Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Liječenje diskus hernije lumbosakralnog segmenta
No full textHernija diska u lumbalnom dijelu kralježnice se u odrasloj populaciji javlja kao značajan
javnozdravstveni problem zbog ograničavanja oboljelog u obavljanjima svakodnevnih
aktivnosti uslijed bolnosti. Naime, obzirom je lumbalni dio kralježnice jedan od
najpokretljivijih njenih dijelova s važnom zadaćom za fiziološko funkcioniranje cjelokupnog
organizma, a koji u uspravnom, te posebice sjedećem položaju, trpi veliki teret na sebi, do
prodora intervertebralnog diska prema kralježničkom kanalu prvenstveno nastaje u ovome
dijelu, što posljedično dovodi do pritiska na korijen živca ili kralježničku moždinu. Lumbalna
hernija diska najčešće je uvjetovana degenerativnim promjenama na samom disku, često nastaje
prilikom podizanja teških tereta, te drugih opterećenja na kralježnicu (rotacijski pokreti).
Oboljeli imaju simptome bolnosti u donjem dijelu kralježnice čiji intenzitet pretežno ovisi o
mjestu nastanka, ali i volumenu zahvaćenog tkiva, no mogu se javiti i nespecifični simptomi
poput grčeva mišićja. Dijagnozu postavljamo temeljem kliničke slike, procjenom, te
korištenjem dijagnostičkih slika magnetske rezonance, elektromiografije i, po potrebi,
elektromioneurografije. Liječenje lumbalne diskus hernije može biti neoperativno i operativno,
a temelji na procjeni statusa oboljelog temeljem subjektivne i objektivne procjene, analize i
plana fizioterapijskog liječenja.
U ovom radu prikazat će se pregledno neoperativne i operativne mogućnosti liječenja, te
uloga fizioterapeuta kao člana tima u liječenju diskus hernije lumbosakralnog segmenta
Kardiopulmonalna reanimacija u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi
No full textKardiopulmonalna reanimacija (KPR) predstavlja jedan od najvažnijih postupaka u
izvanbolničkoj hitnoj službi, namijenjen spašavanju života u slučajevima iznenadnog srčanog
zastoja (ISS). ISS se definira kao neočekivani gubitak srčane funkcije, disanja i svijesti,
najčešće uzrokovan ventrikularnom fibrilacijom ili tahikardijom, a bez brze intervencije, ovaj
događaj rezultira neizbježnom smrću. Iznenadni srčani zastoj predstavlja treći najčešći uzrok
smrti u Europi. Godišnje, incidencija srčanog zastoja u Europi kreće se između 67 i 170
slučajeva na 100.000 stanovnika. Reanimacija se provodi u približno 50-60% slučajeva, dok je
prosječna stopa preživljavanja pri otpustu iz bolnice oko 8%. Većina srčanih zastoja, oko 80%,
događa se izvan zdravstvenih ustanova, često u privatnim domovima. U Republici Hrvatskoj,
procjenjuje se da oko 9 000 ljudi godišnje doživi srčani zastoj izvan bolnice, sa stopom
preživljavanja od 5-10%. Incidencija srčanog zastoja unutar bolnica je između 1,5 i 2,8 na 1
000 hospitalizacija. KPR uključuje niz postupaka koji imaju za cilj obnovu cirkulacije krvi i
disanja kod pacijenata čije su srce i pluća prestali funkcionirati. Izvanbolnička hitna medicinska
služba organizira se u cilju neprekidnog hitnog medicinskog zbrinjavanja osoba kojima je zbog
bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život, pojedini organ ili dijelovi tijela, odnosno
kod kojih bi u kratkom vremenu moglo doći do životne ugroženosti, a u svrhu maksimalnog
skraćenja vremena od nastanka hitnog stanja do početka postupka završnoga liječenja. Poslove
izvanbolničke hitne medicinske službe obavljaju liječnici i medicinske sestre/tehničari s
odgovarajućom obukom. Njihova je uloga pravovremena reakcija, primjena osnovnih i
naprednih mjera održavanja života, osiguravanje sigurnosti pacijenta i sebe samih, te dakako,
suradnja s laicima koji su prvi došli na mjesto događaja, zbrinjavanje bolesnika, suradnja s
bolničkim zdravstvenim timom, kao i dokumentacija svega provedenog koja je ujedno i pravno
važeća. Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na uspješnost KPR-a je vrijeme reakcije.
