Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Prošlost,sadašnjost i budućnost magnetske rezonancije
No full textRazvoj magnetske rezonancije fascinantna je pria o inovacijama koja se proteže nekoliko
desetljea te je okrunjena s dvije Nobelove nagrade. Prvi funkcionalni uređaj za magnetsku
rezonanciju konstruirao je Raymond Damadian 1977. godine. Od tog trenutka zapoelo je
kontinuirano unaprijeđivanje i razvoj samog uređaja kao i tehnika snimanja koje traje job i danas.
MR je danas kljuan alat u medicinskoj dijagnostici, pruža jasan prikaz mekih tkiva, bitan je kod
onkolobkih pacijenata jer ne koristi ionizirajue zraenje. U skladu s opim tehnolobkim napretkom
istražuju se budui pravci razvoja magnetske rezonancije, s posebnim naglaskom na primjenu
umjetne inteligencije u analizi snimaka i upravljanju radom samog uređaja, mogunost koribtenja
prijenosnih MR sustava te kombiniranje uređaja sa drugim radiolobkim modalitetima. Glavna
uloga radiolobkog tehnologa provođenje je snimanja MR-om te naknadna obrada snimki
Intravenska terapija: priprema i primjena intravenskih lijekova
No full textLijekovi su tvari koji se primjenjuju s ciljem prevencije ili liječenja određenih simptoma
i/ili bolesti. Nalazimo ih u raznim oblicima i mogu se primjenjivati na više načina. Prema
agregatnom stanju lijekove možemo podijeliti na krute, tekuće, polukrute i plinovite. Dva su
osnovna puta primjene lijeka: enteralno i parenteralno. Enteralna primjena lijeka odnosi se na
primjenu lijeka putem probavnog trakta, dok se parenteralnom primjenom on zaobilazi.
Najčešće parenteralna primjena odnosi se na primjenu putem injekcije. Jedan od načina
parenteralne primjene lijeka je putem vene tj. intravenozno. Intravenozna terapija postupak je
primjene lijekova, otopina, hranjivih tvari ili krvi i krvnih pripravaka u periferne ili centralne
vene. Tako unesene tvari dolaze izravno u krvotok zaobilazeći probavni trakt. Intravenozna
terapija se primjenjuje s ciljem nadoknade tekućine i elektrolita, primjene određenog lijeka te
nadoknade volumena krvi. Njena primjena zahtijeva poznavanje anatomije krvožilnog sustava
te određene vještine medicinske sestre/tehničara. Intravenozna terapija danas spada u najčešće
invazivne intervencije i provodi se uglavnom u bolničkim ustanovama po nalogu liječnika. Iako
se primjenjuje gotovo rutinski te je nezaobilazan način pružanja zdravstvene skrbi, zahtijeva
mnoga znanja i vještine medicinskih sestra/tehničara. Pravilna priprema terapije, odabir
odgovarajuće vene, postavljanje venskog puta i njegovo održavanje, poštivanje postupka
aseptičnog načina rada i sigurne primjene lijeka, edukacija bolesnika samo su neke od
svakodnevnih intervencija medicinske sestre/tehničara. Osim toga važno je poznavati i
djelovanje primijenjenog lijeka te moguće poteškoće i komplikacije. Medicinska sestra/tehničar
osim što priprema bolesnika, potreban pribor i primjenjuje terapiju prema nalogu liječnika,
doprinosi i sigurnosti bolesnika pri prevenciji mogućih poteškoća i komplikacija njene
primjene. Kontinuiran nadzor bolesnika, prepoznavanje potencijalnih simptoma, praćenje i
primjena najnovijih smjernica iz kliničke prakse, kontinuirana edukacija doprinose smanjenju
rizika od mogućih poteškoća i komplikacija njene primjene. Sve to doprinosi većoj sigurnosti i
dobrobiti bolesnika, a time i kvalitetnoj skrbi
