Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Perioperativna zdravstvena njega bolesnika s tumorom bubrega
No full textTumor bubrega predstavlja globalni zdravstveni problem. Incidencija je u porastu,
posebice u razvijenim zemljama. Bolest nesrazmjerno pogađa muškarce, a njezina
učestalost varira među različitim etničkim skupinama. Najčešći oblik tumora bubrega
je tumor bubrežnih stanica. Bubrezi imaju ulogu u filtriranju štetnih tvari iz krvi, pomažu
u regulaciji krvnog tlaka i proizvodnji eritrocita. Tumor bubrega može poremetiti
normalnu funkciju bubrega i metastazirati što otežava liječenje. Čimbenici koji
doprinose razvoju tumora bubrega su pretilost, pušenje, genetika i hipertenzija. Bolest
se često otkriva tijekom provođenja dijagnostičkih snimanja za druga medicinska
stanja i bolesti. Često se dijagnosticira u dobi između 65 i 74 godine, pri čemu muškarci
imaju dvostruko veću vjerojatnost od žena da razviju bolest. Klasični trijas simptoma
uključuje bubrežnu bol, hematuriju i palpabilnu masu. Dijagnostika se najčešće oslanja
na kompjuteriziranu tomografiju, ultrazvuk i magnetsku rezonanciju. Liječenje ovisi o
stadiju i karakteristikama tumora te zdravstvenom stanju bolesnika. Metode liječenja
uključuju kirurško liječenje, radioterapiju, kemoterapiju i ablaciju. Temelj liječenja
lokalizirane bolesti ostaje kirurška resekcija, parcijalna ili radikalna nefrektomija.
Razumijevanje složenosti tumora bubrega, od njihovih različitih podtipova do raznolikih
metoda liječenja, ključno je za učinkovitu skrb bolesnika. Medicinske sestre su
uključene u sve aspekte liječenja. Provode perioperaciju zdravstvenu njegu bolesnika
koji se podvrgava nefrektomiji što uključuje edukaciju bolesnika, pružanje
psihosocijalne podrške,liječenje boli i praćenje komplikacija. Imaju ključnu ulogu u
koordinaciji skrbi. Surađuju s liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima kako bi
bolesnicima omogućile sveobuhvatnu skrb
Uloga medicinske sestre u edukaciji i skrbi oboljelih od raka pluća
No full textRak pluća jedna je od vodećih dijagnoza s visokom stopom smrtnosti, često otkrivena tek u uznapredovalom stadiju zbog nespecifičnih simptoma. Uzroci bolesti najčešće uključuju pušenje, izloženost štetnim kemikalijama i zagađenju zraka, dok genetika i životne navike također mogu igrati važnu ulogu. Liječenje ovisi o vrsti i stadiju karcinoma te može uključivati kirurški zahvat, kemoterapiju, radioterapiju, imunoterapiju ili kombinaciju metoda. Medicinska sestra je od neizmjerne važnosti u cjelokupnoj skrbi za bolesnike oboljele od raka pluća, od dijagnostičke faze do liječenja i palijativne njege. Sestrinska skrb usmjerena je na prepoznavanje fizioloških i psihičkih potreba pacijenta, ublažavanje simptoma poput boli, dispneje, mučnine, iscrpljenosti i anksioznosti, kao i prevenciju komplikacija poput respiratornih infekcija, dekubitusa i bolničkih infekcija. Edukacija bolesnika o tehnikama disanja, održavanju higijene i pravilnoj prehrani pomaže u poboljšanju kvalitete života, dok se podrška obitelji smatra sastavnim dijelom njege. Cilj sveobuhvatne skrbi jest osigurati što bolju kvalitetu života bolesnika, neovisno o fazi bolesti. Time medicinska sestra ne djeluje samo kao zdravstveni radnik, već i kao osoba od povjerenja koja povezuje sve članove zdravstvenog tima, pružajući bolesniku i njegovoj obitelji podršku, sigurnost i dostojanstvo u svakom koraku bolesti
Intervencije medicinske sestre u skrbi za bolesnike sa dijabetičkim stopalom
No full textDiabetes mellitus je kronična metabolička bolest karakterizirana povišenim razinama
glukoze u krvi zbog nedostatka inzulina ili inzulinske rezistencije. Kronična hiperglikemija
dovodi do ozbiljnih komplikacija poput dijabetičkog stopala. Normalna razina glukoze u krvi
je 3,9 – 5,6 mmol/L. Dijabetes se dijeli na tip 1 (ovisan o inzulinu, posljedica autoimunog
gubitaka beta stanica), tip 2 (neovisan o inzulinu, posljedica inzulinske rezistencije), gestacijski
dijabetes (dijabetes u trudnoći) i druge specifične tipove. Dijagnoza se postavlja mjerenjem
glukoze u krvi, HbA1c ≥6,5% ili oralnim testom tolerancije glukoze.
