Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Fizioterapija pacijenata nakon kirurškog liječenja melanoma
No full textMelanom označava zloćudni tumor koji nastaje iz specijaliziranih stanica za proizvodnju
melanina – melanocita. Navedene stanice nalazimo u dubokom sloju epidermisa, no možemo
ih pronaći i oku, uhu, sluznici te ovojnicama središnjeg živčanog sustava. Posljednjih
desetljeća, pojava melanoma kod ljudi je u znatnom porastu. Izrazito je važno nakon ljetnog
perioda pregledati kožu, ali se naučiti i samoprocjeni kože te ustanoviti postoje li novotvorine
na koži nastale boravkom na suncu te štetnim UV zrakama.
Prekomjerna izloženost UV zračenju, svijetlija put, imunodeficijencija organizma,
obiteljska anamneza te povećani. broj madeža na koži samo su neki od povećanih rizika za
nastanak ove zloćudne bolesti. Razlikujemo nekoliko vrsta melanoma – melanom započinje
svoj rast u površinskom sloju kože (epidermisu) te se može nastaviti širiti vertikalno ili
horizontalno prema sljedećem sloju kože - dermisu. U slučaju da se atipični melanociti krenu
širiti horizontalno po koži, odnosno ne zahvate dublje slojeve kože, tada se takav melanom
naziva in situ (na mjestu) te je kao takav neinvazivan, a liječnici ga nazivaju prekancerogenim
stadijem. Ukoliko se on krene širiti u dublje slojeve kože, izrazito je važno na vrijeme
reagirati te potencijalno tumor ukloniti kako bi zaustavili metastaziranje na ostale organe
tijela.
Kirurško liječenje melanoma ovisi o njegovom stadiju. Nemetastazirani melanom
najčešće se uklanja velikom kirurškom ekscizijom - koža zahvaćena melanomom se kirurški
uklanja zajedno sa 1-2 cm zdrave kože. Navedeno se odvija u ambulantnom liječenju pod
lokalnom anestezijom. Također se radi i biopsija limfnih čvorova te ukoliko se u njima nađu
metastaze, tada se radi uklanjanje svih limfnih čvorova te regije, odnosno limfadenktomija.
Prošireni, odnosno metastazirani melanom liječi se radioterapijom, ciljanom terapijom,
imunoterapijom te kemoterapijom.
Fizioterapija nakon kirurškog uklanjanja melanoma može biti od velikog značaja. Važno
je provesti fizioterapijsku procjenu bolesnika te utvrditi u kojoj mjeri je lokomotorni aparat
oštećen. Procjena je individualno usmjerena na bolesnika, a sastoji se od subjektivnog i
objektivnog dijela. Nakon procjene i testova, primjena pravoizabrane intervencije pomoći će
da se bolesnika što ranije i što bliže vrati aktivnostima svakodnevnog života
Med - proizvodnja, kemijski sastav i značaj u prehrani
No full textSAŽETAK Med je prirodni prehrambeni proizvod kojeg proizvode pčele, koristi se već nekoliko tisućljeća te je jako cijenjen zbog svojih nutritivnih i ljekovitih svojstava. Osnovna podjela meda je prema podrijetlu (nektarni med i medljikovac) i prema načinu proizvodnje (npr. med u saću, cijeđeni med). U ovom završnom radu se objašnjava proces proizvodnje meda, počevši od pčelinjeg prikupljanja nektara i medne rose do sazrijevanja i skladištenja u saćima. Opisano je 20 vrsta meda koje se razlikuju po biljnom i geografskom porijeklu te ljekovitim učincima. Za sve vrste meda je objašnjeno od kojeg bilja potječu, kakva su im fizikalna i senzorska svojstva te su istaknute ljekovite osobine i za koje tegobe se koja vrsta meda koristi. Prikazan je kemijski sastav meda i opisane su komponente sastava poput ugljikohidrata, vode, aminokiselina, bjelančevina, enzima, vitamina, minerala, organskih kiselina i hidrokismetilfurfureala i objašnjeno je za što je koja komponenta zaslužna. Opisana su i fizikalna svojstva meda (kristalizacija, električna vodljivost, viskoznost, optička aktivnost, higroskopnost, specifična masa i indeks refrakcije) te senzorska svojstva (boja, okus i miris). Med je jedan od najčešće patvorenih prehrambenih proizvoda i zbog toga je iznimno važno provoditi kontrole kvalitete i autentičnosti meda. Navedene su najznačajnije vrste medonosnog bilja i meda na području Republike Hrvatske te su ukratko opisane osobine bilja i meda koji se proizvodi. Prikazane su tablice s nutritivnim vrijednostima meda i s udjelima vitamina i minerala u medu. Opisana su antibakterijska djelovanja meda te uloga ljekovitosti kod ublažavanja prehlade, smirivanja kašlja, zarastanja rana, učinka na poboljšanje probave, liječenje anemije te ublažavanje alergija. Osim meda, ukratko su opisani i drugi pčelinji proizvodi poput matične mliječi, peludi i propolisa te njihov učinak na zdravlje. Navedeni su primjeri korištenja meda u modernoj prehrani, kome se med preporučuje te tko ne bi trebao konzumirati med
