Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Izvanmaternična trudnoća
No full textTrudnoća započinje oplođenom jajnom stanicom. Normalno, oplođeno jajašce se implantira za sluznicu maternice. Izvanmaternična ili ektopična trudnoća nastaje kada se oplođeno jajašce implantira i raste izvan glavne šupljine maternice.
Izvanmaternična trudnoća najčešće se javlja u jajovodu, koji nosi jajašca iz jajnika u maternicu. Ova vrsta trudnoće naziva se tubarna trudnoća. Ponekad se izvanmaternična trudnoća javlja u drugim dijelovima tijela; poput jajnika, trbušne šupljine ili donjeg dijela maternice (cerviksa). Izvanmaternična trudnoća ne može teći normalno. Oplođeno jajašce ne može preživjeti, a rastuće tkivo može uzrokovati po život opasno krvarenje, ako se ne liječi.
Brojne žene koje imaju izvanmaterničnu trudnoću imaju uobičajene rane znakove ili simptome trudnoće — izostanak mjesečnice, osjetljivost dojki i mučninu. Kako oplođeno jajašce raste na neprikladnom mjestu, znakovi i simptomi postaju vidljiviji. Često su prvi znakovi upozorenja na izvanmaterničnu trudnoću blago vaginalno krvarenje i bol u zdjelici. Specifični simptomi ovise o tome gdje se skuplja krv i koji su živci nadraženi.
Ako oplođeno jajašce nastavi rasti u jajovodu, može uzrokovati pucanje jajovoda. Moguće je jako krvarenje u abdomenu. Simptomi ovog po život opasnog stanja uključuju jaku ošamućenost, nesvjesticu i šok
Zastupljenost čimbenika rizika kod hospitaliziranih pacijenata s cerebrovaskularnim inzultom
No full textCerebrovaskularni inzult, ili moždani udar, predstavlja jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta globalno, s posebno izraženim posljedicama u hospitaliziranim pacijentima. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi zastupljenost čimbenika rizika kod pacijenata s cerebrovaskularnim inzultom hospitaliziranih u Klinici za neurologiju, Zavodu za intenzivno neurološko liječenje s Jedinicom za liječenje moždanog udara, KBC „Sestre milosrdnice“. U istraživanje je uključeno 197 pacijenata oba spola i svih dobnih skupina. Rezultati istraživanja otkrili su da je hemoragijski moždani udar češći kod ženskog spola u usporedbi s muškim spolom. Ovi podaci podržavaju hipotezu da su žene podložnije hemoragijskom moždanom udaru. Ishemijski moždani udar, s druge strane, češći je kod muškaraca, s udjelom od 33,5% u usporedbi s 31,47% kod žena. Ovi rezultati potvrđuju dio druge hipoteze koja sugerira da muškarci imaju veći rizik za moždani udar, iako podaci o mortalitetu nisu bili dostupni za potpuno potvrđivanje rizika smrti kod žena. Hipertenzija je identificirana kao značajan čimbenik rizika za moždani udar u oba spola. Što se tiče dobne distribucije, najzastupljenija dob za hemoragijski udar kod žena je od 41-50 i 51-60 godina, dok je za ishemijski udar najzastupljenija dob 81-90 godina. Kod muškaraca, najzastupljenija dob za ishemijski udar je 71-80 godina. Rezultati ovog istraživanja pružaju važan doprinos razumijevanju čimbenika rizika za cerebrovaskularni inzult. Potvrđujući da su hipertenzija, diabetes mellitus, dislipidemija, fibrilacija atrija, konzumacija alkohola i pušenje ključni čimbenici rizika, naglašava se potreba za kontinuiranim naporima u prevenciji i upravljanju rizicima kako bi se smanjila incidencija i poboljšali ishodi liječenja moždanog udara
Katarakta-mjere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije
No full textPrimarna prevencija katarakte obuhvaća niz preventivnih mjera usmjerenih na
sprječavanje ili odgodu nastanka bolesti. To uključuje redovito praćenje zdravstvenog stanja
očiju, promicanje zdravih prehrambenih navika poput mediteranske prehrane, uklanjanje
prepreka u kući radi smanjenja rizika od ozljeda, umjereno izlaganje sunčevoj svjetlosti uz
izbjegavanje hladnoće, poticanje psihičke aktivnosti te cijepljenje protiv određenih bolesti kao
što su gripa i pneumokokna pneumonija.
