Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Zdravstvena njega bolesnika sa zatajenjem srca
No full textZatajivanje srca je kompleksan sindrom koji nastaje kao posljedica strukturnih
i funkcionalnih oštećenja srca, a očituje se smanjenom sposobnošću srca da
zadovolji metaboličke potrebe organizma. Jedan je od vodećih uzroka hospitalizacija
kod osoba starije životne dobi, s visokom stopom morbiditeta, mortaliteta i čestim
ponovnim prijemima u bolnicu.
U ovom diplomskom radu obrađivane su ključne medicinske i sestrinske komponente
povezane sa zatajivanjem srca. Uvodno su prikazane osnove anatomije i fiziologije
srca, zatim epidemiološki podaci, etiološki čimbenici, oblici i klasifikacija zatajivanja
srca. Nadalje, prikazana je klinička slika bolesti, dijagnostički postupci te mogućnosti
medikamentoznog i drugih oblika liječenja. Poseban naglasak stavljen je na
edukaciju bolesnika kao temelj prevencije napredovanja bolesti i poboljšanja kvalitete
života. Završni dio rada odnosi se na zdravstvenu njegu bolesnika u jedinici
intenzivnog liječenja, a na kraju su prikazane konkretne sestrinske dijagnoze koje se
u praksi najčešće javljaju kod bolesnika sa zatajivanjem srca: neupućenost o bolesti,
anksioznost, smanjeno podnošenje napora, visok rizik za dekubitus i visok rizik za
infekciju. Uz svaku dijagnozu definirani su ciljevi zdravstvene njege, sestrinske
intervencije i evaluacija cilja.
Medicinska sestra/tehničar ima važnu ulogu u praćenju simptoma, pravovremenom
reagiranju na nastale promjene i komplikacije, provedbi intervencija i edukaciji
bolesnika. Njihov rad posebno dolazi do izražaja u jedinici intenzivnog liječenja, gdje
kao ravnopravan član multidisciplinarnog tima doprinosi očuvanju života i prevenciji
komplikacija
Dijagnostika i prevencija infekcija uzrokovanih bakterijom Listeria monocytogenes
No full textListeria monocytogenes je gram-pozitivna, štapićasta i fakultativno unutarstanična
bakterija koja uzrokuje listeriozu – ozbiljnu zoonozu i bolest koja se najčešće prenosi hranom.
Iako je riječ o relativno rijetkoj infekciji, listerioza se karakterizira visokom stopom
hospitalizacije i smrtnosti, osobito među osjetljivim skupinama kao što su trudnice,
novorođenčad, starije osobe i imunokompromitirani bolesnici. U javnozdravstvenom
kontekstu, listerioza je relevantna zbog otpornosti bakterije na stresne uvjete i izazova koje
predstavlja prehrambenoj industriji (1).
Bakterija je prilagođena preživljavanju u nepovoljnim uvjetima uključujući niske
temperature, visoke koncentracije soli i obrambene mehanizme domaćina. Patogeneza infekcije
uključuje sposobnost bakterije da nakon ulaska putem kontaminirane hrane prođe crijevnu
barijeru, hematogeno se proširi te invadira centralni živčani sustav i posteljicu. Klinička slika
je raznolika i varira od blagih oblika do sepse i meningoencefalitisa, a u trudnoći može
uzrokovati fetalnu smrt (2).
Epidemiološki podaci upućuju na stabilnu, ali stalnu prisutnost listerioze na globalnoj
razini, s povremenim epidemijama koje su često povezane s gotovom ili hladno skladištenom
hranom. U većini europskih zemalja prijavljuje se između 2 i 10 slučajeva godišnje na milijun
stanovnika, a istraživanja u Hrvatskoj potvrđuju prisutnost patogena u prehrambenim uzorcima
poput kolača, sira i mesa (3).
Laboratorijska dijagnostika temelji se prvenstveno na izolaciji uzročnika iz sterilnih
uzoraka pomoću krvnog agara, uz dodatnu primjenu selektivnih i diferencijalnih podloga kod
uzoraka iz okoliša ili hrane. Molekularne metode, kao što je PCR, sve se češće primjenjuju
zbog visoke osjetljivosti i brzine analize, dok se slikovne metode koriste kod sumnje na
komplikacije kao što su endokarditis ili meningoencefalitis (1).
Liječenje listerioze uključuje primjenu beta-laktamskih antibiotika poput ampicilina i
penicilina, koji se često kombiniraju s aminoglikozidima (npr. gentamicin) radi sinergijskog
učinka. U pojedinaca alergičnih na penicilin koriste se kotrimoksazol ili eritromicin. Trajanje
terapije varira ovisno o lokalizaciji infekcije, a najduže traje kod neuroinfekcija i endokarditisa
(2).
