Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Tjelesna aktivnost i prehrambene navike zdravstvenih djelatnika
Zdravstveni djelatnici svakodnevno se suočavaju s velikim profesionalnim izazovima,
uključujući visoku razinu stresa, odgovornost za zdravlje pacijenata, zahtjevan radni ritam i
smjenski rad. Njihova uloga u promicanju zdravlja i prevenciji bolesti je ključna, no specifični
radni uvjeti često negativno utječu na njihove prehrambene navike i razinu tjelesne aktivnosti.
Očuvanje osobnog zdravlja zdravstvenih djelatnika nije važno samo za njihovu dobrobit,
već i za kvalitetu zdravstvene skrbi koju pružaju. Zdrav način života, koji uključuje
uravnoteženu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost, ključan je za održavanje fizičkog i
mentalnog zdravlja, omogućujući im učinkovitije suočavanje s profesionalnim izazovima. Ovaj
rad naglašava važnost pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti kao temelja zdravog načina života.
Uravnotežena prehrana osigurava potrebnu energiju, jača imunološki sustav i smanjuje
rizik od kroničnih bolesti, dok redovita tjelesna aktivnost poboljšava fizičku kondiciju,
smanjuje stres i doprinosi boljem psihološkom stanju. Time se ne samo poboljšava kvaliteta
života zdravstvenih djelatnika, već se unapređuje i kvaliteta skrbi koju pružaju pacijentima.
Cilj ovog rada je osvijestiti važnost pravilne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti kod
zdravstvenih djelatnika, jer one čine osnovu za uspješno obavljanje njihovih profesionalnih
obaveza. Brinući o vlastitom zdravlju, zdravstveni djelatnici mogu biti uzor drugima i dodatno
osnažiti svoju ulogu u promociji zdravih životnih navika
Uloga medicinske sestre u provedbi cijepljenja i sprječavanju zaraznih bolesti
SAŽETAK Cijepljenje predstavlja jedan od najznačajnijih medicinskih napredaka koji je bitno smanjio smrtnost i morbiditet od zaraznih bolesti širom svijeta. Ovaj diplomski rad prikazuje ulogu medicinskih sestara u procesu cijepljenja i prevenciji zaraznih bolesti, s naglaskom na edukaciju, komunikaciju, administraciju i sigurnost imunizacijskih programa. Povijesni pregled razvoja cjepiva ističe značaj imunizacije kroz stoljeća, od prvih Jennerovih eksperimenata do suvremenih mRNA cjepiva protiv COVID-19. U Hrvatskoj, sustavna imunizacija započinje krajem 18. stoljeća, a kontinuirani razvoj programa cijepljenja značajno je doprinio smanjenju učestalosti mnogih zaraznih bolesti. Medicinske sestre imaju primarnu odgovornost u planiranju, provedbi i evaluaciji cijepljenja, uključujući edukaciju pacijenata, pravilno skladištenje i administraciju cjepiva te evidentiranje imunizacije. Njihova edukacija i komunikacijske vještine presudne su za otklanjanje strahova i nepovjerenja pacijenata te povećanje stope procijepljenosti. Kvalitetna komunikacija i individualizirani pristup važni su za uspješnost programa cijepljenja među populacijom. Rad ističe izazove poput otpora cijepljenju koji proizlazi iz nepovjerenja prema znanosti, zdravstvenim institucijama i utjecaja dezinformacija na društvenim mrežama. Također se razmatraju prepreke pristupu ranjivim skupinama, posebno prema starijima i kroničnim bolesnicima, naglašavajući važnost inovativnih pristupa poput mobilnih timova i drive-in cijepljenja. Dodatni izazovi uključuju geografsku udaljenost i socioekonomske prepreke koje mogu ograničiti dostupnost cijepljenja te potrebu za sustavnom zdravstvenom edukacijom kako bi se povećala svijest građana o važnosti imunizacije. Upotreba suvremenih tehnologija, kao što su digitalni registri cijepljenja, umjetna inteligencija i mikroiglični flasteri, unapređuje procese imunizacije. Stavovi zdravstvenih djelatnika značajno utječu na prihvaćanje cjepiva, zbog čega je kontinuirana edukacija bitna radi daljnjeg širenja svijesti o sprječavanju zaraznih bolesti. Etički i društveni aspekti cijepljenja, uključujući debate o obveznom i dobrovoljnom cijepljenju, prava pacijenata i važnost informiranog pristanka, predstavljaju dodatne izazove s kojima se medicinske sestre svakodnevno susreću. Medicinske sestre svojim profesionalnim djelovanjem, edukacijom pacijenata i suradnjom s drugim zdravstvenim djelatnicima imaju temeljnu ulogu u uspješnoj provedbi programa imunizacije, čime izravno doprinose zaštiti javnog zdravlja
