Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Informatizacija u POCT dijagnostici
No full textInformatizacija predstavlja ključni proces u modernizaciji zdravstvenog sustava. Laboratorij, kao važni dio zdravstvenog sustava, uvođenjem informatizacije značajno je poboljšao kvalitetu rada u svim svojim fazama: prijeanalitičkoj, analitičkoj i poslijeanalitičkoj. Napredak tehnologije i potreba da se laboratorijski nalazi brže isporuče do liječnika omogućili su razvitak uređaja za pretraga uz bolesnika. Pretrage uz bolesnika (engl. point of care testing, POCT) su laboratorijske pretrage koje se provode uz pacijenta, u operacijskim salama, intenzivnim jedinicama, ambulantama hitne službe i na mjestima koja zahtijevaju brzu intervenciju u zbrinjavanju pacijenta. Na POCT uređajima rade nelaboratorijski djelatnici čije temeljno znanje i obrazovanje nije laboratorijskog usmjerenja zbog čega je područje POCT dijagnostike izloženo povećanom riziku pogrešaka i dobivanju rezultata analize koji ne odgovaraju kliničkoj slici pacijenta. Upravo je informatizacija omogućila bolji nadzor nad radom POCT uređaja. Programska rješenja za udaljeni pristup uređajima omogućavaju praćenje podataka o reagensima (proizvodna serija, rok trajanja, raok stabilnosti, potrošnja), provođenje kalibracije i unutarnje kontrole kvalitete, pravovremeno uklanjanje pogrešaka u radu na POCT uređajima. Rezultati analize najčešće se printaju na termo papiru koji s vremenom blijedi ili se ručno prepisuju u medicinski karton pacijenta. Povezivanje POCT-a s bolničkim i laboratorijskim informacijskim sustavom (BIS i LIS) osigurava trajnu pohranu nalaza u elektroničkom obliku, isključuje ručno prepisivanje dobivenih rezultata te lakšu dostupnost istih u bilo kojem trenutku
Dijagnostički postupci kod kraniocerebralne traume
No full textKraniocerebralne traume su tjelesne ozljede glave i/ili mozga koje mogu trajno ili pak
privremeno obtetiti mo~danu funkciju, a variraju od bezazlenih do fatatalnih. Prvi korak pri
lije enju pacijenta koji je pre~ivio kraniocerebralnu traumu je potvrda ili isklju ivanje ozljede
slikovnim metodama. Ovisno o opsegu i ozbiljnosti ozljede mo~emo upotrijebiti standardnu
radiografiju, kompjuteriziranu tomografiju (krat. CT, eng. computed tomography) ili u krajnjem
slu aju magnetsku rezonanciju (krat. MR) no ona esto nije odabrana metoda u hitnim
slu ajevima.
Kako bismo bto bolje obradili ovako opbirnu temu, u ovom radu smo se osvrnuli na
anatomsku i fiziolobku osnovu glave i mozga te bto je klju no za uo avanje i dijagnostiku same
traume.
U radu se naglasak stavlja na dijagnosti ke postupke i metode, izgled i na in rada samih
uređaja, te prednosti i nedostaci navedenih metoda slikovnog prikaza.
