Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Zbrinjavanje djeteta s migrenom
No full textPrevalencija pojave migrena u dječjoj dobi predstavlja sve veći javnozdravstveni problem
zemalja diljem svijeta gdje je dokazano da je pojava migrene najučestalija u adolescenciji i kod
radno sposobne skupine. Pojava glavobolja i simptoma koji dolaze uz nj. uvelike otežavaju
neometani razvoj u psihičkom, fizičkom i socijalnom smislu. Također, zbog prisutnosti migrena
kod radno sposobne skupine, glavobolja ima veliki utjecaj na socioekonomski status zbog čega je
neophodno poznavati čimbenike rizika za pojavu glavobolja kako bi se stavio naglasak na
prevenciju. Usprkos razvoju medicine i razvojem liječenja migrene, kao takva ostaje nedovoljno
dijagnosticirana i nedovoljno liječena. Vrlo je važno znati detaljnu klasifikaciju podjele migrena
prema Međunarodnoj klasifikaciji glavobolja kako bi se mogla prepoznati točna klinička slika i
kako bi se sam pristup i proces liječenja te tretiranja mogao prilagoditi ovisno vrsti migrene koja
je prisutna. Same smjernice za liječenje migrene kao konačan cilj imaju poboljšanje kvalitete skrbi
za bolesnika i pomoći stručnjacima u donošenju odluka vezanih za cjelokupni proces zdravstvene
skrbi. Poremećaji spavanja uzrokovani migrenom mogu smanjiti ukupno vrijeme spavanja,
odgoditi početak spavanja, povećati broj noćnih buđenja i povećati dnevnu pospanost. Roditelji
često ne shvaćaju da dijete ima migrenu jer je zbog široke raznolikosti simptoma teško prepoznati
da signaliziraju napadaj migrene.
Posljedično, migrene često prolaze nezapaženo i neliječene, s izravnim učinkom na kvalitetu
života djeteta. Time se stavlja naglasak na edukaciju roditelja o simptomima i znakovima migrene
te pravovremenom prepoznavanju istih kako bi se što ranije krenulo u proces liječenja i tretiranja
migrene. Prevencija predstavlja ključnu komponentu u upravljanju migrenom, uključujući
identifikaciju i upravljanje okidačima, promicanje zdravih životnih navika te farmakološke i
nefarmakološke pristupe. Medicinske sestre imaju značajnu komponentu u podršci pacijentima,
pružanju edukacije, praćenju stanja, upravljanju planom liječenja te poticanju emocionalnog
zdravlja. Uzimajući u obzir individualne varijacije i kompleksnost migrene, multidisciplinarni
pristup suradnje između pacijenta, medicinskih sestara, liječnika i drugih stručnjaka ključan je za
uspješno upravljanje ovim neurološkim poremećaje
Hitna stanja u onkologiji
No full textU danabnje vrijeme maligne bolesti biri su aspekt od same identifikacije bolesti jer
oblikuju nain ~ivota pacijenata te njihovih obitelji s kojima se oni moraju svakodnevno
nositi. Svakom se godinom poveava broj pacijenata, ne samo u Hrvatskoj nego i na globalnoj
razini, kojima se dijagnosticiraju i lijee maligne bolesti, zbog ega medicinski djelatnici
trebaju biti svjesni razloga zabto sve vibe pacijenata s malignim oboljenjima dolazi u hitne
slu~be. Najebi razlozi zbog kojih pacijenti tra~e hitnu pomo su bol, munina i povraanje,
infekcije kod osoba oslabljenog imuniteta, slabost, umor, nedostatak zraka i povibena tjelesna
temperatura. Osim ovih uobiajenih stanja, postoje manje poznata hitna stanja poput
metabolikih poremeaja, hiperviskoznog sindroma, sindroma gornje buplje vene, tamponada
perikarda, kompresija leđne mo~dine i druga stanja. Iako podjela hitnih stanja u onkologiji
nije jasno definirana, znanstvenici ih esto svrstavaju u hitna stanja vezana uz metabolizam i
