Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Refleksoterapija kao holistički pristup: pregled utjecaja na bol, stres i anksioznost
No full textRefleksoterapija je holistički pristup koji koristi pritisak na refleksne točke stopala, dlanova i
ušiju kako bi potakla opuštanje, poboljšala cirkulaciju i potaknula prirodne procese
samoizlječenja tijela. Osobito je učinkovita u smanjenju boli, stresa i anksioznosti. Ova tehnika
temelji se na teorijama koje uključuju energetske kanale, živčane sustave i psihološke učinke.
Refleksoterapija se koristi u tretiranju kronične boli, postoperativne njege i za opće
poboljšanje kvalitete života. Istraživanja potvrđuju njenu sposobnost smanjenja razine
kortizola, jačanja imunološkog sustava i poticanja duboke opuštenosti. Iako ima
kontraindikacije, predstavlja sigurnu i neinvazivnu terapiju koja može nadopuniti
tradicionalne medicinske tretmane
Znanja medicinskih sestara o prevenciji dekubitusa
No full textDekubitus se definira kao oštećenje koţe koje nastaje zbog ishemije tkiva do koje dolazi
zbog duljeg kontinuiranog pritiska na odreĊeni dio tijela. Dekubitus je kroniĉna rana i kao
takva negativno utjeĉe na tijek lijeĉenja bolesnika i narušava njegovo opće stanje i kvalitetu
ţivota. Ovisno o razliĉitim ĉimbenicima koji utjeĉu na razvoj (endogeni i egzogeni) i trajanju
pritiska, dekubitus moţe nastati u razliĉitim stupnjevima oštećenja.
U zadnjih nekoliko godina znaĉajno je napredovalo znanje i tehnologija u lijeĉenju i najteţih
oštećenja, no od svih mjera skrbi za dekubitus daleko je najznaĉajnija prevencija. Prevencija
dekubitusa skup je kompleksnih intervencija koje su svakako isplativije od lijeĉenja oštećenja.
U radu su opisane mjere prevencije koje se provode u svrhu sprjeĉavanja nastanka
dekubitalne rane kod osoba koje nakon odreĊenih postupaka procjene pokazuju viši rizik za
razvoj istih.
Rad na prevenciji zapoĉinje već kod prvog kontakta s bolesnikom. Medicinska sestra/ tehniĉar
kod uzimanja anamneze kategorizira bolesnike pomoću bodovanja na skalama za procjenu
rizika od nastanka dekubitusa. Daljnji postupci u zdravstvenoj njezi planiraju se sukladno
tome. Korištenje antidekubitalnih pomagala, prilagoĊavanje prehrane i pravilna higijena
bolesnika mjere su koje imaju znaĉajan utjecaj na smanjivanje rizika od nastanka dekubitusa
kod bolesnika koji mu je sklon.
Cilj ovog rada je utvrditi znanja medicinskih sestara Klinike za unutarnje bolesti u Kliniĉkoj
bolnici Dubrava o prevenciji dekubitusa s ciljem proširivanja znanja i podizanja kvalitete
zdravstvene njege. Podaci za provedbu istraţivaĉkog dijela rada prikupljeni su putem online
ankete, a broj sudionika je 115. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno. Ispitanici su u
većem broju ţenskog spola, najveći broj ispitanika ima srednju struĉnu spremu i manje od 10
godina radnog staţa. Medicinske sestre i tehniĉari koji su sudjelovali su zaposleni na sedam
razliĉitih zavoda unutar Klinike za unutarnje bolesti, s tim da je najveći broj ispitanika sa
Zavoda za endokrinologiju. Prosjek dobivenih rezultata u uspješnosti riješenosti upitnika
iznosio je 56,03 %. Medicinske sestre i tehniĉari pokazali su umjerenu razinu znanja na temu
prevencije dekubitusa. Nije evidentirana povezanost znanja sa socio- demografskim
karakteristikama
Kliničko definiranje, kriteriji i terapijski ishod kod ozljeda mišića stražnje strane natkoljenice
No full textOzljeda mišića stražnje strane natkoljenice, poznatiji kao „hamstrings“, su u
današnje vrijeme česta ranjiva točka sportaša kao i opće populacije. Unatoč brojnim
studijama i preventivnim mjerama, broj ovih ozljeda neprestano raste. Ove ozljede
nastaju zbog različitih razloga, kao što su loša fleksibilnost, slabi mišići, loše
zagrijavanje ili prenaporan trening. Najčešći razlog problema čestih ozljeda je sporo
cijeljenje ozljede te prebrz povratak sportaša u aktivnost nakon iste. Smanjenje rizika
