Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Patronažna skrb za oboljele od šećerne bolesti
No full textŠećerna bolesti se smatra globalnom epidemijom jer svake godine sve veći broj ljudi
obolijeva od šećerne bolesti. Cilj ovoga rada je prikazati što je to šećerna bolesti, kako se može
prevenirati, kako se liječi, koje su komplikacije te ulogu patronažne sestre u prevenciji, edukaciji
i liječenju šećerne bolesti. Patronažna sestra provodi edukativne i preventivne aktivnosti u
zajednici s ciljem sprječavanja bolesti i očuvanja zdravlja. Njezin djelokrug rada nije zdravstvena
ustanova već su to mjesta na kojima ljudi žive i rade. Sestrinske aktivnosti provode se na primarnoj,
sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Sestrinstvo u zajednici može postati
autonomno kao nezavisna disciplina. Patronažna sestra usko surađuje s ostalim medicinskim
djelatnicima i na taj se način zauzima za pacijenta i omogućuje mu najveću moguću sestrinsku
skrb i podiže kvalitetu života. Također odlaskom u kuću pacijenta ne procjenjuje samo njegovo
zdravstveno stanje i svjesnost o bolesti nego i zdravstveno i socioekonomsko stanje obitelji. Na
temelju procjene može napraviti individualni plan za svakog pojedinca i obitelj.
Najveći problem s kojim se susreću patronažne sestre je prevelik opseg posla odnosno previše
pacijenata na jednu patronažnu sestru. Zbog opterećenosti patronažne sestre nisu u mogućnosti
obavljati posao na najvećoj mogućoj razini.
Zadatak zdravstvenog sustava je ulaganje u patronažnu djelatnosti i edukacija patronažnih
medicinskih sestara. Prevencija bolesti primarni je cilj rada patronažne službe, a većim razvojem
službe i edukacijom sestara zdravstveni sustav bi dobio više sestara u službi koje su educirane. U
patronažnu službu potrebno je uvođenje visoko obrazovanih sestara koje će podići razinu
edukacije, istraživački rad u sestrinstvu te doprinijeti kvaliteti patronažne službe
Kontrastna sredstva u dijagnostičkoj i intervencijskoj radiologiji
No full textKontrastna sredstva tvari su koje se unose u organizam kako bi se poboljšala vidljivost
odnosno kontrastnost različitih tkiva i medicinskih stanja na slikama gdje nedostaje prirodni
kontrast. Ovi agensi djeluju mijenjajući svojstva tkiva u različitim modalitetima snimanja, kao što
su radiografija, magnetska rezonancija i ultrazvuk. Pozitivna kontrastna sredstva za radiografska
snimanja sadrže elemente poput joda ili barija koji povećavaju apsorpciju rendgenskih zraka, što
rezultira jasnijim sjenama na slici. Negativna kontrastna sredstva, s druge strane smanjuju
apsorpciju rendgenskih zraka, omogućujući bolju vidljivost organa u kojem se nalaze. Ultrazvučna
kontrastna sredstva sastoje se od mikromjehurića ispunjenih plinom koji pojačavaju refleksiju
ultrazvučnih valova unutar tkiva. Kod magnetske rezonancije, paramagnetska ili
superparamagnetska kontrastna sredstva mijenjaju vremena opuštanja vodikovih protona u
tkivima, poboljšavajući razlikovanje zdravih i patoloških tkiva. Primjena kontrastnih sredstava isto
se razlikuje pa tako može biti intravaskularna, perooralna, rektalna ili putem katetera. Najčešći
način eliminacije kontrastnih sredstva je putem bubrega, no postoje kontrastna sredstva čija
eliminacija ide putem žuči kroz jetru zbog vezanja tih vrsta kontrastnog sredstva na proteine krvne
plazme. Cilj primjene kontrastnih sredstava je zamijetiti i pronaći neke patološke strukture koje ne
možemo vidjeti na nativnom prikazu zbog čega su nam od velike važnosti, no s kontrastnim
sredstvima treba biti oprezan zbog njihovog utjecaja na fiziološke procese organizma. Sva
djelovanja koja ne utječu na poboljšanje kontrastnosti smatraju se neželjenim učincima, koji mogu