krvne poremeaje, te ona izazvana birenjem i razvojem karcinoma te izazvana onkolobkim
tretmanom. Za razvoj nekih onkolobkih hitnoa potrebno je nekoliko mjeseci ili ak godina,
dok je za druge dovoljno svega nekoliko sati, bto mo~e dovesti do ozbiljnih komplikacija i
fatalnih ishoda. Također, određene zloudne bolesti prvi put se uoavaju u trenutku kada
akutno ugro~avaju ~ivot, a u takvim situacijama lijeenje i krajnji ishod esto imaju ogranien
uspjeh. Kljuno je pravovremeno uoiti hitna onkolobka zbivanja i odrediti odgovarajuu
dijagnostiku kako bi se posljedino mogla odrediti adekvatna terapija te poboljbati kvaliteta
~ivota onkolobkih pacijenata. Osim navedenog, razumijevanje patofiziologije hitnih stanja
mo~e znaajno doprinijeti u svrhu bto boljeg lijeenja. Va~no je naglasiti znaaj
multidisciplinarnog tima koji ukljuuje onkologe, kirurge, radiologe, medicinske sestre,
psihologe i druge profesionalce. Ovaj timski pristup osigurava sveobuhvatnu njegu koja
pokriva sve aspekte bolesti. Odgovornost je svakog medicinskog djelatnika da radi na
smanjenju uestalosti ovakvih stanja. Medicinske sestre igraju kljunu ulogu u
prepoznavanju, zbrinjavanju i lijeenju pacijenata, stoga su opisane najva~nije intervencije
koje provode kako bi se postigli ciljevi zdravstvene njege i ispunile ~elje pacijenata. U
nastavku ovog rada bit e opisane neke od ebih onkolobkih hitnoa s kojima se susreu
pacijenti i njihove obitelji, ukljuujui njihove uzroke, znakove i simptome, patofiziologiju,
dijagnostiku i metode lijeenja
Vrste, oblici i prevencija zlostavljanja i zanemarivanja osoba starije životne dobi
No full textZlostavljanje starijih osoba predstavlja ozbiljan problem koji zahvaća sve dijelove
društva, a najčešće ostaje skriveno zbog straha, srama i nemoći žrtava. Ovaj oblik nasilja
obuhvaća fizičko, emocionalno, seksualno zlostavljanje te financijsko iskorištavanje. Starije
osobe često postaju žrtve svojih najbližih članova obitelji, skrbnika ili drugih osoba koje su im
povjerene na brigu. Fizičko zlostavljanje uključuje udarce, guranje i namjerno uskraćivanje
hrane, vode ili lijekova. Emocionalno zlostavljanje može biti podjednako štetno, a manifestira
se kroz prijetnje, ponižavanje, verbalno nasilje i izolaciju. Žrtve često doživljavaju duboku
emocionalnu bol, tjeskobu i depresiju. Seksualno zlostavljanje, iako rijetko prijavljeno, također
predstavlja ozbiljan problem, dok financijsko zlostavljanje podrazumijeva krađu imovine,
prisiljavanje na potpisivanje dokumenata ili manipulaciju starijom osobom kako bi se stekla
materijalna korist. Zanemarivanje je također jedan od najčešćih oblika zlostavljanja i odnosi se
na nesposobnost ili odbijanje pružanja osnovne njege starijim osobama. Posljedice
zanemarivanja mogu biti ozbiljne, uključujući pothranjenost, loše higijenske uvjete te
pogoršanje zdravstvenog stanja. Ovaj oblik zlostavljanja često prolazi nezapaženo jer ga je teže
identificirati. Zlostavljanje starijih osoba ostavlja dugotrajne posljedice. Fizičke ozljede mogu
se pogoršati zbog njihove krhke dobi, dok emocionalne rane često ostavljaju ozbiljne
posljedice, ujedno smanjujući i kvalitetu života. Osobe koje su prošle kroz ovu vrstu nasilja
osjećaju se napušteno, bespomoćno i uplašeno, gubeći povjerenje u bližnje. Kako bi se
spriječilo zlostavljanje, nužna je bolja edukacija i senzibilizacija društva, uz jačanje socijalnih
službi i pravnog sustava. Pravovremeno prepoznavanje i prijavljivanje zlostavljača ključni su
koraci u osiguravanju dostojanstvenog i sigurnog života za starije osobe