od ponovne ozljede važan je dio terapijskog postupka. Najnovija istraživanja donose
nove spoznaje o uzrocima i načinima sprječavanja ovih ozljeda. Znanstvenici
naglašavaju nekoliko čimbenika koji povećavaju rizik od nastanka navedenih ozljeda
te unapređuju oblike terapijskih vježbi i metode treninga koje mogu značajno smanjiti
vjerojatnost nastanka ozljeda. Istraživanja pokazuju da ekscentrični trening snage
može značajno smanjiti rizik od ozljeda mišića stražnje strane natkoljenice. To se
događa jer se ekscentričnom snagom povećava snaga mišića te se mijenja duljina
mišićnih vlakana, a također se mijenja i kut pod kojim mišić može proizvesti
maksimalnu snagu. Vježba koja se pokazala najučinkovitijom u prevenciji ozljeda
mišića stražnje strane natkoljenice je nordijsko spuštanje. Zanimljivo je da ova vježba
primarno razvija m. semitendinosus i kratku glavu m. biceps femoris, dok se ozljede
mišića stražnje strane natkoljenice najčešće javljaju u dugoj glavi dvoglavog mišića
natkoljenice. Ova saznanja predstavljaju veliki korak u borbi protiv jedne od najčešćih
sportskih ozljeda. Prevencija uključuje redovito provođenje vježbi istezanja, vježbi za
poboljšanje mišićne jakosti, pravilnu tehniku treninga i postupno povećavanje
intenziteta treninga. U sadašnjici, fizioterapeuti sve više posežu za komplementarnim
postupcima u intervenciji, koji mogu ubrzati proces oporavka od ozljede. Iako su se
određeni komplementarni postupci pokazali povoljnim kod cijeljenja i jačanja mišića i
tetiva, ostavljaju dovoljno prostora za daljnja istraživanja i utvrđivanje točnosti ovih
teza. Ozljede mišića stražnje strane natkoljenice mogu biti frustrirajuće zbog svoje
tendencije ponavljanja, no u slučaju ozljede, važno je slijediti upute liječnika i
fizioterapeuta kako bi se osigurao potpuni oporavak i spriječile ponovljene ozljede.
Potpuni oporavak može potrajati nekoliko tjedana ili čak mjeseci, ali strpljenje i
dosljednost su ključni za uspjeh
Principi prakse zasnovane na dokazima u fizioterapiji psorijatičnog artritisa
No full textPsorijatični artritis je kronična upalna bolest koja zahvaća zglobove i kožu te značajno
utječe na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života oboljelih. Simptomi poput boli,
ukočenosti, oticanja zglobova i smanjene pokretljivosti često dovode do smanjene radne
sposobnosti, problema u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i psiholoških teškoća. Budući da
je tijek bolesti vrlo individualan i često nepredvidiv, liječenje zahtijeva sveobuhvatan i
prilagođen pristup u kojem važnu ulogu ima fizioterapija.
Fizioterapija kod psorijatičnog artritisa temelji se na principima prakse zasnovane na
dokazima, koja obuhvaća najbolje dostupne znanstvene dokaze, kliničko iskustvo
fizioterapeuta i potrebe samih pacijenata kako bi se osigurala optimalna skrb. U uvodnom dijelu
rada objašnjava se patofiziologija, etiologija i epidemiologija psorijatičnog artritisa te se ističu
izazovi u dijagnosticiranju i liječenju bolesti. Prva faza terapijskog procesa uključuje temeljitu
fizioterapijsku procjenu kroz subjektivni i objektivni pregled. Procjenjuju se bol, mjeri se opseg
pokreta, mišićna snaga i funkcionalna sposobnost te utjecaj bolesti na kvalitetu života i
funkcionalnost putem različitih standardiziranih upitnika i indeksa. U sklopu fizioterapijskih
intervencija analizirani su modaliteti poput aerobnih vježbi, vježbi snage i izdržljivosti,
hidroterapije, krioterapije, naftalanoterapije, manualne terapije, mobilizacije zglobova i
elektroterapije. Uz to, izuzetno važan segment čini edukacija pacijenata i pružanje
psihosocijalne podrške, koja pomaže pacijentima da bolje razumiju svoju bolest, preuzmu
aktivnu ulogu u liječenju i dugoročno poboljšaju svoje ishode. Svaki modalitet je evaluiran
prema njegovim kliničkim prednostima, učincima na simptome bolesti i utjecaju na kvalitetu
života pacijenata.