Dijabetičko stopalo je jedna od najčešćih komplikacija dijabetesa. Nastaje zbog
neuropatije, periferne arterijske bolesti i infekcije. Najčešće se klasificira prema Wagnerovoj
ljestvici (0–5) ili Teksaškom sustavu (A–D). Pri liječenju zahtijeva multidisciplinarni pristup
(debridman rane, antibiotike, revaskularizaciju i hiperbaričnu oksigenoterapiju). Prevencija
uključuje redovite preglede stopala, pravilnu njegu, nošenje odgovarajuće obuće i kontrolu
glikemije.
Prema IWGDF smjernicama, prevencija se temelji na identifikaciji rizičnih pacijenata,
redovitim pregledima, edukaciji i nošenju odgovarajuće obuće. Komplikacije poput ulkusa,
osteomijelitisa i gangrene zahtijevaju hitnu intervenciju kako bi se spriječila amputacija.
Pravilnom njegom i praćenjem stanja stopala, kvaliteta života pacijenata može biti znatno
poboljšana. Medicinska sestra redovito provodi pregled i procjenu znakova rane, čišćenje rane
i primjenu odgovarajućih obloga. Pri tome, služi se TIME alatom (T – tkivo, I – infekcija, M –
vlažnost, E – epitelizacija). Vrsta obloge koju će medicinska sestra koristiti ovisi o fazi
cijeljenja i karakteristikama rane. Medicinska sestra ima ključnu ulogu u edukaciji pacijenta o
samokontroli razine glukoze u krvi (mjerenje vrijednosti glukoze glukometrom), pravilnoj
prehrani (bogatoj proteinima, vitaminima C, D, A, omega-3 masnim kiselinama i cinkom),
tjelesnoj aktivnosti (minimalno 150 minuta tjedno umjerene aktivnosti), primjeni inzulina, njezi
stopala (svakodnevno pranje stopala, sušenje, pravilno rezanje noktiju...) i odabiru pravilne
obuće (bez visoke pete i obuće s špičastim vrhom, udobna). Edukacija pacijenta i preventivne
mjere ključne su za poboljšanje kvalitete života bolesnika i smanjenje incidencije komplikacija
poput amputacija
Mutacije virusa SARS CoV 2
No full textVirus SARS-CoV-2 pripada porodici Coronaviridae i uzročnik je bolesti COVID-19, koja
se brzo proširila svijetom i izazvala globalnu pandemiju krajem 2019. godine. Njegov genom
čini jednolančana RNA, a strukturu virusa određuju četiri glavna strukturna proteina (S, E, M,
N), od kojih je S protein ključan za ulazak virusa u stanicu domaćina putem ACE2 receptora.
Virus je vrlo podložan mutacijama, a njegove brojne varijante, poput Alfa, Beta, Gamma, Delta
i Omicron, razvile su različite mutacije u šiljastom (S) proteinu, čime su povećale infektivnost,
prenosivost i otpornost na imunološki odgovor ili postojeća cjepiva. Neke od najznačajnijih
mutacija koje su doprinijele već navedenim karakteristikama te se najčešće pojavljuju su
D614G i N501Y supstitucije.