biti štetni za zdravlje pacijenta ili samo pojačana reakcija na unos strane tvari. Reakcije dijelimo
prema težini pa tako mogu biti blage, umjerene i teške koje mogu imati i smrtni ishod. Kako bi se
spriječila pojava neželjenih reakcija potrebno je procijeniti opravdanost korištenja kontrastnog
sredstva i procijeniti ako pacijent nije rizična skupina kod koje su reakcije češće. Kako bi smo
spriječili pojavu reakcija obraćamo punu pozornost pacijentu tijekom aplikacije kontrastnog
sredstva i kratak period nakon završetka aplikacije kako bismo u slučaju pojave simptoma reakcije
pravovremeno prepoznali i reagirali i ako je potrebno krenuli sa potrebnim liječenjem
Prevencija infekcija u jedinici intenzivnog liječenja
No full textInfekcije se smatraju jednim od najznaajnijih javnozdravstvenih problema jer su povezane
s visokim stopama morbiditeta i mortaliteta u cijelome svijetu. Kronine bolesti koje se mogu
razviti kao posljedica infekcije ukljuuju maligne, autoimune i metabolike bolesti i mogu dovesti
do razvoja disfunkcije svih organa i organskih sustava. Infekcija se događa uslijed djelovanja
mikroorganizma i neuinkovite obrane domaina. Mo~e biti lokalna, sustavna, kronina, akutna,
kronina, bakterijemija i septikemija. Bakterijemija oznaava infekciju u kojoj je uzronik prisutan
u krvi domaina, a septikemija stanje u kojemu je bakterijemija rezultirala sistemskom infekcijom.
Bolnike infekcije su infekcije koje su infekcija povezane sa zdravstvenom skrbi, najebe
ukljuuju infekcije krvotoka, ko~e i mekih tkiva, mokranog i respiratornog sustava. Mogu se javiti
u svim podrujima i okru~enjima zdravstvene skrbi i nakon otpusta iz bolnice. U ovu skupinu
infekcija se ubrajaju i profesionalne infekcije. Bolesnici u jedinicama intenzivnog lijeenja izlo~eni
su visokom riziku od bolnikih infekcija zbog visoke uestalosti invazivnih postupaka i koribtenja
medicinskih uređaja, inducirane imunosupresije, komorbiditeta, slabosti i starije dobi. Događaju se
uslijed djelovanja vibestrukih imbenika, a rezultiraju duljom hospitalizacijom, porastom potrobnje
antibiotika i visokim trobkovima zdravstvene skrbi. Sprjeavanje i kontrola infekcije obuhvaa
procese, postupke, intervencije i politike koje se provode na svim razinama zdravstvene zabtite.
Osnovne mjere sprjeavanja infekcije obuhvaaju osobnu higijenu i higijenu prostora, a specifine
ovise o vrsti infekcije i prisutnim rizicima za birenje patogena. Uinkovita prevencije i postizanje
kontrole ovisi o dobroj suradnji, epidemiolobkom praenju, pobtivanju smjernica i protokola rada,
dokumentiranju i implementaciji sustava kontrole infekcija na razini zdravstvene ustanove
Alergeni u kozmetičkim proizvodima
No full textU današnjem ubrzanom načinu života i većoj izloženosti stresu sve češća je pojava raznih kožnih promjena prouzrokovanih alergenim tvarima koje su prisutne svuda oko nas. Tome uveliko pridonose i alergeni koji se nalaze u kozmetičkim proizvodima. Dostupnost sve većeg broja kozmetičkih proizvoda te povećan broj njihovih kombinacija u primjeni svakako doprinosi povećanoj izloženosti i alergenima. Prisutnost alergena unutar kozmetičkog proizvoda mora biti dostupna informacija za potrošače u sklopu popisa sastojaka istaknutih na deklaraciji svakog kozmetičkog proizvoda. Uredba koja regulira sigurnost kozmetičkih proizvoda daje popis tvari koje su razvrstane u alergene kao i uvjete za njihovim isticanjem u sklopu deklaracije. Kozmetički proizvodi koji se nalaze na tržištu, a ne sadrže popis alergenih tvari koji se nalaze unutar njih mogu predstavljati ozbiljan zdravstveni problem za potrošače koji su preosjetljivi na te tvari.
