Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Mogućnosti fizioterapije kod urogenitalnih problema profesionalnih sportašica
Urogenitalni problemi i urinarna inkontinencija, definirana kao nevoljno ispuštanjeurina, često se smatra poremećajem kod žena nakon poroda i u postmenopauzi. Međutim, ovaj
poremećaj, kako studije od Pires i suradnika pokazuju ima visoku učestalost urogenitalnihproblema među mladim sportašicama. Zapravo, Rodríguez-López i suradnici sugerirajudažene koje sudjeluju u repetitivnim, visoko-utjecajnim sportovima imaju najveći rizikodurinarne inkontinencije. Kod tih sportašica, nedostatak dovoljne snage i koordinacijezdjeličnog dna za izdržavanje povećanja intraabdominalnog tlaka povezanog sa sportomrezultira urogenitalnim problemima vezanih uz tjelesnu aktivnost te može biti prediktorurinarne inkontinencije u kasnijoj odrasloj dobi. U ovom radu istražena je uloga fizioterapijeu tretmanu urogenitalnih problema kod profesionalnih sportašica. Uvođenjemfizioterapijskihmetoda u terapijski pristup, postignut je značajan napredak u poboljšanju funkcionalnosti
urogenitalnog sustava i smanjenju simptoma kod sportašica koje se suočavajus ovimproblemima. Analizirane su različite metode fizioterapije, uključujući terapijske vježbe, manualnu terapiju, elektroterapiju i biofeedback tehnike, koje su pokazale obećavajućerezultate u poboljšanju mišićnog tonusa, kontrole mokraće i smanjenju boli kod sportašica
Incidencija akutnog infarkta miokarda i aktivnosti medicinske sestre u liječenju i skrbi
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, koronarne bolesti srca
vodeći su uzroci pobola stanovništva diljem svijeta. Napredak suvremene tehnologije,
razvoj medicine i gospodarstva nakratko je usporio trend porasta oboljelih. Sve veći
broj čimbenika rizika, porast stope smrtnosti i porast incidencije srčanih oboljenja
predstavlja globalan javnozdravstveni problem, posebice u nerazvijenim zemljama
trećeg svijeta. Prevencija koronarnih bolesti srca kroz rane nacionalne programe,
screeninge i redovite sistematske preglede najučinkovitija je mjera zaštite,
unaprjeđenja zdravlja i smanjenja opterećenja zdravstvenog sustava unutar kojeg se
pacijenti liječe. Akutni infarkt miokarda jedna je od vodećih koronarnih bolesti srca
koja nastaje kao posljedica opstrukcije koronarne arterije. U radu su opisani vodeći
rizični čimbenici za nastanak infarkta miokarda, etiologija i patofiziološki mehanizmi
njezina nastanka, klinička slika i zbrinjavanje oboljelih te uloga medicinskih sestara u
liječenju i prevenciji infarkta miokarda. Nedostatna opskrbljenost srca kisikom i krvlju
iz koronarne arterije uzrokuje odumiranje zahvaćenog djela miokarda i smrt pacijenta
ukoliko mu se na vrijeme ne pruži pomoć. Postavljanje rane dijagnoze bolesti osnovni
je preduvjet za započinjanje adekvatnog pristupa liječenju, koje ovisno o stupnju
oštećenja može biti konzervativno ili kirurško. Skrb za pacijente s infarktom miokarda
provodi se unutar jedinice intenzivne skrbi kojima je glavni cilj stabilizacija pacijenta,
provođenje intenzivne terapije i prevencija popratnih komplikacija infarkta miokarda.
Zbrinjavanje vitalno ugroženih pacijenata, poznavanje smjernica i protokola rada,
kontinuirano usavršavanje i edukacija zdravstvenog osoblja temeljne su odrednice
rada na odjelima intenzivnog liječenja. Medicinske sestre zadužene su za
kontinuiranu zdravstvenu skrb oboljelih, 24 satni monitoring, planiranje te provedbu
mjera ranog oporavka i edukaciju pacijenta i članova obitelji o načinu života nakon
bolničkog otpusta
Menadžment perioperacijske skrbi kod bolesnika s anorektalnim malformacijama
Menad~ment perioperacijske skrbi kod bolesnika s anorektalnim malformacijama predstavlja
slo~en proces koji zahtijeva pa~ljivo planiranje, koordinaciju i suradnju između razliitih
zdravstvenih strunjaka s ciljem osiguranja sigurne, uinkovite i kvalitetne skrbi za bolesnike
tijekom cijelog operativnog procesa. Anorektalne malformacije predstavljaju skupinu
kongenitalnih abnormalnosti koje se javljaju u podruju anusa i rektuma, a njihovo lijeenje
esto zahtijeva kirurbku intervenciju radi poboljbanja funkcionalnosti i kvalitete ~ivota
pacijenata. Prije operativnog zahvata, kljuno je osigurati temeljitu pripremu bolesnika. To
ukljuuje procjenu zdravstvenog stanja, edukaciju o prirodi bolesti i oekivanom tijeku
operacije, te pripremu fiziki i emocionalno. Medicinske sestre i magistri sestrinstva igraju
kljunu ulogu u ovoj fazi, pru~ajui podrbku, educirajui bolesnike i obitelji te osiguravajui
sigurno okru~enje za operativni zahvat. Tijekom samog operativnog zahvata, koordinacija i
suradnja između lanova kirurbkog tima su od presudne va~nosti. Medicinske sestre pru~aju
podrbku kirurzima, asistiraju tijekom zahvata te nadziru vitalne znakove pacijenta. Njihova
uloga u odr~avanju sterilnosti operacijskog polja, kontroli opreme i brizi o pacijentu tijekom
operacije kljuna je za postizanje pozitivnih ishoda. Nakon operativnog zahvata, fokus se
prebacuje na postoperativnu skrb i oporavak bolesnika. Medicinske sestre i magistri sestrinstva
osiguravaju adekvatnu kontrolu boli, nadziru stanje operativne rane, potiu mobilizaciju i
pravilnu prehranu te pru~aju podrbku bolesnicima i obiteljima u procesu oporavka. Edukacija
o prevenciji komplikacija, prepoznavanju znakova upozorenja te pravilnom upravljanju
poslijeoperativnim stanjima kljuna je za sprjeavanje komplikacija i smanjenje rizika od
ponovne hospitalizacije. Menad~ment perioperacijske skrbi kod bolesnika s anorektalnim
malformacijama zahtijeva timski rad, strunost i predanost svih lanova zdravstvenog tima.
Integrirani pristup skrbi, kontinuirano praenje i evaluacija kvalitete te edukacija bolesnika
kljuni su elementi u osiguravanju optimalnih klinikih ishoda i zadovoljstva bolesnika tijekom
perioperacijskog razdoblja
Metode sekvenciranja DNA
Molekula DNA je temeljni nositelj genetske informacije u svim živim organizmima građenima od stanica. Razumijevanje strukture i funkcije DNA molekule bilo je ključno za razvoj molekularne biologije i genetike. Redoslijed dušičnih baza u molekuli DNA može se odrediti metodom sekvenciranja. Predstavnici prve generacije sekvenciranja su Maxam i Gilbert metoda te Sangerova metoda koja je predstavljena kao „zlatni standard“ u prvim fazama proučavanja i analiziranja DNA sekvenci. Druga generacija sekvenciranja uključuje pirosekvenciranje i sekvenciranje bazirano na reverznoj terminaciji. Metode treće generacije su sekvenciranje pojedinih molekula u stvarnom vremenu i direktno sekvenciranje DNA dijelova iz samo jedne molekule. Pobliže su objašnjene i metode četvrte generacije odnosno sekvenciranje pomoću nanopora te primjena svih metoda koja je raznolika. Početkom 21. stoljeća objavljeni su rezultati projekta sekvenciranja ljudskog genoma, a odonda su sekvencirani genomi mnogih drugih vrsta. Sekvenciranje ljudskog genoma omogućava personaliziranu medicinu i razvoj ciljanih terapija te je ključno za identifikaciju genetskih predispozicija za neke bolesti. Sekvenciranje genoma drugih vrsta i usporedba njihovih sekvenci koristi za bolje razumijevanje gena, istraživanja genetskih bolesti, analize genetske raznolikosti i evolucijskih odnosa među vrstama.
U radu su detaljno opisane sve navedene metode, njihove prednosti i nedostatci te primjena sekvenciranja u dijagnostici
Mobilitet i samostalno funkcioniranje slijepe osobe u zajednici
Slijepe i slabovidne osobe sastavan su dio društva, ali zbog svojih poteškoća nailaze na
otežano obavljanje aktivnosti svakodnevnog života potrebnih za samostalno funkcioniranje kao
i sudjelovanje u društvu. Stoga, ovaj je rad stoga fokusiran na uvid u mobilitet i samostalnu
orijentaciju slijepih osoba te temeljen na jednom takvom slučaju, korisnika M. N.
U razradi je definirana slijepa osoba, objašnjena razliku između slabovidne i slijepe osobe i
prikazano kojim metodama se slijepa ili slabovidna osoba može koristiti za mobilitet i
orijentaciju te koliko zapravo osoba s takvim oštećenjem može funkcionirati samostalno.
Obrađene su teme mobiliteta i orijentacije, spomenuta je tema eholokacije te koje su njene
funkcije kod drugih sisavaca i na koji način je slijepe osobe mogu koristiti za snalaženje u
prostoru.
Objašnjena je neophodnost upotrebljavanja bijelog štapa i prikazane su njegove različite
izvedbe i tehnike korištenja koje slijepim osobama služe za svakodnevno funkcioniranje.
Tehnike bijelog štapa se koriste za prepoznavanje površina po kojima hodaju te pomažu pri
učenju trasa od svojih domova do određene javne ustanove ili druge obližnje djelatnosti
potrebne u svakodnevnom životu. Također, važnu ulogu imaju i elektronička pomagala, uređaji
i aplikacije za pametne telefone (posebno dizajnirane za slijepe osobe) koje zvučnom ili
didaktičkom signalizacijom premošćuju nedostatak vizualne percepcije. Postoji i mogućnost
korištenja psa vodiča, te saznajemo koje su zapravo funkcije psa vodiča te što je sve potrebno
za obuku psa vodiča.
Nadalje je prikazano samostalno funkcioniranje slijepe osobe potkrijepljeno dokazima iz
anamneze korisnika M. N. Vidljivo je kako klijent obavlja različite aktivnosti svoga
svakodnevnog života, od odlazaka u obližnje javne ustanove, servis i slastičarnu do korištenja
računala za informiranje o stanju u svijetu i komunikaciju. Primjećuje se kako koristi različite
alate i tehnike, kako ih je naučio i što mu je još potrebno da bi bio samostalniji pri korištenju
tehnologije. Za kraj, obrađena je tema samozbrinjavanja i prikazano koliko je korisnik
samostalan i u čemu ima problema.
Napomena - ovaj rad je potkrijepljen prikazom slučaja slijepe osobe koja je dragovoljno
sudjelovala u njemu. U cilju očuvanja anonimnosti klijenta/klijentice koji/a je sudjelovao/la u
ovome radu, koristit će se izmišljeni inicijali M. N. Također, prema M. N. odnosit će se kao
prema osobi muškoga roda, a za svako referiranje spomenute osobe bit će upotrebljavani izrazi
„klijent“ i „korisnik“ kako bi rad ostao što neutralniji
Problemi i izazovi u liječenju bolesnika oboljelih od TBC iz perspektive medicinske sestre
Tuberkuloza je zarazna bolest uzrokovana bacilom tuberkuloze
Mycobacterium tuberkulosis. Može zahvatiti sve organe, ali najčešće zahvaća pluća.
Smatra se da je Mycobacterium tuberculosis preživio više od 70 000 godina, a danas
je njime inficirano gotovo dvije milijarde ljudi diljem svijeta, dok je svake godine
gotovo 10,4 milijuna novih slučajeva tuberkuloze, unatoč svim naporima u prevenciji
bolesti.
Tuberkuloza se prenosi kapljičnim putem, s čovjeka na čovjeka, i to prilikom
kašljanja, govora, kihanja, pljuvanja ili smijanja. Mogućnost oboljenja prisutna je kod
svake osobe koja je u kontaktu s kliconošom, no povećan rizik za oboljenje imaju
starije osobe, djeca, osobe s bolestima koje uzrokuju oslabljen imunološki odgovor,
kronični bolesnici, osobe koje žive u lošijim socioekonomskim uvjetima, te osobe koje
su izložene i rade u okolini oboljelih od tuberkuloze.