Izazovi u komunikaciji s pacijentima u hitnoj medicinskoj službi
No full textKomunikacija u zdravstvenoj skrbi predstavlja temelj uspješnog odnosa između
medicinskog osoblja i pacijenata, omogućujući prijenos informacija, razumijevanje potreba i
izgradnju povjerenja. Može biti verbalna, koja uključuje govor i pisane poruke, te neverbalna,
koja se očituje kroz geste, mimiku, ton glasa i govor tijela. Učinkovita komunikacija zahtijeva
razvijene komunikacijske vještine, među kojima su aktivno slušanje, koje omogućuje bolje
razumijevanje pacijentovih problema, empatija, koja jača odnos povjerenja i smanjuje stres, te
asertivnost, koja osigurava jasnu i odlučnu komunikaciju bez ugrožavanja sugovornika. Pravila
vođenja razgovora u medicinskom okruženju zahtijevaju strukturirani pristup, pri čemu
intervju služi kao ključna metoda za prikupljanje informacija, postavljanje dijagnoze i
uspostavljanje profesionalnog odnosa s pacijentom. Ipak, u komunikaciji se javljaju različiti
izazovi koji mogu otežati interakciju. Okolina može utjecati na jasnoću poruka, dok specifične
skupine pacijenata, poput pedijatrijskih pacijenata, starijih osoba te osoba s oštećenjem vida i
sluha, zahtijevaju prilagođene pristupe. Posebno je zahtjevna komunikacija s psihijatrijskim
pacijentima, pri čemu je važno razumjeti specifične poteškoće kod psihotičnih pacijenata, koji
mogu imati poremećenu percepciju stvarnosti, depresivnih pacijenata, kod kojih je često
prisutna smanjena volja za komunikacijom, te agresivnih pacijenata, gdje je nužna primjena
tehnika smirivanja i prevencije eskalacije sukoba. Kako bi se poboljšala komunikacija u
zdravstvenom sustavu, ključno je kontinuirano razvijati komunikacijske vještine kroz edukaciju,
prilagođavati pristup različitim pacijentima te primjenjivati strategije za prevladavanje
prepreka, čime se povećava kvaliteta zdravstvene skrbi i poboljšava pacijentovo iskustvo
Fizioterapija u rehabilitaciji specifičnih ozljeda donjih ekstremiteta u grapplingu
No full textHrvanje, judo i jiu-jitsu su svjetski poznati i izrazito popularni sportovi. Tokom natjecanja
sportaši su posebni izloženi riziku ozljede zglobova donjih ekstremiteta zbog same prirode
natjecanja. Ovaj rad bavi se metodama liječenja ozljeda zglobova donjih ekstremiteta u
grappling sportovima. U te svrhe istražuje kako te ozljede nastaju, koji su im simptomi i koji je
najučinkovitiji pristup liječenju. U prvom dijelu rada se fokusira na kategorizaciju ozljeda
zglobova donjih ekstremiteta. Dijeli ih na naglo nastale ozljede i stečena oboljenja, a za svaku
kategoriju navodi zasebne ozljede te objašnjava kako nastaju. U drugom dijelu gleda se
frekvencija ozljeda u svakom od tri navedena sporta. Ozljede su kategorizirane po težini i
zahvaćenom zglobu. Za svaki sport istražuje se koji je najčešći mehanizam nastanka ozljeda, koje
su značajke boraca koji ih zadobivaju i koja su metodološka ograničenja u saznavanju točnih
udjela nastanka određenih ozljeda među sportašima. Nakon toga sagledava se konzervativne
metode liječenja, a posebnu pozornost posvećuje se PEACE & LOVE pristupu liječenju koji se
primjenjuje na mnoge ozljede zglobova. Dodatno se istražuje nužnost i izvođenje redukcije zloba
u slučaju dislokacije. Također se obraća pozornost na metode liječenja injekcijama koje u nekim
slučajevima mogu pospješiti fiziološke procese zacjeljivanja zgloba. Zatim se sagledavaju različiti
operativni zahvati i ozljede na koje se primjenjuju. Zasebno su istaknute operacije meniska i
