Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Skrb medicinske sestre za palijativnog bolesnika
No full textPalijativna skrb predstavlja pristup koji poboljšava životni standard bolesnika,
uključujući djecu i odrasle, kao i njihovih obitelji, koji se suočavaju s izazovima
neizlječivih bolesti. Ova vrsta skrbi pomaže u sprječavanju i ublažavanju patnje kroz
rano prepoznavanje, pravilne procjene i liječenje boli, kao i drugih fizičkih,
psihosocijalnih ili duhovnih problema. Iako je medicina napredovala, i dalje postoje
bolesti koje se ne mogu izliječiti, pa čak i kada se bitka sa stanjem izgubi, važno je
izbjegavati dugotrajnu patnju za bolesnike i njihove obitelji. Palijativna skrb također se
bavi simptomima, neugodnostima i stresom koji prate ozbiljne bolesti, a koji ne moraju
nužno odmah dovesti do smrti. Postoje tri glavna modela palijativne skrbi: hospicij,
palijativna kućna njega i dnevni centar za palijativnu skrb. Ovi modeli skrbi mogu se
organizirati na više razina, pri čemu je nužno imati barem tri: palijativni pristup, opću
skrb i specijaliziranu palijativnu skrb. Prelazak s kurativne na palijativnu skrb obično se
odvija postepeno, dok se ciljevi liječenja pomiču s produljenja života po svaku cijenu
na očuvanje kvalitete života, uz postupno usklađivanje između koristi i nedostataka
liječenja. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u palijativnoj skrbi, budući da su dio
multidisciplinarnog tima koji provodi najviše vremena s bolesnicima te se bave
kontinuiranim procjenjivanjem i planiranjem potrebne skrbi. One trebaju biti sposobne
uočiti verbalne i neverbalne znakove bolesnika koji se odnose na fizičku i emocionalnu
udobnost. Skrb za bolesnike u palijativnoj fazi obuhvaća holistički i individualizirani
pristup, prilagođen svakom pojedincu
Prehrana bolesnika na dijalizi
No full textKronična bubrežna bolest i liječenje dijalizom snažno utječu na svakodnevni život bolesnika,
uključujući prehrambene navike, emocionalno funkcioniranje i ukupnu kvalitetu života.
Pravilna prehrana kod bolesnika na dijalizi zahtijeva stroga ograničenja unosa natrija, kalija,
fosfora i tekućine, što može uzrokovati osjećaj frustracije, izolacije i smanjenog zadovoljstva
životom. Istovremeno, prehrana nije samo medicinska potreba već i važan dio identiteta,
obiteljske dinamike i socijalne uključenosti. Upravo zbog toga, prehrambeni savjeti ne smiju
biti isključivo tehnički, već trebaju uzeti u obzir psihološke aspekte, osobne vrijednosti i
emocionalnu otpornost bolesnika. Cilj rada je istražiti povezanost prehrambenih preporuka,
psiholoških reakcija bolesnika i njihove percepcije kvalitete života, uz naglasak na važnost
uloge dijetetičara i medicinskih sestara. Korišten je pregled stručne i znanstvene literature
dostupne na hrvatskom jeziku. Analizirani su utjecaji edukacije, emocionalne podrške i
individualnog pristupa na suradljivost Fpacijenata u provođenju dijetoterapije. Rezultati
ukazuju da bolesnici koji dobivaju kontinuiranu psihološku i dijetetsku podršku, imaju veću
motivaciju za pridržavanje prehrambenih preporuka, izraženije samopouzdanje i bolju
kvalitetu života. Ključnu ulogu imaju dijetetičari i medicinske sestre koji svojim znanjem,
ali i empatijom, pomažu bolesnicima da razumiju i prihvate prehrambene smjernice, a time i
aktivno sudjeluju u vlastitoj skrbi. Edukacija mora biti emocionalno osjetljiva,
individualizirana i prilagođena realnim mogućnostima pacijenata. Zaključno, psihološki
aspekti prehrane neodvojivi su od kvalitete života bolesnika na dijalizi, a cjelovita skrb mora
uključivati i emocionalnu podršku, uz nutritivne i medicinske smjernic
Robotom asistirana radikalna prostatektomija
