Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Je li stres povezan s zdravstvenim ponašanjem i zdravljem ljudi
No full textStres je negativna pojava koja dovodi naš organizam u stanja disbalansa. Utječe na sve procese i sustave koji čine naš organizam. Premda je stres uglavnom negativna pojava, postoji i pozitivan stres koji za razliku od običnog stresa ima svoje benefite i pozitivne utjecaje na čovjeka. S obzirom da su svi sustavi našeg tijela pod utjecajem stresa, česta pojava su bolesti i poremećaji koji nastaju upravo kao posljedica prevelikog stresa. Stres utječe ne samo na tjelesno, nego i na mentalno zdravlje, a kako će se pojedinac nositi sa stresom ovisi o raznim karakteristika koje čine tu osobu. Neće svaka osoba jednako reagirati u stresnim situacijama, pa tako neće ni sve metode za ublažavanje stresa biti jednako djelotvorne. Stres utječe i na zdravstveno ponašanje osobe. Zdravstveno ponašanje obuhvaća svako ono ponašanje koje ima svoju poveznicu sa samim zdravljem. Normalno zdravstveno ponašanje obuhvaća redovitu tjelovježbu, redovit odlazak k liječniku, zdravu prehranu, dovoljnu količinu sna, izbjegavanje alkohola i psihoaktivnih tvari i sl. Pod utjecajem stresa veće su šanse da zdravstveno ponašanje prijeđe u rizično. Naime, stres budi neugodna čuvstva kod ljudi, a kako bi se što lakše nosili s njima, ljudi zanemare pozitivno zdravstveno ponašanje. Međutim, zdravstveno ponašanje ne mora biti uvjetovano samo stresnim situacijama u kojima smo se zatekli, već može biti posljedica brojnih čimbenika među kojima su i karakterne crte osobe. Ne postoji univerzalno rješenje za rješavanje stresa i kontrolu zdravstvenog ponašanja, ali postoje određene metode koje olakšavaju borbu sa stresom. Naime, u procesu nošenja sa stresom, veliku ulogu može imati okruženje te količina podrške koju dobivamo od okoline. Međutim, neke osobe kojima takav pristup nije od značajne koristi, oslonit će se na samokontrolu ili će se obratiti stručnijim osobama i pomoć potražiti na drugačiji način. S obzirom na stresnu svakodnevnicu, vrlo je potrebno naučiti kontrolirati neugodne emocije, kako ne bismo trpjeli posljedice prevelikog stresa i u konačnici ugrozili svoje zdravlje te kako bi nam svakodnevni život bio kvalitetniji
Zdravstvena njega bolesnika s komplikacijama dugotrajnog ležanja
No full textKomplikacije dugotrajnog ležanja su problematika s kojom se medicinske sestre i tehničari često susreću. Neke od njih su dekubitus, respiratorne komplikacije, tromboza i kontrakture. Komplikacije dugotrajnog ležanja se javljaju kada dolazi do smanjene pokretljivosti bolesnika i opadanja funkcije lokomotornog sustava. Mogu se pojaviti zbog operativnih zahvata, kroničnih bolesti ili starije dobi bolesnika. Osobe starije životne dobi su najčešće izložene kroničnim bolestima već uznapredovanih simptoma, neki od njih mogu zahtijevati kirurško liječenje, što za stariju populaciju znači najveći rizik za razvitak komplikacija dugotrajnog ležanja. Dekubitusi najčešće nastaju kao posljedica dugotrajnog pritiska na predilekcijsko mjesto zbog kojega dolazi do odumiranja tkiva posljedicom nedostatka cirkulacije. Respiratorne komplikacije nastaju zbog smanjene respiratorne funkcije koja dovodi do nakupljanja sekreta koji služi kao podloga za razvoj infekcija. Tromboze nastaju nakupljanjem krvi u venama, najčešće u donjim ekstremitetima zbog nedostatka cirkulacije, otkidanje nastalog tromba može biti potencijalno po život opasna situacija, te je potrebno obratiti posebnu pozornost na sprječavanje i rehabilitaciju. Do kontraktura dolazi zbog smanjene pokretljivosti zglobova, te gubitkom njihove mobilnosti. Gubitak fleksibilnosti kod zglobova dovodi do smanjenja njihove funkcije, te do opadanja pokretljivosti i gubitka mišićnog tonusa koji zglob okružuju. Uloga medicinske sestre je prepoznati čimbenike koji do njih dovode, te osmisliti plan kojim će se pojava komplikacija spriječiti ili