Prediktori povezani s kroničnom ne-malignom boli
Kronična ne-maligna bol je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova, zbog utjecaja koje ima na kvalitetu života pacijenta, svoje učestalosti i intenziteta. Definira se kao bol koja traje duže od 3 mjeseca odnosno duže od 6 mjeseci i u ovom slučaju nije povezana sa malignim oboljenjima. Među prediktorima kronične boli bitno je razumjeti one koji ostavljaju najveći utjecaj kako bi se postavila pravovremena dijagnoza i poduzele mjere liječenja. U biološke čimbenike se ubraja dob, spol i ostale bolesti od kojih pacijent boluje. Tu je dokazano kako starije osobe češće pate od boli uz tu vjerojatnost što se bol pojavljuje u sklopu nekog od komorbiditeta te također i ženski spol. Psihološki čimbenici poput depresije, anksioznosti, ali isto tako i percepcija boli može utjecati na jači doživljaj boli i loš utjecaj terapije zbog toga što zbog svog stanja nisu aktivno uključeni u svakodnevni život. Pacijenti s nižim socijalnim i ekonomskim statusom te s nedostatkom podrške često se susreću s lošijim ishodima liječenja i pogoršavanja subjektivnog doživljaja boli. Prava dijagnoza se postavlja nakon valjane procjene boli koja se provodi različitim ljestvicama i upitnicima. Pristup liječenju provodi se kroz multidisciplinarni tim i holistički pristup. Kroz kombinaciju farmakoloških i nefarmakoloških metoda, pokušava se postići poboljšanje stanja i smanjenje osjećaja boli kod pacijenta te smanjenje negativnog utjecaja kronične ne- maligne boli na pacijenta i društvo. Uz to što bi pristup bolesniku trebao biti holistički također mora biti i timski sa neizostavnim uključivanjem pacijentove obitelji u skrb i edukaciju o njegovu stanju. Medicinska sestra kao integrirani član multidisciplinarnog tima ima ključnu ulogu u skrbi kroz edukaciju, podršku koju pruža pacijentu i provođenje intervencija. Osim što je temelj na provođenju terapijskih intervencija ublažavanja boli, bitno je da uključiti u to i emocionalnu podršku pacijentu kojom će ih se educirati o tehnikama suočavanja s boli i poticati ih na usvajanje zdravih životnih navika
Pojavnost umora od suosjećanja kod medicinskih sestara / tehničara
Posebnost pomagakih profesija je izravan i osobni kontakt pomagaa s osobama kojima je
pomo potrebna, pri emu je neophodno i poniranje u emocionalna stanja osoba kojima poma~u.
U obavljanju svog posla, medicinske sestre i tehniari se esto suoavaju s mnobtvom nesretnih i
tu~nih ~ivotnih situacija (smrt, bolest, nasilje, ekstremno siromabtvo i zlostavljanje) i preplavljeni
su izvjebtajima o nesretnim situacijama, događajima i gubicima koje im priaju njihovi klijenti.
Sposobnost da se stavite u <tuđu ko~u=, to jest empatija, kao i poveana osjetljivost na patnju drugih
ljudi glavni su motivatori za odabir karijere i neophodni alati kojima se medicinske sestre i tehniari
koriste u radu. Ujedno, te karakteristike su i najvei rizini imbenik za razvoj neizravne traume
kod pomagaa. U radu s ljudima kojima je pomo potrebna, pomagai se suoavaju s do~ivljajima
patnje i nemoi ljudi s kojima su u profesionalnom kontaktu. Ponekad se suoavaju i s osjeajem
osobne bespomonosti, jer su esto suoeni s neskladom između zahtjeva koje im postavljaju
klijenti, poslodavci, drubtvo i javnost) te stvarnih mogunosti i ogranienja kod pru~anja potrebne
pomoi. Pru~anje kvalitetne skrbi smatra se osnovnim ciljem zdravstvenog sustava. Međutim,
va~nost mentalnog zdravlja i dobrobiti medicinskih sestara i tehniara esto se zanemaruje.
Umor od suosjeanja je „stanje iscrpljenosti i biolobke, psiholobke i drubtvene disfunkcije
kao rezultat produljene izlo~enosti stresu suosjeanja i svemu bto on izaziva<. Dovodi do fizike,
psihike i emocionalne iscrpljenosti koja dovodi do smanjivanja empatije i radne sposobnosti.