Kontinuirani profesionalni razvoj fizioterapeuta u Hrvatskoj i inozemstvu
No full textKontinuirani profesionalni razvoj postaje sve važniji koncept u svijetu zdravstvene skrbi
posebno u fizioterapiji, gdje se stručnjaci moraju kontinuirano educirati i usavršavati kako bi
održali visoku razinu kompetencije i pružili najbolju moguću skrb pacijentima. Cilj ovog rada
je istražiti i analizirati kontinuirani profesionalni razvoj fizioterapeuta, s posebnim naglaskom
na usporedbu kontinuiranog profesionalnog razvoja u Hrvatskoj i inozemstvu. U radu se
razmatra važnost kontinuiranog učenja i specijalizacija kao i uloga kontinuiranog
profesionalnog razvoja u osiguravanju kvalitetne zdravstvene skrbi. Također, istražuju se
aktivnosti poput sudjelovanja na radionicama, konferencijama, te edukacije putem online
platformi. Usporedbom hrvatskog i međunarodnog pristupa kontinuiranom profesionalnom
razvoju, identificirane su razlike u dostupnosti obrazovnih resursa, specijalizacijama i
regulativi. Rezultati pokazuju da Hrvatska nudi kvalitetne programe, ali inozemni pristupi
pružaju veći spektar mogućnosti za specijalizaciju i napredovanje. Unapređenje sustava u
Hrvatskoj kroz implementaciju međunarodnih standarda i veći pristup globalnim resursima
može dodatno poboljšati kontinuirani profesionalni razvoj fizioterapeuta u zemlji
Primjena terapije senzorne integracije kod djece s neurorazvojnim poteškoćama
No full textSenzorna integracija predstavlja neurološki proces kojim se osjetilne informacije
prikupljaju, obrađuju i povezuju u smislenu cjelinu kako bi ih osoba mogla koristiti na svrhovit
način u svakodnevnom životu. Osjeti imaju ključnu ulogu u preživljavanju, prepoznavanju
potreba, učenju i reagiranju na okolinu. Mozak prima osjetilne podražaje, analizira ih te ih
organizira u odgovore koji omogućuju primjereno funkcioniranje. Kod neke djece dolazi do
poteškoća u tom procesu, što može utjecati na svakodnevno funkcioniranje, učenje,
emocionalni razvoj i društvenu interakciju. Riječ je o poremećajima koji nisu uvijek vidljivi na
prvi pogled, ali mogu imati dubok utjecaj na ponašanje, pažnju, motoričke sposobnosti i razinu
samopouzdanja. Upravo zbog toga, rana identifikacija i primjena adekvatnih terapijskih metoda
od ključne su važnosti.
Terapija senzorne integracije provodi se kroz posebno osmišljene aktivnosti koje ciljano
potiču određene osjetilne sustave, kao što su proprioceptivni, vestibularni i taktilni. Terapeut
stvara poticajno i sigurno okruženje u kojem dijete može istraživati, reagirati i učiti kroz igru i
pokret. Takav pristup omogućuje djetetu razvoj boljeg osjeta za tijelo, organizaciju pokreta,
koncentraciju i emocionalnu regulaciju. Terapija nije univerzalna, već se prilagođava
individualnim potrebama svakog djeteta, uzimajući u obzir njegovo trenutno funkcioniranje,
interese i specifične izazove.
Pozitivni učinci terapije vidljivi su u brojnim aspektima razvoja – od poboljšane
koordinacije i pažnje, do smanjenja anksioznosti i veće socijalne uključenosti. Djeca koja
redovito sudjeluju u terapiji često ostvaruju napredak ne samo u motoričkom razvoju, nego i u
školskom uspjehu te kvaliteti svakodnevnog života. Uspješnost terapije u velikoj mjeri ovisi o
stručnosti terapeuta, podršci roditelja i kontinuiranoj suradnji s drugim stručnjacima
uključenima u djetetov razvoj.