Ovim radom biti će obrađeni proizvodi dostupni na hrvatskom tržištu na prisutnost alergenih tvari te njihova sukladnost s popisom sastojaka u sklopu deklaracije. Populacija treba biti upoznata s potencijalnim rizicima koji mogu nastati zbog nepotpunih i netočnih podataka u sklopu deklaracije proizvoda. Javni mediji bi trebali naglašavati važnost čitanja deklaracije pri kupnji kozmetičkih proizvoda i prije njegove primjene na koži. Također se trebaju provoditi jače sustavne kontrole prije plasiranja proizvoda na tržište u interesu zaštite i sigurnosti potrošača
Uloga medicinske sestre u multidisciplinarnom timu za transplantaciju bubrega
No full textTransplantacija bubrega je zlatni standard liječenja bubrega u terminalnom stadiju bubrežne
bolesti. Također transplantacija je složeni proces koji započinje traženjem odgovarajućeg
darivatelja koji može biti živa osoba ili osoba s dokazanom smrti mozga. Transplantacijski tim čine
stručnjaci koji moraju surađivati prema načelima multidisciplinarnog tima. Uloga
medicinske/tehničara u multidisciplinarnom timu za transplantaciju bubrega je esencijalna i
multifunkcionalna, obuhvaćajući aspekte edukacije, koordinacije, kliničke skrbi i psihosocijalne
podrške. Preoperativne intervencije medicinske sestre/tehničara uključuju edukaciju o pripremi za
transplantaciju, mogućim komplikacijama i posttransplantacijskom razdoblju. Medicinska sestra/
tehničar koordinira testiranja kompatibilnosti, provodi posttransplantacijsku evaluaciju i pripremu
te izrađuje individualizirani plan zdravstvene njege. Postoperativno, medicinske sestre/tehničari su
odgovorni za praćenje pacijenta, rano prepoznavanje komplikacija, upravljanje boli, promicanje
rane mobilizacije i osiguravanje adekvatne nutricije. U dugotrajnoj posttransplantacijskoj fazi
medicinska sestra/tehničar nadzire adherenciju pacijenta na propisanu terapiju, pruža edukaciju o
prevenciji infekcija te promiče zdrave životne navike. Sveobuhvatnom i na vrijeme započetom
edukacijom medicinska sestra/tehničar postavlja preduvjet za uspješan posttransplantacijski tijek.
Kvaliteta života se nakon transplantacije mjeri indikatorima koji ukazuju na kvalitetu medicinske
skrbi. Indikatori za kvalitetu se mjere i promatraju, a nakon toga šalju jednom godišnje Ministarstvu
zdravstva na procjenu kvalitete. Medicinska sestra/tehničar kao koordinator transplantacijskog
tima obavlja niz zadataka poput pronalaska potencijalnog darivatelja, utvrđivanja moždane smrti,
evaluacije, pripreme i održavanja darivatelja, komunikacije s obitelji te organiziranja i
administriranja cjelokupnog procesa. Posttransplantacijski tijek znatno se olakšao zbog
biomedicinskih istraživanja na životinjama. Akutna odbacivanja presatka smanjena su uslijed
usavršavanja imunosupresivne terapije na animalnim modelima. Danas je najkorišteniji štakorski
model dok su se nekada nekontrolirano iskorištavale životinje poput ovaca i pasa. U svrhu pisanja
Završnog rada intervjuirana je pacijentica s uspješno transplantiranim bubregom na KB Merkuru.