Primjenom ovih fizioterapijskih metoda kod pacijenata sa psorijatičnim artritisom dolazi
do smanjenja boli, povećanja opsega pokreta, jačanja mišićne snage i ukupnog poboljšanja
funkcionalnosti. Osim fizičkih poboljšanja, pozitivan učinak vidi se i na mentalno zdravlje
pacijenata, jer redovita fizioterapijska skrb doprinosi smanjenju anksioznosti i depresivnih
simptoma povezanih s kroničnim bolestima. Fizioterapija se tako pokazuje kao nezaobilazan
dio multidisciplinarnog liječenja psorijatičnog artritisa, a kontinuirano praćenje novih
znanstvenih spoznaja i prilagodba terapijskih metoda ključni su za daljnje unapređenje rezultata
liječenja i kvalitete života pacijenata
Fizioterapijski pristup nakon liječenja karcinoma jajnika
No full textOvaj rad obrađuje fizioterapijski pristup rehabilitaciji nakon liječenja karcinoma
jajnika, jednog od najsmrtonosnijih ginekoloških malignih oboljenja, koji se često
dijagnosticira u kasnim stadijima zbog nespecifičnih simptoma. Cilj rada je istaknuti
važnost fizioterapijske procjene i intervencija u poboljšanju kvalitete života pacijentica te
naglasiti holistički pristup u liječenju koji uključuje bio psihosocijalni model rehabilitacije i
oporavka.
U uvodnom dijelu opisuje se značaj karcinoma jajnika, njegova epidemiologija te
izazovi povezani s liječenjem. Razrađeni su anatomski i fiziološki aspekti jajnika, kao i
vrste karcinoma, uključujući epitelno-stromalne, mucinozne i metastatske karcinome.
Prikazane su i dijagnostičke metode, među kojima su ultrazvuk, karcinomski biljezi poput
CA125 te slikovne metode poput CT-a i MR-a.
Poseban fokus rada je na fizioterapiji, koja je ključna u svim fazama oporavka.
Predoperativna faza uključuje edukaciju pacijentica o tehnikama disanja, vježbama za
mišiće zdjeličnog dna i prevenciji postoperativnih komplikacija. Rana postoperativna faza
obuhvaća vježbe disanja, poticanje cirkulacije te postupno uključivanje terapijskih vježbi za
jačanje mišića. Kasna postoperativna faza usmjerena je na rješavanje dugotrajnih
posljedica poput limfedema, urogenitalnih disfunkcija i problema s posturom.
Detaljno su obrađene tehnike poput miofascijalne relaksacije, Kegelovih vježbi,
DNS metoda i primjena kineziotapinga. Navedene metode doprinose povećanju
funkcionalne pokretljivosti, smanjenju boli i prevenciji komplikacija poput inkontinencije.
Također, naglašava se važnost multidisciplinarnog pristupa, uključujući suradnju
fizioterapeuta, psihologa i drugih zdravstvenih stručnjaka.
Rad ističe značaj individualiziranog plana rehabilitacije temeljenog na specifičnim
potrebama svake pacijentice. Fizioterapijska procjena, koja koristi SOAP model,
omogućuje strukturiran pristup kroz subjektivne i objektivne analize. Cilj ovih procjena je
optimizirati intervencije kako bi se pacijenticama olakšao povratak svakodnevnim
aktivnostima i poboljšala njihova ukupna kvaliteta života kroz primjenu inovativnih metoda.