Klasifikacija karcinoma maternice
No full textPrva klasifikacija karcinoma maternice utemeljena je 1983. godine, kada je Bokhman podijelio karcinome maternice na dva tipa. Prvi je tip I ili endometrioidni tip, koji se najčešće javlja kod pretilih žena s hiperlipidemijom i hiperestrogenizmom. Taj tip karcinoma ima dobru prognozu zbog osjetljivosti na progestine. Drugi tip karcinoma je tip II ili serozni tip. On se javlja kod žena bez znakova hiperestrogenizma te zbog svoje smanjene osjetljivosti na progestine ima lošiju prognozu.
Današnja klasifikacija karcinoma maternice temelji se na FIGO sustavu. U tom klasifikacijskom sustavu objedinjeni su patološki, molekularni i histološki kriteriji stadija lezija. Taj sustav je uvelike pomogao u dijagnostici i liječenju karcinoma maternice.
Prema histološkom tipu, najčešći je endometrioidni karcinom koji nastaje iz atipične endometralne hiperplazije ili endometrioidne intraepitelne neoplazije(AEH/EIN). Dijeli se na niske stupnjeve (1-2) koji imaju dobru prognozu te na visoki stupanj (3) s lošijom prognozom. Drugi najčešći histološki tip karcinoma maternice je serozni karcinom. Javlja se kod žena u postmenopauzi i ima lošiju prognozu. Vrlo je agresivan tip tumora, često recidivira, što pokazuje činjenica da uzrokuje 40% svih smrti uzrokovanih karcinomima endometrija. Ostali rjeđi histološki tipovi karcinoma su: karcinom svijetlih stanica, mješoviti karcinom, nediferencirani karcinom, karcinosarkom, neuroendokrini karcinom, mezonefrični karcinom, adenokarcinom sličan mezonefričnom te karcinom želučanog tipa.
Prvi simptom karcinoma endometrija je krvarenje koje ne spada pod menstruaciju te se kao prvi korak u dijagnostici najčešće koristi transvaginalni ultrazvuk. Za detaljniju analizu i procjenu proširenosti bolesti koristi se kompjuterizirana tomografija i magnetska rezonanca (PET/CT i PET/MRI).
Kod liječenja tumora niskog stupnja najbolja metoda je potpuna histerektomija te se može primijeniti i hormonska terapija. Za slučajeve visokog stupnja, učinkovita je radioterapija, a za neoperabilne tumore i zračenje. Kada je riječ o bolesnicama s uznapredovalom bolešću, liječenje je većinom samo palijativno
Procjena i zbrinjavanje ozlijeđenog bolesnika u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi
No full textIzvanbolni ka hitna medicinska pomo je organizirana kao neprekidno
pru~anje hitnog medicinskog zbrinjavanja osoba koje su zbog bolesti, stradavanja ili
nastanka ozljeda neposredno ~ivotno ugro~eni, koje imaju ugro~en pojedini organ ili
dio tijela, ili kod osoba kod kojih bi u kratkom vremenskom periodu moglo do i do
~ivotno ugro~avaju eg stanja. Ozljede su na vode em mjestu uzroka smrtnosti kod
osoba između dvadesert i etrdeset godina i 3. uzrok smrtnosti u svim dobnim
skupinama. Traumatske ozljede potencijalno dovode do tebkog invaliditeta, a esto
mogu biti i uzrok smrti. Pristup ozljeđenoj osobi mora biti brz i siguran. Brzo zapo eta
po etna procjena i pru~anje ispravne medicinske skrbi u izvanbolni kim uvjetima
mogu u velikoj mjeri smanjuju smrtnost i invalidnost kojoj je uzrok trauma. Medicinska
sestra svojim znanjem i vjebtinama doprinosi zbrinjavanju ozlijeđenih pacijenata
Intervencije medicinske sestre u pripremi i primjeni kemooterapije
No full textPriprema i primjena kemoterapije zahtijeva posebne uvjete. Pripremu kemoterapije
izvode posebno educirane medicinske sestre. Priprema se odvija u posebnim kabinetima za
pripremu. Postoje protokoli kojih se treba pridr~avati tijekom pripreme kemoterapije.