Cilj ovog istra~ivakog rada je pojasniti koncept umora od suosjeanja utvrditi prisutnost
umora od suosjeanja među medicinskim sestrama/tehniarima zaposlenima u Republici
Hrvatskoj
Problem hoda i rizik od pada u neurofizioterapiji osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti
Parkinsonova bolest je druga najčešća neurodegenerativna bolest u svijetu.
Karakterizira ju propadanja dopaminskih neurona u bazalnim ganglijima, točnije u substantii
nigra. Češće obolijevaju muškarci, starije dobi. Na bolest utječu razni vanjski i unutarnji
čimbenici. Sama bolest se očituje kroz motoričke i ne motoričke simptome. Glavni motorički
simptomi su bradikinezija, posturalna nestabilnost, rigiditet u ekstremitetima i tremor u
mirovanju. Oni ograničavaju osobu u svakodnevnom životu te rezultiraju problemima hoda i
rizikom od pada. Neki od problema hoda koji se pojavljuju su blokiranje kretnji, posturalna
nestabilnost i festinacija. Navedeni problemi hoda zajedno sa drugim čimbenicima kao što su
izvođenje dvostrukih zadataka i dva ili više pada u protekloj godini čine rizične čimbenike za
pad. Padovi kod osoba sa Parkinsonovom bolesti se shvaćaju ozbiljno jer mogu rezultirati
prijelomima i narušenoj sveukupnoj kvaliteti života. U rehabilitaciji osoba sa Parkinsonovom
bolešću surađuje rehabilitacijski tim koji se sastoji od raznih stručnjaka, a primjenjuje se
transdisciplinarni pristup. Fizioterapijski plan kreće sa fizioterapijskom procjenom.
Fizioterapijska procjena se sastoji od subjektivnog dijela gdje se prikupljaju informacije o
pacijentu i njegovom zdravstvenom stanju i objektivnog dijela procjene motoričkih simptoma
bolesti. Kod Parkinsonove bolesti procjenjuju se rigor, bradikineza, hod, balans i kvaliteta
života pacijenata. Koriste se standardizirani testovi i skale kao što su Modificirana Ashworthova
skala, UPDRS, Bergova skala ravnoteže, Retropulzijski test, TuG, 10MWT, FoGQ, Hoehn and
Yahr skala, PDQ-39. Nakon uspješno provedene procjene i dobivenih rezultata testova prelazi
se na fizioterapijsku intervenciju u kojoj se odlučuju kratkoročni i dugoročni ciljevi terapije.
Intervencija osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti se sastoji od aerobnih vježbi, vježbi
mišićne snage, vježbi ravnoteže i balansa, vježbi s vanjskim znakovima i vježbi hoda. U
posljednje vrijeme sve više se pojavljuje Bobath koncept kao oblik terapije kod osoba sa
Parkinsonovom bolesti. Osim fizioterapijskih intervencija sve više ljudi se okreće
komplementarnim oblicima liječenja. Neki od najpopularnijih su joga, tango, Tai Chi i
akupunktura. Određena istraživanja podupiru ove postupke, ali i dalje su nedovoljno istražena.
Mnogi pacijenti prijavljuju poboljšanje motoričkih simptoma nakon komplementarnih terapija
Kinematička procjena dinamičke posture - usporedba dviju metoda
Funkcionalna procjena pokreta je često korištena metoda za procjenu dinamičke posture. Procjena se sastoji od sedam testova (duboki čučanj, prekorak, iskorak na liniji, test mobilnosti ramena, prednoženje iz ležanja na leđima, sklek i rotacijska stabilnost) kojima se dijagnosticiraju ograničenja u mobilnosti i stabilnosti te različite asimetrije, a smatra se pouzdanim prediktorom rizika za ozljeđivanje te se jako često koristi u sportaša. Glavna kritika FMS-a povezana je s objektivnošću same procjene. FMS bodovanje je temeljeno na kriterijima koje su utvrdili Cook i sur. (2010.) (uživo) i na kinematičkim ekvivalentima prema Whiteside i sur., 2016. (na snimljenom materijalu). Glavni cilj ovoga rada bio je provesti kinematičku procjenu dinamičke posture gdje bi se ispitala pouzdanost metode procjene dinamičke posture između tri ispitivača različitog iskustva ocjenjivanja. Iz provedenog istraživanja izuzeti su profesionalni sportaši kako bi rezultati bili što vjerodostojniji za prosječno aktivnu populaciju. U samom istraživanju obuhvaćeno je 65 ispitanika, od toga 31 ispitanik i 34 ispitanice dobnog raspona 19 – 32 godine. Korišten je dvosmjerni model sporazuma s prosječnom jedinicom za izračun ICCa, što je dalo vrijednost 0,877. F-test za ICC pokazao je F-vrijednost od 9,55 s df1 63,0 i df2 50,6, te p- vrijednost manju od 0,001, što ukazuje na statistički značajan sporazum između ocjenjivača. 