Epidemiološka situacija u Republici Hrvatskoj je zadovoljavajuća, no postoji
problem kasnog prepoznavanja simptoma i nepravovremenog javljanja liječniku koje
odužuje vrijeme do postavljanja dijagnoze, stoga postoji mogućnost širenja bolesti.
Isto tako s obzirom na veliki priljev migranata iz različitih država svijeta,s naglaskom
na države sa slabijom procijepljenošću TBC-om, postoji mogućnost većeg širenja
tuberkuloze.
Uloga medicinske sestre/tehničara od iznimne je važnosti u skrbi za oboljele
od tuberkuloze, ali i njihove obitelji. Medicinska sestra/tehničar provodi proces
zdravstvene njege u skladu s pacijentovim potrebama, educira pacijenta i obitelj o
novonastaloj situaciji i načinu sprečavanja širenja zarazne bolesti, definira sestrinske
dijagnoze i sudjeluje u intervencijama istih u cilju dobrobiti pacijenta
Mjere fizioterapijskog ishoda kod ozljede rotatorne manžete
Glenohumeralni zglob zbog svoje anatomske građe dozvoljava mnoštvo pokreta i
njihovu veliku amplitudu. Oko zgloba nalazi se kompleksna struktura rotatorne manžete, koja
je sastavljena od četiri mišića i njihovih tetiva koje obavijaju zglob sa prednje, stražnje i gornje
strane. Uloga mišića rotatorne manžete je u stabilizaciji i omogućavanju raznih pokreta
gornjeg ekstremiteta što je čini izrazito važnom komponentom u izvođenju aktivnosti
svakodnevnog života, što u poslovnim aktivnostima, aktivnostima slobodnog vremena,
rekreativnim ali i u sportskim disciplinama koje zahtijevaju intenzivne pokrete ramena. Prema
navedenim aktivnostima ozljeda u području mišića rotatorne manžete, predstavljaju znatnu
medicinsku i sportsku problematiku s potencijalom za nastanak ozbiljnih posljedica. Mjerenje
ishoda terapijskih intervencija postaje ključna komponenta za procjenu učinkovitosti liječenja
i planiranje daljnjih koraka intervencije. U današnjoj suvremenoj zdravstvenoj skrbi, naglasak
se stavlja na koncept "pacijent u središtu," koji uključuje aktivno sudjelovanje pacijenata u
procesu odlučivanja i evaluacije vlastitog zdravstvenog stanja. Mjere ishoda koje iznosi
pacijent predstavljaju ključne alate, omogućujući fizioterapeutima i pacijentima praćenje
napretka i omogućavajući prilagodbu fizioterapijske intervencije prema individualnim
potrebama i mogućnostima pacijenta.
Metoda kliničkog pregleda i slikovnih pretraga, nadopunjuju se ili zamjenjuju mjerama
ishoda koje iznosi pacijent, koji pružaju uvid u pacijentovo subjektivno iskustvo i kvalitetu
života. Unutar fizioterapijske procjene primjenjuju se brojni alati za mjerenje simptoma boli,
funkcionalnih mogućnosti i opće kvalitete života pacijenata s ozljedom rotatorne manžete kao
što su Oxford Shoulder Score (OSS), American Shoulder and Elbow Surgeons (ASES) Score,
Shoulder Pain and Disabilities Index (SPADI), Quick Disabilities of the Arm, Shoulder, and Hand
(QuickDASH) Score, te Short Form – 36 (SF-36) i EuroQol-5D (EQ-5D)
Dugotrajne posljedice nošenja visokih potpetica na posturu i posturalnu adaptaciju
Ljudski način života postao je sve užurbaniji pa je tako svakodnevna briga o vlastitiom tijelu na svim razinama pala u drugi plan. Od radnika na visokim i uglednim pozicijama se očekuje reprezentativnost kako u poslu tako i u načinu oblačenja što često za žensku populaciju znači nošenje visokih poteptica više sati u danu, potiskivanje boli i zaobilaženje udobnosti. Cilj ovog završnog rada je ukazati na negativne posljedice nošenja visokih potpetica koje zahvaćaju osobe širom svijeta, a naročito žene. Navest će se svi oblici primarnih posturalnih promjena za vrijeme nošenja visokih potpetica te kako one mogu dugotrajno utjecati na daljnja stanja