Klinička slika COVID-19 uključuje respiratorne simptome poput kašlja, povišene
temperature, gubitka mirisa i okusa, a bolest se širi kapljičnim putem, kontaktom ili aerosolima.
Zaražene osobe mogu biti asimptomatske, ali i razviti teške komplikacije, osobito stariji i
imunokompromitirani bolesnici.
U dijagnostici se najčešće koristi RT-qPCR test koji detektira virusnu RNA, dok se
serološki testovi, poput ELISA testova, koriste za detekciju antitijela ili antigena. ELISA testovi
mogu biti indirektni (za otkrivanje protutijela) ili "sendvič" tipa (za otkrivanje antigena), a
omogućuju točnu i osjetljivu laboratorijsku dijagnozu.
Terapije za COVID-19 uključuju antivirusne lijekove, imunomodulatore i simptomatsko
liječenje, dok se prevencija temelji na cijepljenju. Cjepiva poput Pfizer-BioNTech, Moderna,
AstraZeneca i Johnson & Johnson omogućila su razvoj zaštite protiv težih oblika bolesti i
smanjenje smrtnosti
Sestrinske intervencije u prevenciji komplikacija ugradnje trajnih srčanih elektrostimulatora
No full textSAŽETAK Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti u svijetu te predstavljaju značajan javnozdravstveni problem. Aritmije, kao poremećaji srčanog ritma, imaju važnu ulogu u ukupnoj smrtnosti i morbiditetu. Njihova učestalost raste s dobi te su povezane s raznim srčanim i sustavnim bolestima. Srce, ključni organ cirkulacijskog sustava, sastoji se od četiri komore i kompleksnog provodnog sustava koji osigurava ritmične kontrakcije. Električni impulsi generirani u SA čvoru prenose se prema AV čvoru i dalje kroz Hissov snop i Purkinjeova vlakna. Poremećaji tog sustava dovode do aritmija koje se dijele na tahiaritmije i bradiaritmije, ovisno o brzini srčanog ritma. Sinusna bradikardija i AV blokovi primjer su bradiaritmija, dok su atrijalna fibrilacija i ventrikularne tahikardije primjeri tahiaritmija. Atrijalna fibrilacija najčešća je klinička aritmija i povezana je s povećanim rizikom od moždanog udara. Ventrikularne tahikardije i fibrilacije mogu dovesti do iznenadne srčane smrti. Dijagnostika aritmija uključuje EKG, Holter monitoring, ehokardiografiju te invazivnu elektrofiziološku studiju. Holter EKG omogućuje kontinuirano praćenje srčane aktivnosti, dok ergometrija ocjenjuje ishemijsku bolest i aritmije tijekom napora. Elektrofiziološka studija (eng. Electrophisiolgy - EPS) koristi se za precizno lociranje i liječenje aritmija putem katetera. Liječenje aritmija može biti medikamentozno, najčešće korištenjem beta-blokatora, antiaritmika i antikoagulansa. Kirurški pristupi uključuju ugradnju elektrostimulatora (ES), implantabilnih kardioverter-defibrilatora (eng. Implantable Cardioverter Defibrillator – ICD) te provođenje ablacija. Elektrokardioverzija se koristi za vraćanje sinusnog ritma u hitnim slučajevima. Srčani elektrostimulatori, omogućuju električnu stimulaciju srca kod bradikardija i AV blokova. Novi trendovi uključuju razvoj bezelektrodnih i bioloških srčanih elektrostimulatora. Dijagnoza aritmija temelji se na simptomima poput palpitacija, vrtoglavice, sinkopa i umora. Ehokardiografija i RTG srca dopunjuju dijagnostičku sliku. Suvremeni pristup liječenja kombinira dijagnostiku, farmakoterapiju i intervencijske metode. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje aritmija ključno je za smanjenje smrtnosti. Indikacije za ugradnju trajnih srčanih elektrostimulatora uključuju simptomatske bradiaritmije, atrioventrikularne blokove višeg stupnja te sindrom bolesnog sinusa. Komplikacije nakon ugradnje trajnog srčanog elektrostimulatora uključuju rane i kasne probleme poput pneumotoraksa, infekcije, dislokacije elektroda, hematoma i zračnog embolizma. Medicinska sestra ima ključnu ulogu u prevenciji komplikacija putem praćenja vitalnih znakova, procjene rane, edukacije pacijenta te osiguravanja sterilnih uvjeta i pravilne mobilizacije. Pravovremenim prepoznavanjem simptoma i stručnim intervencijama sestra može doprinijeti sigurnom oporavku i funkcionalnosti uređaja. U budućnosti se očekuje daljnji razvoj personalizirane medicine u kardiologiji. Aritmije ostaju izazov moderne medicine zbog svoje učestalosti i potencijalnih komplikacija
Zdravstvena njega osoba s demencijom u domovima za starije i nemoćne
No full textDemencija je rastući gerontološko-javnozdravstveni problem te je prioritet u skrbi za starije
osobe. Demencija dovodi do ometanja svakodnevnih životnih aktivnosti te funkcionalne
nesamostalnosti koja je veliko opterećenje za oboljelog i obitelj, ali i društvo u cjelini.
