrbke i pa~nje koje pacijenti dobivaju tijekom ovog va~nog i
esto izazovnog proces
Biomarkeri u sarkopeniji
No full textSAŽETAK Ovaj rad analizira biomarkere kao potencijalne prediktore sarkopenije, sindroma karakteriziranog progresivnim gubitkom mišićne mase i snage, koji se često povezuje sa starenjem. Sarkopenija značajno utječe na kvalitetu života starijih osoba, povećavajući rizik od padova, fraktura i gubitka funkcionalne autonomije, što često rezul琀椀ra smanjenom mobilnošću, hospitalizacijama i povećanim rizikom od smrtnos琀椀. Pregled literature obuhva琀椀o je različite biomarkere, uključujući hormonalne, upalne i metaboličke pokazatelje, koji mogu pruži琀椀 rane naznake razvoja sarkopenije i omogući琀椀 njenu pravovremenu dijagnozu. Iden琀椀昀椀cirani su ključni biomarkeri, kao što su inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1), interleukin- 6 (IL-6), C-reak琀椀vni protein (CRP), HbA1c, C-terminalni fragment agrina (CAF) i katalaza, koji igraju značajnu ulogu u patogenezi i progresiji sarkopenije. Utvrđeno je da ovi biomarkeri ne samo da pomažu u iden琀椀昀椀kaciji i praćenju sarkopenije, već također pokazuju značajne povezanos琀椀 između sarkopenije i drugih boles琀椀, kao što su kronična upalna stanja, metabolički poremećaji, dijabetes, kronično zatajenje srca i osteoporoza. Rezulta琀椀 sugeriraju da ovi biomarkeri mogu posluži琀椀 kao vrijedni ala琀椀 za ranu dijagnozu, praćenje progresije boles琀椀 te omogući琀椀 pravovremene i ciljane terapijske intervencije, kao što su prilagodba prehrane, tjelovježba, ili primjena speci昀椀čnih lijekova usmjerenih na protuupalne procese ili poboljšanje mišićne funkcije. Među琀椀m, daljnja istraživanja su potrebna kako bi se standardizirali protokoli za mjerenje biomarkera i potvrdila njihova učinkovitost u različi琀椀m populacijama i kliničkim uvje琀椀ma. Time je istaknuta ključna uloga biomarkera u prepoznavanju povezanos琀椀 između sarkopenije i drugih zdravstvenih stanja, što može značajno unaprijedi琀椀 pristupe prevenciji i liječenju ove kompleksne boles琀椀
Nasljedni rak dojke i ovarija
No full textU Republici Hrvatskoj rak dojke je drugi najčešći uzrok smrti u žena, a rak ovarija peti. Iako većina tumora dojke/ovarija nastaje sporadično, ne nasljedno, to nikako ne umanjuje važnost poznavanja mogućih rizika za razvoj ovih zloćudnih bolesti. Globalno rak dojke i/ili jajnika jedni su od najčešće dijagnosticiranih malignih tumora u žena. Čimbenik koji se smatra najvećim rizikom za razvoj raka dojke je dob žene, no taj rizik dodatno raste ukoliko žena nosi mutaciju na jednom ili oba BRCA gena. Geni BRCA (engl. breast cancer ) svojstveni su svim ljudima te čine dio normalne genetske strukture. To su tumor supresorski geni koji održavaju integritet genoma te nastoje popraviti oštećenja nastala na DNA. Kada ove gene inaktivira točkasta mutacija, delecija ili gubitak ekspresije oni postaju patogeni te mogu pridonijeti povećanju rizika za razvoj nasljednog karcinoma dojke. Kod žena koje naslijede mutaciju jednog ili oba BRCA gena, postoji veći rizik za nastanak nasljednog karcinoma dojke i/ili ovarija. Dokazano je da osobe koje naslijede patogenu varijantu BRCA gena češće razvijaju rak dojke u mlađoj dobi. Varijante u genima BRCA nasljeđuju se autosomno dominantno. Prvi korak kod sumnje na BRCA mutaciju je liječničko odnosno genetičko savjetovanje, a zatim testiranje na nasljedni rak dojke – BRCA1 i BRCA2 genskim testom. Molekularno testiranje genetskih i genomskih varijacija postalo je bitna komponenta liječenja raka dojke. Pacijentice s obiteljskom poviješću raka dojke i/ili ovarija, bilateralnim karcinomima dojke ili ranijim oblicima raka dojke zahtijevaju genetsko testiranje kako bi se utvrdila prisutnost nasljednog sindroma raka. Nakon postavljene dijagnoze raka dojke ili jajnika, potrebno je provesti precizno određivanje stadija bolesti koje zatim ima ključnu ulogu u daljnjem planiranju liječenja i određivanju optimalne terapije. Patogena varijanta u genu BRCA1 povezana s rakom dojke pokazuje agresivnija kliničko patološka obilježja u usporedbi s patogenom varijantom u genu BRCA2. Liječenje nasljednog karcinoma dojke i/ili ovarija slično je liječenju BRCA-negativnog raka dojke i/ili ovarija te uglavnom uključuje operaciju, radioterapiju i kemoterapiju
Fizioterapijski pristupi kod problema inkontinencije kod neuroloških bolesnika
No full textInkontinencija se dijeli na urinarnu i fekalnu, a definira se kao gubitak kontrole nad mjehurom ili crijevima što dovodi do nenamjernog ispuštanje urina ili izmeta. Može značajno utjecati na kvalitetu života osobe, uzrokujući fizičku nelagodu, neugodu i društvenu izolaciju. Inkontinencija može biti uzrokovana nizom čimbenika, uključujući starenje, porođaj, trudnoću ili medicinska stanja poput dijabetesa i problema s prostatom. Neurološka stanja poput ozljeda leđne moždine, moždanog udara i multiple skleroze također mogu dovesti do inkontinencije jer mogu poremetiti normalno funkcioniranje živaca koji kontroliraju rad mjehura i crijeva. Ozbiljnost i vrsta inkontinencije ovisi o opsegu, trajanju i lokaciji neurološke bolesti. Mogućnosti liječenja inkontinencije ovise o njezinom uzroku i težini i mogu uključivati promjene načina života, farmakološko liječenje, fizioterapiju ili kirurške zahvate. Rana intervencija i individualizirani planovi terapije mogu pomoći u upravljanju simptomima i poboljšati kvalitetu života pacijenata. Fizioterapija se bavi jedinstvenim potrebama i izazovima neuroloških pacijenata. Fizioterapeuti nastoje prilagoditi planove terapije i surađivati s drugim medicinskim stručnjacima u multidisciplinarnim timovima kako bi postigli najbolje rezultate i poboljšali kvalitetu života pacijenata. Pravilna kontrola mišića dna zdjelice ključna je u prevenciji inkontinencije. Redovito vježbanje može ojačati te mišiće, održavajući njihovu funkciju i podupirući kontrolu mokrenja. Fizioterapijski proces uključuje početnu procjenu, izradu plana terapije s postavljanjem ciljeva, provedbu ciljanih intervencija i edukaciju pacijenata. Glavni ciljevi fizioterapije su smanjiti ili eliminirati simptome inkontinencije, pomoći pacijentima da se uključe u svakodnevne aktivnosti bez nelagode ili srama te potaknuti njihovo samopouzdanj
Humor na radnom mjestu i optimizam zdravstvenih djelatnika
No full textHumor ima višestruke uloge u našim životima. Situacije u kojima je uključen humor povezane su s nekom vrstom osmijeha ili smijanja, a u prirodi ljudi je da nas socijalno više privlače pojedinci koji su nas u stanju zabaviti. Smisao za humor i duhovitost također može održavati komunikacijske i socijalne vještine te osobe. Svrha ovog rada bila je ustanoviti kako se koristi humor na radnom mjestu i procijeniti razinu optimizma djelatnika s obzirom na mjesto rada, dob i godine staža. Bavili smo se i odnosom humora i zadovoljstva poslom među djelatnicima te smo istražili razinu optimizma na radnom mjestu u odnosu na podršku nadređenih u korištenju humora. U istraživanju je sudjelovalo 133 sudionika koji su ispitani putem anonimne ankete podijeljene na bolničkim odjelima sisačke opće bolnice. 105 sudionika je ženskog spola, a 18 muškog spola. Koristili smo Upitnik o humoru na radnom mjestu (HCQ, engl. Humor Climate Questionnaire) iz 2014. godine autora Cann, Watson i Bridgewater, koji sadrži 20 čestica, te Skalu optimizma-pesimizma (O-P skalu iz 1999. godine autora Zvjezdana Penezića). Rezultati pokazuju da među djelatnicima prevladava optimizam, pozitivan humor te da postoji značajna razlika između ambulanti, odjela i JIL-a, te među starijim i mlađim djelatnicima. Pokazalo se kako su djelatnici u ambulantama, starije dobi u odnosu na prosjek dobi na odjelima i JIL, te s više staža, pozitivnijeg stava prema radnom mjestu uz bolju podršku nadređenih. Koriste više humora u svakodnevnom radu što i pridonosi boljem ozračju