Zaključno, fizioterapija nakon liječenja karcinoma jajnika nije samo pomoćno
sredstvo već ključan dio sveobuhvatnog rehabilitacijskog programa. Kroz integraciju
tjelesnih, emocionalnih i socijalnih aspekata, fizioterapija omogućava pacijenticama ne
samo oporavak, već i osnaživanje za kvalitetniji život nakon liječenja, pridonoseći
njihovom osjećaju sigurnosti i samostalnosti
Kontinuirani profesionalni razvoj fizioterapeuta u Hrvatskoj i inozemstvu
No full textKontinuirani profesionalni razvoj postaje sve važniji koncept u svijetu zdravstvene skrbi
posebno u fizioterapiji, gdje se stručnjaci moraju kontinuirano educirati i usavršavati kako bi
održali visoku razinu kompetencije i pružili najbolju moguću skrb pacijentima. Cilj ovog rada
je istražiti i analizirati kontinuirani profesionalni razvoj fizioterapeuta, s posebnim naglaskom
na usporedbu kontinuiranog profesionalnog razvoja u Hrvatskoj i inozemstvu. U radu se
razmatra važnost kontinuiranog učenja i specijalizacija kao i uloga kontinuiranog
profesionalnog razvoja u osiguravanju kvalitetne zdravstvene skrbi. Također, istražuju se
aktivnosti poput sudjelovanja na radionicama, konferencijama, te edukacije putem online
platformi. Usporedbom hrvatskog i međunarodnog pristupa kontinuiranom profesionalnom
razvoju, identificirane su razlike u dostupnosti obrazovnih resursa, specijalizacijama i
regulativi. Rezultati pokazuju da Hrvatska nudi kvalitetne programe, ali inozemni pristupi
pružaju veći spektar mogućnosti za specijalizaciju i napredovanje. Unapređenje sustava u
Hrvatskoj kroz implementaciju međunarodnih standarda i veći pristup globalnim resursima
može dodatno poboljšati kontinuirani profesionalni razvoj fizioterapeuta u zemlji
Endovaskularni kateteri
No full textEndovaskularni kateteri imaju široku primjenu u medicinskoj praksi kao što su
invazivna mjerenja, primjena terapije, uzorkovanje krvi i primjena parenteralnih pripravaka. Pri
postavljanju endovaskularnih katetera ključna je suradnja medicinske sestre i liječnika uz
pridržavanje aseptičnih uvjeta i adekvatnu postproceduralnu njegu. U radu su detaljno opisane
vrste endovaskularnih katetera uključujući periferne kanile, kanile postavljene u venu jugularis
externu, arterijske kanile, centralni venski kateteri, tunelirani centralni venski kateteri, dijalizni
centralni venski kateteri, midline kateteri, periferno umetnuti centralni venski kateteri (PICC) i
potpuno implantabilni centralni venski kateteri (PORT). Za svaku vrstu endovaskularnog
katetera postoje specifične indikacije, prednosti i rizici koji su također detaljno analizirani.
Posebna pažnja posvećena je postupcima za smanjenje rizika od komplikacija kao što su
infekcije, sepsa, tromboza i mehaničke ozljede uzrokovane pozicioniranjem katetera. Ključna
uloga medicinskih sestara je sprječavanje razvoja infekcija uzrokovanih s postavljanjem
endovaskularnih katetera. Intervencije kojima se osigurava adekvatna njega su poštivanje
pravila asepse, pravilno održavanje katetera, pravovremeno ispiranje krakova katetera,
održavanje sterilnih uvjeta i učestala promjena infuzijskih setova. Pravilna edukacija pacijenta
o važnosti održavanja katetera čistim i suhim te rano prepoznavanje mogućih znakova infekcije
smatraju se ključnim za prevenciju infekcija i pravovremeno reagiranje u slučaju pojave iste. U
radu je opisana važnost kontinuirane edukacije osoblja te pacijenata i interdisciplinarnog
pristupa kako bi se osigurala najbolja razina skrbi za pacijente kojima je postavljen
endovaskularni kateter. Pravilno provođenje intervencija kao što su poštivanje pravila asepse
(higijena ruku, prakticiranje aseptičnih tehnika prilikom postavljanja katetera), pravilnog
postavljanja i same manipulacije kateterom (odabir odgovarajuće vrste katetera, lokacije
umetanja i tehnike prilikom postavljanja katetera), održavanje i njega ubodnog mjesta (redovno
čišćenje i dezinfekcija ubodnog mjesta), pravilna upotreba zaštitnih folija i sterilnih materijala
(korištenje sterilnih rukavica i maski prilikom manipulacije kateterom) te edukacija i obuka
(kontinuirana edukacija o najnovijim smjernicama i protokolima za prevenciju infekcija) mogu
značajno smanjiti postotak infekcije i poboljšati ishode liječenja
Intervencije medicinske sestre kod bolesnika s akutnim abdomenom
No full textAkutni abdomen, predstavlja ozbiljan medicinski izazov koji zahtijeva brzu dijagnozu i
odgovarajuće liječenje. Pojam akutnog abdomena obuhvaća skupinu različitih stanja koja
uzrokuju iznenadnu i snažnu bol u trbuhu te mogu prijetiti životu pacijenta ako se ne prepoznaju
na vrijeme. Takvi problemi mogu biti uzrokovani raznim bolestima, od upalnih procesa do
ozljeda ili poremećaja u probavnom sustavu. U ovom radu, cilj je detaljno analizirati uzroke,
bolesti, dijagnostiku i liječenje akutnog abdomena, s posebnim naglaskom na ulogu
medicinskih sestara u skrbi za pacijente koji pate od ovog stanja. Uz to, rad će se baviti
važnostima trijaže, sestrinske dokumentacije, prijeoperacijske pripreme, sestrinskih dijagnoza
i intervencija, te načina na koji zdravstvena njega može doprinijeti oporavku pacijenata.