Otpornost na antibiotike kod L. monocytogenes još uvijek nije široko rasprostranjena, ali
se bilježe pojedinačni slučajevi otpornosti na tetracikline, makrolide i aminoglikozide.
Mehanizmi uključuju mutacije, prenosive plazmide i konjugativne transpozone, što zahtijeva
stalan nadzor rezistencije radi očuvanja terapijske učinkovitosti (4, 5).
Prevencija i kontrola oslanjaju se na stroge mjere higijene u proizvodnji hrane, nultu
toleranciju u nekim zakonodavstvima (kao što je FDA), edukaciju osjetljivih skupina, te
inovativne pristupe poput upotrebe bakteriofaga, bakteriocina i eteričnih ulja. Uspješne
javnozdravstvene intervencije značajno su smanjile incidenciju bolesti u razvijenim zemljama
(6, 4)
Fizioterapija kod polineuropatija
No full textPolineuropatia je bolest perifernih živaca koja počinje simetrično na distalnim dijelovima
ekstremiteta, češće na donjim nego gornjim, a kod uz napredovalog stadija bolesti zahvaća i
proksimalne dijelove ekstremiteta. One predstavljaju generalizirajući poremećaje perifernog
sustava, s prevalencijom koji zahvaćju od 5 do 8%opće populacije. Najčešća vrsta je dijabetes
mellitus, zatim alkoholna polineuropatija, Guillain- Barreov sindrom, kronična inflamatorna
demijelinizacijska poliradikuloneuropatija (CIDP), nasljedne polineuropatije, nedostatak
vitamina B12, polineuropatija inducirana kemoterapijom. Polineuropatije imaju različite
etiologije i često su pridružena nekoj drugoj bolesti. Gotovo sve medicinske specijalnosti dolaze
u kontakt s bolesnicima koji boluju od ovog stanja. Razlikovanje polineuropatija prema
kriterijima poput stečenog ili nasljednog podrijetla, akutnog ili kroničnog tijeka te aksonskog
ili demijelinizacijskog tipa značajno olakšava dijagnostički postupak u kliničkoj praksi. Postoje
više vrsta polineuropatija te mogućnost liječenja ovisi o uzroku kojeg treba što preciznije
dijagnosticirati odgovarajućom dijagnostičkom procedurom. Većina polineuropatija jesu
dugotrajne bolesti koje se postupno razvijaju tijekom nekoliko mjeseci ili godina. Liječenje ovisi
o tipu polineuropatije ali uvijek se sastoji od terapije analgeticima i fizioterapije. Kod nekih
vrsta polineuropatije važno je detektirati uzrok bolesti kako bi se omogućilo pravilno liječenje,
i spriječilo da bolest prijeđe iz akutne faze u kroničnu. Uloga fizioterapijske procijene je
dobivanje uvida u stupanj neurološkog oštećenja i posljedice na pokretanje i aktivnosti
svakodnevnog života. Detaljna procjena omogućava izradu ciljanog terapijskog plana, što je
ključno za planiranje individualiziranog i ciljano usmjerenog fizioterapijske intervencije.
