Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Komplikacije nakon kardiokirurške operacije
No full textPostoperativne komplikacije nakon kardiokirurških zahvata uključuju
kardiovaskularne, respiratorne, neurološke, gastrointestinalne i bubrežne poremećaje, što
značajno utječe na oporavak bolesnika. Učinkovito upravljanje zahtijeva preoperativnu
procjenu, pravovremenu dijagnostiku i optimalan postoperativni nadzor. Minimalno invazivne
metode (eng. Minimally Invasive Cardiac Surgery, MICS) smanjuju rizike, a protokoli za
Ubrzani oporavak nakon operacije (eng. Enhanced Recovery After Surgery, ERAS) ubrzavaju
oporavak, smanjuju komplikacije te poboljšavaju dugoročne rezultate i kvalitetu života
bolesnika.
Kardiovaskularne komplikacije, poput hipotenzije, hipertenzije i aritmija, mogu ugroziti
vitalne znakove. Tromboembolijske komplikacije uključuju duboku vensku trombozu (eng.
Deep Vein Thrombosis, DVT) i trombozu grafta. Infekcije, poput dubokih sternalnih rana i
sepse, povećavaju smrtnost. Respiratorne komplikacije, poput atelektaze i pneumonije, često
zahtijevaju mehaničku ventilaciju. Neurološke komplikacije, uključujući moždani udar i
postoperativnu kognitivnu disfunkciju (eng. Postoperative Cognitive Dysfunction, POCD),
značajno smanjuju kvalitetu života. Gastrointestinalne komplikacije, poput ileusa i ishemije
crijeva, mogu uzrokovati ozbiljne posljedice, a bubrežna insuficijencija, posebno akutno
oštećenje bubrega (eng. Acute Kidney Injury, AKI), često zahtijeva nadomjesnu bubrežnu
terapiju. Prevencija i pravovremeno liječenje ključni su za smanjenje morbiditeta i mortaliteta.
Zdravstvena njega nakon kardiokirurških operacija bitna je za sprječavanje
komplikacija, ubrzanje oporavka i dugoročno zdravlje bolesnika. Medicinske sestre i
medicinski tehničari i medicinski tehničari imaju temeljnu ulogu u praćenju vitalnih znakova,
prepoznavanju komplikacija (hipotenzija, aritmije, infekcije, neurološki problemi), te pružanju
intervencija poput mobilizacije, respiratorne potpore i farmakološke terapije. Osim fizičke
zdravstvene njege, važno je educirati bolesnike i obitelji o postoperativnoj njezi, prevenciji
komplikacija i zdravom načinu života. Psihosocijalna podrška smanjuje stres i anksioznost, a
prilagodba životnog stila doprinosi dugoročnom uspjehu oporavka
Specifičnosti izvanbolničkog zbrinjavanja ozlijeđenih osoba stradalih u prometnim nesrećama
No full textPrometne nesree predstavljaju jedan od najva~nijih uzroka smrtnosti, invaliditeta i
hitnih stanja u suvremenom drubtvu. U takvim situacijama kljuno je brzo, struno i
uinkovito izvanbolniko zbrinjavanje ozlijeđenih osoba, pri emu medicinske sestre imaju
znaajnu i odgovornu ulogu. Cilj ovog rada bio je prikazati specifinosti izvanbolnikog
zbrinjavanja osoba ozlijeđenih u prometnim nesreama, s posebnim naglaskom na postupke
medicinskih sestara, primjenu međunarodnih protokola i ulogu edukacije u pripremi za hitne
situacije.