Svaka minuta kašnjenja u započinjanju reanimacije smanjuje šanse za preživljavanje pacijenta.
Stoga je izuzetno važno osigurati brzu intervenciju hitnih medicinskih službi, kao i
osposobljavanje laika za pružanje osnovnih mjera reanimacije prije dolaska profesionalac
Postupak uvođenja medicinskih sestara u posao
No full textSAŽETAK Profesija medicinskih sestara jedna je od najtraženijih profesija današnjice i važna karika u funkcioniranju sustava zdravstva. Osposobljavanje i uvođenje medicinski sestara u posao ima značajnu ulogu koja doprinosi pružanju sigurne i kvalitetne skrbi. Uvođenje u rad, preuzimanje odgovornosti kao i utvrđivanje stečenih vještina i znanja može pridonijeti većim zadovoljstvom djelatnika, većoj sigurnosti i kvaliteti u radu, i želji da se ostane i razvija u profesiji. Učinkovit proces uključivanja i orijentacije medicinskih sestara ključan je za više razine angažmana medicinskih sestara i njihovo zadovoljstvo. Kako medicinske sestre početnice započinju sa svojim kliničkim radom, organizacije imaju priliku ostaviti snažan trajan dojam, pozitivno utječući na njihovu razinu angažmana i zadržavanja nakon prve godine. Postupno uvođenje u posao medicinskih sestara početnica mogu spriječiti šok pomažući im da se asimiliraju u svoja nova radna okruženja i daju alate koji će im pomoći da se prilagode novim radnim opterećenjima. Orijentacija koja pruža podršku povećava zadovoljstvo poslom medicinskih sestara početnica u kliničkom okruženju. Uspješni programi usmjeravanja mogu uvelike doprinijeti prevladavanju problema tranzicijskog šoka, a podrška kolega tijekom cijele prve godine prakse može promicati razvoj profesionalnog samopouzdanja. Na primjeru postupka uvođenja u posao KB „Sveti duh“ će se prikazati cjelokupni proces i važnost uvođenja u posao medicinskih sestara početnica
Vodik dobiven iz obnovljivih izvora energije - bitan čimbenik u energetskoj tranziciji RH
No full textU ovom radu prikazan je vodik, mogućnosti njegove proizvodnje te potencijalni čisti
učinak na prirodu i okoliš. Unutar rada se spominje i Hrvatski put ka zelenoj proizvodnji
vodika i njen velik potencijal. Za proizvodnju čistog vodika, bez uporabe fosilnih goriva i
ispuštanja štetnog karbona u atmosferu, potrebni su nam obnovljivi izvori energije. Oni
nam daju mnoštvo električne energije koja ima nultu stopu ispuštanja CO2 te su puno
prihvatljiviji za cijeli eko sistem. Neki od obnovljivih izvora su: bioenergija (dobiva se iz
biomase (biljnih i životinjskih ostataka) i koristi se za proizvodnju goriva, električne
energije i topline, smanjujući emisije stakleničkih plinova), hidroenergija (koristi kinetičku
i potencijalnu energiju vode za proizvodnju električne energije), geotermalna energija
(dolazi iz unutrašnjosti Zemlje i koristi se za proizvodnju električne energije), solarna
energija (koristi Sunčevu svjetlost za proizvodnju električne energije putem fotonaponskih
ćelija), energija vjetra (koristi vjetroturbine za pretvaranje kinetičke energije vjetra u
električnu energiju) i energija oceana. U radu su također opisani različiti načini proizvodnje
vodika, pa tako razlikujemo zeleni, plavi, tirkizni i sivi vodik. Rad se bazira na zelenom
vodiku dobivenom putem elektrolize vode. Također bitna stavka je vodikov transport i
njegovo skladištenje koje nose najveće izazove u njegovoj primjeni. Tako se vodik
transportira i skladišti na tri načina: kao kriogena tekućina, kao čvrsti metalni hidrid i kao
komprimirani plin. Europska unija prepoznaje vodik kao ključni faktor u postizanju
klimatske neutralnosti do 2050. godine. Strategija EU za vodik predviđa masovnu