minimalizirati. Kvalitetnom njegom bolesnika i pojedinačnim pristupom možemo učinkovito utjecati na neke od rizičnih čimbenika. Zdravstvenom njegom, dovoljnom količinom kretanja, te poticanjem na razvoj i održavanje mobilnosti može imati važan utjecaj kod poboljšavanja kvalitete bolesnikova života. Aktivne vježbe su bitan dio plana za sprječavanje razvoja komplikacija, a kod bolesnika koji ne mogu samostalno provoditi vježbe, možemo uvesti i pasivne pokrete uz pomoć zdravstvenog djelatnika. S obzirom na to da postoje bolesnici koji samostalno nisu dovoljno pokretni, najveća odgovornost za sprječavanja komplikacija jest u okviru rada medicinske sestre ili tehničara. U slučaju neuspjelog sprječavanja nastanka komplikacija dugotrajnog ležanja cilj se okreće na pravilan postupak sprječavanja razvoja komplikacija, izlječenje i rehabilitaciju
Specifičnost rada medicinske sestre u izvanboničkoj hitnoj službi
No full textRad medicinskih sestara/tehničara, liječnika i vozača zaposlenih u sustavu
izvanbolničke hitne službe zahtijeva širok spektar znanja i vještina, a povrh svega i veliku
odgovornost. Različiti su uvjeti s kojima se zdravstveni stručnjaci susreću, stoga je bitno
pravovremeno i točno reagirati što se temelji na dobroj edukaciji i motiviranosti za rad.
Republika Hrvatska susrela se s problemom neujednačene i nejednake kvalitete pružene skrbi,
stoga je provedena reorganizacija sustava hitne medicine. Reorganizacijom osnovani su
županijski zavodi kojih je ukupno 21 na području Republike Hrvatske, a sukladno tome
oformila se Mreža hitne medicine kojom je definiran sastav i raspored timova. Konstituiran je
Tim 1, Tim 2 i MPDJ te je provedenim reformama ujednačena kvaliteta pružene hitne
zdravstvene skrbi na području cijele Republike Hrvatske. Osnutkom Hrvatskog zavoda za hitnu
medicinu koji, kao javna zdravstvena ustanova obavlja djelatnost hitne medicine, na godišnjoj
razini organiziraju se brojni edukacijski programi i tečajevi koji zdravstvenim stručnjacima
pružaju brojne prilike za usavršavanje i obnavljanje svojih znanja i vještina. Edukacije su
dostupne i općoj populaciji kojoj se pokušava približiti postupak prve pomoći u određenim
hitnim stanjima prije dolaska hitne medicinske službe. Timskim radom i međusobnom
suradnjom smanjuje se broj medicinskih pogrešaka, povećava se zadovoljstvo pacijenta koliko
je to moguće i slijedom toga kvaliteta pružene zdravstvene skrbi podiže se na posve novu
razinu
Fizioterapijska procjena i pristup kod slabosti m. gluteus mediusa
No full textKada neuro - mišično koštani sustav u području zdjelice nije u funkciji, odnosno kada postoji
bilo kakvo odstupanje u vidu disfunkcije ili oštećenja, kod ljudi se može manifestirati
neobičan obrazac hoda. Trendelenburgov hod specifična je problematika koja se javlja u
zdjeličnom području uslijed jednostrane slabosti m. gluteus medius - a. Dugi niz godina
obostranu slabost m. gluteus medius – a i hod koji se posljedično javlja nazivao se gegav ili
pačji, no detaljnijim proučavanjem u praksi došlo je do značajnih promjena. Kod
Trendelenburgovog hoda iznimno je naglašen obrazac hoda koji se očituje spuštanjem
zdjelice na kontralateralnu stranu, a ime je dobio po njemačkom kirurgu Frierdrichu
Trendlenburgu, koji se svojevremeno davne 1895. godine osmislio i funkcionalan test
procjene za krucijalni m. gluteus medius. U Friedrichovo vrijeme test je služio za
dijagnosticiranje kongenitalne luksacije kuka, Perthesove bolesti i pseudoartroze kuka, a
danas se on koristi unutar fizioterapijske procjene zajedno sa specifičnim kliničkim testovima
te kroz subjektivnu i objektivnu procjenu najčešće u dijagnosticiranju Trendelenburgovog
hoda ili neke druge disfunkcije područja zdjelice. Fizioterapijska procjena neizostavan je alat
kojim se fizioterapeut služi kako bi što ranije utvrdio radi li se doista o Trendelenburgovom
hodu ili pak o nekom drugom deficitu te kako bi prevenirao daljnja oštećenja i bolesti.