Za svaku spomenutu metodu opisati emo djelove uređaja, princip rada, izvođenje postupaka
te opisati ulogu radiolobkog tehnologa i znanje koje je potrebno kako bismo pravilno izveli
dijagnosti ki postupak. Naglasak emo staviti na kompjuteriziranu tomografiju koja je esto
˝Zlatni standard˝ kada je u pitanju dijagnostika kraniocerebralne traume
Zdravstvena njega pacijenta nakon operacije diskus hernije
No full textDegenerativne promjene na kralježnice su sve češći problem u populaciji. Jedna od
najčešćih degenerativnih promjena kralježnice je diskus hernija intervertebralnog diska. Ova
pojava najčešća je u području lumbalne kralježnice. S obzirom na oštećenje, hernijacija se dijeli
prema stupnjevima. Nazivi stupnjeva su protruzija, prolaps, ekstruzija i sekvestracija. Protruzija
i prolaps se ne opisuju kao potpune hernije jer ne dolazi do rupture vanjskog prstena. Ekstruzija
i posljednji stupanj sekvestracija se u literaturi opisuju kao potpune hernije jer tada nastaje
puknuće vanjskog prstena te je meka jezgra diska izvan prstena . Dijagnostika započinje
detaljnim uzimanjem anamneze i određenim dijagnostičkim metodama na temelju kojih se
donosi zaključak o najprikladnijoj mogućnosti liječenja. Liječenje diskus hernije obično
započinje primjenom konzervativnih metoda poput mirovanja i primjene farmakološke terapije
u svrhu smanjenja tegoba popraćenih navedenim problemom. Ukoliko ne dolazi do poboljšanja,
sljedeći korak su kirurške metode liječenja. Uloga medicinske sestre odnosno tehničara počinje
samim primitkom pacijenta na odjel te se nastavlja kroz prijeoperacijsku te postoperativnu
zdravstvenu njegu sve do otpusta pacijenta
Fizioterapijski proces kod djece s Down sindromom
No full textFizioterapijska procjena i intervencija kod djece s Down sindromom ima svoje važno
mjesto u području rane razvojne podrške. Rano prepoznavanje kao i specifična podrška
prilagođena djetetovim potrebama pruža temeljnu podršku u ranoj fazi razvoja te ima
dugoročni benefit za djetetov razvojni ishod.
U fizioterapiji upotreba standardiziranih mjernih instrumenata pruža objektivne
informacije o djetetovom motoričkom funkcioniranju i omogućuje usmjeravanje intervencije
prema konkretnim djetetovim potrebama.
Fizioterapijska intervencija je prilagođena pojedinačnim potrebama djeteta, a naglasak
je na ranoj intervenciji kako bi se postavili čvrsti temelji za daljnji razvoj. Različite metode i
tehnike podrazumijevaju holistički pristup koji potiče motorički, emocionalni i socijalni
razvoj djeteta. Danas koordinacija tima stručnjaka pruža podršku djetetu i njegovim
roditeljima najčešće kroz interdisciplinarni i transdisciplinarni pristup odnosno kroz njihovo
sinergijsko djelovanje
Važnost uvođenja novih Nacionalnih preventivnih programa ranog otkrivanja raka - primjer ranog otkrivanja raka pluća i prostate
No full textRak je sve učestaliji problem današnjice uzimajući u obzir broj smrti od raka posljednjih
godina čija je brojka u 2020. godini dosegla gotovo 10 milijuna smrtnih slučajeva prema Svjetskoj
zdravstvenoj organizaciji. Jedan od najčešćih oblika raka su rak pluća kod oba spola te rak prostate
kod muškaraca. Rak pluća najčešći je svjetski uzrok smrti od raka. Po učestalosti na prvom mjestu
kod muškaraca, a kod žena na visokom drugom/trećem mjestu. Najčešće se razvija kao posljedica
pušenja (90% slučajeva) kao glavnog čimbenika rizika kojem smo kao i ostalim čimbenicima
svakodnevno izloženi. Rak prostate također je veliki javnozdravstveni problem kako u svijetu, tako
i u Hrvatskoj. To je maligni tumor koji napada muškarce širom svijeta, a od 2016. godine najčešći
oblik raka kod muškaraca. Po učestalosti je prvi, a po smrtnosti treći u RH, dok je u svijetu drugi
po učestalosti, a peti po smrtnosti. Obje bolesti, i rak pluća i rak prostate podmukle su bolesti jer
se kasno otkrivaju. Razlog tome je njihov specifičan razvoj zbog kojeg u ranim fazama bolesti
izostaju očiti simptomi, koji se javljaju tek kada je bolest uznapredovala i liječenje više nije moguće.
Stoga, bitno je pravovremeno otkriti bolest.