proizvodnju i korištenje vodika u industriji, transportu i energetici, uz jasne ciljeve za 2024.,
2030. i 2050. godinu. Plan uključuje ekonomske poticaje, suradnju s privatnim i javnim
sektorom te povećanje kapaciteta proizvodnje čistog vodika. Hrvatska slijedi EU strategiju,
integrirajući vodik u promet i energetiku. Planira povećanje obnovljivih izvora energije te
razvoj zakonodavnog okvira i infrastrukture. Ima značajan potencijal za proizvodnju
vodika zahvaljujući geotermalnim, solarnim, vjetroelektranama i biomasi. U 2023. godini
obnovljivi izvori činili su više od 60 % proizvodnje električne energije u Hrvatskoj, s
trendom rasta. Ciljevi Hrvatske uključuju povećanje proizvodnje obnovljivog vodika,
maksimizaciju OIE, razvoj znanstvenih i tehnoloških inovacija te poticanje primjene vodika
u industriji i transportu
Utjecaj hipoterapije na senzomotorni razvoj kod djece s neurorazvojnim poteškoćama
No full textSenzomotorni razvoj koncipirao je Jean Piaget u svojoj teoriji kognitivnog
razvoja 1947. godine. Senzomotorni razvoj odnosi se na proces razvoja, odnosno
koordinacije motoričkog i senzornog sustava kod djece u razdoblju od rođenja do
druge godine života. Kvalitetan senzomotorički razvoj koji dijete doživljava kroz
interakciju s okolinom u prve dvije godine života utječe na kvalitetu i razvoj motoričkog
sustava. Motorički razvoj proces je sazrijevanja i uspostavljanja posturalne kontrole i
pokreta koji započinje intrauterino i neodvojiv je od senzomotoričkog i kognitivnog
razvoja. Normalan motorički razvoj uvjetovan je normalnim tonusom, normalnom
recipročnom inervacijom, odnosno optimalnim ko-kontrakcijama mišića te
diferencijacijom masovnih primitivnih sinergija u selektivne pokrete. Senzorni sustav
čine osam osjetila: vida, sluha, njuha, okusa, dodira, propriocepcije i interocepcije te
vestibularno osjetilo. Putem živaca mozak zaprima i obrađuje informacije dobivene iz
senzornih organa na koje odgovara motoričkom reakcijom. Senzorna integracija
proces je analize, sinteze i organizacije senzoričkih inputa. Taj proces utječe na razvoj
tjelesne percepcije, selekciju podražaja i sposobnost skladnog djelovanja pojedinca u
okolini. Kvalitetna senzorna integracija pojedincu omogućava dobru orijentaciju u
okolini i adekvatan emocionalni doživljaj okoline i samog sebe. Neurorazvojne
poteškoće mogu nastati u prenatalnom, perinatalnom i postnatalnom razdoblju, a
njihova etiologija još je nepoznata. Javljaju u razvojnom razdoblju djeteta i
manifestiraju se kroz značajne poteškoće u razvoju motoričkih i intelektualnih funkcija.
Neurorazvojni poremećaji skupina su neprogresivnih i nezaraznih stanja koja uzrokuju
laka, srednja i teška odstupanja u razvoju. Ključnu ulogu u rehabilitaciji djece s
neurorazvojnim poremećajima ima fizioterapija. Hipoterapija je metoda terapije koju
provodi licencirani fizioterapeut uz pomoć konja. Kao vrsta terapije je fizioterapija,
govorna i radna terapija, čiji je temelj korištenje trodimenzionalnog kretanja konja s
ciljem poboljšanja neuroloških funkcija i senzornih procesa. Hipoterapija je
komplementarna metoda liječenja, koja je u novije vrijeme sve više prepoznata metoda
liječenja koja svoje pozitivne učinke očituje u fizičkom i senzomotornom razvoju te u
psihološkom, socijalnom i edukativnom aspektu
Fizioterapeutski postupci prevencije i rehabilitacije u košarci
No full textKobarka je dinamian sport koji zahtjeva visoku razinu kondicijske spremnosti i
agilnosti. Zbog svoje dinaminosti pojava ozljeda među igraima je vrlo esta. Iako se ne smatra
kontaktnim sportom, veina ozljeda upravo nastaje za vrijeme kontakta sa drugim igraima ili
za vrijeme izvođenja brzih i naglih pokreta.