Terapija senzorne integracije, kao holistički pristup, nudi mogućnost da se kroz
razumijevanje osjetilnih potreba djeteta izgrade temelji za njegovo samopouzdanje, neovisnost
i aktivno sudjelovanje u društvu. Njezina sve veća primjena u različitim rehabilitacijskim i
edukacijskim kontekstima potvrđuje njezinu vrijednost i potrebu za daljnjim razvojem u praksi
Zdravstvena njega bolesnika s multiplom sklerozom
No full textMultipla skleroza je kronina autoimuna bolest koja zahvaa sredibnji ~ivani sustav, bto
dovodi do demijelinizacije ~ivanih vlakana. Karakterizirana napadom imunolobkog sustava na
sredibnji ~ivani sustav, dovodi do birokog spektra simptoma, ukljuujui umor, tremor, slabost
mibia, probleme s pokretljivobu, kognitivna obteenja i probleme s vidom. Unato opse~nim
istra~ivanjima, toan uzrok bolesti ostaje nepoznat, iako se ini da kombinacija genetskih,
okolibnih i imunolobkih imbenika doprinosi njenom nastanku i napredovanju. Iako trenutano ne
postoji lijek za multiplu sklerozu, napredak u medicinskim istra~ivanjima doveo je do razvoja
terapija koje modificiraju bolest koje poma~u u upravljanju simptomima i usporavanju
napredovanja bolesti. Ovi tretmani, uz fizikalnu terapiju, promjene naina ~ivota i suportivnu
njegu, znaajno su poboljbali kvalitetu ~ivota mnogih osoba koje ~ive s ovom bolesti. Rana
dijagnoza i brzo lijeenje kljuni su za smanjenje dugoronih uinaka bolesti, naglabavajui
va~nost osvjebtavanja i redovitih lijenikih pregleda. Bolest je nepredvidiva, s razdobljima
recidiva i remisija ili postupnog napredovanja, bto znaajno utjee na kvalitetu ~ivota osobe.
Zdravstvena njega kod pacijenta s multiplom sklerozom usmjerena je na upravljanje simptomima,
emocionalnu podrbku i jaanje neovisnosti. Medicinske sestre sudjeluju u edukaciji pacijenata i
lanova obitelji o bolesti, mogunostima lijeenja i strategijama samonjege. Upravljanje umorom,
boli, spasticitetom i disfunkcijom mokranog mjehura zahtijeva multidisciplinarni pristup koji
ukljuuje fizikalnu terapiju, pridr~avanje lijekova i promjene naina ~ivota. Emocionalna i
psiholobka podrbka također je znaajna jer mnogi pacijenti s multiplom sklerozom do~ivljavaju
depresiju i tjeskobu. Medicinske sestre mogu pru~iti savjetovanje, grupe podrbke i tehnike
upravljanja stresom za poboljbanje mentalnog blagostanja. Osim toga, medicinske sestre trebaju
zagovarati individualizirane planove skrbi koji se odnose na specifine potrebe svakog pacijenta i
progresiju bolesti. Sa suosjeajnim i holistikim pristupom, medicinske sestre mogu poboljbati
sveukupnu dobrobit pacijenta s multiplom sklerozom, poma~ui im u odr~avanju autonomije i
bolje kvalitete ~ivot
Radnoterapijske intervencije s djecom izloženom traumatskim iskustvima temeljene na senzoričkoj igri
No full textCilj ovog završnog preglednog rada je istražiti i prikazati radnoterapijske intervencije i
programe namijenjene djeci izloženoj traumatskim iskustvima, a koji su temeljeni na
senzoričkoj igri. Istraživanja i klinička praksa upućuju da djeca i adolescenti koji su bili izloženi
kompleksnoj traumi imaju poteškoće s regulacijom emocija, samoregulacijom socijalnog
ponašanja, privrženosti, depresijom, anksioznošću, povjerenjem u druge osobe. Zanima nas
koliko toj reaktivnosti i teškoćama u participaciji u svakodnevnim okupacijama doprinose i
teškoće u prepoznavanju i obradi senzoričkih podataka. Ovaj rad je usmjeren na istraživanja i
terapijske postupke te programe koje kroz djeci primjerenu aktivnost – senzoričku igru,
omogućavaju integraciju i adaptaciju njihovih traumatskih iskustava te potiču oporavak
Zdravstvena njega bolesnika s ventrikularnom drenažom
No full textVanjska ventrikularna drenaža (EVD) predstavlja invazivni medicinski postupak koji se