operacije ligamenata koljena jer su ozljede meniska i prednjeg križnog ligamenta koljena
najučestalije ozljede u grappling sportovima koje iziskuju kiruršku intervenciju. Konačno,
istražuje se koji su rizični faktori ponovljene ozljede prisutni kod sportaša koji su pretrpjeli
ozljedu zgloba, ali i koji rizični faktori su posebno vezani za grappling sportove
Molekularna osnova cistične fibroze
No full textistična fibroza nasljedna je monogenska autosomno recesivna bolest koja je još
prije pedesetak godina završavala smrću u ranom djetinjstvu. Brojna ispitivanja
omogućila su razumijevanje molekularnih osnova te identifikaciju patofiziologije ove
bolesti. Tridesetih godina prošlog stoljeća američka je liječnica Dorothy Hansine
Andersen prva zabilježila način nasljeđivanja te opseg kliničke slike uzrokovane cističnom
fibrozom što je omogućilo razvoj brojnih terapijskih tehnika, a predstavljalo je i značajan
pomak u shvaćanju temeljnog uzorka bolesti. Terapijski pristupi koji su se primjenjivali
nekoliko desetljeća od prve definicije bolesti i njenih simptoma omogućili su kvalitetniji i
dugoročniji život oboljelima, međutim identifikacija genetskih promjena i mutacija te
početak njihove klasifikacije višestruko su unaprijedili oblike liječenja zbog boljeg
razumijevanja primarnog uzroka bolesti. Moderni se pristup liječenju temelji na
individualiziranom, genski utemeljenom pristupu.
U ovom radu fokus će biti na molekularnim i patofiziološkim osnovama cistične
fibroze, kao i na molekularnoj dijagnostici te molekularnim terapijskim pristupima. Kao
što će biti opisano, zahvaljujući brojnim molekularnim ispitivanjima, omogućena je
kategorizacija mutacija gena koji kodira protein transmembranski regulator cistične
fibroze, a molekularni terapijski pristupi zasnivaju se na prilagođavanju liječenja točno
specificirane kategorije mutacija
Intervencije medicinske sestre kod djeteta na mehaničkoj ventilaciji
No full textMehanička ventilacija predstavlja ključnu terapijsku intervenciju u liječenju akutnih
respiratornih insuficijencija kod djece. Ovaj rad obuhvaća specifičnosti respiratornih bolesti
najčešće praćenih potrebom za mehaničkom ventilacijom te detaljno opisuje indikacije za početak
ventilacije. Razmatraju se različite vrste ventilatora, osnovne varijable koje se kontroliraju tijekom
ventilacije, te modaliteti mehaničke ventilacije prilagođeni potrebama pacijenta. Posebna pažnja
posvećena je neinvazivnoj i invazivnoj mehaničkoj ventilaciji, uključujući tehniku endotrahealnog
intubiranja, perkutane dilatacijske traheotomije te kirurške traheotomije kao postupaka za
osiguranje dišnog puta. Rad detaljno prikazuje moguće komplikacije povezane s mehaničkom
ventilacijom, uključujući komplikacije vezane uz endotrahealni tubus, funkcionalne poremećaje
pluća i ventilatorom uzrokovanu pneumoniju (VAP). Proces odvajanja djeteta od respiratora
opisan je kroz protokol ekstubacije, naglašavajući važnost pravilnog planiranja i monitoringa.
Monitoring djeteta na MV uključuje respiratorni i hemodinamski nadzor, kao i procjenu boli radi
adekvatne analgezije i smanjenja stresa. Zdravstvena njega djeteta obuhvaća održavanje
prohodnosti dišnih puteva, provođenje nazofaringealne i trahealne aspiracije, te praćenje vitalnih
funkcija. Također, rad opisuje tehnike uzimanja uzoraka za laboratorijsku analizu uključujući
uzorkovanje krvi, urina i aspirata traheje, što je ključno za pravovremenu dijagnostiku i prilagodbu
terapije. Naglašava važnost plana sestrinske skrbi, te točnih i jasno definiranih sestrinskih
dijagnoza. Ovaj rad pruža sveobuhvatan pregled MV u pedijatrijskoj populaciji, naglašavajući
važnost multidisciplinarnog pristupa i kontinuirane njege za uspješno liječenje djece s
respiratornim teškoćama
Perioperacijska zdravstvena njega kirurškog bolesnika
No full textUspjeh kirurškog zahvata izravno ovisi o temeljitoj prijeoperacijskoj pripremi, koja
uključuje fizičku i psihološku komponentu prilagođenu svakom pacijentu i vrsti operacije.