Kada je u pitanju prevencija raka pluća i prostate najvažniju ulogu imaju primarna prevencija
u vidu izbjegavanja rizičnih čimbenika i sprječavanja pojave bolesti, te sekundarna u vidu metoda
probira te ranog otkrivanja bolesti radi uspješnijeg liječenja, boljih ishoda bolesti te smanjenja broja
smrtnih slučajeva. Trenutno kao metode probira na rak pluća i prostate postoje i primjenjuju se
kompjutorizirana tomografija prsnog koša niske doze zračenja (LDCT) te pretrage antigena
specifičnog za prostatu (PSA). Obje metode u više istraživanja dala su obećavajuće rezultate,
značajno smanjujući rizik od smrti te broj smrtnih slučajeva od raka pluća i prostate te se stoga
preporučuje njihova primjena. Tako i Republika Hrvatska započinje posebni program ranog
otkrivanja raka pluća i prostate ovim metodama probira. Međutim, još uvijek je dosta nedostataka
ovih metoda probira u vidu lažno pozitivnih ili negativnih rezultata, prekomjerne ili nedovoljne
dijagnoze i liječenja, a rano otkrivanje bolesti neizmjerno je važno, stoga je dorada postojećih te
pronalaženje i uvođenje novih programa ranog otkrivanja raka pluća i prostate od izuzetne važnosti
Kvaliteta života osoba nakon operativnog zahvata nefrektomije
No full textKarcinom bubrega čini oko 3% svih malignih bolesti dijagnosticiranih kod odraslih, a
njegova učestalost raste u zapadnim zemljama, što se pripisuje starenju stanovništva i
povećanoj stopi pretilosti. Najčešća metoda liječenja ove bolesti je kirurški zahvat, pri čemu
se u većini slučajeva primjenjuje radikalna nefrektomija. Otvorena radikalna nefrektomija
predstavlja jednu od najstarijih i najčešće primjenjivanih metoda liječenja raka bubrega, koja
se s manjim izmjenama izvodi više od 100 godina. Ovim zahvatom uklanja se zahvaćeni bubreg
zajedno s okolnim masnim tkivom, limfnim čvorovima, a ponekad i nadbubrežna žlijezda.
Unatoč uspjehu ove metode u uklanjanju tumora, operacija ima značajan utjecaj na kvalitetu
života pacijenata.
Nakon radikalne nefrektomije, pacijenti često osjećaju smanjenu fizičku funkciju zbog
invazivnosti samog zahvata. Iako se fizičko zdravlje pogoršava, emocionalno stanje može se
poboljšati zbog uklanjanja tumora, što pacijentima pruža osjećaj olakšanja. Međutim,
operacija donosi i niz izazova, uključujući postoperativne komplikacije koje mogu dodatno
utjecati na kvalitetu života. Oporavak je često sporiji kod starijih pacijenata, koji osjećaju
povećan strah od recidiva. Na vrijeme i uspjeh oporavka utječu i drugi faktori, poput tjelesne
težine, obrazovanja, profesionalnog statusa i postojanja drugih bolesti.
Medicinske sestre i tehničari imaju ključnu ulogu u psihološkoj i fizičkoj pripremi
pacijenata u prijeoperativnoj, perioperativnoj i postoperativnoj fazi. Sestrinske intervencije su
važne za pacijentov oporavak i kvalitetu života. Medicinske sestre odgovorne su za intervencije
koje uključuju prevenciju bolesti, promicanje zdravlja te pružanje cjelovite njege pacijentima.
Procjena kvalitete života nakon operacije postaje ključni dio evaluacije uspješnosti
liječenja, jer omogućuje praćenje fizičkog, emocionalnog i socijalnog stanja pacijenata.
CILJ/SVRHA
1.Procijeniti kvalitetu života osoba nakon radikalne nefrektomije u razdoblju od 1 godinu do 6
mjeseci nakon operativnog zahvata.
2. Identificirati prediktore koji utječu na kvalitetu života osoba nakon radikalne nefrektomije.
METODA
Prospektivna studija kvantitativnog tipa - Upitnik SF-36, Anketni upitnik o zadovoljstvu
prijeoperacijskom pripremom, intraoperacijskoj skrbi te poslijeoperacijskom zbrinjavanju.