Zbrinjavanje bolesnika s politraumom
No full textPolitraume su ozljede koje zahva aju najmanje dva razli ita organa ili organska sustava, dok multipla trauma uklju uje ozljede unutar istog sustava na vibe mjesta. Naj eb e su to ozljede opasne po ~ivot, poput onih nastalih u prometnim nesre ama ili padovima s visine. Lije enje pacijenata s politraumom zapo inje primarnim pregledom, pri emu je najva~nija ABCDE procjena. Dijagnostika u hitnom prijemu zapo inje tek nakon stabilizacije respiratornog i hemodinamskog statusa pacijenta. Klju nu ulogu u zbrinjavanju pacijenata s politraumom imaju medicinske sestre. U procjeni je va~no odrediti vrstu ozljede i zahva enost organa, uz pobtovanje smjernica prilikom hitnog postupanja. Mogu e su ozljede glave i mozga, prsnog koba, kralje~nice, abdomena te ekstremiteta, a svaka od njih mo~e dovesti do boka. Za procjenu ozbiljnosti ozljeda koristi se ISS skala, dok se za inicijalni pregled koristi ITLS algoritam. Nakon obrade pacijenta u hitnom prijemu, lije enje se nastavlja u jedinici intenzivnog lije enja ili na kirurgiji. Politrauma predstavlja kompleksno medicinsko stanje koje zahtijeva brz, u inkovit i koordiniran pristup. Multidisciplinarni tim stru njaka treba biti spreman na hitnu procjenu i intervenciju kako bi se pove ale banse za pre~ivljavanje i smanjile dugoro ne posljedice ozljeda. Edukacija i stalno usavrbavanje medicinskog osoblja, uz primjenu standardiziranih protokola i smjernica, klju ni su elementi uspjebnog zbrinjavanja pacijenata s politraumom. Tijekom svojega formalnoga obrazovanja medicinske sestre stje u temeljne kompetencije zbrinjavanja politraumatiziranog pacijenta, dok je također va~no cjelo~ivotno neformalno obrazovanje i stalno stru no usavrbavanje u specijalisti kim temama i osobito pohađanje posebno osmibljenih te ajeva za zbrinjavanje vitalno ugro~enih te vibestruko ozlijeđenih osoba u izvanbolni kim ali i bolni kim okolnostima
Učinkovitost Vojta terapije u rehabilitaciji djece s cerebralnom paralizom
No full textCerebralna paraliza predstavlja skupinu motoričkih poremećaja koji nastaju zbog
oštećenja mozga u ranoj fazi razvoja. Patogeneza cerebralne paralize je složena, a
klinička slika varira, stoga je važno uspostaviti dobru osnovu i pravilan pristup kako bismo
mogli prepoznati koje motoričke poteškoće su povezane s istom patogenezom.
Poremećaji držanja i kretanja zahtijevaju kompleksne i često dugotrajne terapijske
postupke, posebno kada su uzrokovani oštećenjima mozga. Rana intervencija kod djece
s cerebralnom paralizom ključna je za postizanje najboljih rezultata. U najranijim fazama,
poremećaji kretanja mogu se uspješno tretirati Vojta terapijom. Vojta princip je razvio
neurolog Vaclav Vojta između 1950. i 1970. godine. Promatrajući djecu s cerebralnom
paralizom, profesor Vojta primijetio je da reagiraju na određene položaje tijela i specifične
pokrete trupa i ekstremiteta. Ti pokreti, koje je moguće ponovno izazvati, nisu bili svjesni
i sadržavali su sastavne dijelove naprednih pokreta. Eksperimentalni rezultati pokazali su
da su sudionici, iako nesvjesni svojih radnji, uspjeli reproducirati određene pokrete. Ti
pokreti, koji su se mogli ponoviti nisu bili svjesno izvedeni, ali su sadržavali osnovne
elemente složenijih pokreta. Na taj način, istraživanja su otkrila da su ovi nesvjesni
pokretu uključivali sastavne dijelove naprednijih motoričkih sekvenci, što upućuje na
mogućnost dubljih neuroloških mehanizama koji ih kontroliraju. Cilj ovog rada je prikazati
učinkovitost primjene Vojta terapije kod djece s cerebralnom paralizom kroz dostupna
istraživanja na tu temu