Pacijentici je 2017. godine otkrivena bubrežna insuficijencija te je liječena hemodijalizom sve do
svibnja 2021. godine kada je primila poziv za transplantaciju
Sestrinska skrb za bolesnika s dekubitusom
No full textOzljede nastale pritiskom, također poznate kao dekubitusi, est su problem u zdravstvenoj njezi. Javljaju se kada je podru je ko~e izlo~eno pritisku odnosno nastaje zbog pritiska kao lokalizirano obte enje ko~e i mekog tkiva, obi no preko kobtane izbo ine ili povezano s medicinskim ili drugim uzro nicima. To se mo~e dogoditi kod osoba ije zdravstveno stanje zahtijeva dugo mirovanje u krevetu, osoba u invalidskim kolicima ili osoba s ograni enom pokretljivob u. Podjela dekubitusa vrbi se u etiri kategorije ili stupnja s tim da se tre i i etvrti stupanj tretiraju kao inficirane kirurbke rane bto zna i da se u radu treba raditi prema pravilima asepse i antisepse. Dekubitus mo~e izazvati zna ajnu bol i nelagodu, pa ak i dovesti do ozbiljnih komplikacija kao bto su infekcije, sepsa, pa ak i smrt. U samoj sanaciji dekubitusa, osim antidekubitalnih pomagala, koriste se i razne obloge koje u velikoj mjeri pripoma~u u preveniranju daljnjih komplikacija koje sa sobom nosi pojava dekubitusa pogotovo kod starijih pacijenata. Medicinske sestre svojim radom preveniraju pojavu dekubitusa, a ukoliko se dekubitus unato mjerama prevencije pojavi, tada medicinske sestre rade na sanaciji postoje eg dekubitusa i prevenciji prelaska u vibi stupanj. U zdravstvenoj njezi uvelike poma~e i sam proces zdravstvene njege koji obuhva a izradu planova njege za svakog bolesnika zasebno. Prilikom procesa zdravstvene njege, medicinska sestra prikuplja podatke, planira intervencije, provodi intervencije i vrbi evaluaciju u injenog
Zdrastvena skrb žene tijekom trudnoće
No full textTijekom trudnoće pružanje odgovarajuće zdravstvene skrbi izuzetno je važno za
zdravlje majke i djeteta. Ovaj rad istražuje ključne aspekte zdravstvene skrbi tijekom trudnoće
uključujući prenatalne posjete, nutricionizam, fizičku aktivnost, praćenje vitalnih znakova i
edukaciju budućih majki. Prenatalni pregledi često se smatraju temeljem zdravstvene skrbi
tijekom trudnoće. Redoviti pregledi omogućuju praćenje trudnoće, identificiranje
potencijalnih komplikacija i pravovremeno interveniranje. Tijekom prenatalnih posjeta
trudnicama se pruža informacija o pravilnoj prehrani tjelesnoj aktivnosti i drugim aspektima
trudničkog zdravlja. Pravilna prehrana igra važnu ulogu tijekom trudnoće. ishrana bogata
hranjivim tvarima poput folata, željeza, kalcija i vitamina ključna je za pravilan razvoj fetusa
zdravlje trudnice. Fizička aktivnost također ima značajnu ulogu u zdravstvenoj skrbi tijekom
trudnoće. Važno je naglasiti da svaka trudnica treba prilagoditi svoj program vježbanja svojim
specifičnim potrebama i konzultirati se s liječnikom. Praćenje vitalnih znakova trudnice,
poput krvnog tlaka i šećera u krvi, ključno je za identifikaciju mogućih komplikacija, poput
preeklampsije ili gestacijskog dijabetesa. Kontinuirano praćenje omogućava pravovremenu
intervenciju i sprječavanje ozbiljnih problema. Trudnice trebaju biti informirane o
promjenama koje se događaju u njihovim tijelima tijekom trudnoće, kako bi se osjećale
sigurno i spremno za porod i postporođajno razdoblje. Kvalitetna zdravstvena skrb tijekom
trudnoće pruža temelj za buduće majčinstvo i dobrobit obitelji.