Cilj istra~ivanja bio je utvrditi specifine ozljede među kobarkabima, te prikazati
fizioterapijske postupke prevencije i rehabilitacije dvije najuestalije. Metodom anketnog
upitnika preko Google forms platforme prikupljeni su podaci od 44 kobarkaba u dobi od 16 do
22 godine, kadetskih i juniorskih kategorija, te razliitih igraih pozicija. Rezultati su pokazali
visoku incidenciju ozljeda gle~nja, koljena i gornjih ekstremiteta, pri emu su uganua gle~nja
bila najeba
Spolne razlike u ozljedama kod poluprofesionalnih nogometaša
No full textZavršni rad istražuje razlike u učestalosti i vrsti ozljeda između muških i ženskih poluprofesionalnih nogometaša, uzimajući u obzir anatomske, biomehaničke, hormonalne i psihosocijalne čimbenike koji utječu na obrasce ozljeđivanja. Analizom dostupnih istraživanja utvrđeno je da su kod sportaša češće ozljede mišića, posebno stražnje lože i preponskog područja, dok su kod sportašica dominantne rupture prednjeg križnog ligamenta i uganuća gležnja. Ove razlike povezane su s građom zdjelice, Q-kutom, uzorcima pokreta te fazama menstrualnog ciklusa. U futsalu se bilježi veća učestalost ozljeda po satu izloženosti u usporedbi s nogometom, a dinamika igre i tvrda podloga utječu na profil ozljeđivanja. Posebnu ulogu u prevenciji ima fizioterapija koja kroz individualizirane programe vježbi stabilizacije, jakosti i kontrole pokreta, te edukaciju sportaša, pridonosi smanjenju rizika od ozljeda. Prilagodba prevencije i rehabilitacije prema spolu neizostavna je za učinkovitije očuvanje zdravlja i produljenje sportske karijere
Prevencija ekspozicijskih incidenata kod zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika
No full textSAŽETAK Profesionalni ekspozicijski događaj, tj. ekspozicijski incident (EI) definira se kao kontakt zdravstvenih i nezdravstvenih radnika s potencijalno kontaminiranim materijalima koji mogu uključivati patogen koji se prenosi putem krvi i koji se dogodi tijekom izvršavanja profesionalne aktivnosti, bilo unutar zdravstvenih ustanova ili izvan njih, bilo u neposrednom radu s bolesnicima ili u kontaktu s bolesnikovom tjelesnom tekućinom i tkivom. Podjela ekspozicijskih događaja može biti ozljeda oštrim predmetom, odnosno perkutana ozljeda koja podrazumijeva ubod iglom ( ubodni incident) i posjekotinu oštrim predmetom (skalpel, igla i drugi predmeti od stakla ili metala), incident bez oštrice, odnosno mukokutani oblik koji podrazumijeva kontakt krvlju s kožom i sluznicom i ugrize koji probijaju kožu. Važna mjera prevencija ekspozicijskih događaja je primjena standardnih zaštitnih mjera koje je potrebno primjenjivati u svakodnevnom radu kod svakih bolesnika, a nevezano na njegov zdravstveni status i oboljenje. Standardne mjere zaštite uključuju primjenu osobne zaštitne opreme (OZO) na prikladan način, sigurno rukovanje oštrim predmetima te njihovo odlaganje u prikladne spremnike koji su nepropusni i neprobojni, sigurno postupanje s infektivnim otpadom, dekontaminacija okoline bolesnika i pribora te provođenje higijene ruku. Uz podizanje svijesti o važnosti prijavljivanja ekspozicijskih događaja, s ciljem prevencije istih od neprocjenjive je važnosti svakodnevno provoditi siguran način rada i provođenje standardnih mjera zaštite u svakodnevnom radu
Organizacija i provedba cijepljenja protiv Covida-19 u Primorsko-goranskoj županiji