Pogoršanjem simptoma bolesti i iscrpljenjem skrbnika, česta je odluka o preseljenju u dom za
starije osobe. Zdravstvena njega oboljelih od demencije u staračkom domu usmjerena je na
pružanje specijalizirane skrbi takvim osobama. Medicinska sestra planira intervencije i provodi
zdravstvenu njegu kojoj je cilj poboljšanje kvalitete života oboljele osobe, zadovoljavanje
fizičkih, psiholoških i emocionalnih potreba. Stanje osobe s demencijom je specifično i
razlikuje se od osobe do osobe pa tako i plan njege treba biti prilagođen specifičnim potrebama.
Ključna je uloga obitelji u pružanju podrške osobi oboljeloj od demencije, a edukacija o
tretiranju s dostojanstvom i poštovanjem od neprocjenjive je važnosti. Medicinska sestra
ključan je dio tima u domu za starije te je njezina uloga u zdravstvenoj njezi i kontaktu s obitelji
od iznimne važnosti
Zadovoljstvo medicinskih sestara poslom kao indikator kvalitete zdravstvene njege
No full textSestrinstvo je profesija koja se definira kao znanost i umijeće, a temelji se na dokazima.
Sestrinstvo je profesija koja je stavljena u fokus javnosti i medija pojavom pandemije COVID-19.
Sestrinstvo je profesija koja svakodnevno napreduje te dovodi do širenja vidika i mogućnosti.
Napretkom sestrinstva dolazi do sve češće pojavnosti riječi menadžment unutar profesije, koji je danas
prisutan u cjelokupnom zdravstvu pa tako i u profesiji sestrinstva. Zaposlenici su najvažniji resurs svake
organizacije. Indikatori kvalitete zdravstvene njege su osnovni temelj praćenja, procjene i upravljanja
kvalitetom zdravstvene njege. To su brojčani i mjerljivi podaci. Neki od pokazatelja kvalitete
zdravstvene njege su zadovoljstvo bolesnika sa aktivnostima medicinskih sestara i zadovoljstvo
medicinskih sestara poslom. Zadovoljstvo poslom odgovora na pitanje je li zaposlenik zadovoljan ili
sretan na svom radnom mjestu. Istraživanja su pokazala da zadovoljstvo na radnom mjestu utječu na
izvedbu posla i uspjeh organizacije. Zadovoljstvo poslom medicinskih sestara jest pokazatelj kvalitete
zdravstvene njege. Medicinske sestre i tehničari daju velik doprinos zdravstvenoj službi stoga je
zadovoljstvo poslom ključni čimbenik za osiguranje visokokvalitetne zdravstvene njege te je pokazatelj
učinkovitosti medicinskih sestara i tehničara. Zadovoljstvo poslom medicinskih sestara ključan je
čimbenik za zadržavanje medicinskih sestara u zdravstvenoj ustanovi i funkcioniranje zdravstvenog
sustava u RH odnosno za sprječavanje migriranja medicinskih sestara i tehničara.