Sekundarna prevencija fokusira se na rano otkrivanje katarakte i njezino liječenje kako bi se
spriječilo napredovanje bolesti i očuvalo što više vida. To podrazumijeva redovite sistematske
preglede očiju, kao i ciljane preventivne pretrage poput mjerenja krvnog tlaka, šećera u krvi,
lipida i kolesterola, pregleda vida, zubala i sluha te detekcije drugih faktora rizika.
Tercijarna prevencija usmjerena je na očuvanje i poboljšanje funkcionalnih sposobnosti kod
osoba koje već imaju dijagnosticiranu kataraktu. To uključuje različite rehabilitacijske mjere
poput reaktivacije i reintegracije bolesnika, pripremu za terapeutske postupke, održavanje
preostale funkcionalne sposobnosti te preventivne mjere usmjerene na sprječavanje
komplikacija poput dekubitusa, pneumonije ili tromboflebitisa.
Ukupno, ove preventivne strategije imaju za cilj poboljšati kvalitetu života, smanjiti rizik od
gubitka vida te pružiti adekvatnu njegu i podršku osobama koje već imaju dijagnosticiranu
kataraktu
Zdravstvena njega bolesnika s karcinomom larinksa
No full textKarcinomi grkljani najčešće su maligne bolesti glave i vrata. Simptomi ovise o
lokalizaciji malignog procesa te stupnju proširenosti bolesti. Najčešće je prisutna bezrazložna
promuklost koja traje dulje vrijeme, kašalj, osjećaj stranog tijela ili bol grlu, kasnije su vidljive
promjene u obliku čvorića, stridor, poteškoće gutanja i disanja te nenamjeran gubitak tjelesne
težine. Dijagnostika karcinoma larinksa započinje posjetom liječniku specijalisti
(otorinolaringologu), uzimanjem anamneze uz klinički pregled bolesnika. Pregled uključuje
indirektnu laringoskopiju kojom je moguće otkriti veće tumorske tvorbe ili fiberendoskopiju
kojom je moguće dokazati prisutnost manjih tumora i odrediti stupanj proširenosti bolesti. Od
ostalih dijagnostičkih pretraga koriste se endoskopske pretrage ždrijela i jednjaka a često
radiološke pretrage vrata i toraksa ,CT te PET CT, ovisno o odluci liječnika. Liječenje karcinom
larinksa ovisi o vrsti, mjestu, proširenosti bolesti te općem stanju bolesnika, a moguće je
kirurškim i radiološkim metodama, primjenom kemoterapije te imunoterapije. Isto tako su česte
kombinacije pojedinih metoda kako bi se potpuno odstranio tumor i spriječila pojava metastaza.
Pri kirurškom liječenju najčešće se primjenjuje djelomično ili potpuno odstranjuje larinksa, a
ako je potrebno i okolnih anatomskih struktura. S obzirom na anatomsko-fiziološku
specifičnost larinksa, prolaz zraka prema donjim respiratornim organima, formiranje glasa i
govora te sprječavanje ulaza hrane i tekućine u donji dišni sustav, svaki kirurški zahvat u tom
dijelu ima određene posljedice za bolesnika. Kod parcijalnih resekcija larinksa one su nešto
blaže i prolaze s vremenom, no nakon zahvata totalne laringektomije bolesnici trajno gube
mogućnost normalnog laringealnog govora, a disanje je moguće preko otvora na vratu
(traheostome). Osim raznih tretmana same bolesti bolesnici nakon liječenja ponovo uče disati,
govoriti, gutati na neke nove načine. Često se osjećaju bespomoćno, i skloni su povlačenju u
sebe te isključuju iz okoline. S obzirom na navedene specifičnosti bolesnika s karcinomom
larinksa, liječenje zahtijeva multidisciplinarni pristup i suradnju više profila zdravstvenih
stručnjaka. Medicinska sestra/tehničar najveći dio vremena provodi s bolesnikom i uz njega je
tijekom svih etapa njegova liječenja. Njena uloga je ključna u zbrinjavanju takvih bolesnika, od
samog ambulantnog pregleda, postavljanja dijagnoze, dolaska na odjel, tijekom cijele
perioperativne pripreme te pomoći pri aktivnostima zbrinjavanja neposredno nakon zahvata te
kasnije tijekom rehabilitacije bolesnika. Tijekom pružanja zdravstvene njege opaža i sakuplja
određene podatke, utvrđuje potrebe i prioritete bolesnika te na osnovu njih izrađuje individualan
plan zdravstvene njege, ovisno o potrebama bolesnika. Isto tako surađuje s članovima
multidisciplinarnog tima, savjetuje bolesnika i njegove obitelj o određenim postupcima važnim
za daljnju skrb i život bolesnika. Motivira i pruža podršku bolesniku pri aktivnostima
samozbrinjavanja kako bi postigli što veću samostalnost, bolju prilagodbu i postigli kvalitetu
životu što sličniju onoj prije same bolesti
Zdravstvena njega bolesnika s akutnim leukemijama u sterilnim jedinicama
No full textOvaj diplomski rad istražuje kompleksnu temu brige o pacijentima koji se suočavaju s
akutnim leukemijama, ozbiljnim hematološkim bolestima koje zahtijevaju specijaliziranu skrb.