No full textKarcinom prostate značajan je zdravstveni problem zbog porasta incidencije kako na globalnoj razini tako i Hrvatskoj. Evolucija kirurgije karcinoma prostate započela je otvorenom radikalnom prostatektomijom, koja je popularizirana krajem 1980 - ih. Ova metoda omogućila je tehnike očuvanja živaca koje su poboljšale postoperativne ishode povezane s urinarnom kontinencijom i erektilnom funkcijom. Uvođenje laparoskopskih tehnika početkom 1990-ih pružilo je manje invazivnu alternativu, ali se suočilo s izazovima zbog tehničkih poteškoća i duljih krivulja učenja. Pojava robotske asistencije u kirurgiji označila je značajan napredak. Da Vinci sustav, uveden 1999. godine, kombinirao je prednosti laparoskopske kirurgije s poboljšanom vizualizacijom i kontrolom instrumenata, što je dovelo do usvajanja robotskog sustava diljem svijeta. Robotska radikalna prostatektomija je minimalno invazivni kirurški postupak koji se prvenstveno koristi za liječenje lokaliziranog karcinoma prostate. Prva robotska radikalna prostatektomija 2023. godine u KBC Zagreb, označila je značajnu prekretnicu u području urologije i minimalno invazivne kirurgije u Hrvatskoj. Implementacija robotske kirurgije u KBC-u Zagreb u skladu je s globalnim trendovima gdje bolnice sve više usvajaju napredne tehnologije kako bi poboljšale ishode liječenja. Urolog upravlja robotom iz kontrolne konzole što mu omogućuje preciznost tijekom zahvata. Ima nekoliko prednosti u odnosu na otvoreni zahvat a to su smanjeni gubitak krvi, kraća hospitalizacija, brži oporavak i niža razina boli. Moguće komplikacije uključuju krvarenje, infekciju i oštećenje susjednih organa. Moguća su urinarna inkontinencija i erektilna disfunkcija no bolesnici s vremenom primjećuju smanjenje simptoma navedenih komplikacija. Nakon zahvata, bolesnici obično ostaju u bolnici samo nekoliko dana. Tijekom ovog razdoblja važno je pratiti postoperativne simptome i započeti s laganim aktivnostima kako bi se ubrzao proces ozdravljenja. Intervencije medicinske sestre/tehničara važne su za osiguranje sigurnosti bolesnika, optimizaciju rada za robotskim sustavom te prevenciju komplikacija
Prehrana i suplementacija pacijenata oboljelih od malignih bolesti
No full textTrećina smrti uzrokovanih zloćudnim bolestima može se povezati s načinom prehrane i
životnim navikama kao što su siromašna prehrana, tjelesna neaktivnost, konzumacija alkohola
i duhana te pretilost.
U procesu liječenja malignih bolesti prehrana i suplementacija imaju pozitivan učinak.
Onkološki pacijenti imaju poseban režim prehrane jer njihov organizam zahtijeva unos veće
količine kalorija kako bi se povećao obrambeni mehanizam protiv učinaka malignih alteracija.
Procjena nutritivnog statusa pacijenta, odnosno rizik od pothranjenosti najčešće započinje pri
prvom posjetu onkologu, a proteže se tijekom cijelog liječenja pa čak i kad onkološko liječenje
bude završeno. U procjeni nutritivnog statusa ne sudjeluje samo liječnik, nego sudjeluju i
posebno educirane medicinske sestre, nutricionisti, dijetetičari i psiholozi. Najčešći problemi
povezani s prehranom koji se manifestiraju su promjene okusa i mirisa, mučnina i povraćanje,
upala sluznice usne šupljine i otežano gutanje, ranice u ustima, suha usta, kronični umor,
dijareja, zatvor, bolovi, depresija, anksioznost i mogu dovesti do tumorske anoreksije i
kaheksije bolesnika što rezultira smanjenom sposobnošću organizma da se bori protiv infekcija.
Potrebno je educirati pacijente o ispravnom načinu prehrane tijekom provođenja
kemoterapije ili radioterapije pa stoga medicinska sestra/tehničar mora imati usvojena znanja o
specifičnostima primjene enteralne odnosno parenteralne prehrane. Ascites, edemi, povraćanje
i dijareja rezultiraju povećanim gubitkom tekućine i elektrolita zato oboljelima mora biti
osiguran adekvatan unos istoga kako bi se spriječila dehidracija i hipovolemija. Prikazane su
najnovije metode koje su se razvile za poboljšanje nutritivnog statusa kao što su enteralni
pripravci (primjer su Prosure, Suportan). Pripravci za prehranu bolesnika posebno su
kategorizirana hrana koju nazivamo „hrana za posebne medicinske potrebe“ te su dostupni u
različitim energijskim vrijednostima.