Rad obuhvaa pregled najebih uzroka i posljedica prometnih nesrea u Hrvatskoj i svijetu,
analizu strukture izvanbolnike hitne medicinske slu~be te detaljan opis protokola i
postupaka koji se primjenjuju na mjestu nesree, ukljuujui ABCDE pristup, START trija~u
i osnovne mjere odr~avanja ~ivota. Posebna pozornost posveena je vrstama ozljeda koje se
najebe javljaju u prometnim nesreama 3 ozljedama glave, kralje~nice, prsnog koba,
abdomena i ekstremiteta 3 te nainu njihova zbrinjavanja u vanbolnikim uvjetima. Također
su prikazane edukacijske i profesionalne kompetencije koje medicinska sestra mora
posjedovati kako bi mogla uinkovito djelovati u zahtjevnim i dinaminim okolnostima hitne
skrbi.
Zakljuno, medicinska sestra u sustavu hitne medicinske pomoi predstavlja nezamjenjiv dio
tima, sposobna za samostalno donobenje odluka, primjenu standardiziranih postupaka i
osiguranje kontinuiteta skrbi od mjesta nesree do bolnikog prijema. Stalna edukacija, jasni
protokoli i međuresorna suradnja kljuni su imbenici u poboljbanju ishoda lijeenja osoba
stradalih u prometnim nesream
Mentalno zdravlje osoba starije životne dobi
No full textCilj ovog završnog preglednog rada je analizirati mentalno zdravlje osoba starije
životne dobi te razmotriti različite smetnje, poremećaje i bolesti s kojima se mogu suočavati,
uključujući depresiju, tjeskobu, demenciju, probleme sa spavanjem, zlouporabu droga i
alkohola te utjecaj pandemije virusa COVID-19. Kroz radnoterapijsko stajalište, istražit ćemo
kako radna terapija može pružiti podršku starijim osobama u održavanju mentalnog zdravlja i
poboljšanju kvalitete života. Proučit ćemo ulogu radnog terapeuta u procjeni i intervenciji kod
različitih mentalnih teškoća te kako se koristi prilagođen pristup i aktivnosti koje su usmjerene
na poboljšanje funkcionalnosti, samostalnosti, uključivanje u društvene aktivnosti i poboljšanje
samopouzdanja kod starijih osoba. Razumijevanje radne terapije u kontekstu mentalnog
zdravlja starijih osoba važno je za sve stručnjake koji se bave ovim područjem, te za razvoj
učinkovitih i prilagođenih intervencija za starije osobe što doprinosi poboljšanju kvalitete
života svih ljudi
Primjena motivacijskog intervjua u sestrinstvu
No full textMotivacijski intervju se široko primjenjuje u različitim područjima zdravstvene skrbi, uključujući
tretmane vezane uz alkohol, nikotin, tjelesnu aktivnost, HIV rizično ponašanje, skrb za dijabetičare i
pretilost. Motivacijski intervju naglašava prednosti i dokazi sugeriraju da je učinkovitiji od
autoritativnih pristupa poput izravnog uvjeravanja i konfrontacije. Ključna komponenta duha
motivacijskog intervjua je suradnja, što podrazumijeva stvaranje pozitivnog, ali ne i prisilnog
okruženja za promjenu. Medicinske sestre igraju važnu ulogu u primjeni motivacijskog intervjua u
praksi kako bi poboljšale rezultate liječenja i potaknule pacijente na aktivno sudjelovanje u vlastitom
procesu zdravstvene skrbi. Identifikacija prepreka i potreba za profesionalnim usavršavanjem u
motivacijskom intervjuu je ključna za uspješnu primjenu. Organizacijska podrška i kontinuirano učenje
ključni su za postizanje uspjeha u korištenju motivacijskog intervjua u zdravstvenim ustanovama. Cilj
ovog preglednog rada je analizirati primjenu MI u sestrinskoj praksi, potrebe za edukacijom, prepreke
u provođenju primjene MI i evaluaciju primjene MI. organizacijama
Liječenje Sindroma trkačke potkoljenice