OČEKIVANI REZULTATI
Očekuje se da je kvaliteta života osoba nakon radikalne nefrektomije lošija nego prije
operativnog zahvata. Također se pretpostavlja da će se identificirati prediktori koji
potencijalno utječu na kvalitetu života nakon radikalne nefrektomije u smislu proteklog
vremena nakon operativnog zahvata, prijeoperacijske pripreme, intraoperacijske skrbi te
poslijeoperacijskog zbrinjavanja
Slikovna dijagnostika tumora dojke
No full textTumor, ili rak, dojke zlo udna je novotvorina koja se u ~ena javlja znatno eb e nego u
mubkaraca te predstavlja jedan od vode ih uzroka smrtnosti ~ena u Republici Hrvatskoj. Prema
podacima Registra za rak u 2020. godini zabilje~eno je 2.869 slu ajeva tumora dojke, dok je 2021.
godine od istog umrlo 711 ~ena (4). Incidencija mortaliteta u ~ena iznosi preko 100/100.000, dok
je u mubkaraca incidencija znatno ni~a i iznosi svega 1/100 slu ajeva (6).
Na globalnoj razini, tumor dojke naj eb i je u razvijenim zapadnim zemljama svijeta gdje je
incidencija između 60 i 100/100.000 ~ena, za razliku od nerazvijenih zemalja, kao i zemalja Azije,
gdje je incidencija između 20 i 60/100.000 ~ena (5)
Učinkovitost fizioterapije nakon porođaja
No full textUvod: Fizioterapija i fizioterapijski procesi olakšavaju niz promjena kroz koje trudnice
prolaze, sposobnije i bezbolnije mogu obavljati svakodnevne aktivnosti te se naposljetku
lakše nose s trudovima i samim činom porođaja. Jedan od najčešćih problema s kojima se
fizioterapeuti susreću u području ginekologije i porodništva su upravo problemi urogenitalne
disfunkcije. Fizioterapija kao jedan od konzervativnih načina liječenja postaje sve uključenija
i prepoznatljiva te sve više dobiva na važnosti.
Metode rada: Istraživanje je provedeno na uzorku od 53 ispitanika ženskog spola koje
su rodile na području cijele Hrvatske. Dob sudionica je u rasponu od 19 do 48 godina.
Istraživanje je provedeno tijekom ožujka i travnja 2024. godine, a podaci su prikupljeni
putem online ankete (Google forms). Statistička analiza uključuje deskriptivnu i
inferencijalnu statistiku.
Rezultati: Dobiveni rezultati pokazuju da je prosječna dob ispitanica 33 godina.
Gledajući broj poroda, najviše je ispitanica koje su rodile jedanput (49,1%). S obzirom na
način poroda, najviše je žena koje su rodile vaginalnim putem (69,8%). Probleme nakon
poroda koje su ispitanice navele kao najdugotrajnije su lumbalna bol (43,3%) i promjene
vezane za spolni odnos (37,7%). Posjećenost fizioterapeuta ispitanicama u bolnici/rodilištu je
izuzetno mala (77,4%) te 34% ispitanica ima slabo poznavanje samog pojma „fizioterapija u
ginekologiji i porodništvu“, 24,5% ispitanica ima umjereno, a 17% nikakvo poznavanje
navedenog. Ispitanice navode da im je fizioterapija donekle pomogla (43,9%), 29,3%
ispitanica je puno pomogla, 24,4% ispitanica fizioterapija nije pomogla te čak 2,4% ispitanica
je odgovorilo da im je fizioterapija pogoršala stanje. Što se tiče fizioterapijskih intervencija
koje su ispitanice provodile, prevladavaju vježbe jačanja mišića (48,3%), zatim masaža
(25,9%) i elektroterapija (12,1%). Više od polovine rodilja koje su provodile fizioterapiju,
njih 63,4% navode da su zadovoljne pruženom fizioterapijom, dok 36,6% nije zadovoljno.
Zaključak: Ovo istraživanje je ispitalo kvalitetu i zadovoljstvo postporođajne
fizioterapije u Hrvatskoj čime je zaključeno da je fizioterapija u ginekologiji i porodništvu u
Hrvatskoj donekle učinkovita te zaostaje u odnosu na druge države. Dokazana je izuzetno
mala posjećenost fizioterapeuta ispitanicama u bolnici/rodilištu te slaba informiranost
ispitanica o fizioterapiji u ginekologiji i porodništvu. Ovo istraživanje stavlja naglasak na
važnost daljnjeg educiranja fizioterapeuta u području ginekologije i porodništva
Zadovoljstvo obitelji i korisnika o smještaju u Domu za starije i nemoćne Vita
No full textStarenje je proces koji se događa u ljudskom organizmu i djeluje na nastanak brojnih
promjena, a starost je završno razdoblje unutar života i kronološki je definirano. S obzirom da
je riječ o životnom procesu i nije ga moguće zaustaviti vrlo je važno održavanje zdravlja tijekom
završnih desetljeća života. Prevencijom nastanka akutnih i kroničnih bolesti omogućava se
produljene života u aktivnoj formi. Domovi za starije i nemoćne osobe posebna su vrsta
zdravstvene ustanove koja omogućava potpunu i adekvatnu skrb korisnika. Omogućuju brigu
za zdravstveno stanje korisnika, kao i fizičku i psihičku podršku njima i njihovim članovima
obitelji. Kada govorimo o ovakvim vrstama ustanova opisujemo brigu za svakog korisnika
individualno provodeći zdravstvenu njegu korisnika, organiziranje i odlazak na preglede,
adekvatnu prehranu, provođenje raznih fizičkih aktivnosti te slobodno vrijeme. Dom Vita
ustanova je za zdravstvenu skrb osoba starije životne dobi smještena u Splitu. U svom radu kroz
dugi niz godina posjeduje interdisciplinarni tim koji se svojim radom trudi pružiti svojim
korisnicima adekvatnu skrb u vrlo osjetljivim godinama njihovog života. Također omogućava
psihološku podršku članovima obitelji kako bi smještaj njihovih najmilijih bio što efikasniji. U
ovom radu provedeno je istraživanje o zadovoljstvu članova obitelji i korisnika o smještaju u
ovu ustanovu, te dobiveni rezultati mogu pozitivno djelovati na daljnji razvoj i uspjeh u radu
ove institucije
Uloga anesteziološkog tehničara kod otežane endotrahealne intubacije
No full textZa osiguravanje uspostave dišnog puta neophodno je postojanje algoritma za uspostavu otežanog dišnog puta koji podrazumijevaju odgovarajuću opremu i znanje tima kako bi se mogao osigurati dišni put i odgovarajuća izmjena plinova. Održavanje odgovarajuće ventilacije bitno je za održavanje opskrbe vitalnih organa tijela kisikom, sprječavanje hipoksije i osiguravanje odgovarajuće eliminacije ugljičnog dioksida. Otežana intubacija može biti uzrokovana anatomskim, fiziološkim ili tehničkim čimbenicima koji proces intubacije čine izazovnim i potencijalno rizičnim za bolesnika. Temeljita procjena ključna je za identifikaciju pacijenata kod kojih postoji rizik od otežane uspostave dišnog puta. Fizikalni pregled i Mallampati score kao i drugi prediktori otežane intubacije ključne su komponente evaluacije postojanja potencijalno otežanog dišnog puta. Endotrahealna intubacija je postupak u kojem se endotrahealni tubus uvodi kroz usta ili nos u dušnik . Izvodi se u svrhu zaštite dišnih putova tijekom opće anestezije, za osiguravanje ventilacije i za osiguranje prohodnosti dišnih putova tijekom kardiopulmonalne reanimacije. Pravilno postavljen endotrahealni tubus treba omogućiti kontroliranu ventilaciju pluća i spriječiti aspiraciju želučanog sadržaja u pluća. Štetni ishodi otežane intubacije uključuju smrt, hipoksičnu ozljedu mozga, kardiopulmonalni arest, traumu dišnih putova, aspiraciju želučanog sadržaja, plućni edem i oštećenje zuba. Komplikacije koje nastaju otežanom intubacijom opravdavaju brojna istraživanja, smjernice i algoritme razvijene u ovom području. Učinkovit timski rad i komunikacija između anesteziologa i anestezioloških tehničara ključni su tijekom otežane intubacije. Postojanje algoritma otežane intubacije i postupanje čitavog tima u skladu s njm ključno je za uspješno osiguranje otežanog dišnog puta. Anesteziološki tehničar ima ključnu ulogu u koordinaciji multidisciplinarnog tima i osiguravanju sigurnosti bolesnika tijekom procesa otežane intubacije