Procjena rizičnih čimbenika (kronične bolesti, dob, pretilost) i primjena minimalno invazivnih
tehnika ključni su za planiranje skrbi. Informirani pristanak temelj je pacijentove autonomije,
dok su psihološka podrška i edukacija neophodne za ublažavanje stres i brži oporavak.
Medicinske sestre igraju vitalnu ulogu u pružanju emocionalne podrške, podučavanju tehnika
opuštanja te informiranju o postoperativnoj skrbi i upravljanju boli. Fizička priprema obuhvaća
prikupljanje dokumentacije, laboratorijske pretrage i prilagodbu terapije, posebnom pažnjom
na alergije i kronične bolesti. Prevencija poslijeoperacijskih komplikacija ključna je za
odgovornost medicinskih sestara, uključujući strategije za sprječavanje tromboze, alergijskih
reakcija, infekcija i problema kod imunokompromitiraih pacijenata. Timski rad i
interdisciplinarna suradnja presudni su za sigurnost pacijenata, a učinkovita komunikacija u
operacijskoj dvorani smanjuje pogreške. Medicinske sestre instrumentarke osiguravaju sterilno
okruženje i preciznost, dok pravilno pozicioniranje pacijenta sprječava ozljede i komplikacije.
Nakon operacije, kontinuirano praćenje vitalnih znakova i rano prepoznavanje komplikacija
ključni su za oporavak. Iako su postoperativne poteškoće (bol, mučnina) uobičajene, pravilnom
se njegom mogu ublažiti. Klasifikacija komplikacija (neposredne, rane, kasne) omogućuje
ciljanu prevenciju i liječenje. U konačnici, holistički pristup pacijentu, uzimajući u obzir sve
fizičke, psihičke, emocionalne, socijalne i duhovne aspekte, neophodan je za istinsko
ozdravljenje i poboljšanje života
Ozljede fleksora natkoljenice kod sportaša
No full textOvaj pregledni rad analizira ozljede fleksora natkoljenice kod sportaša, s naglaskom na
njihove anatomske i biomehaničke karakteristike, mehanizme ozljeđivanja te dijagnostičke i
terapijske metode. Fleksori natkoljenice posebno su skloni ozljedama zbog visokih opterećenja
tijekom sportskih aktivnosti koje uključuju nagle promjene smjera i eksplozivne pokrete. Glavni
čimbenici rizika za ozljede uključuju neravnotežu snage između fleksora i ekstenzora, nedostatak
fleksibilnosti i umor mišića. Dijagnostičke metode, poput kliničkog pregleda, ultrazvuka i
magnetske rezonance, omogućuju točnu procjenu ozljede i izbor prikladnog tretmana. Liječenje
ozljeda fleksora može uključivati konzervativne metode, poput primjene protokola RICE i
fizioterapije, ili kirurške zahvate u težim slučajevima. Rehabilitacija se temelji na faznom pristupu,
dok preventivne mjere uključuju specifične programe zagrijavanja, jačanje fleksora i edukaciju
sportaša. Integrirani pristup prevenciji i liječenju ovih ozljeda doprinosi smanjenju učestalosti
ozljeđivanja i omogućuje sportašima održavanje optimalne funkcionalnosti i performansi
Inovativne metode pokapanja kao odgovor na ekološku krizu, analiza održivosti i primjene
No full textPitanje održivog razvoja postaje sve važnije u suvremenom društvu suočenom s brojnim
ekološkim izazovima. U tom kontekstu, sve se više pozornosti posvećuje ekološkim
implikacijama različitih ljudskih aktivnosti, uključujući one povezane s praksama pokapanja.
Tradicionalne metode pokapanja, poput pokopa u zemlji i kremiranja, duboko su ukorijenjene
u kulturnim i religijskim običajima, no njihov utjecaj na okoliš izaziva zabrinutost. Velika
potrošnja resursa, zagađenje tla i podzemnih voda, te emisije stakleničkih plinova samo su neki
od problema povezanih s tim praksama.
S obzirom na ove izazove, posljednjih godina raste interes za inovativne metode pokapanja koje
pružaju održivije alternative konvencionalnim praksama. Ove metode, uključujući zeleni
pogreb, kompostiranje ljudskih ostataka, promesiju i alkalnu hidrolizu, osmišljene su kako bi
se smanjio utjecaj na okoliš, a istovremeno omogućilo dostojanstveno zbrinjavanje preminulih.