koristi u intenzivnoj neurološkoj i neurokirurškoj skrbi za kontinuirano praćenje intrakranijalnog
tlaka (ICP) te za odvodnju cerebrospinalne tekućine (likvora) kod bolesnika s akutnim i
kroničnim neurološkim stanjima. Postavljanje EVD-a primjenjuje se kod bolesnika koji pate od
hidrocefalusa, traumatskih ozljeda mozga, subarahnoidalnih ili intraventrikularnih krvarenja, te
kod onih s tumorskim tvorbama koje uzrokuju poremećaj cirkulacije likvora. Ovaj postupak
omogućava smanjenje intrakranijalnog tlaka, prevenciju sekundarnih oštećenja mozga i precizno
praćenje neurološkog statusa bolesnika. Međutim, EVD nosi određene rizike i potencijalne
komplikacije, uključujući infekcije (npr. meningitis, ventriculitis), povišen ICP, poremećaje
elektrolita i ravnoteže tekućina, promjene u razini svijesti, motoričke deficite te bol u području
umetanja katetera. Upravo zbog tih rizika, nužna je visoko organizirana, individualizirana i
kontinuirana zdravstvena njega, s naglaskom na preventivne i terapijske mjere koje provode
medicinske sestre/tehničari u okviru multidisciplinarnog tima. U ovom završnom radu je detaljno
opisana uloga medicinskih sestara/tehničara u skrbi za bolesnike s postavljenim EVD-om.
Ključne sestrinske dijagnoze uključuju povećan rizik od infekcije, akutnu bol, smanjenu
pokretljivost te potencijalne psihološke teškoće. Sestrinske intervencije usmjerene su na
svakodnevno praćenje i bilježenje ICP vrijednosti, neurološkog statusa (prema GCS ljestvici),
stanja svijesti i znakova infekcije, kao i provođenje strogih aseptičkih mjera prilikom njege
katetera. Osim toga, medicinske sestre/tehničari imaju važnu ulogu u edukaciji bolesnika i
njihovih obitelji, pružanju emocionalne podrške te koordinaciji s ostalim članovima
zdravstvenog tima – neurokirurzima, anesteziolozima, fizioterapeutima i drugima. Edukacija
obuhvaća upute o prepoznavanju znakova komplikacija, pravilnom održavanju higijene,
ograničenjima pokreta glave i tijela te značaju redovitog praćenja simptoma. Cilj zdravstvene
njege bolesnika s EVD-om jest pravovremeno prepoznavanje i sprječavanje komplikacija,
osiguravanje stabilnog neurološkog statusa te što brži i sigurniji oporavak bolesnika. Visoka
razina stručnosti, timska suradnja i sustavna edukacija ključni su za postizanje povoljnog ishoda
liječenja. Zdravstvena njega ovih bolesnika zahtijeva ne samo tehničke vještine, već i holistički
pristup koji uključuje fizički, psihološki i emocionalni aspekt skrbi
Ultrazvučna dijagnostika u hitnim stanjima u dječjoj dobi
No full textSAŽETAK Kroz ovaj rad će se obraditi tema ultrazvučne dijagnostike gdje ću se bazirati na njenu primjenu u hitnim stanjima u dječjoj dobi. Na samom početku ću reći nešto o fizičkom, emocionalnom, socijalnom te kognitivnom razvoju djeteta. Zatim ću definirati pojam ultrazvučne dijagnostike, prikazati njen povijesni razvoj, vidjeti kako se primjenjuje u pedijatriji te ukazati na njene važnosti u hitnim stanjima u dječjoj dobi. U konačnici ću navesti njene prednosti i ograničenja, osvrnuti se na izazove s kojima se liječnici susreću u samoj dijagnostici, ali također i na sigurnost koju ultrazvučne pretrage pružaju
Radna terapija kod osobe s afazijom nakon moždanog udara: Intervencije usmjerene na omogućavanje okupacijske izvedbe i participacije