Cilj ovog istraživačkog rada je usporediti zadovoljstvo poslom medicinskih sestara i tehničara
s obzirom na dob, spol, stručnu spremu, duljinu radnog staža i faktore koji utječu na zadovoljstvo
poslom, kao što su radni uvjeti, međuljudski odnosi osobni razvoj i napredovanje na radnom mjestu i
podrška menadžmenta. Za potrebe ovog istraživanja korištena je anketa o zadovoljstvu poslom (engl.
Job Satisfaction Survey – JSS). Istraživanje je provedeno u kliničkim bolničkim centrima i kliničkim
bolnicama grada Zagreba. U istraživanju je sudjelovalo 200 sudionika, različitog spola, dobi, stručne
sprema, radnog mjesta i duljine radnog staža. Istraživanje je provedeno od 04.11.2024 do 04. 12.2024,
a rezultati istraživanja prikazani su deskriptivno. Anketni upitnik proveden je on line putem. Ispitanici
su anketnom upitniku pristupali putem linka, koji je bio podijeljen na stranicama društvenih mreža, u
kojem se okupljaju medicinske sestre i tehničari. Rezultati istraživanja pokazuju umjereno zadovoljstvo
medicinskih sestara poslom. Rezultati pokazuju da su medicinske sestre najviše zadovoljne prirodom
posla, odnosom sa suradnicima i odnosom sa nadređenima
Dijagnostika i prevencija infekcija uzrokovanih bakterijom Chlamydia trachomatis
No full textChlamydia trachomatis je jedna od najčešćih spolno prenosivih infekcija. Radi se o gramnegativnoj, unutarstaničnoj bakteriji koja u citoplazmi stanica domaćina stvara inkluzije.
Pripada rodu Chlamydia unutar porodice Chlamydiaceae, dok su C. pneumoniae i C. psittaci
iz roda Chlamydophila. Klamidije postoje u dva osnovna oblika: infektivno elementarno
tjelešce (ET), koje se veže na stanice domaćina, i neinfektivno retikularno tjelešce (RT), koje
se unutar stanica razmnožava. (1)
Chlamydia trachomatis može se prenijeti na više načina, a najčešći oblik prijenosa je putem
spolnog kontakta, uključujući vaginalni, analni i oralni odnos. Osim toga, bakterija se može
prenijeti i s majke na novorođenče tijekom poroda, pri čemu dijete može razviti infekcije poput
konjunktivitisa ili upale pluća. Chlamydia trachomatis predstavlja značajan javnozdravstveni
izazov zbog širokog spektra mogućih kliničkih posljedica, uključujući spolno prenosive
infekcije, trahom, upalu pluća i konjunktivitis. Ova bakterija je najčešći uzročnik izlječivih
spolno prenosivih bolesti na svjetskoj razini, no točni podaci o prevalenciji često nedostaju
zbog ograničenog skrininga i slabog prijavljivanja, osobito u zemljama u razvoju. Infekcija je
često asimptomatska, posebno kod žena, što pogoduje njenom širenju, a ponovne infekcije su
česte. (2)
Neadekvatno liječenje može uzrokovati ozbiljne komplikacije, osobito kod žena, poput upalne
bolesti zdjelice i neplodnosti. Također, C. trachomatis je vodeći uzrok konjunktivitisa i
pneumonije kod novorođenčadi te glavna bakterija odgovorna za trahom u nerazvijenim
zemljama. Iako postoje učinkoviti antibiotici, visoka stopa zaraze naglašava potrebu za boljim
dijagnostičkim pristupima, uključujući redovite probire i edukaciju osoba u riziku. Razvoj
brzih dijagnostičkih testova i cjepiva u budućnosti smatra se ključnim za uspješnu kontrolu i
prevenciju širenja ove infekcije. (2
Specifičnosti fizioterapije kod osoba oboljelih od amiotrofične lateralne skleroze