Akutne leukemije predstavljaju izazov u kliničkoj praksi zbog svoje učestalosti, težine
kliničkog stanja i prognostičkih faktora koji ih prate. U radu je prikazana osnovna podjela
akutnih leukemija, te podjela prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Francusko-američkobritanskoj
kooperativnoj grupu. Nadalje, opisani su simptomi akutnih leukemija, uključujući
dijagnostičke postupke i terapijske modalitete koji se primjenjuju u liječenju ovih bolesti.
Liječenje akutnih leukemija ovisi o mnogo faktora, a najčešće se primjenjuje kombinacija
citostatika u ciklusima uz transplantaciju koštane srži ili bez transplantacije. Liječenje
pacijenata sa akutnom leukemijom, posebno uz primjenu transplantacije krvotvornih matičnih
stanica, zahtjeva smještaj pacijenata u sterilne jedinice kako bi se zaštitili od potencijalnih
infekcija i drugih komplikacija.
Naglasak je stavljen na specifičnosti zdravstvene njege tijekom svih faza liječenja
pacijenata sa akutnom leukemijom. U zasebnom poglavlju prikazane su neke sestrinske
dijagnoze i sestrinske intervencije vezane za najčešće poteškoće oboljelih.
Kroz sveobuhvatno istraživanje literature, ovaj diplomski rad ima za cilj podići svijest o
specifičnostima njege pacijenata s akutnim leukemijama u sterilnim jedinicama, pružiti uvid u
kompleksnost njihove kliničke slike i terapijske strategije, te istaknuti ključnu ulogu
medicinskih sestara i drugog zdravstvenog osoblja u osiguravanju sigurne i učinkovite skrbi za
ove pacijente. Cilj rada je doprinijeti unaprjeđenju prakse skrbi za pacijente s akutnim
leukemijama u sterilnim jedinicama i poboljšati njihovu kvalitetu života tijekom liječenja
Zdravstvena njega bolesnika s malignom bolesti urinarnog sustava
No full textMaligne bolesti urinarnog sustava ukljuuju rak bubrega, rak mokraovoda, rak mjehura i rak
prostate. Najveu incidenciju ima rak prostate. Za dijagnostiku malignih bolesti urinarnog
sustava koriste se pretrage poput magnetne rezonance, kompjutorizirane tomografije, te
specifine poput ureterocistosopije i tumorskih markera. Pristup lijeenju malignih bolesti
urinarnog sustava je esto kirurbki uz izvođenje radikalnih zahvata, no mo~e biti i putem
ureterocistoskopije za tumore koji ne zahvaaju mibini sloj (odnosi se na tumore mokraovoda
i mokranog mjehura). Kod zbrinjavanja bolesnika s karcinomom mokranog mjehura va~no
je dobro poznavanje njege urostome. Bolesnici s urostomom esto do~ivljavaju razne
komplikacije poput maceracije okolne ko~e, prolapsa stome, parastomalne hernije. Kako bi
adekvatno zbrinuli takve bolesnike, medicinske sestre/tehniari osim provođenja njege
urostome, provode i edukaciju bolesnika. U urologiji, kateterizacija mokranog mjehura gotovo
je neizbje~na. Prilikom kateterizacije potrebno je pridr~avanje naela antisepse i asepse kako
bi izbjegli infekciju mokranog mjehura. Osim bto se koristi za drena~u urina i ispiranje
mokranog mjehura, urinarni kateter mo~e slu~iti i za primjenu intravezikalne imunoterapije i
kemoterapije. Pri kateterizaciji va~no je i znati prepoznati potrebe bolesnikova stanja kako bi
se odabrala adekvatna vrsta urinarnog katetera. Zbog opbirnosti zbrinjavanja bolesnika s
malignom bolesti urinarnog sustava detaljno planiranje zdravstvene njege na prvom je mjestu
u sestrinskoj praksi. Dijagnosticiranje maligne bolesti i urolobki zahvati nose i velike psiholobke
promjene u bolesnika, stoga je profesionalni i holistiki pristup izuzetno bitan. Edukacijom
bolesnika i obitelji mo~e se postii vea kvaliteta ~ivota
Procjena i indikatori kvalitete života kod bolesnika s leukemijom