95% interval pouzdanosti za ICC iznosio je od 0,793 do 0,927, dok je interval pouzdanosti za slaganje bio od 0,589 do 0,792. Ove vrijednosti ukazuju na visoku razinu dosljednosti i slaganja među ocjenjivačima, što potvrđuje pouzdanost procjena FMS
Uloga laboratorija u dijagnostici poremećaja štitnjače
Štitnjača je endokrina žlijezda leptirastog oblika smještena u prednjem dijelu vrata s
obje strane dušnika i grkljana. Makroskopski je građena od dva režnja povezana suženjem dok
ju mikroskopski gradi oko tri milijuna folikula smještenih unutar režnjića. Osnovna funkcija
žlijezde je sinteza i lučenje hormona tiroksina (T4), trijodtironina (T3) i kalcitonina, koji imaju
ključnu ulogu u regulaciji bazalnog metabolizma, temperature, rasta, razvoja i funkcije gotovo
svih tkiva i organa. Aktivnost štitnjače regulirana je mehanizmom povratne sprege usklađenim
radom osovine hipotalamus-hipofiza-štitnjača odnosno preko hormona koje izlučuju
hipotalamus (tireoliberin) i hipofiza (tireotropin). Poremećaji hormona štitnjače utječu na
funkciju žlijezde, a obuhvaćaju hipotireozu koja nastaje uslijed smanjene produkcije hormona
dovodeći do usporenog metabolizma, te hipertireozu koja nastaje uslijed prekomjerne
aktivnosti štitnjače ubrzavajući metaboličke procese. Netireoidne bolesti s druge strane
predstavljaju stanja u kojima su koncentracije hormona poremećene zbog drugih sistemskih
bolesti kao što su glad ili opekline, bez primarne disfunkcije štitnjače. Maligni tumori štitnjače
uključuju papilarni, folikularni, medularni i aplastični karcinom, a svaka od tih vrsta je
specifična prema nastanku, učestalosti i simptomima bolesti. Dijagnostička obrada bolesti
štitnjače temelji se na određivanju koncentracije hormona TSH, slobodnog i ukupnog T3 i T4,
kao i proteina koji vežu hormone, poput tiroksin vezujućeg globulina (TBG) i tireoglobulina
(Tg). Kalcitonin koji luče C-stanice štitnjače važan je kao tumorski biljeg medularnog
karcinoma. Metode korištene za određivanje koncentracije hormona su pouzdane, a analize se
najčešće izvode obradom uzoraka seruma. Svaki od hormona ima odgovarajuće referentne
intervale koji ovise o spolu i dobi. Pravovremena i točna dijagnoza temeljena na laboratorijskim
i kliničkim nalazima te dobro razumijevanje dobivenih rezultata ključni su za uspješno liječenje
bolesti štitnjače i sprječavanje komplikacij
Monitoring populacije komaraca na podrucju Sisačko moslavačke županije primjenom CDC lovki
Komarci su široko rasprostranjena skupina insekata, poznata po svojoj ulozi u prijenosu
raznih zaraznih bolesti koje mogu predstavljati ozbiljan javnozdravstveni izazov. Među
najznačajnijim bolestima koje prenose su virus Zapadnog Nila, denga groznica, Zika virus,
chikungunya i malarija te mnoge druge. Klimatske promjene i povećana mobilnost
stanovništva doprinose širenju invazivnih vrsta komaraca u sve vežem broju. Ovaj rad donosi
pregled najvažnijih bolesti koje prenose komarci, pojavnost broja oboljenja u Hrvatskoj i na
području Sisačko – moslavačke županije te monitoring komaraca na području Sisačko –
moslavačke županije primjenom CDC lovki. Monitoring se provodio tijekom ljetnih mjeseci
od srpnja do rujna 2021. godine. Lovke su se postavljale u 8 termina u sumrak od 19 do 21
sat, a uzorci su se prikupljali idući dan ujutro od 5 do 7 sati. Prikupljeni uzorci slali su se na
determinaciju u Nastavni zavod za javno zdravstvo kako bi se utvrdile vrste i bojnost
ulovljenih jedinki. Dobiveni rezultati ukazuju na značajnu raznolikost komaraca na području