Procjenu provodimo kroz standardizirane testove i skale kao što su skala simptoma
neuropatije, skala neurološkog oštećenja, specifična ljestvica za dijabetičku polineuropatiju,
Torontska klinička ljestvica, Michigan instrument za probir polineuropatije, manualni mišićni
test, opseg pokreta, 6-minutni test hoda, Bergova skala. Na temelju procijene sastavlja se plan
fizioterapijske intervencije sa kratkoročnim i dugoročnim ciljevima. Intervencija kod
polineuropatije je usmjerena na simptome i funkcionalna oštećenja. U elektroterapija
koristimo TENS, PENS, galvansku struju i magnetoterapiju. Kineziterapija obuhvaća vježbe za
ravnotežu, vježbe snage, vježbe za izdržljivost i aerobne vježbe, te proprioceptivnu
neuromuskularnu facilitaciju, Bobath i Vojta terapiju. Za olakšavanje hoda i ravnoteže u
svakodnevnom životu osobe mogu koristit pomagala kao što su štake i štapovi, te razne vrste
ortoza za kontroliranje funkcija određenih dijelova tijela većinom je to stopalo i gležanj
Vježbanje u trudnoći
No full textOvaj rad bavi se proučavanjem fizioloških promjena u tijelu žene tijekom trudnoće te važnosti tjelesne aktivnosti za trudnice. Analizira hormonalne promjene koje se događaju tijekom trudnoće, uobičajene simptome koje trudnice doživljavaju, kao i znakove opasnosti koji zahtijevaju medicinsku intervenciju. Također, obrađuju se ultrazvučni pregledi koji su neizostavan dio zdravstvene skrbi za trudnice, te preporuke za pravilno vježbanje tijekom trudnoće. Tjelesna aktivnost tijekom trudnoće ključna je za očuvanje zdravlja trudnice i djeteta, a ujedno smanjuje rizik od komplikacija pri porodu i olakšava postporođajni oporavak. U radu se analiziraju različite vrste vježbi, uključujući vježbe disanja, jačanja mišića te vježbe prilagođene svakom tromjesečju. Posebna pažnja posvećena je ulozi fizioterapeuta u vođenju tjelesnih aktivnosti trudnica, s naglaskom na sigurnost i prilagođavanje svakom stadiju trudnoće. Rad također pruža smjernice o sigurnim položajima tijekom trudnoće i objašnjava važnost pravilne edukacije za trudnice kako bi se pripremile za porod. Cilj rada je osvijestiti važnost pravilno osmišljenog i vođenog vježbanja tijekom trudnoće kako bi se osiguralo optimalno zdravlje trudnice i djeteta, te olakšala priprema za porod i oporavak nakon njega
Dokazi o učincima hidroterapije na simptome ankilozantnog spondilitisa
No full textAnkilozantni spondilitis je kronična upalna reumatska bolest koja zahvaća pretežito mladu populaciju, obzirom da se u većini slučajeva prvi simptomi javljaju prije 30. godine života. Uz karakterističnu upalnu križobolju i destruktivne promjene na kralježnici, vrlo je česta zahvaćenost kostovertrebralnih zglobova, Ahilove tetive te perifernih zglobova, najčešće kuka i koljena. Osim mišićno-koštanih simptoma, učestale su i izvanzglobne manifestacije poput okularne zahvaćenosti, plućne fibroze, bubrežnih bolesti i zahvaćenosti srca, a ostali simptomi uključuju kronični umor, anksioznost i depresiju. U slučaju zakašnjele dijagnoze može doći do pojave ankiloze, koja posljedično dovodi do invaliditeta, te je iz tog razloga bitno rano prepoznavanje bolesti, rano uključivanje u terapiju i nove spoznaje o ovoj bolesti i njenom adekvatnom liječenju. Prepoznajući ankilozantni spondilitis kao multisistemsku bolest koja pacijentima predstavlja znatno fizičko, ali i socio-ekonomsko opterećenje, važna je intervencija stručnog transdisciplinarnog tima, koji će se usredotočiti na biopsihosocijalni pristup liječenju, imajući fokus na ublažavanju simptoma, smanjenju funkcionalnih ograničenja, povećanju kvalitete života, edukaciji pacijenta i njegovoj psihološkoj podršci. Kao jedna od metoda liječenja pacijenata s ovom bolešću smatra se hidroterapija, koja nudi mnoge pristupe, a koji se individualno odabiru ovisno o terapeutskim ciljevima i pacijentovim komorbiditetima. Pozitivni učinci hidroterapije na simptome ankilozantnog spondilitisa mogu se pripisati fizikalnim svojstvima vode, poput topline, sile uzgona, viskoznosti i hidrostatskog tlaka, te opuštajućem i sigurnom okruženju koje pruža voda. U ovome radu fokusirali smo se na učinke balneoterapije, terapijskih vježbi u vodi, sistemske krioterapije, pilatesa u vodi, plivanja i istezanja u vodi na simptome ankilozantnog spondilitisa. Pregledom dosadašnjih istraživanja, uočeni su pozitivni blagotvorni učinci navedenih metoda hidroterapije na simptome ankilozantnog spondilitisa, poput smanjenja jutarnje zakočenosti, smanjenja boli te povećanja mobilnosti, funkcionalnosti i opće kvalitete života. Stoga autori sugeriraju uključivanje hidroterapije u rehabilitaciju ankilozantnog spondilitisa u kombinaciji s konvencionalnim farmakološkim liječenjem, no zbog mnogih ograničenosti i malenog broja studija na ovome području, te nejasnih mehanizama djelovanja hidroterapije na ovu bolest, preporučuju se daljnja istraživanja
Magnetska rezonancija u slikovnoj dijagnostici tumora jetre
No full textJetra je najveća žlijezda u tijelu čovjeka i najveći organ u trbušnoj šupljini. Anatomski se
dijeli na lijevi i desni režanj te prvi segment, a svaki režanj sastoji se od četiri segmenta. Glavni
izvor krvotoka jetre je portalna vena, dok manji dio krvi dolazi preko jetrene arterije. Neke od
njenih važnih funkcija su skladištenje tvari (poput glikogena i šećera), filtracija štetnih tvari,
proizvodnja žuči i mnoge druge. Jetra je vrlo važan organ bez kojeg život nije moguć.