Problematika Trendelenburgovog hoda se vrlo lako rehabilitira unutar fizioterapije kroz
fizioterapijsku intervenciju od strane fizioterapeuta. Fizioterapijska intervencija kod slabosti
m. gluteus medius – a vrlo je jednostavna, a temelji se na terapijskim vježbama. Uglavnom se
koriste vježbe zatvorenog kinetičkog lanca. Primarni cilj fizioterapijske intervencije je ojačati
m. gluteus medius – a kroz terapijske vježbe za jačanje mišića. Osim terapijskih vježbi za
jačanje mišića u praksi se koriste i terapijske vježbe za poboljšanje koordinacije i balansa.
Bitno je naglasiti da se pri kraju rehabilitacije ojačaju i preostali mišići kuka, ekstenzori
koljena, dorzalni i plantarni fleksori gležnja kako bi donji ekstremiteti bili u fiziološkom
položaju, da se pacijent što prije može vratiti aktivnostima svakodnevnog života
Uloga prehrane u prevenciji i liječenju gestacijskog dijabetesa
No full textŠećerna bolest, odnosno dijabetes melitus danas je jedan od vodećih javnozdravstvenih
problema. Razlikujemo nekoliko tipova; šećerna bolest tipa 1, šećerna bolest tipa 2 i gestacijski
dijabetes te druge specifične vrste prilagođene/povezane s određenim medicinskim stanjima.
Gestacijski dijabetes je oblik koji se prvi put pojavljuje u trudnoći, najčešće u drugom
tromjesjećju te ukoliko se ne liječi može uzrokovati brojne komplikacije kod majke, kao i kod
fetusa. Mnogi hormoni poput inzulina, glukagona, glukokortikosteroida, hGH-a i dr. su aktivni u
metabolizmu ugljikohidrata, no tijekom trudnoće se odvijaju značajne promjene u razini hormona
te dolazi i do nastanka novih poput humanog placentnog laktogena. Pojavnost gestacijskog
dijabetesa se značajno smanjuje pridržavanjem zdrave i kvalitetne prehrane kao i redovitom
tjelesnom aktivnošću. U ovom je radu je prikazan slučaj pacijentice kojoj je tijekom trudnoće
dijagnosticiran gestacijski dijabetes
Zdravstvena njega bolesnika s komplikacijama akutnog infarkta miokarda
No full textS obzirom na složenost akutnog infarkta miokarda (AIM) kao vodećeg uzroka smrtnosti u
Hrvatskoj, ovaj završni rad opisuje multifaktorske uzroke, čimbenike rizika te strategije
prevencije i liječenja. AIM nastaje uslijed naglog prekida koronarnog protoka krvi, što rezultira
ozbiljnim oštećenjem srčanog tkiva. Fokus rada je na multidisciplinarnom pristupu u
upravljanju AIM-om, naglašavajući važnost koordinirane skrbi i učinkovite komunikacije
unutar zdravstvenog tima. Epidemiološki podaci pokazuju visoku incidenciju AIM-a među
starijom populacijom te razlike u riziku između spolova, što upućuje na potrebu za ciljanim
preventivnim strategijama. Daljnji napredak u prevenciji i liječenju AIM-a zahtijeva
kontinuirano istraživanje novih terapijskih pristupa te osiguranje dostupnosti i učinkovitosti
zdravstvenih usluga. Rad naglašava važnost sustavnog praćenja epidemioloških trendova i
implementacije personaliziranih strategija za optimalnu skrb pacijenata. Posebna pažnja
posvećena je edukaciji zdravstvenih profesionalaca i javnosti o važnosti prevencije i rane
dijagnoze AIM-a, s ciljem smanjenja incidencije i poboljšanja kvalitete života pacijenata.
Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u upravljanju komplikacijama kod AIM-a. Njihova
sposobnost kontinuiranog praćenja i procjene stanja pacijenata omogućuje rano otkrivanje i
brzu reakciju na hitne situacije. Medicinske sestre osiguravaju pravovremenu primjenu
terapije i lijekova, educiraju pacijente i njihove obitelji o prepoznavanju komplikacija te
pružaju neophodnu psihološku podršku. Njihova koordinacija skrbi među članovima
zdravstvenog tima dodatno doprinosi sveobuhvatnom pristupu liječenju i oporavku pacijenata
s AIM-om, smanjujući rizik od smrtnosti i poboljšavajući terapijske ishode
Intervencije medicinske sestre prilikom zbrinjavanja dekubitusne rane
No full textDekubitus označava oštećenje kože i potkožnog tkiva koja nastaje uslijed dugotrajnog pritiska,
a predstavlja veliki zdravstveno-ekonomski problem. Dekubitus se klasificira u 4 stupnja i dvije
dodatne kategorije, prema klasifikaciji iz 2014. godine koju je izdao „NPUAP“ (National
Pressure Ulcer Advisory Panel). Skale poput Norton, Knoll i Braden skale pomažu medicinskoj
sestri odrediti sklonost bolesnika za nastanak dekubitusa. Medicinska sestra osim što
procjenjuje sklonost za nastanak dekubitusa, planira proces zdravstvene njege, te provodi i
evaluira zdravstvenu njegu. Zadaća medicinske sestre je prevenirati nastanak dekubitusa, no
ukoliko i dođe do njegova nastanka medicinska sestra primjenjuje sve potrebne intervencije
kako ne bi progredirao u viši stupanj. Intervencije medicinske sestre odnosit će se na
intervencije za smanjenja pritiska, izbjegavanja trenja i rastezanja kože bolesnika, održavanje
higijene i integriteta kože bolesnika, osigurati bolesniku dovoljan unos hrane i tekućine,
uspostaviti regulaciju inkontinencije, educirati bolesnika i njegovu obitelj. Osim toga
medicinska sestra će primijeniti propisanu terapiju za kontrolu boli, svakodnevno će vršiti
procjenu stadija dekubitusa i sam izgled rane zbog znakova infekcije, te će u liječenje biti
uključeni i drugi zdravstveni radnici. Liječenje se sastoji od primjene odgovarajućih obloga i
redovite promjene položaja tijela, važno je obratiti pažnju na nutritivni status pacijenta kako bi
se potaknulo optimalno zacjeljivanje rane, te primijeniti fizikalne metode koje mogu ubrzati
proces cijeljenj
Genetska osnova u etiologiji multiple skleroze
No full textMultipla skleroza (MS) je autoimuna neurodegenerativa bolest koja ima negativan utjecaj na središnji živčani sustav stvarajući lezije na bijeloj tvari tkiva. Simptomi ove bolesti variraju ovisno o mjestu i jačini nastalih oštećenja odnosno lezija. Najčešće je zahvaćen motorički i senzorni sustav, kordinacija, ravnoteža, vid te probavna i mokraćna funkcija. Postoje četiri različite vrste MS-a koje se temelje na tijeku bolesti i simptoma. Etiologija MS-a vrlo je kompleksna te je rezultat genetskih i ne-genetskih čimbenika rizika. Kao glavni marker genetske osjetljivosti na ovu bolest ističe se HLA lokus na 6. kromosomu. Alel DRB1 1501 predstavlja glavni gen koji se povezuje s predispozicijom obolijevanja od MS-a. Također, u patologiji sudjeluju i miRNA. Dijagnostika MS-a se bazira na kombinaciji kliničkih, radioloških i laboratorijskih značajki kao što su magnetska rezonancija mozga i leđne moždine te biomakeri kao oligoklonske trake imuoglobulina G, IgG i IgM indeksi i drugi. Liječenje MS-a zasniva se na liječenju simptoma, mijenjanju tijeka bolesti te upravljanju teškim napadima
Procjena rizika za pad bolesnika oboljelih od moždanog udara
No full textMoždani udar je iznenadno oštećenje moždanog tkiva kao posljedica poremećaja dotoka krvi u mozak. Zbog toga dolazi do odumiranja živčanih stanica u zahvaćenom dijelu mozga, odnosno dolazi do oštećenja moždanog tkiva i funkcija tijela kojima oštećeni dio mozga upravlja. Moždani udar može varirati u težini ovisno o veličini oštećenih područja moždanog tkiva. To može dovesti do trajnog oštećenja mozga, dugotrajne invalidnosti ili čak smrti. Postoje različite vrste moždanih udara, a simptomi mogu varirati od blage slabosti do paralize ili obamrlosti jedne strane lica ili tijela. Kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonanca koriste se u dijagnosticiranju i liječenju moždanog udara. Liječenje moždanog udara ovisi o vrsti moždanog udara i može uključivati lijekove, operaciju ili druge postupke. Postoje i mnogi koraci koji se mogu poduzeti kako bi se smanjio rizik od moždanog udara, uključujući kontrolu krvnog tlaka, prestanak pušenja, zdravu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost, kontrolu dijabetesa i ograničavanje konzumacije alkohola. Moždani udar također može imati značajan utjecaj na emocionalno zdravlje i važno je potražiti podršku. Postoje različiti rehabilitacijski programi. Najvažniji elementi rehabilitacije su fizikalna i kondicijska priprema, logopedska terapija i vježba funkcije gutanja. Cilj je smanjiti fizičke posljedice ako je moguće i naučiti se nositi s njima. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u zdravstvenoj njezi bolesnika oboljelih od moždanog udara. Najčešće intervencije uključuju: kontinuirano praćenje vitalnih znakova, neurološkog statusa i razine svijesti, procjena akta gutanja, poznavanje protokola trombolize, priprema bolesnika za predviđene dijagnostičke postupke, sprječavanje komplikacija dugotrajnog ležanja, olakšavanje oporavka nakon moždanog udara, multidisciplinarna procjena, rad na postizanju zadovoljavajuće kvalitete života sukladno bolesnikovim mogućnostima, savjetovanje o prehrani, jasna i učinkovita komunikacija, sprječavanje mogućih neočekivanih neželjenih događaja, edukacija bolesnika i obitelji. Radna terapija uči kako unatoč ograničenjima što samostalnije upravljati svakodnevnim životom. Uspjeh ovisi o oštećenom području mozga i općem tjelesnom stanju pacijenta, njegovim fizičkim i mentalnim sposobnostima prije moždanog udara, njegovoj socijalnoj situaciji, te njegovoj sposobnosti učenja i stavu. Strpljenje i ustrajnost su presudni. Mnogi sekundarni učinci moždanog udara mogu povećati rizik od pada, zbog čega je neophodno da osobe koje su preživjele moždani udar, zdravstveno osoblje i članovi obitelji osiguraju odgovarajuće mjere za prevenciju pada. Rizik od pada je povećan nakon moždanog udara zbog slabosti nogu, poremećaja ravnoteže, poremećaja vida, funkcionalne ovisnosti, kognitivnog oštećenja i gubitka osjetila. Padovi izlažu osobu opasnosti od ozbiljnih ozljeda i smanjuju njihovu sposobnost da ostanu neovisni i uzrokuju niz individualnih i socioekonomskih problema. Cilj prevencije pada je smanjiti rizik od pada i time spriječiti padove. Pad je obično multifaktorijalan, uzrokovan složenom interakcijom između unutarnjih i vanjskih čimbenika. Padovi također mogu biti nespecifična manifestacija niza kroničnih i akutnih stanja
Specifičnosti kompleksne zdravstvene njege politraumatiziranog djeteta
No full textOptimalno zbrinjavanje pedijatrijskih politraumatiziranih bolesnika zahtijeva izuzetno detaljno razumijevanje anatomije i patofiziologije djece u usporedbi s odraslim politraumatiziranim pacijentima. Politrauma, složeni medicinski izraz, opisuje stanje teških višestrukih ozljeda koje mogu dovesti do zatajenja organa i vitalnih sustava koji su prvotno bili netaknuti. Ovo životno ugrožavajuće stanje, popraćeno sistemskim traumatskim odgovorom, predstavlja veliki izazov u dijagnostici i liječenju. Ključno je formiranje multidisciplinarnog tima koji uključuje dječje kirurge, pedijatre, traumatologe, liječnike pedijatrijske intenzivne njege te medicinske sestre ili tehničare. Ovaj tim je ključan za provođenje brze i precizne početne procjene, reanimaciju i liječenje. Rad s pedijatrijskom populacijom u takvim kritičnim situacijama može biti izuzetno stresan za zdravstvene djelatnike, a uvjeti u prostorijama za reanimaciju djece često su ispod optimalnih standarda. Komunikacija s djetetom u tim okolnostima može biti vrlo izazovna. Politruamatizirano dijete zahtijeva složenu medicinsku skrb i strogo pridržavanje standardiziranih smjernica liječenja. Osim toga, potrebno je osigurati adekvatnu emocionalnu podršku za dijete i za njegovu obitelj. Kako bi se osiguralo najbolje moguće zbrinjavanje politraumatizirane djece, kontinuirano obrazovanje i trening zdravstvenih djelatnika u području pedijatrijske traumatologije je od presudne važnosti. Ova obuka bi trebala obuhvatiti medicinske vještine, komunikacijske vještine, kao i tehnike upravljanja stresom u kritičnim situacijama. Briga o politraumatiziranoj djeci zahtijeva timski pristup koji se temelji na stručnosti, suradnji i empatiji kako bi se osigurala najbolja moguća skrb i ishod za svako dijete koje se suočava s ovim izazovnim stanjem