No full textTrkačka potkoljenica je skupni naziv za sindrome prenaprezanja koji se pojavljuju na potkoljenici. Sindromi prenaprezanja su kronična oštećenja sustava za kretanje, a posljedica su dugotrajnih ponavljanih mikrotrauma. Osnova nastanka su sitna oštećenja koja nadvladavaju tjelesnu sposobnost reparacije tkiva te dolazi do oštećenja istog. Sindrom trkačke potkoljenice se najčešće pojavljuje kod vojnika, plesača i u sportovima gdje se puno trči. U radu su opisani sindromi: stres frakture tibije i fibule, kompartment sindrom potkoljenice, medijalni tibijalni stres sindrom i sindrom m. tibialis posterior. Dijagnostička obrada pacijenta sastoji se od anamneze, kliničkog pregleda, radiološke obrade te dodatnih pretraga. Od radioloških obrada koriste se pretrage RTG-a (konvencionalna radiografija), CT-a (kompjuterizirana tomografija), MR-a (magnetska rezonanca) i SC-a (scintigrafija kosti). Potrebno je pratiti protokol dijagnostičke obrade radi ispravnijeg postavljanja dijagnoze. Dijagnozu najčešće postavlja doktor specijalist ortopedije, ali može i neka druga specijalnost. Sindromi se mogu liječiti operativno i neoperativno. Operativno se ponekad liječe kompartment sindrom i stres frakture tibije ako se pokaže da kost dobro ne zacijeli. Ostali sindromi se liječe konzervativno, odnosno lijekovima, odmorom i fizikalnim postupcima. Potrebno je prepoznati i upozoriti na određene čimbenike koji pospješuju pojavu sindroma trkačke potkoljenice, a to su: pretilost, loše isplanirana aktivnost, loša obuća i anatomska odstupanja. Cilj je prepoznati sindrom što je ranije moguće, te ukloniti bol i vratiti se na stanje prije pojave sindroma. Od velike važnosti je pravovremeno javljanje liječniku, jer se stanje može pogoršati i time otežati liječenje. Neoperativnim liječenjem koriste se fizioterapijske procedure koje pospješuju oporavak. Tijekom cijelog procesa liječenja provode se određene vježbe za jačanje mišića koji su ključni za trčanje, kako bi se poboljšala biomehanika i prevenirala pojava daljnjih ozljeda
Utjecaj napetosti m. subscapularis na mobilnost glenohumeralnog zgloba
No full textNekoliko je znakova i simptoma koji mogu implicirati subskapularni mišić rotatorne
manžete kao čimbenik koji pridonosi disfunkciji i funkcionalnim ograničenjima
kompleksa ramena, a uključuju burzitis, tendinitis, impeagment ramena i kalcifikate
ramena. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i slikovne dijagnostike.
Fizioterapijski postupci u velikoj se mjeri koriste u liječenju bolesti rotatorne manžete.
Cilj pristupa manualne terapije liječenju disfunkcije ramena je trenutno i trajno
poboljšanje bolova i pokretljivosti zglobova. U privatnoj parksi u Zagrebu je provedeno
istraživanje s ciljem prikazivanja učinka manualne fizikalne terapije na napetost mišića
m. subscapularis kod smanjene mobilnosti glenohumeralnog zgloba. Evidentirane su
varijable koje uključuju procjenu boli u ramenu pomoću vizalno-analogne ljestvice boli
(eng. visual analog scale - VAS), funkcionalnu pokretljivost ramena pomoću Ljestvice
aktivnosti ramena (eng. Shoulder Activity Scale - SAS), zdravstveni status bolesnika
pomoću EuroQoL upitnika (EQ - 5D - 5L), nesposobnost ramena pomoću Ljestvice
nesposobnosti ruke, ramena i šake (eng. Disability of the arm, shoulder and hand -
DASH) i opsega pokreta pomoću vektora. Eksperimentalna skupina značajno se