Zahvaljujući napretku dijagnostičkih metoda, danas je lakše i brže prepoznati patološka stanja
jetre, što omogućuje ranije započinjanje liječenja. Magnetska rezonancija je dijagnostička
metoda koja daje detaljan vizualni prikaz mekih tkiva. Kombinacijom T1 i T2 sekvenci,
difuzijskih snimki te snimki s paramagnetnim kontrastnim sredstvima omogućuje preciznije
prepoznavanje promjena u jetri. Neka od češćih patoloških stanja jetre su masna jetra, ciroza,
ciste, apscesi, kao i benigni i maligni tumori. Najčešći benigni tumor jetre je hemangiom, dok
je hepatocelularni karcinom najčešći primarni maligni tumor. MR omogućava procjenu
morfoloških karakteristika lezija (oblik, konture, promjer, volumen), perfuzijskih karakteristika
lezija (postkontrastna imbibicija u različitim fazama snimanja) i funkcijskih karakteristika lezija
(difuzijski mjerene snimke)
Poremećaj spavanja kod djece s autizmom
No full textPoremećaj spavanja kod djece javlja se zbog poremećaja cirkadijalnog ritma što
dovodi do razvitka poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju kao što su umor,
pospanost, jutarnje glavobolje, noćne more, plakanje tijekom dana ili u snu te teško
usmjeravanje pozornosti, a liječi se melatoninom. Autizam je neurorazvojni poremećaj
kojeg karakteriziraju teškoće u socijalnoj komunikaciji, odnosno interakciji s drugima te
ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti. Fizioterapijska
procjena je postupak u kojem fizioterapeut utvrđuje trenutno stanje pacijenta te
njegove fizičke sposobnosti, potrebe i ograničenja, kako bi se mogao izraditi plan
rehabilitacije koji će pomoći pacijentu u otklanjanju neželjenih oblika ponašanja i
boljem funkcioniranju u svakodnevnim aktivnostima. Fizioterapijske intervencije koje
se primjenjuju kod djece s autizmom predstavljaju individualan način u pristupu
pacijentu, a cilj im je potaknuti razvoj motoričkih vještina, senzorne integracije i dobre
koordinacije pokreta. Najčešće primjenjivane metode fizioterapije u rehabilitaciji djece
s poremećajem autizma su: terapija pokretom, terapija igrom, terapija senzorne
integracije, hipoterapija i hidroterapija
Zdravstvena njega bolesnika s upalnim bolestima crijeva
No full textUpalna bolest crijeva (eng. Inflammatory bowel disease, IBD) predstavlja idiopatsku
kroničnu upalnu bolest crijeva koja može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava te
posljedično djeluje i na ostale organske sustave. U užem smislu, upalne bolesti crijeva dijelimo
na ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest te neklasificirani kolitis. Etiologija bolesti još uvijek nije
razjašnjena, no prema različitim istraživanjima na razvoj bolesti utječe genski faktor uz niz
rizičnih čimbenika. Najčešće se javljaju u mlađoj životnoj dobi te ih specificira kronični tijek
obilježen fazama oporavka (remisije) te ponovne fazama aktivnosti bolesti (egzacerbacija,
recidiv) uz brojne komplikacije koje utječu na radnu sposobnost i kvalitetu života bolesnika.
Bolest se najčešće manifestira: anemijom, bolovima u abdomenu, nadutošću proljevastim
stolicama s primjesama krvi te gubitkom tjelesne težini. Liječenje je farmakološko, kirurško te
kroz dijetoterapiju.