No full textCOVID-19 naziv je za bolest koju uzrokuje virus SARS-CoV-2. Virus se pojavio u prosincu 2019. u Wuhuanu, u Kini te ubrzo proširio na ostale dijelove svijeta zbog čega je u ožujku 2020. proglašena pandemija. Virus SARS-CoV-2 širi se kapljičnim putem, a najčešći simptomi bolesti su povišena tjelesna temperatura, kašalj, umor, glavobolja i otežano disanje. Starije osobe i osobe s kroničnim bolestima sklonije su razvoju težih oblika bolesti. Započela su intenzivna istraživanja razvoja cjepiva protiv COVID-19 u brojnim znanstvenim ustanovama diljem svijeta kako bi se što prije postigao visok postotak imunih osoba i posljedično tome zaustavila pandemija. Cijepljenje je jednostavan, siguran i učinkovit način izazivanja imunološkog odgovora koji pruža zaštitu od infekcija ili bolesti ukoliko organizam dođe u kontakt s njima. Cjepiva protiv COVID-19 dijele se u četiri grupe: inaktivirana, proteinska, vektorska i mRNA cjepiva. Cilj rada bio je analizirati organizaciju i provedbu cijepljenja protiv COVID-19 u Primorsko-goranskoj županiji. Primjenom deskriptivne metodologije analizirani su javno dostupni podaci i službeni planovi cijepljenja. Cijepljenje je započeto u prosincu 2020. godine prema Planu cijepljenja od Ministarstva zdravstva koji je obuhvaćao tri faze prema prioritetima. Rezultati ukazuju na visoku stopu procijepljenosti u PGŽ, unatoč izazovima poput ograničenih zaliha cjepiva, zahtjevne logistike i kratkog roka trajanja. Rad doprinosi boljem razumijevanju javnozdravstvene spremnosti u kriznim situacijama
Upravljanje rizicima neželjenih događaja kod izvantjelesnog krvotoka
No full textUpravljanje rizicima neželjenih događaja tijekom izvantjelesnog krvotoka ključan je aspekt u
osiguravanju sigurnosti pacijenata i učinkovitosti postupka. Provedba upravljanja rizicima započinje
identifikacijom mogućih opasnosti i procjenom njihovog utjecaja, a zatim se poduzimaju
preventivne mjere poput redovnog održavanja opreme, kontrole protoka, kontinuiranog praćenja
vitalnih funkcija i rigorozne sterilizacije. U slučaju pojave neželjenih događaja, važno je brzo
reagirati kroz protokole hitnog djelovanja kako bi se minimizirale štetne posljedice za pacijenta.
Neželjeni događaji kod procedure izvantjelesnog krvotoka obuhvaćaju niz komplikacija koje mogu
utjecati na sigurnost pacijenta i ishod operativnog zahvata. Među najčešćim rizicima su neurološke
komplikacije, embolični (zračni) incidenti, hemolize, koagulopatije, infekcije i/ili poremećaje
elektrolitne zalihe i acidobazne ravnoteže, te generalizirani upalni odgovor organizma tj. pacijenta
izloženog proceduri. Smanjenje navedenih rizika zahtijeva pažljivo planiranje, ispravnu upotrebu
opreme i pomno praćenje stanja pacijenta tijekom cijele procedure, kao i neposredno nakon
operativnog zahvata po završetku procedure, te u cijelom postoperativnom razdoblju.
Upravljati rizicima znači gledati u budućnost, unaprijed razmišljati o potencijalnim događajima,
učincima i posljedicama te pravovremeno poduzimati mjere kako bi se rizici minimalizirali, a time
nepovoljni učinci izbjegli odnosno smanjili.
Cilj diplomskog rada je prikazati prevenciju neželjenih događaja tijekom procedure izvantjelesnog
krvotoka. Za potrebe pisanja diplomskog rada korištene su relevantne baze podataka kao što su
PubMed, Scopus, Web of Science i Google Scholar