No full textSAŽETAK Afazija je složen neurološki poremećaj koji utječe na sposobnost govora, razumijevanja jezika, čitanja i pisanja. Najčešće je povezana s oštećenjem mozga uzrokovanim moždanim udarom, a može imati dubok utjecaj na kvalitetu života osobe, ograničavajući njezinu sposobnost komunikacije i sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima. Ovaj poremećaj može se manifestirati na različite načine, uključujući teškoće u izgovoru riječi, formiranju rečenica ili razumijevanju govora drugih ljudi, što otežava interpersonalne odnose i samostalno obavljanje životnih zadataka. Radna terapija ima ključnu ulogu u rehabilitaciji osoba s afazijom jer se ne usmjerava samo na jezične vještine već i na cjelokupnu okupacijsku funkciju i participaciju. Osim rada na komunikacijskim sposobnostima, radni terapeuti pomažu klijentima u razvijanju strategija za obavljanje svakodnevnih zadataka, poput kuhanja, kupovine ili održavanja osobne higijene, koristeći prilagođene metode i tehnologije kako bi premostili jezične barijere. Ovaj rad predstavlja pregled ključnih aspekata afazije, uključujući njezinu definiciju i klasifikaciju, metode procjene i utjecaj na svakodnevnu funkciju i kvalitetu života. Posebna pažnja posvećuje se ulozi radnih terapeuta u radu s osobama s afazijom, s naglaskom na intervencije koje podržavaju izvođenje svakodnevnih aktivnosti i omogućuju osobama da ponovno preuzmu aktivnu ulogu u društvenom i profesionalnom životu. Uz to, rad će se baviti specifičnim metodama i tehnikama koje koriste radni terapeuti za poticanje komunikacije i sudjelovanja, poput treninga svakodnevnih aktivnosti, uvođenja vizualnih i tehnoloških alata, edukacija i prilagodba okoline i uključivanja obitelji u proces oporavka. Cilj je rada prikazati važnost individualiziranog pristupa u radnoj terapiji te kako usklađivanje terapijskih metoda s potrebama osobe s afazijom može značajno unaprijediti njezinu kvalitetu života i omogućiti učinkovitu integraciju u društvo
Uloga fizioterapije u tretmanu mentalnih poremećaja
No full textDanas u svijetu svjedočimo sve većem broju slučajeva multimorbiditeta, odnosno broju ljudi
koji pate od dva ili više zdravstvena stanja. Postojanje mentalnih poremećaja uz teška tjelesna
zdravstvena stanja postao je čest i zabrinjavajući oblik multimorbiditeta, koji zahvaća sve veći broj
ljudi i donosi sve kompleksnije izazove u pružanju zdravstvene skrbi. Uz sve jasnije dokaze o
povezanosti fizičkog i psihičkog zdravlja te njihovog dvosmjernog odnosa, javlja se potreba za
holističkim pristupom kojim bi se pacijenta liječilo na cjelovit način. Fizioterapija se sve više
prepoznaje kao važan dio tog pristupa, s obzirom na sve veći broj istraživanja koja potvrđuju
pozitivno djelovanje fizioterapijskih intervencija na mentalno zdravlje. Iako se na fizioterapiju i
dalje tradicionalno gleda kao na profesiju namijenjenu samo fizičkoj rehabilitaciji, ona već zadnjih
5 desetljeća djeluje na području psihijatrije kao metoda koja nadopunjuje postojeće terapije. U
svom radu se koristi različitim pristupima i intervencijama, a naglasak stavlja na ljudsko kretanje
i tehnike relaksacije, kojima pomaže u smanjenju simptoma mentalnih poremećaja te poboljšanju
cjelokupnog psihofizičkog stanja pacijenta. Svoju ulogu pronalazi u radu s osobama koje pate od
depresije, anksioznosti, shizofrenije, bipolarnog poremećaja te poremećaja prehrane, ublažavajući
njihove simptome, dok ima za cilj poboljšati i kvalitetu života. Iako je fizioterapija u tretmanu
mentalnih poremećaja podržana brojim istraživanjima kojih iz godine u godinu ima sve više, i
dalje nailazi na određene prepreke u svom radu. Najveći problem s kojim se susreće je nedostatak
adekvatnog obrazovanja o mentalnom zdravlju u studijskim programima fizioterapije. Bolje
obrazovanje na ovom području dovelo bi do lakšeg prepoznavanja pacijenata koji pate od
mentalnih poremećaja, a time bi ti isti pacijenti mogli primiti kvalitetniju skrb te pristup kojim bi
se moglo djelovati na širi spektar simptoma