No full textAmiotrofična lateralna skleroza (ALS) je teška, neizlječiva neurodegenerativna bolest koja je okarakterizirana postupnim propadanjem gornjih i donjih motornih neurona. Propadanjem navedenih neurona dolazi do mišićne spastičnosti, slabosti te postupne atrofije mišića i nepokretnosti. Simptomatika nije nužno vezana samo za mišićno-koštani sustav, s obzirom da se kod značajnog broja pacijenata pojavljuju bihevioralne i kognitivne poteškoće. Prosječni životni vijek nakon postavljene dijagnoze kreće se između 2-5 godina, iako postoje individualne razlike u brzini napredovanja bolesti. Početak bolesti uglavnom dolazi do izražaja u odrasloj dobi te je ALS češći kod muškaraca nego kod žena. Postoje dvije forme ALS-a, a to su sporadična i obiteljska. Sporadična ALS čini 90-95% slučajeva, dok ostalih 5-10% slučajeva je genetski nasljedna obiteljska ALS. Bolest može imati spinalni početak ili bulbarni početak, ovisno o lokaciji pojave prvih simptoma. Kod spinalnog početka, prvo se javljaju problemi s rukama, nogama, šakama ili stopalima, te je ovaj oblik bolesti najčešći. Trećinu slučajeva zahvaća bulbarni početak, kod kojeg prvo dolazi do slabljenja mišića za gutanje i govor (tzv. disfagija i dizartrija), a tek kasnije se simptomi šire na gornje i donje ekstremitete. S obzirom na kompleksnost i neizlječivost ALS-a, nužan je multidisciplinarni pristup u liječenju i njezi pacijenata. Primarni cilj liječenja fokusiran je na usporavanje progresije simptoma, očuvanje kvalitete života i održavanje samostalnosti pacijenta. Fizioterapija je neizostavna karika u transdisciplinarnom timskom pristupu za liječenje ALS-a, koji uz fizioterapeuta može uključivati i radnog terapeuta, logopeda te ostale pripadnike zdravstvene profesije. Njihova funkcija uz provođenje vježbi i intervencija također obuhvaća edukaciju pacijenata i njihovih obitelji, prevencija raznih komplikacija, pružanje podrške te olakšavanje svakodnevnih aktivnosti. Plan fizioterapije prilagođen je pojedincu, u skladu s njegovim potrebama, ciljevima i simptomima. Također, fizioterapija može pozitivno utjecati na psihološko stanje pacijenta, u vidu pružanja osjećaja samostalnosti i kontrole. Jedini odobreni lijek u liječenju ALS-a je riluzol, naime ima poprilično slab utjecaj na preživljavanje
Javnozdravstveni značaj mentalnih bolesti i poremećaja u Republici Hrvatskoj, u razdoblju 2014.- 2023. godine
No full textSAŽETAK Mentalno zdravlje je jedna od sastavnica općeg zdravlja, no ujedno i uvelike doprinosi ekonom- skom i socijalnom razvoju društva. Mentalni poremećaji i bolesti imaju veliki javnozdravstveni značaj. Mogu negativno utjecati na kvalitetu života i značajno doprinose upotrebi resursa javnoga zdravstva. Veličina njihove problematike očituje se pojavljivanjem u mlađoj životnoj dobi, kroničnom tijeku, a često je njihovo rano otkrivanje zanemareno zbog stigme u društvu. S obzirom na ozbiljnost problema i utjecaj koji mentalni poremećaji imaju na društvo u cjelini, kjučno je poduzeti ciljane mjere za promicanje i očuvanje mentalnog zdravlja, kao i za liječenje mentalnih bolesti. Kako bi liječenje i oporavak bili što uspješniji danas se preporuča aktivno uključivanje osoba oboljelih od mentalnih bolesti u zajednicu. Postupci koji imaju za cilj podiza- nje kvalitete zdravlja svake pojedine osobe bitni su i za zadovoljstvo i produktivnost cijelog dru- štva. Time se smanjuje potreba za zdravstvenom skrbi što će otkloniti dio tereta ovih izazova. Cilj rada je prikazati veličinu ovog problema sa epidemiološkog aspekta te naglasiti značaj ranog otkrivanja bolesti, prevenciju, liječenje i poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba