Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Principi prakse zasnovane na dokazima kod primjene tehnika mobilizacije ručnog zgloba i zglobova šake
Manualna terapija u tretiranju teškoća s mišićno-koštanim sustavom dokazana je
brojnom literaturom i zaključcima proizašlim iz praktičnog djelovanja. Terapijski
pristupi diljem svijeta razvijeni su pod utjecajem mnogih stručnjaka iz područja
manualne terapije. Kaltenborn, McKenzie, Cyriax i Mulligan samo su neki od njih.
Njihove metode znatno su utjecale na razvoj suvremene prakse. Terapija je bazirana
na izravnom pristupu fizioterapeuta pacijentu koji izvođenjem manipulacije i
mobilizacije nastoji poboljšati funkciju zglobova, mekog tkiva i živčanog tkiva.
Korištenjem ovih tehnika smanjuje se bol, dolazi do poboljšanja mobilnosti a time i
funkcionalnosti tretiranih dijelova tijela. Mobilizacijske tehnike zahtijevaju izvrsno
poznavanje anatomije i biomehanike tretiranog segmenta. Poznavajući normalan i
fiziološki stav tijela, moguće je primjenjivati akcesorne pokrete na zglobovima i
procjenjivati krajnji osjet u zglobu. Čvrst, mekan i tvrd krajnji osjet s fiziološkim
odstupanjima postaje patološki krajnji osjet koji čini bitan segment svakog
fizioterapijskog procesa. Procjena, kao temelj, osim krajnjeg osjeta procjenjuje i opseg
pokreta, napetost mekih tkiva, funkcionalnu sposobnost zahvaćenog segmenta ali i
kvalitetu života pacijenta, ovisno o postavljenoj dijagnozi. Mobilizacija koristi
translatorne i akcesorne pokrete i jointplay u terapijske svrhe što omogućuje
prilagodbu terapijskih postupaka jedinstvenim potrebama pacijenta. Šaka i ručni zglob,
specifični su po brojnim koštanim strukturama i zglobovima koji između sebe ostvaruju
veliki mobilizacijski potencijal. Izloženost opterećenju, ponavljajuće radnje, uz primjenu
sile na strukture zgloba, kao i konstantno prenaprezanje često dovodi do raznih
problema i/ili povreda koja utječu na funkciju šake i ručnog zgloba. Tendinopatija,
stanja nakon fraktura, sindrom karpalnog kanala i sl. stanja su koja su indicirana za
primjenu manualne terapije. Cilj fizioterapije je smanjiti bol i povećati mobilnost i
funkciju zglobova. Pozitivni klinički ishodi utvrđeni su mnogim preglednim radovima i
istraživanjima koja su pokazala statistički značajne benefite prilikom provođenja
mobilizacije i tako stvorili dokaze za daljnju praktičnu primjenu. Točni fiziološki
mehanizmi također su predmet zanimanja mnogih s obzirom da još uvijek u potpunosti
nisu razjašnjeni, no postoje prijedlozi na osnovu kojih će se moći stvoriti daljnji
napredak u spoznaji principa inhibicije boli primjenom manualne terapije
Kateterizacija mokraćnog mjehura
Kateterizacija mokraćnog mjehura je važan medicinski postupak koji se koristi u
dijagnostičke i terapijske svrhe, omogućavajući kontrolirano pražnjenje mokraćnog mjehura i
uzimanje uzoraka urina. Uloga medicinskih sestara u postupku kateterizacije je od ključne
važnosti. One su odgovorne za pravilnu primjenu postupka kateterizacije, poštivanje
higijenskih standarda te brigu o pacijentima tijekom i nakon postupka. Medicinske sestre igraju
ključnu ulogu u sprječavanju komplikacija poput infekcija mokraćnog sustava vezanih uz
kateterizaciju. Medicinske sestre mogu značajno doprinijeti smanjenju rizika od infekcija te
poboljšanju kvalitete skrbi za pacijente. Analizirajući utjecaj pridržavanja smjernica i
protokola na prevenciju infekcija vezanih uz kateterizaciju, uočava se važnost edukacije
medicinskih sestara o pravilnoj tehnici kateterizacije i upravljanju mogućim komplikacijama.
Poboljšanje znanja i svijesti medicinskih sestara o važnosti higijenskih standarda i pravilne
tehnike kateterizacije može dovesti do smanjenja broja infekcija mokraćnog sustava i drugih
komplikacija povezanih s kateterizacijom. U zaključku, medicinske sestre imaju ključnu ulogu
u osiguravanju sigurne i učinkovite kateterizacije te brizi o pacijentima. Njihova uloga se
proteže od pripreme pacijenta i pribora, kroz sam postupak kateterizacije, do skrbi nakon
postupka. Edukacija, pravilna primjena smjernica te pažljiva briga o pacijentima ključni su
elementi u smanjenju komplikacija i poboljšanju kvalitete skrbi tijekom postupka kateterizacije
mokraćnog mjehura
Mogućnosti fizioterapije u menopauzi i klimakteriju
Menopauza oznaĉava kraj reproduktivnog razdoblja ţene. Dijagnosticira se nakon
perioda od 12 mjeseci u kojem nije došlo do menstrualnog krvarenja. Prethodi joj period
perimenopauze koji moţe trajati do 10 godina. Period koji dolazi nakon menopauze naziva se
postmenopauza. Menopauzalni prijelaz najĉešće poĉinje izmeĊu 45. i 55. godine ţivota i ne
utjeĉe na svaku ţenu jednako. Jaĉina i ozbiljnost simptoma varira ovisno o rasi, etniĉkoj
pripadnosti i navikama osobe kao što je pušenje, prehrana i razina tjelesne aktivnosti.
Najuĉestaliji simptomi koji se javljaju prilikom menopauzalnog prijelaza su vazomotorni
simptomi, psihološki simptomi, kognitivne poteškoće, genitourinarni simptomi i sl.
Zdravstvene tegobe koje se mogu pojaviti ukljuĉuju osteoporozu, kardiovaskularne bolesti i
metaboliĉki sindrom. Kako bi se procijenila teţina simptoma i njihov utjecaj na kvalitetu
ţivota, upotrebljavaju se razni instrumenti i upitnici. Hormonsko nadomjesno lijeĉenje
najĉešći je oblik lijeĉenja, no radi straha od potencijalnih rizika, mnoge ţene biraju
alternativni put lijeĉenja. Fizioterapijska intervencija ukljuĉuje provoĊenje terapijskih vjeţbi.
Redovita tjelesna aktivnost pomaţe u regulaciji stresa, poboljšanju kvalitete ţivota i
sprjeĉavanju atrofije mišića koja se javlja uslijed neaktivnosti i sedenternog naĉina ţivota.
Aerobni trening, vjeţbe s opterećenjem, hodanje, pilates i joga prema istraţivanjima
poboljšavaju menopauzalne simptome kao što su depresija i kvaliteta sna. Kombinacija
aerobnog treninga i vjeţbi s otporom pokazuje pozitivan uĉinak kod modifikacije ĉimbenika
koji su povezani s nastankom metaboliĉkog sindroma. Trebaju se poticati aktivnosti i vjeţbe
koje imaju pozitivan utjecaj na koordinaciju i balans i koje vode do poboljšanja propriocepcije
jer rezultiraju smanjenjem padova i prijeloma. Grupe za vjeţbanje su dobra opcija kod osoba
koje ne ţele vjeţbati same ili im treba veći poticaj jer potiĉu i socijalnu interakciju,
blagotvornu za mentalno zdravlje. Prepoznata je vaţnost razumijevanja menopauze, ali
postoje znaĉajne praznine u znanju. Potrebno je raširiti svijest o vaţnosti edukacije o
menopauzi, mogućnostima lijeĉenja i ublaţavanja simptoma menopauze te o vaţnosti tjelesne
aktivnosti sa svrhom postizanja bolje kvalitete ţivota pacijentica
Intervencije medicinske sestre kod bolesnika s vanjskom drenažom cerebrospinalne tekućine
Cerebrospinalna tekućina (likvor) je bistra, prozirna tekućina smještena u
moždanim komorama, kranijskom i spinalnom subarahnoidnom prostoru te
središnjem kanalu kralježnične moždine. Različita stanja poput hidrocefalusa,
povišenog intrakranijalnog tlaka te hemoragijskog moždanog udara mogu dovesti do
poremećaja normalne cirkulacije cerebrospinalne tekućine. Svako od navedenih
stanja zahtjeva neurokirurški zahvat postavljanja vanjske ventrikularne drenaže.
Hidrocefalus je medicinski termin koji se koristi za opisivanje stanja u kojem se
nakuplja višak cerebrospinalne tekućine u mozgu, što može rezultirati povećanim
tlakom unutar lubanje. Ovo stanje može biti uzrokovano blokadom protoka tekućine,
prekomjernom proizvodnjom ili smanjenom apsorpcijom tekućine. Liječenje
hidrocefalusa može uključivati postavljanje drenaže kako bi se olakšao protok viška
tekućine iz mozga ili kirurške zahvate kako bi se uklonila blokada.
Vanjska drenaža cerebrospinalne tekućine, poznata i kao EVD (engl. External
Ventricular Drain), je medicinski postupak u kojem se postavlja cjevčica radi
kontroliranog odvođenja viška cerebrospinalne tekućine iz mozga. Ovaj postupak se
često koristi u liječenju hidrocefalusa ili drugih stanja koja uzrokuju nakupljanje
tekućine. Liječnici prate protok tekućine kroz drenažu i stanje pacijenta kako bi
procijenili učinkovitost postupka, a sama zdravstvena njega kod vanjske drenaže
cerebrospinalne tekućine (EVD) igra ključnu ulogu u osiguravanju sigurnosti pacijenta
i uspješnosti postupka. Medicinska sestra redovito prati stanje pacijenta, provjerava
protok tekućine kroz drenažu te nadzire eventualne komplikacije poput infekcija ili
krvarenja. Kako bi se izbjegle komplikacije važno je osigurati da je drenažni sustav
pravilno postavljen i održavan. Pacijentu se također pruža odgovarajuća njega kako
bi se osiguralo udobno i sigurno okruženje tijekom postupka
Intrahospitane infekcije- rizici i načini sprječavanja
Sve veća upotreba antimikrobnih sredstava i napredak u medicinskim procedurama i zahvatima koji spašavaju živote pacijentima koji se izlažu invazivnim postupcima, povezani su sa sve većim brojem intrahospitalnih infekcija. Unatoč naporima u mjerama kontrole bolničkih infekcija, infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi povezane su sa značajnim pobolijevanjem i smrtnošću, što dovodi do dodatnih izdataka za zdravstvenu skrb što može dovesti do ekonomske krize. Problem se dodatno komplicira s pojavom mikroorganizama otpornih na lijekove koje je teško liječiti u bolničkom okruženju. Gotovo svaki patogen ima potencijal izazvati infekciju kod hospitaliziranih pacijenata, ali samo ograničen broj gram pozitivnih i gram negativnih bakterija odgovoran je za većinu bolničkih infekcija. Među njima prednjače Staphylococcus aureus, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa i Enterococci. Mnogi intrinzični i ekstrinzični čimbenici predisponiraju hospitalizirane pacijente za ove patogene. Pridržavanje jednostavnih bolničkih higijenskih postupaka i striktno pridržavanje standardnih medicinskih postupaka uvelike smanjuje infekciju na značajnu razinu iako se ne mogu izbjeći sve bolničke infekcije. Klinički spektar uzrokovan nozokomijalnim patogenima ovisi o tjelesnom mjestu infekcije, zahvaćenom patogenu i temeljnom stanju pacijenta. Strukturni i nestrukturni čimbenici virulencije povezani s bakterijom odgovorni su za promatranu kliničku manifestaciju. Izolacija i karakterizacija bakterija iz odgovarajućih kliničkih materijala s ispitivanjem osjetljivosti na antimikrobne lijekove standard je laboratorijske dijagnoze. Kontrola infekcije ima mnogo izazova, posebno s obzirom na sve veći broj hospitaliziranih pacijenata, veću prevalenciju invazivnih tehnologija i veću prevalenciju imunokompromitiranih pacijenata. Loši programi kontrole infekcija dovode do povećanja stope infekcija, povećavaju vjerojatnost pojave bakterija otpornih na više lijekova i povećavaju rizik od izbijanja bolesti u određenim odjelima koje bi se mogle proširiti na cijelu bolnicu i zajednicu. Glavna izravna komplikacija neodgovarajuće vođenog programa kontrole infekcije je rizik od infekcije za pacijenta. Svi zdravstveni radnici imaju dužnost spriječiti infekciju i održavati aseptičnu okolinu kada je to moguće
Uloga fizioterapeuta u poboljšanju kvalitete života kod bolesnika s šećernom bolesti
Šećerna bolest je skupni naziv za metaboličke bolesti koje dovode do nemogućnosti
normalnog izlučivanja ili nepravilnog djelovanja inzulina gdje dolazi do povećanih razina
glukoze. Iz kliničke perspektive kategorizirana su četiri osnovna tipa, a dijele se prema uzroku,
patofiziologiji, terapijskim strategijama i prognozama. Dijabetes je četvrti najveći svjetski uzrok
smrti, pacijenti imaju očekivani životni vijek koji je 5-10 godina kraći. Ljudi s dijabetesom imaju
veću vjerojatnost stjecanja srčanih bolesti, a to je prvenstveno uzrokovano kardiovaskularnim
komplikacijama. S ciljem poboljšanja kvalitete života najviše se istiće uloga fizioterapeuta.
Svatko želi živjeti normalnim životom i sudjelovati u aktivnostima zajednice. Problemi balansa
se javljaju zbog patoloških promjena na rukama i nogama što u nekim slučajevima dovodi i do
utrnuća segmenata tijela a naposlijetku i do gubitka pokretljivosti u segmentu. Tijekom svog
rada fizioterapeut se susreće s različitim religijama, moralnim uvjerenjima, te stavovima te su
zbog toga etika i bioetika važan segment u radu fizioterapeuta. Bioetika nas upućuje na
vrijednost života, ali i da fizioterapeut u svojoj interakciji s pacijentom mora biti neovisan,
dobronamjeran i pravedan. Oboljeli od šećerne bolesti su podložni i njezinim komplikacijama te
upravo ovdje ključnu ulogu ima fizioterapeut koji ih učenjem i usvajanjem novog načina života
te redovitim tjelesnim vježbanjem potiče da unaprijede sebe i svoj životni standard. Tim
postupcima fizioterapeut nastoji spriječiti neki napredak bolesti koji bi poremetio ili znatno
narušio kvalitetu života
Tehnologija prerade i kvaliteta vode za ljudsku potrošnju grada Siska u 2022. i 2023 godini
Kriteriji za kvalitetu vode definirani su Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju (NN 30/2023) i
Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene
za ljudsku potrošnju (NN 64/2023, NN 88/2023). Voda za ljudsku potrošnju mora biti
zdravstveno ispravna i visoke kvalitete, što zahtijeva redovitu kontrolu kvalitete i kontinuirani
nadzor.
Cilj diplomskog rada bio je opisati proces tehnologije i obrade vode u Sisačkom
vodovodu te prikazati rezultate ispitivanja fizikalno-kemijskih pokazatelja kvalitete vode za
ljudsku potrošnju na području grada Siska. U radu je opisan način uzorkovanja te rezultati
analiza u cilju utvrđivanja kvalitete i zdravstvene ispravnosti vode kao i način praćenja
promjena tijekom 2022. i 2023. godine. U radu je opisan i način provođenja mikrobioloških
analiza. Isto tako, u radu je opisan način rada uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kojim
upravlja Sisački vodovod
Uloga ketogenih dijeta i naizmjeničnog posta u liječenju pretilosti
Dijete, to jest prilagođeni oblici prehrane su česta tema rasprave i oblici prakticiranja s
ciljem smanjenja tjelesne mase ili oblikovanja tijela. U medijima gotovo svakodnevno
čujemo o novim vrstama dijeta, novim prednostima koje je prethodna dijeta predvidjela i
naglašavaju se aspekti u kojima je nova dijeta poboljšana. Pretilost je izniman
javnozdravstveni problem s progresijom porasta pretilih osoba gotovo u cijelom svijetu.
Liječenju pretilosti se pristupa od najranije dobi, to jest utjecanjem na stvaranje zdravih
prehrambenih navika pojedinca. Pretilost je višestruki problem koji se odražava na tjelesno
stanje organizma, psihičko i emocionalno zdravlje i socijalni život. Niz je metoda i oblika
pristupa pretilosti, no fokus je usmjeren na prilagodbu prehrane u kombinaciji s tjelesnom
aktivnosti što dovodi do ukupnog kalorijskog deficita kojim se postiže smanjenje tjelesne
mase. U posljednje vrijeme se često spominje ketogena dijeta koja je usmjerena na stroga
ograničenja unosa ugljikohidrata uz dopušteno (i obilno) konzumiranje zasićenih masti.
Primjena ketogene dijete dovodi do brzog gubitka tjelesne mase uz primjerene razine
biomarkera poput smanjenja serumskog hemoglobina. Iako primarno korištenje dijeta
rezultira smanjenjem tjelesne mase, neophodno je sagledati dugoročan utjecaj po zdravlje. Uz
ketogene dijete unazad nekoliko godina je zastupljen naizmjenični post, to jest organiziran i
vremenski određen period unosa hrane u svrhu postizanja tjelesnog kataboličkog procesa
autofagije. Naizmjeničnim postom se održava period unosa hrane, bez tradicionalnih
restrikcija namirnica ili izuzetnog fokusa na kalorijski deficit. Ovim se radom nastoji ukazati
na važnost ketogene dijete te naizmjeničnog posta koje u konačnici dovodi do poboljšanja
zdravlja uz smanjenje tjelesne mase. Iznimna je uloga zdravstvenih djelatnika u pacijentovom
procesu liječenja pretilosti, a još je značajniji utjecaj po prevenciju nastanka prekomjerne
tjelesne mase
Radnoterapijske strategije rehabilitacije kognitivnih funkcija u ranoj fazi demencije
Tema završnog rada je radnoterapijske strategije rehabilitacije kognitivnih funkcija u ranoj fazi
demencija. Demencija je kompleksan sindrom koji se očituje progresivnim pogoršanjem
kognitivnih funkcija a karakterizira ga utjecaj na sposobnost pojedinca da se nosi s aktivnostima
svakodnevnog života. Iako se najčešće manifestira kao problemi s pamćenjem, demencija
također zahvaća i druge kognitivne domene poput pažnje, jezičnih sposobnosti, izvršnih
funkcija i prostorne orijentacije. Demencija može biti uzrokovana različitim medicinskim i
neurološkim stanjima, a najčešće vrste uključuju Alzheimerovu bolest, frontotemporalnu
demenciju, demenciju s Lewy tjelešcima i vaskularnu demenciju. Radna terapija ima bitnu
ulogu u rehabilitaciji kognitivnih funkcija kod osoba s demencijom, a cilj joj je poboljšati
kvalitetu života i očuvanja neovisnosti oboljelih. U sklopu preglednog završnog rada su
prikazane različite strategije radne terapije koje se koriste u ranoj fazi demencije za
rehabilitaciju kognitivnih funkcija. Glavni fokus u radu je na četiri osnovne strategije:
kognitivna stimulacija i trening, kognitivno-bihevioralna terapija, grupne aktivnosti i socijalna
interakcija te individualizirani terapijski pristupi
Upravljanje i komunikacija unutar multidisciplinarnog tima
Unutar suvremenog zamršenog radnog okruženja koje se brzo razvija, aspekt
učinkovitog upravljanja i komunikacije među multidisciplinarnim timovima porastao je u
značaju iznad prethodnih mjerila. Imperativ je razlučiti metode vještog vodstva i
komunikacije s članovima tima koji pokazuju različite skupove vještina, stajališta i
prioritete. Takav scenarij zahtijeva ne samo izvrsne osobine vodstva, već i sofisticiranu
komunikacijsku vještinu koja je sposobna premostiti zamisliva odstupanja, čime se
osigurava da svi sudionici tima gravitiraju prema jedinstvenom cilju. Artikulacijom
nedvosmislenih ciljeva, promicanjem suradničkih napora i održavanjem transparentnih
komunikacijskih putova, menadžeri mogu stvoriti okruženje pogodno za procvat
multidisciplinarnih timova, čime se povećava kumulativni uspjeh organizacije.
U diplomskom radu predstavljeni su pojmovi organizacije rada, upravljanja,
organizacijske komunikacije, ali i motivacije. Također je u kontekst upravljanja timovima
prikazana i sestrinska profesija, odnosno rukovodeće medicinske sestre i aspekti
upravljanja različitim vrstama timova u sestrinstvu