Razumijevanje akutnog abdomena nije samo klinički izazov, već i logistički, jer zahtijeva
timski rad između liječnika i medicinskih sestara, brzu procjenu stanja pacijenta te preciznu
implementaciju terapijskih mjera. S obzirom na to da je pravovremena dijagnoza ključna,
interventne mjere medicinske sestre igraju ključnu ulogu u prepoznavanju simptoma, pripremi
pacijenta za daljnje postupke i osiguravanju kvalitete zdravstvene njege. Ovaj rad istražuje
ulogu medicinskih sestara u upravljanju akutnim abdomenom, od početne procjene stanja
pacijenta do implementacije specifičnih sestrinskih intervencija i osiguranja da pacijent dobije
optimalnu skrb na svim razinama
Prevencija kardiovaskularnih bolesti
No full textKardiovaskularne bolesti su bolesti srca i krvnih žila (arterija i vena), kod kojih
je u većini podloga ateroskleroza, odnosno promjene, oštećenja i naslage na stijenci
arterija.
Kardiovaskularne bolesti u Hrvatskoj i dalje predstavljaju značajan
javnozdravstveni problem. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
(HZJZ), procjenjuje se da godišnje umre oko 25.000 osoba od bolesti srca i krvnih žila.
S obzirom na demografske promjene (starenje stanovništva) i nezdrave životne
navike, potrebno je ulagati u prevenciju, rano dijagnosticiranje i poboljšanje kvalitete
zdravstvene skrbi.
Primarna prevencija uključuje mjere kojima se djeluje na čimbenike rizika dok
još nije došlo do manifestacije kardiovaskularnih bolesti, a sekundarna prevencija
provodi se tek kada nastupi neki od oblika bolesti, primjerice nakon preboljelog infarkta
srca.
Programi prevencije koji uključuju edukaciju i skrb za rizične skupine ključni su za
smanjenje opterećenja kardiovaskularnih bolesti na društvo i zdravstveni sustav
Zdravstvena njega bolesnica s postpartalnom psihozom
No full textPostpartalna psihoza je akutni i ozbiljni psihički poremećaj koji se javlja unutar
nekoliko dana do tjedana nakon poroda te zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Iako
rijetka, ova dijagnoza nosi visoki rizik za zdravlje i sigurnost majke, djeteta i okoline.
Klinički se očituje kroz halucinacije, sumanute ideje, dezorganizirano ponašanje,
emocionalnu labilnost i poremećaj svijesti. Zbog mogućnosti naglog pogoršanja stanja i
opasnosti za život, postpartalna psihoza predstavlja jedan od najhitnijih oblika
perinatalnih psihičkih poremećaja. Uloga medicinske sestre u liječenju bolesnica s
postpartalnom psihozom iznimno je važna te uključuje kontinuirano praćenje
psihofizičkog stanja pacijentice, provođenje propisane farmakološke terapije, osiguranje
sigurnog i stabilnog okruženja, pružanje emocionalne podrške te educiranje članova
obitelji o samom poremećaju i načinu postupanja. Medicinska sestra također sudjeluje u
prepoznavanju ranih znakova poboljšanja ili pogoršanja, što je ključno za pravovremenu
prilagodbu plana zdravstvene njege. U ovom radu obrađeni su etiologija, simptomi i
dijagnostički kriteriji postpartalne psihoze, kao i suvremeni terapijski pristupi s naglaskom
na specifičnosti zdravstvene njege. Posebna pažnja posvećena je sestrinskom procesu,
uključujući procjenu, planiranje, provođenje i evaluaciju sestrinskih intervencija. Kroz
prikaz slučaja ilustrirane su praktične smjernice i izazovi u svakodnevnom radu
medicinske sestre.
Cilj rada je naglasiti važnost pravovremenog prepoznavanja i adekvatnog
zbrinjavanja žena s postpartalnom psihozom te ukazati na potrebu za kontinuiranom
edukacijom medicinskih sestara i zdravstvenih djelatnika. Dodatni cilj je promovirati
holistički, individualizirani i multidisciplinarni pristup zdravstvenoj njezi, koji pridonosi
smanjenju stigme, poboljšanju kvalitete skrbi i unapređenju mentalnog zdravlja žena u
postpartalnom razdoblju