razlikuje u poboljšanju aktivnosti zgloba ramena od kontrolne skupine, čime se
potvrđuje četvrta hipoteza. Eksperimentalna skupina postiže značajan napredak u
svim praćenim varijablama, čime se potvrđuju prve tri hipoteze
Analitička provjera sadržaja akrilamida u keksima iz kućanstva
No full text1 SAŽETAK Prerada hrane i njeno očuvanje, te tradicionalno znanje o hrani ima važnu ulogu u dostatnosti hrane, misleći pritom o dostupnosti, kvaliteti i očuvanju. Akrilamid je elektrofilan nezasićeni amid i kao takav vrlo reaktivan s aminima, karboksilatima i tiolima. Korist akrilamida zapažena je u 1950.-tim kao kemijska supstanca koja se koristila u industriji. Akrilamid se nalazi u hrani koja je na bilo kakav način termički obrađena, kruh i ostali pekarski proizvodi, žitarice za doručak, čokolada, kava i proizvodi od krumpira. Prilikom termičke obrade hrane, najčešće u uvjetima niže vlažnosti, dolazi do niza reakcija između glavnog prethodnika akrilamida, asparagina i jednostavnog šećera, na oko vidljiva reakcija kao promjena boje u tamnu, najčešće smeđu. Otkrićem štetnosti akrilamida za ljudski organizam, istraženi su načini smanjenja akrilamida, pa tako najbolje rezultate pokazuju probiotici, koji imaju sposobnost u probavnom traktu vezanja molekula akrilamida na sebe te izlučivanje putem fekalija. Prema zakonodavstvu Europske unije Uredba 2017/2158 propisala je referentu vrijednost za akrilamid u keksima i vaflima koja iznosi 350 μg/kg te se ne smije prekoračiti, svaki uzorak koji sadrži vrijednosti više od propisanih, nije sukladan. Cilj ovog rada bio je istražiti količinu akrilamida u keksima iz domaćinstva, usporediti 4 različite smjese u kojima se razlikuje vrsta brašna (pirovo, heljdino, T-550 bijelo brašno i smjesa T-550 brašna uz dodatak enzima), te vrijeme i temperatura pečenja. Smjese za kekse provodile su se u kućanstvu po jednostavnoj recepturi, te su se samo mijenjale vrste brašna. Uzorci za analizu pripremali su se na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, te je akrilamid analiziran LC- MS/MS metodom. Kako ne postoji univerzalni način za smanjenje količine u raznovrsnoj hrani, korišteni su principi tzv. „Acrylamide toolbox“ priručnika od strane FoodDrnik Europe organizacije, koji olakšava prilagodbu recepture radi smanjenja količine akrilamida, te savjetuje o načinu pripreme i odabira namirnica za pojedine prehrambene proizvode. Glavni korak u smanjenju akrilamida u prehrani je primarno raznovrsna prehrana, a zatim priprema hrane na nižim temperaturama, te zamjene za brašna i žitarice
Zdravstvena njega djeteta sa stenozom aorte
No full textAortna stenoza može se pojaviti u ranim danima dječjeg života. Najčešće se otkrije na
sistematskom školskom pregledu, a može se otkriti i ranije ako se na vrijeme napravi kvalitetna
dijagnostička obrada. Djeca poprimaju određene simptome koje ova bolest podrazumijeva.
Pravodobnim liječenjem simptomi se mogu ublažiti ili ukloniti te tako spriječiti različite
komplikacije koje mogu nastati ako se ne počne s liječenjem na vrijeme.
Bolest izaziva nefunkcionalno propuštanje krvi kroz aortni zalistak. Aortni zalistak, koji je
pod stenozom, ne dozvoljava srcu da propusti određenu količinu krvi kroz stenozni zalistak i
tako krv nefunkcionalno prolazi kroz zalistak. Takvo stanje propuštanja krvi kroz zalistak slabi
djetetov organizma te njegov organizam ne može normalno funkcionirati i razvijati se.