Zdravstveni djelatnici trebali bi raditi u skladu sa smjernicama koje se temelje na trenuta nim
dokazima kako bi osigurali da se najbolja praksa postavi kao standard za optimalne ishode za
pacijente. Tijekom pripreme koriste se zabtitna odijela kako bi se bto vibe zabtitili od
citotoksi nih lijekova. Svaki bolesnik ima druga iji raspored kemoterapije. Koliko dugo traje
lije enje i koliko esto se dobiva, ovisi o vrsti raka, o cilju lije enja, vrsti kemoterapije te o
na inu na koji tijelo reagira. Primjena kemoterapije naj eb a je putem venskog puta, ili
perifernog ili sredibnjeg, te u tabletama. Kod primjene kemoterapije bitno je pratiti izgled ko~e
kako nebi doblo do komplikacija.
Lije enje citostaticima mo~e biti sa jednim lijekom ili u kombinaciji. Kombinacije
mogu pozitivno utjecati na ishod lije enja jer svaki lijek djeluje druga ije. Neke uobi ajene
nuspojave su: gubitak kose, mu nina i povra anje, proljev, zatvor, gubitak apetita, gubitak
te~ine, ranice u ustima, umor te su ove nuspojave prolazne. Postoje i nuspojave koje se kasnije
pojavljuju i koje su kod nekih pacijenata trajne. Opisivanje nuspojava ili problema koje bi
pacijenti mogli iskusiti zbog cjelokupnog re~ima je u inkovitije od fokusiranja na svaki
pojedina ni lijek. Pacijenti esto izra~avaju ve u zabrinutost zbog pojave i upravljanja
nuspojavama nego zbog mehanizma djelovanja pojedinih sredstava. Medicinsko osoblje koje
brine o onkolobkim pacijentima koji primaju cikluse kemoterapije mora biti svjesno
implikacija primjene ove terapije i negativnih u inaka koje ona mo~e imati na pacijenta, a sve
u cilju smanjenja neugodnih simptome koje generira na biolobkoj, psiholobkoj i socijalnoj
razini. Intervencije medicinske sestre trebaju biti usmjerene na bto ranije rjebavanje
pacijentovih nuspojava
NAJČEŠĆE KORIŠTENI KONZERVANSI U KOZMETIČKIM PROIZVODIMA
No full textRazličite vrste kozmetičkih proizvoda, kao i različite potrebe potrošača, zahtijevaju uporabu konzervansa u djelotvornim količinama, kako bi se spriječila kontaminacija proizvoda i zajamčila sigurnost potrošača. Za kreiranje djelotvornog sustava konzerviranja potrebno je iskustvo i znanje o interakciji konzervansa i ostalih sastojaka u formulaciji. Promjene koje se najčešće događaju na kozmetičkim proizvodima uzrokovane su djelovanjem mikroorganizama vidljivih na površini samog proizvoda. Promjene se očituju kroz promjene u boji i mirisu proizvoda, te promjene u teksturi samog proizvoda. Konzervansi su kemijske tvari koje se dodaju proizvodima koji u svom sastavu sadrže visok postotak vode s ciljem sprječavanja rasta i razmnožavanja mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje. Konzervansi imaju zadaću produžiti valjanost kozmetičkog proizvoda bez promjene pozitivnih organoleptičkih svojstava proizvoda (boja, miris, izgled), tijekom duljeg skladištenja kod distributera i stajanja na policama trgovina, a ujedno i najvažniju zadaću - osigurati mikrobiološku ispravnost kozmetičkog proizvoda. Uredbom se jačaju pojedini elementi regulatornog okvira za kozmetičke proizvode, poput nadzora unutarnjeg tržišta s ciljem postizanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi
Adolescentna trudnoća-značaj medicinske sestre
No full textAdolescencija je razvojna faza koju smjebtamo u period od 10. do 22. godine ~ivota
i obuhvaa psihike, fiziolobke i hormonske promjene. Ona je kompleksno ~ivotno
razdoblje u kojem pojedinac ulazi u drubtvene strukture. Adolescenciju mo~emo podijeliti
na ranu, srednju i kasnu. Proces stvaranja spolnog identiteta va~an je i dugotrajan proces
u kojem je va~na podrbka roditelja adolescentu. Fizika i spolna zrelost danas se posti~u
sve ranije, dok se socijalna zrelost posti~e kasnije zbog dugotrajnijeg obrazovanja. Za
posljedicu toga imamo mlade koji sve ranije stupaju u spolne odnose ne razmibljajui o
moguim rizicima. Istra~ivanje o spolnom ponabanju adolescenata provedeno od strane
HBSC-a smjestilo je Hrvatsku u donje dijelove ljestvice ukupnog poretka. U spolne
odnose 2018. godine stupilo je 23% djeaka i 6% djevojica. Iako je uoen pad ranih
stupanja u spolne odnose među adolescentima u Hrvatskoj, vidljiv je i pad koribtenja
sredstava zabtite prilikom odnosa. Adolescentna trudnoa, jedan od ishoda rizinog
spolnog ponabanja, globalni je fenomen s ozbiljnim zdravstvenim, drubtvenim i
ekonomskim posljedicama. Godibnje u svijetu broji se oko 21 milijun maloljetnikih
trudnoa. Neki od moguih imbenika pojave adolescentne trudnoe su djeji brakovi,
ograniene mogunosti obrazovanja, tebko dostupna kontracepcijska sredstva. Budui
da maloljetne trudnice nisu fiziki niti psihiki spremne za trudnou i porođaj, velika je
vjerojatnost da e do~ivjeti neke od komplikacija. Novorođene mo~e biti rođeno s niskom
porođajnom te~inom, a majka mo~e razviti anemiju, preeklampsiju, mo~e se prijevremeno
poroditi te su mogui brojni psihopatolobki rizici za majku i novorođene. Adolescentne
trudnice esto skrivaju trudnou koliko god je to mogue pa tako niti one niti njihova djeca
ne dobiju kvalitetnu antenatalnu skrb. Du~nost medicinske sestre je da prihvati
adolescenticu kao i svaku drugu trudnicu. Va~no je da ju dobro uputi u sve mogue ishode
trudnoe i da ju upozna sa svim promjen
Zdravstvena njega bolesnika s amiotrofičnom lateralnom sklerozom
No full textAmiotrofina lateralna skleroza (ALS) progresivna je neurodegenerativna bolest koja pogađa
motorne neurone u leđnoj mo~dini i mozgu, inei pribli~no 70 posto sluajeva bolesti
motornih neurona. Prvi simptomi ukljuuju progresivnu mibinu slabost i atrofiju
ekstremiteta, uz bulbarne simptome. Atrofija mibia napreduje postepeno, a bulbarni oblik
bolesti br~e vodi do respiratornih problema i smrti unutar 2 do 3 godine. Spinalni oblik ima
nebto du~e pre~ivljavanje, od 3 do 5 godina, uz prosjenu dob oboljelih od 56 godina.