Cilj rada je:
• Opisati skrb za vrijeme trudnoće, normalne smetnje i pripremu za porod.
• Pregledom dosadašnjih istraživanja opisati specifičnosti u skrbi žena tijekom
trudnoće
Poremećaji menstruacijskog ciklusa
No full textMenstruacijski ciklus žene utječe na svakodnevni život, od dobrog tjelesnog
stanja i zdravlja do raspoloženja, pozitivne energije, sve to u velikoj mjeri ovisi o
ženskom ciklusu. Između jedanaeste i četrnaeste godine, tijelo djevojčice počinje
graditi ženski ciklus, što joj omogućuje da sazrije u ženu. Ovaj proces već je reguliran
hormonalno i vrlo je individualan što se tiče samog tijeka. U prosjeku mlade žene
između šesnaest i osamnaest godina postigle su načelno reguliran ciklus.
Menstruacijski ciklus vrlo je složen slijed događaja koji se sastoji od velikog broja usko
koordiniranih aktivnosti. No da bismo prepoznali poremećaje menstruacijskog ciklusa,
potrebno je poznavati pravilan menstruacijski ciklus. Menstruacija je periodično
krvarenje iz maternice spolno zrelih žena u menstruacijskom ciklusu i traje 3-7 dana.
Izostaje za vrijeme trudnoće, dojenja, klimakterija i nekih bolesti. Pod utjecajem
ženskih spolnih hormona (estrogena i progesterona), sluznica maternice buja,
zadebljava se i sprema za primitak oplođenog jajašca. Ako oplodnje ne bude, sluznica
se počinje ljuštiti i ta odljuštena sluznica je menstruacijsko krvarenje. Uobičajeni
razmak između dvije menstruacije je oko 28 dana, no mogu postojati individualne
varijacije. Menstruacijski ciklus je odraz zdravlja/ bolesti žene. Svaka žena treba voditi
menstruacijski kalendar kako bi upoznala svoj menstruacijski ciklus i svoju plodnost.
Poremećaji menstruacijskog ciklusa jesu jedan od najčešćih razloga zbog kojih žene
posjećuju ginekologa. Iako nepravilnosti i poremećaji menstruacijskog ciklusa ne
moraju biti ozbiljne prirode, ponekad mogu ukazivati na zdravstvene probleme kao što
su: bolest, neki drugi poremećaji (sindrom policističnih jajnika), poremećaj prehrane,
intenzivno vježbanje, s toga pristup ovisi o mogućem uzroku pojave. Takvi poremećaji
zahtjevaju detaljno i pažljivo analiziranje, ne samo reproduktivnog sustava, već i raznih
drugih organskih sustava koji se međusobno nadopunjuju i ovise jedni o drugima. Iz
tog razloga poremećaje menstruacijskog ciklusa potrebno je shvaćati kompleksno, te
pristupati temeljito kako bi se što prije dijagnosticirali i liječili nastali problemi.
Prevencija i poznavanje raznih stanja koja mogu utjecati na poremećaje
menstruacijskog ciklusa od neizmjerne su važnosti za zdravlje žene. Zato je važno
obavljati redovite ginekološke preglede, te se konzultirati s liječnikom kako bi se
prevenirale, spriječile ili lakše liječile određene smetnje u poremećaju menstruacijskog
ciklusa, ako dođe do istih
Fizioterapijski proces kod djece s oštećenjem vida
No full textRad predstavlja stručni pregled o fizioterapiji kao profesionalnoj djelatnosti te njezine uloge u pružanju podrške djeci s oštećenjem vida i njihovim obiteljima. Djeca s oštećenjem vida suočavaju se s brojnim izazovima u svakodnevnom životu, uključujući razvojne, emocionalne, socijalne i funkcionalne prepreke. Fizioterapija svoju ulogu pronalazi primarno u poboljšanju kvalitete života djece s oštećenjem vida s primarnim ciljem u poveznici s poticanjem razvoja motoričkih funkcija koje će im pomoći u savladavanju samostalnosti tijekom svakodnevnog kretanja. Kroz različite terapijske tehnike i prilagođene programe, fizioterapeuti pomažu u razvoju motoričkih sposobnosti, održavanju kondicije i savladavanju jednostavnih i složenijih prepreka u njihovom okruženju. Osim toga, fizioterapija potiče emocionalno blagostanje djece i obitelji pružajući im podršku i educirajući ih o važnosti inkluzije i samopouzdanja. Kroz timski pristup, koji uključuje suradnju s drugim stručnjacima poput psihologa, socijalnih radnika i edukatora, fizioterapeuti osiguravaju holistički pristup koji potiče cjelokupan razvoj djeteta. Osvještavanje javnosti o potrebama osoba s oštećenjem vida i prevencija predrasuda ključni su koraci prema stvaranju inkluzivnog društva koje pruža podršku i mogućnosti za sve što podrazumijeva i populaciju s oštećenjem vida od njihove najranije razvojne dobi
Epidemiologija virusnih hepatitisa
No full textSAŽETAK Epidemiologija virusnih hepatitisa je područje medicine koje proučava incidenciju, distribuciju i faktore rizika povezane s hepatitisima uzrokovanim virusima. Ovaj kompleksan sustav istražuje kako se ovi virusi šire među populacijom i kako se mogu kontrolirati i spriječiti. Virusni hepatitis obuhvaća nekoliko tipova virusa. Svaki od njih ima svoje karakteristike, načine prijenosa i ozbiljnost bolesti. Neki se prenose fekalno-oralnim putem (npr. hepatitis A i E), dok se drugi prenose krvlju i tjelesnim tekućinama (npr. hepatitis B, C i D). Hepatitis je uglavnom nediskriminirajuća bolest. Iako svaka vrsta može ciljati na određenu populaciju i postoji veća pojavnost u određenim skupinama ili područjima. Bolest nije ograničena na male geografske, društvene ili socioekonomske skupine i svatko se može zaraziti. Stoga kontrola i dijagnoza virusnog hepatitisa zahtijeva da su liječnici, kliničari i drugi pružatelji zdravstvenih usluga svjesni sljedećeg: • Poznatih i potencijalnih rizika za oboljenje od različitih vrsta • Povijesti rizičnog ponašanja njihovih pacijenata • Odgovarajuće dijagnostičke pretrage za svaku vrstu hepatitisa • Odgovarajuće preventivne i terapijske mjere Dijagnosticiranje specifičnog uzročnika odgovornog za virusni hepatitis može biti otežano jer znakovi i simptomi svake vrste su slični. Nadalje, mnogo pojedinaca među oboljelima imaju malo ili nimalo simptoma. Hepatitis predstavlja izazov liječnicima koji moraju pokušati analizirati epidemiološke, kliničke i serološke podatke prije nego što donesu odluku o terapiji pacijenta. Epidemiološka istraživanja obuhvaćaju analizu različitih demografskih skupina kako bi se identificirali čimbenici rizika, uključujući dob, spol, socioekonomske uvjete i ponašanja, kao i geografske varijacije. Ovi podaci pomažu u usmjeravanju javnozdravstvenih intervencija, poput programa cijepljenja, poboljšane higijene, edukacije i testiranja na hepatiti