Medicinska sestra/tehničar pristupa svakom bolesniku individualno te kroz kvalitetnu
komunikaciju stvara odnos povjerenja. Kako bi se pružila što bolja zdravstvena njega,
medicinska sestra/tehničar prikuplja podatke, utvrđuje potrebe bolesnika, analizira, definira
problem te izrađuje plan zdravstvene njege. Medicinska sestra/tehničar je prva osoba koja se
nalazi u blizini bolesnika te je zadužena za praćenje njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja te
uočavanja svakog odstupanja pri čemu je dužna obavijestiti liječnika o istom. Da bi se
zdravstvena njega što bolje i kvalitetnije provela te sukladno stanju bolesnika unaprijedila,
postupci moraju biti standardizirani, a dokumentacija precizno vođena te dostupna svima koji
su uključeni u zbrinjavanje bolesnika u bilo kojem trenutku. Također, jednu od važnijih uloga
predstavlja edukacija kako bolesnika tako i njegove obitelji. Edukacija obuhvaća informiranje
o samoj bolesti, njezinim komplikacijama, pravilnoj prehrani te važnosti uzimanja propisane
terapije uz redovite kontrolne preglede. Medicinska sestra/tehničar nastoji kroz empatiju biti
podrška bolesniku u svim fazama kako bolesti tako i liječenja sa svrhom najboljeg mogućeg
ishoda za bolesnika oboljelih od upalnih bolesti crijeva
Povezanost spavanja kao okupacije s kvalitetom života
No full textPovezanost spavanja s kvalitetom života ističe važnost sna ne samo kao osnovne fiziološke potrebe, već i kao ključnog elementa u očuvanju cjelokupnog zdravlja pojedinca, njegovog dnevnog ritma, uključenosti u životne okupacije i emocionalnog blagostanja. San predstavlja temeljnu ljudsku okupaciju koja doprinosi regeneraciji tijela i uma te omogućuje obavljanje svakodnevnih aktivnosti s većom učinkovitošću, prisutnošću i zadovoljstvom. Kvalitetan i adekvatno strukturiran san ima dubok utjecaj na raspoloženje, emocionalnu stabilnost, mentalno zdravlje, kognitivne funkcije, ali i na međuljudske odnose i profesionalnu učinkovitost. Poremećaji spavanja ili nedostatak sna mogu dovesti do brojnih negativnih posljedica za zdravlje, uključujući povećan rizik od kroničnih bolesti, smanjenje kvalitete života te otežano sudjelovanje u svakodnevnim životnim ulogama. U okviru radne terapije, spavanje se sve više prepoznaje kao važna okupacija koja se može promatrati, procjenjivati i ciljano uključiti u terapijske intervencije kako bi se poboljšalo zdravlje, participacija i opća dobrobit. Za izradu ovog rada koristio se pregled relevantne, novije stručne i znanstvene literature koja se bavi tematikom sna, okupacije i kvalitete života
Zdravstvena njega bolesnika oboljelog od tumora testisa
No full textTumori testisa predstavljaju oko 1 % svih malignih novotvorina, a najčešće se javljaju
kod muškaraca u dobi između 15 i 40 godina. Među glavnim rizičnim čimbenicima za razvoj
bolesti su kriptorhizam, pozitivna obiteljska anamneza, hipospadija, disgeneza gonada te
prethodno oboljenje od tumora testisa. Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od tumora
testisa zahtijeva individualiziran, sveobuhvatan i stručan pristup u svim fazama liječenja – od
dijagnoze do rehabilitacije. Uloga medicinske sestre/tehničara obuhvaća procjenu
bolesnikovih potreba, edukaciju o bolesti i terapijskim postupcima, fizičku i psihološku
pripremu za operacijski zahvat, provođenje postoperativne skrbi te sprječavanje komplikacija
poput infekcija. Poseban naglasak stavlja se na očuvanje psihičkog zdravlja pacijenta, jer
dijagnoza maligne bolesti često izaziva anksioznost, strah i nesigurnost. Edukacija bolesnika
i njegove obitelji doprinosi boljoj suradljivosti, samostalnosti i kvaliteti života. Kroz
holistički pristup, medicinske sestre imaju ključnu ulogu u pružanju podrške i osnaživanju
pacijenta u suočavanju s bolešću i oporavku. Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od tumora
testisa obuhvaća niz specifičnih postupaka i intervencija koje medicinska sestra/tehničar
provodi u cilju očuvanja zdravlja, prevencije komplikacija i pružanja psihološke podrške.
Tumor testisa, iako rijedak, najčešće zahvaća mlađe muškarce i ima visoku stopu izlječivosti
ako se dijagnosticira i liječi na vrijeme. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u ranoj
identifikaciji simptoma, pripremi bolesnika za dijagnostičke i terapijske postupke te edukaciji
o važnosti samopregleda i pravodobnog traženja pomoći. Kroz individualizirani, holistički
pristup, medicinska sestra doprinosi ne samo fizičkom oporavku već i emocionalnoj
stabilnosti bolesnika te njegovoj kvaliteti života