Uestalost ALS-a kod europske populacije iznosi 2.6 – 3 sluaja na sto tisua ljudi. U 95%
sluajeva, ALS se javlja povremeno, dok bilje~imo pet do deset posto pacijenata s pozitivnom
obiteljskom anamnezom. Aproksimativno 70% pacijenata pati od spinalnog oblika bolesti koji
pogađa gornje i donje ekstremitete, dok 25% obolijeva od bulbarnog oblika. Kod preostalih
5% bilje~imo izolirano oslabljenje respiratornih mibia, uz simptome poput dispneje,
nesanice, anoreksije i mogunosti smrtnog ishoda.
Postavljanje dijagnoze zahtijeva kvalitetnu anamnezu koja obuhvaa specifina pitanja o
simptomima u razliitim regijama.
Cilj lijeenja je preveniranje i ubla~avanje komplikacija, te poticanje samostalnosti pacijenata.
este dijagnoze ukljuuju smanjenu sposobnost samostalne brige, potebkoe pri disanju te
ote~ano podnobenje fizikog napora. Potencijalne sestrinske dijagnoze ukljuuju visok rizik
od pada, dekubitusa i infekcija. Kako bolest progredira, zdravstvena njega postaje slo~enija,
zahtijevajui prilagođen i individualan pristup medicinske sestre ili tehniara za svakog
pacijenta. Plan zdravstvene njege treba se temeljiti na naelima zdravstvene njege i
holistikom pristupu, uzimajui u obzir psihiko i fiziko stanje pacijenta
Kontrastna sredstva u MR u
No full textMagnetska rezonancija ili MRI (eng. Magnetic Resonance Imaging) je dijagnostička metoda i slikovna tehnika koja omogućava točne prikaze dijelova tijela, a upotrebljava se u medicini u svrhu uvida u anatomske strukture i fiziološke procese u organizmu. Za proces snimanja i za izradu detaljnih slika unutarnjih organa u tijelu koristi se radiovalovima i magnetskim poljima. Riječ je o jednoj od najpreciznijih dostupnih metoda zbog velike tkivne razlučivosti. Za razliku od ostalih tehnologija snimanja kao što su CT skeniranje, rendgenske snimke ili ultrazvuk, MR daje puno više informacija o anatomiji i funkciji normalnih i patoloških tkiva u tijelu. Magnetska rezonancija pomaže u dijagnosticiranju različitih bolesti poput tumora, mišićno-koštanih ozljeda, neuroloških poremećaja i kardiovaskularnih bolesti. MRI ne koristi ionizirajuće zračenje pa se smatra sigurnim za uporabu što je izrazito važno kod djece i trudnica.
Kontrastna sredstva u magnetskoj rezonanciji su lijekovi koji se koriste za prepoznavanje struktura koje su prokrvljene, ali i koje se razlikuju po tkivnim karakteristikama. Mogu se razlikovati na temelju karakteristika poput kemijskog sastava (uključujući prisutnost ili odsutnost metalnih atoma), tijeka primjene, magnetskih svojstava, učinka na sliku magnetske rezonancije, biodistribucije i primjene snimanja. Kontrastna sredstva koja se najviše upotrebljavaju u MR-u su na bazi gadolinija. Gadolinijevi kelati smanjuju razdoblje opuštanja T1 i T2, što rezultira većim intenzitetom signala na T1- pondendiranim slikama i nižim intenzitetom signala na T2-pondendiranim slikama. Sredstva se primjenjuju intravenoznim ili oralnim putem i izlučuju se mokraćom. Iako je gadolinij većinom siguran za uporabu, njegova primjena može uzrokovati stanje koje se naziva nefrogena sistemska fibroza te dugotrajno zadržavanje tog elementa u organizmu