županije, među kojima su najčešće identificirani pripadnici rodova Aedes i culex. Njihova
prisutnost može ukazivati na potencijalni rizik od širenja bolesti koje prenose. Prikazani
podaci mogu poslužiti kao osnova za daljnje praćenje , planiranje mjera kontrole komaraca
te unaprjeđenje lokalnog odgovora na moguće javnozdravstvene prijetnje povezane s
vektorskim bolestima
Šumska kupka ili Shinrin - Yoku kao inovativni zdravstveno-turistički proizvod
Ovaj završni rad nastoji objasniti pojam shinrin yoku- šumske kupke. Šumska kupka
predstavlja praksu svjesnog i sporog boravka u prirodnom okruženju s ciljem postizanja
fizičkog, mentalnog i emocionalnog balansa. Cilj šumske kupke nije brzati, već polako i
svjesno prepustiti se sadašnjem momentu i prirodi koja nas okružuje. Opisana je povijest i
filozofija šumske kupke, koncept biofilije, način širenja šumske kupke, povezanost šumske
kupke i meditacije. Objašnjen je i način prakticiranja šumske kupke gdje se može prakticirati
samostalno i u grupama pod vodstvom stručno osposobljene osobe. Uz to, navedena su i
opisana mjesta gdje se šumska kupka može prakticirati globalno, kao što su Iiiyama, Nagano,
Yakushima i Nikko unutar Japana, te Portland japanski vrt u Americi. Opisana su i navedena
mjesta gdje se šumska kupka može prakticirati u Hrvatskoj, kao što su Strahinjčica, otok
Lošinj te poučna staza Varaždin. Posebna pažnja posvećena je primjenjivosti šumske kupke u
suvremenom urbanom društvu, kao i izazovima njene popularizacije izvan Japana. Navedene
su i u udruge i načini na koje nastoje popularizirati i proširiti svijest o važnosti šumske kupke.
Opisane su i navedene sve dobrobiti šumske kupke na zdravlje ljudi te kako je povezanost
čovjeka i prirode izrazito bitna, posebno u današnjem svijetu digitalizacije i modernizacije.
Osim dobrobiti za ljudsko zdravlje, ovaj rad znanstvenim člancima potkrijepio je već dobro
znanu teoriju da boravak u prirodi ima izrazito pozitivan učinak na zdravlje ljudi. Posebna
pažnja posvećena je znanstvenim čancima o utjecaju šumske kupke na imunološki sustav,
fiziološkim utjecajima šumske kupke, kao i o utjecaju šusmke kupke na osobe koje pate od
depresije. Osim postojećih znanstvenih istraživanja, i sama sam odlučila provesti vlastito
istraživanje gdje sam više od mjesec dana odlučila prakticirati šumsku kupku na raznim
lokalnim mjestima oko, i u samim Klinča Selima. Rezultati su samo potkrijepili postojeća
istraživanja i pokazali da je povezanost čovjeka i prirode izrazito bitna te nam je zapisana i u
geni
Skrb školskog djeteta psihičkim poremećajem
Psihološki poremećaji školskog djeteta su manja ili veća odstupanja koja svojom
varijacijom u većoj ili manjoj mjeri utječu na funkcioniranje djeteta u novom okruženju kao što je
škola, njegovu prilagodbu ili školski uspjeh. Psihički poremećaji najčešće se manifestiraju već u
najranijoj dječjoj dobi, a bez odgovarajuće podrške dijete ne može. Poremećaji se mogu ispolijevati
na razne načine, bilo tjelesnim simptomima (poremećajima spavanja, hranjenja i sl.) ili neurorazvojne u koje se ubrajaju komunikacijski poremećaji, intelektualna onesposobljenost, poremećaji
iz spektra autizma, specifični poremećaji učenja i ADHD. Skrb djeteta s psihičkim poremećajima
uključuje dijagnosticiranje poremećaja, individualiziranje, prilagodba nastavnih i nenastavnih
sadržaja, uključivanje roditelja, skrbnika i nastavnika, sve u svrhu osnaživanja djeteta i njegovoj
integraciji.
Tema ovog rada su tri psihička poremećaja kod djece s posebnim naglaskom na važnost
pravovremene intervencije, kvalitetne procjene te snažne podrške iz okoline, a posebno obitelji i
obrazovnog sustava i institucija. Takav sveobuhvatan pristup može značajno utjecati ne samo na
djetetovo svakidašnje funkcioniranje u školi već i na njegov dugoročni rast i razvoj u zrelu i
stabilnu odraslu osobu