Kod liječenja ove srčane mane, medicinska sestra ima ključnu ulogu. Znanjem i
kompetencijama koje je stekla tijekom svoga školovanja iz područja zdravstvene njege mora
pomoći djetetu u zadovoljavanju njegovih potreba. Također sudjeluje u edukaciji roditelja kao
i samog djeteta u skladu s njegovim godinama o samoj bolesti, dijagnostici, liječenju i životu
nakon liječenja
Glodavci - ugroza, zaštita i rješenja
No full textU ovome završnome radu se govori o štetnim glodavcima, načinu njihovog suzbijanja, zaraznim bolestima koje mogu prenijeti na čovjeka i ekonomskim štetama koje nam donose. Činjenica je da su glodavci najprilagodljivija vrsta sisavaca na Zemlji. Upravo zbog toga nam i stvaraju velike probleme i teško nam ih je suzbiti do prihvatljivog minimuma. Od velike važnosti u suzbijanju glodavaca je i edukacija ljudi jer glodavci koriste ljudsku nemarnost kako bi sebi osigurali hranu i stanište. Redovitim praćenjem brojnosti glodavaca, može ih se pravovremeno suzbiti, smanjiti ekonomska šteta i spriječiti pojava epidemijskih zoonoza. U radu se također govori o mekama ili mamcima, načinu na koji se koriste i rezistentnosti na iste, a potkrepljen je i zakonima koji nam propisuju sve mjere obvezatne deratizacije
Anksiozna osjetljivost i anksiozni poremećaji
No full textAnksiozna osjetljivost je sklonost pojedinca da reagira s povećanom anksioznošću na različite
situacije ili okolnosti. Anksiozni poremećaji su mentalni poremećaji koje karakterizira
pretjerana zabrinutost, strah i tjeskoba, što može utjecati na svakodnevni život pojedinca. Rad
istražuje povezanost između anksiozne osjetljivosti i razvoja anksioznih poremećaja te kako
razumijevanje ove povezanosti može poboljšati dijagnostiku i liječenje anksioznih stanja.
Anksiozna osjetljivost obuhvaća individualnu sklonost prema intenzivnijim emocionalnim
reakcijama na stresne situacije ili prijetnje što može rezultirati većom ranjivošću za razvoj
anksioznih poremećaja. Rad istražuje različite čimbenike koji mogu doprinijeti razvoju
anksioznih poremećaja, uključujući genetske, biološke, socijalne i psihološke faktore, te pruža
pregled metoda dijagnostike i terapije koje su ključne za upravljanje ovim stanjima i
poboljšanje kvalitete života pojedinca.
Osobe s anksioznim poremećajima mogu se osjećati vrlo ranjivo i preplavljeno u okolini,
posebno u situacijama koje izazivaju njihovu anksioznost. Mogu se suočavati s intenzivnim
strahom, tjeskobom ili panikom, često bez očitog razloga ili iz perspektive drugih ljudi
neobičnih okidača. Postoji mnogo faktora koji doprinose porastu anksioznosti u populaciji,
uključujući stres, socijalne promjene, ekonomske neizvjesnosti i tehnološke napretke. Što se
tiče sramote u potrazi za pomoći, to može biti zbog društvenih stigmi vezanih uz mentalno
zdravlje ili straha od osude. Važno je raditi na destigmatizaciji i promicanju otvorenog
razgovora o mentalnom zdravlju kako bi se potaknulo ljude da potraže pomoć kad im je
potrebna. Važno je imati empatiju i razumijevanje prema njihovim iskustvima, pružajući im
podršku i potičući ih da potraže profesionalnu pomoć ako je potrebno. Kao ljudi, trebali bismo
biti suosjećajni i pažljivi prema osobama s anksioznim poremećajima, pružajući im podršku i
razumijevanje. To može uključivati slušanje bez osuđivanja, prilagodbu okoline kako bi se
smanjila izloženost stresnim situacijama, te pružanje informacija o dostupnim resursima za
pomoć i podršku. Važno je izbjegavati umanjivanje njihovih osjećaja ili forsiranje na situacije
koje ih dodatno mogu uznemiriti. Umjesto toga, trebamo pokazati empatiju, strpljenje i potporu
kako bi im pomogli u suočavanju s njihovim izazovima i prevladavanju anksioznosti