No full textLeukemija ozna ava sve maligne bolest krvnih stanica, klasificiraju se prema vremenu trajanja i tip zahva enih stanica. Postoji niz imbenika za koje smatra da pogoduju njenom nastanku. Oboljeli od leukemije uglavnom se ~ale na umor, u estale infekcije, bezrazlo~ne pojavu modrica, nenamjeran gubitak tjelesne te~ine. Postavljanje dijagnoze temelji se na fizikalnom pregledu bolesnika, laboratorijskoj dijagnostici krvi te citolobkom pregledu stanica kobtane sr~i dobivene njenom punkcijom. Posljedice svih vrsta leukemija su pojava anemije, sklonost krvarenju te u estale infekcije. Metode lije enja ovise o vrsti leukemije i op em stanju bolesnika. Te metode uklju uju primjenu: kemoterapije, radioterapije, imuno terapije, biolobke (ciljane) terapije, kirurbku terapiju te transplantaciju hematopoeti nih mati nih stanicu. Neovisno o tipu bolesti, leukemija kod oboljelog zna ajno utje e na kvalitetu ~ivota. Percepcija kvalitete ~ivota ispoljava se kroz subjektivni do~ivljaj pozitivnog ili negativnog djelovanja bolesti na fizi ku, psihi ku, emocionalnu, socijalnu te kognitivnu funkciju oboljelog te u estalost pojave simptoma, nuspojave dijagnostike i lije enja maligne bolesti. Medicinska sestra/tehni ar ima vibestruki zna aj u odr~avanju kvalitete ~ivota bolesnika s leukemijom. Provode najvibe vremena s bolesnikom i sudjeluju u svim etapama njegova lije enja od prijema, pri provođenju dijagnosti ko-terapijskih postupaka, savjetovanju, edukaciji oboljelog i njegove obitelji, pru~anju podrbke tijekom svih faza lije enja i oporavka bolesnika. Temeljni ciljevi pru~anja zdravstvene skrbi bolesnika oboljelih od leukemije usmjereni su produljenju ~ivotu, ubla~avanju simptoma bolesti i lije enja, te o uvanju optimalne kvalitete ~ivota. Intervencije medicinske sestre/tehni ara usmjerene su pru~anju skrbi ovisno o potrebama i prioritetima bolesnika s ciljem prepoznavanja, sprj
FIZIOTERAPIJSKI POSTUPCI KOD KRONIČNE KRIŽOBOLJE
No full textKrižobolja ili bol u donjem dijelu leđa javnozdravstveni je problem modernog društva i zahvaća sve veći broj ljudi diljem svijeta. Križobolju karakterizira stalna nelagoda ili bol u lumbalnom dijelu kralježnice, što može značajno umanjiti kvalitetu života pojedinca i predstavlja izazov za zdravstvene djelatnike. Križobolja otežava kretanje, pa ima negativan utjecaj i na svakodnevnicu, poput radnih aktivnosti i angažmana s obitelji. Kada se radi o križobolji koja traje dulje od 12 tjedana, ista se definira kao kronična. Postoje mnogi fizioterapijski postupci koji se primjenjuju kod kronične križobolje, a ovisno o specifičnom problemu pacijenta, mogu imati veći ili manji učinak. Kroz rad su detaljno opisani navedeni fizioterapijski postupci, od kojih se kineziterapija ističe kao postupak sa najvećim učinkom i pozitivnim rezultatima kod liječenja kronične križobolj
Hemodijaliza - intervencije medicinske sestre
No full textBubrezi su središnji organi mokraćnog sustava i imaju ključnu ulogu u pročišćavanju našeg
tijela uz sposobnost zadržavanja tvari značajnih za organizam. Oštećenje bubrega neovisno da
je li akutno ili kronično, dovodi do raznih poremećaja i očituje se nizom simptoma. Akutno
bubrežno oštećenje obilježeno je naglim smanjenjem bubrežne funkcije s posljedičnim
nakupljanjem dušnih spjeva, poremećajem regulacije tjelesnih tekućina i elektrolita. Ovisno o
intenzitetu oštećenja može biti obilježeno blagim smanjenjem parametara bubrežne funkcije,
pa sve do teških oblika koje zahtijeva hitno liječenje nekom nadomjesnom metodom bubrežne
funkcije. Kronično bubrežno oštećenje definirano je kao kronično smanjenje bubrežne funkcije,
ireverzibilnog tijeka, te se ovisno o stupnju oštećenja dijeli u pet stadija. S obzirom na to da je
kronično bubrežno oštećenje asimptomatsko, bolest se uglavnom otkiva slučajno u ranijim
stadijima te se uglavnom prepoznaje kasnije, kad već dolazi do raznih metaboličkih i
funkcionalnih poremećaja cijelog organizma. Prvi i drugi stadij bolesti mogu se liječiti
farmakološkim metodama uz pridržavanje određenih dijetetskih preporuka, treći stadij
zahtijeva intenzivniji nefrološki nadzor, dok je u četvrtom je stadiju bubrežna funkcija potpuno
smanjena i vrlo brzo nastupa peti stadij koji je obilježen potpunim gubitkom bubrežne funkcije.