Uvođenjem novih tehnologija i ekoloških pristupa, otvara se prostor za usklađivanje društvenih
vrijednosti, ekološke odgovornosti i tradicionalnih pogrebnih praksi.
Jedno od najhitnijih pitanja s kojima se današnji svijet suočava je ekološka katastrofa, koja
zahtijeva kreativna i održiva rješenja za svaki aspekt ljudskog postojanja, uključujući postupke
na kraju životnog vijeka. Unatoč njihovom kulturnom i povijesnom značaju, tradicionalne
prakse pokopa i kremiranja imaju veliki negativan utjecaj na okoliš. Ti se učinci kreću od
emisije ugljika i potrošnje energije kremiranja do krčenja šuma i golemog korištenja zemljišta
povezanog s tradicionalnim grobljima. Alternativne, ekološki prihvatljive prakse pokopa stekle
su popularnost kao rezultat rastuće svijesti o ekološkoj degradaciji i potrebi za održivim
razvojem. Kako bi se osvrnuli na ekološki problem, ovaj diplomski rad ima za cilj istražiti nove
postupke pokopa kao izvedive načine za smanjenje negativnih učinaka konvencionalnih tehnika
na okoliš
Primjena Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti u praksi
No full textU ovom radu ~eli se prikazati sveobuhvatan i informativan prikaz povijesnih, etikih,
zakonskih i pravnih aspekata fizioterapeutske profesije. Analizira se uloga fizioterapeuta u
zdravstvenom sustavu, njihove odgovornosti, prava te va~nosti za kvalitetu ~ivota pacijenata svih
~ivotnih dobi. Fizioterapija vue svoje korijene iz drevnih civilizacija, gdje su masa~ne tehnike i
promicanje aktivnog ~ivota koribteni za ouvanje zdravlja. Hipokratova zakletva te kasnije
}enevska deklaracije postavile su temelje za razvoj i definiranje etikih i pravnih odgovornosti za
zdravstvene djelatnike, naglabavajui pacijenta kao sredibte medicinske prakse. Rad se bavi
zakonodavnim okvirom koji uređuje prava, du~nosti i profesionalne obveze fizioterapeuta, sa
naglaskom na pobtivanje prava pacijenta i profesionalne tajne te provođenje medicinske
dokumentacije, u ovom sluaju, fizioterapijskog kartona. Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti
Republike Hrvatske stupa na snagu 25. listopada 2008. te donosi pravni okvir za obavljanje
fizioterapeutske djelatnsoti, definiranje profesionalnih standarda, prava i du~nosti fizioterapeuta.
Zakon postavlja kao regulatorno tijelo Hrvatsku komoru fizioterapeuta, ona ima kljunu ulogu u
reguliranju struke, licenciranju i nadzoru nad radom fizioterapeuta i osiguravanju pru~anja
kvalitete usluga. Kodeks fizioterapeutske etike i deontologije je skup profesionalnih i etikih
pravila koja definiraju moralne, profesionalne i pravne standarde ponabanja fizioterapeuta. Cilj
kodeksa je osigurati najvibi stupanj kvalitete skrbi za pacijente, ouvanje profesionalnog integriteta
te zabtitu prava i interesa pacijenata i zajednice. Hrvatska komora fizioterapeuta regulira i
unapređuje fizioterapeutske djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Komora izdaje, obnavlja i oduzima
licence fizioterapeutima, osiguravajui da samo kvalificirani i kompetentni strunjaci obavljaju
djelatnost. Hrvatska komora fizioterapeuta surađuje sa tijelima vlasti u kreiranju i izmjeni zakona
i propisa koji uređuju fizioterapijsku djelatnost, aktivno radi na poboljbanju radnih uvjeta i
prepoznavanju va~nosti fizioterapije u zdravstvenom sustavu. Hrvatska komora fizioterapeuta
osigurava profesionalizam i standardizaciju u fizioterapijskoj praksi, btitei interese i fizioterapeuta
i pacijenata. Iako prati europske standarde, Hrvatska kao lanica Europske Unije je korak iza u
usporedbi sa sustavima fizioterapije u Nizozemskoj i avedskoj, koje imaju vei naglaskak na
specijalizaciji, direktnom pristupu pacijenata i kontinuiranom profesionalnom razvoju. Hrvatska
ima prostor za unaprjeđenje u regulaciji, prepoznavanju struke i boljoj integraciji fizioterapeuta u
zdravstveni sustav