kao što su pojava boli u lumbosaktralnom dijelu leđa, stvaranje Halluxa valgusa, postoji li povezanost između nošenja potpetica s nastankom i progresijom osteoartritisa itd. Uz sve navedeno, navest će se kako se uz fizioterapijski pristup može pridonjeti rješavanju navedenih problema i edukaciji pacijenata za brigu o vlastitim stanjima uzrokovanih dugotrajnim nošenjem potpetica. Ovaj završni rad je nastao s naumom da se osvjesti kako je odabir obuće za svakodnevno korištenje također izrazito važna stavka za dugotrajno zdravlje i zahvalnost vlastitog tijela te uz želju da se pronađu kompromisna rješenja koja će zadovoljiti životni standard i ciljanu skupinu
Transport vitalno ugroženog djeteta
Medicinski prijevoz vitalno ugroženog djeteta ključan je aspekt perinatalne skrbi i služi kao
pokazatelj ukupne kvalitete zdravstvenih usluga. Osiguravanje sigurnog prijevoza zahtijeva
poštivanje standardnih procedura, učinkovitu organizaciju osoblja i dostupnost odgovarajuće
opreme. Specifičnosti medicinskog prijevoza razlikuju se ovisno o čimbenicima kao što su
veličina regije, klima, geografska obilježja, ekonomske mogućnosti i dostupna oprema.
Medicinski prijevoz podrazumijeva premještanje bolesnika s jedne lokacije na drugu pod
određenim uvjetima koji uključuju odgovarajuću opremu vozila i stručno osoblje. Taj se
prijevoz može kategorizirati u dvije vrste: prijebolnički prijevoz i sekundarni, odnosno
međubolnički prijevoz. Prehospitalni prijevoz odnosi se na premještanje pacijenta s
izvanbolničke lokacije, poput javnog mjesta ili prebivališta, do zdravstvene ustanove.
Sekundarni transport odvija se između dvije ustanove, gdje se kritično ugroženi pacijent
prebacuje u bolje opremljenu ustanovu za napredno liječenje. U slučajevima kada se radi o
kritično ugroženom novorođenčetu ili trudnici koristi se izraz „antenatalni transport“.
Učinkovit prijevoz zahtijeva besprijekornu komunikaciju, organizaciju, obučeno stručno
osoblje, odgovarajuću opremu i pouzdano prijevozno sredstvo, a sve to mora biti stalno
dostupno. Brz i adekvatan transport ključan je za smanjenje komplikacija i stope smrtnosti.
Poseban izazov u zdravstvenom radu predstavlja pratnja bolesnika tijekom transporta, koja
bitno ovisi o stanju bolesnika i udaljenosti ustanove
Dijagnostika i radioterapijsko liječenje raka pluća
Rak pluća jedan je od vodećih uzroka smrti od raka sa stopom preživljavanja od samo 15% u prosjeku od 5 godina. Pušenje se smatra glavnim faktorom rizika za razvoj ove vrste raka. Postoje dva osnovna tipa raka pluća: rak pluća ne-malih stanica (NSCLC) i rak pluća malih stanica (SCLC). Identifikacija vrste raka važna je za odabir odgovarajućeg načina liječenja i procjenu prognoze. Simptomi i znakovi mogu varirati ovisno o vrsti tumora i stupnju proširenosti. Dijagnostički postupci uključuju anamnezu i fizikalni pregled, laboratorijsku analizu krvi, radiološke i nuklearne pretrage te uzimanje uzoraka tkiva za histološku i citološku analizu. Važno je odrediti stupanj proširenosti bolesti. Terapijski pristup i prognoza ovise o vrsti i stadiju raka. U ranim stadijima raka pluća nemalih stanica često se radi kirurška resekcija, dok se u naprednim stadijima primjenjuje više vrsta terapije - radioterapija, kemoterapija, imunoterapija, biološka terapija i/ili palijativna skrb. Kemoterapija (kombinirana s radioterapijom za ranije stadije bolesti) glavni je način liječenja za karcinom malih stanica. Prestanak pušenja glavna je primarna preventivna mjera, a glavnom sekundarnom preventivnom mjerom smatra se probir. Najčešća metoda probira za rak pluća je niskodozna kompjutorizirana tomografija (LDCT)