Tada je bolesnika potrebno upoznati s mogućnostima nadomjesnog liječenja bubrežne funkcije.
Postupak hemodijalize jedna je od metoda nadomjesnog liječenja bubrežne funkcije. Njome se
odstranjuju štetni produkti organizma i tvari u suvišku a vračaju tvari potrebe organizmu.
Postupak hemodijalize bazira se na vanjskom optoku krvi kojim se uz pomoć aparata za dijalizu
pročišćava krv bolesnika. S obzirom na kompleksnost zbrinjavanja bolesnika postupkom
hemodijalize, pružanje sestrinske skrbi, osim poznavanja osnovnih znanja zdravstvene njege
nefrološkog bolesnika, zahtijeva i poznavanje principa dijalize te uređaja za dijalizu. Kako bi
mogla samostalno izvoditi postupak hemodijalize medicinska sestra/tehničar proći dodatnu
edukaciju minimalnog trajanja 6 mjeseci do godine dana. Osim određenih znanja i vještina,
važan je empatičan, individualan pristup, ovisno o bolesnikovim potrebama. Bolesnika i
njegovu obitelj potrebno je educirati o načinu i tijeku liječenja, mogućim poteškoćama i
komplikacijama te o važnosti promjene i pridržavanja dijetetsko-terapijskih mjera, kako bi
liječenje bilo što uspješnije, a time i viša kvaliteta njegova života
Holistički pristup u prevenciji i skrbi žena oboljelih od raka dojke
No full textRak dojke je najčešća zloćudna bolest koja se pojavljuje kod žena. Smatra se kao ozbiljan
javnozdravstveni problem koji zahvaća žene svih dobnih skupina, a u manjem postotku javlja
se i kod muškaraca. Kako bi se povećali izgledi za ozdravljenje, naglasak se stavlja na
otkrivanje bolesti u što ranijoj fazi. Rana dijagnoza provodi se samopregledom dojke,
preventivnim mamografskim, kliničkim i ultrazvučnim pregledima. Medicinske
sestre/tehničari uz svoje znanje, vještine i sposobnosti mogu educirati populaciju o rizičnim
čimbenicima, preventivnim aktivnostima, tehnikama samopregleda te važnosti redovnih
kontrolnih pregleda. Osim fizičkih posljedica rak dojke izaziva psihološke, socijalne i
ekonomske poteškoće kod pacijentica, stoga je holistički pristup medicinskog osoblja važan
segment cjelokupnog procesa liječenja. Suvremene metode liječenja i rano otkrivanje
omogućuju potencijalno potpuno izlječenje bolesti. Ta činjenica upućuje na to da usmjerenost
zdravstvene skrbi treba staviti na holističko liječenje pacijenata, uzimajući u obzir njihovu
psihološku, socijalnu i duhovnu dobrobit.
Cilj rada bio je definirati rak dojke, prikazati učestalost pojavljivanja i načine prevencije,
opisati metode dijagnostike, liječenja i rehabilitacije te objasniti ulogu medicinske sestre u
skrbi, s naglaskom na važnost holističkog pristupa pacijentu u svim stadijima bolesti.
Metode rada odnose se na pregled literature na temu raka dojke i holističkih potreba
pacijenata