Medicinske sestre/tehničari imaju zadaću utvrditi simptome i nuspojave koji dovode do
poremećaja prehrane te poboljšati održavanje zadovoljavajuće tjelesne težine kod pacijenta.
Prepoznavanje pothranjenosti započinje s medicinskim sestrama, koje imaju vitalnu ulogu u
osiguravanju odgovarajuće nutritivne potpore
Važnost timskog rada i učinkovite komunikacije u prevenciji komplikacija tijekom abdominalnih operacija
No full textUčinkovitost suvremene kirurške skrbi proizlazi iz složene organizacijske kohezije, profesionalne sinergije i precizno definiranih komunikacijskih protokola unutar multidisciplinarnih zdravstvenih timova. Povjerenje, međusobno poštovanje i jasna razmjena informacija čine okosnicu sigurnog i predvidivog kliničkog okruženja u kojem se smanjuje učestalost perioperativnih komplikacija te istodobno povećava ukupna kvaliteta zdravstvene usluge. Timska dinamika i komunikacijska dosljednost prepoznate su kao temeljni čimbenici u očuvanju sigurnosti pacijenta i optimizaciji kliničkih ishoda, osobito u visokorizičnim kirurškim granama poput abdominalne kirurgije. Primjena strukturiranih modela timske suradnje u operacijskom i postoperacijskom okruženju omogućuje jasno definiranje profesionalnih uloga, racionalizaciju radnih procesa i učinkovito donošenje odluka. Upotreba standardiziranih alata kao što su SBAR, kirurške kontrolne liste i timski briefinzi pridonosi većoj situacijskoj svjesnosti, sprečava nesporazume i omogućuje pravovremenu reakciju u dinamičnom kliničkom kontekstu. Sestrinski menadžment ima odgovornost oblikovati poticajnu organizacijsku klimu, poticati kontinuirano usavršavanje i pratiti indikatore kvalitete njege. Uspješne međunarodne prakse potvrđuju važnost sustavne evaluacije timskog rada i ulaganja u edukaciju, pri čemu programi poput NQuIRE iz Kanade i TeamSTEPPS služe kao referentni modeli. Integracija ovih pristupa u svakodnevnu kliničku praksu rezultira boljom suradnjom, nižom razinom pogrešaka i većim stupnjem zadovoljstva pacijenata i djelatnika. Stvaranje okruženja koje njeguje profesionalnu autonomiju, odgovornost i međusobno povjerenje preduvjet je za ostvarenje izvrsnosti u kirurškoj zdravstvenoj skrbi. Sustavna ulaganja u komunikacijske kompetencije, razvoj vodstva i operativnu koherenciju timova otvaraju put prema stabilnijem, sigurnijem i učinkovitijem zdravstvenom sustavu
Stavovi roditelja o cijepljenju protiv HPV-a
No full textCijepljenje je najznačajnija javnozdravstvena metoda prevencije zaraznih bolesti u povijesti
postojanja čovjeka, nemjerljiva s bilo kojom drugom. Kroz povijest zbog borbe protiv zaraznih
bolesti zanemarivan je utjecaj spolno prenosivih bolesti, a one još uvijek predstavljaju veliko
opterećenje za broj oboljelih, a na kraju i broj umrlih u svijetu. Infekcija humanim papiloma
virusom najrasprostranjenija je virusna spolno prenosiva infekcija, a povezana s nastankom
velikog broja kako dobroćudnih tako i zloćudnih novotvorina. Cilj rada je prikazati osnovno
znanje roditelja školske djece o HPV-u i stavove o cijepljenju protiv istog. Istraživanje je
provedeno on-line upitnikom na uzorku od 250 ispitanika. Ispitivano je osnovno znanje o
infekciji HPV-om, cjepivu, te stavovima roditelja o cijepljenju svoje djece. Istraživanje je
pokazalo da brigu o zdravlju djece u većem postotku preuzimaju majke što je potvrđeno
njihovim sudjelovanje u 90 posto od ukupnih ispitanika koje se unatoč oskudnom znanju o
samom virusu, njegovoj opasnosti i posljedicama, odlučuju za podjednako cijepljenje djece
oba spola. 75.2% roditelja cjepilo bi svoje žensko dijete, a samo 4% roditelja manje cjepilo bi
i muško dijete u obitelji. Više od pola ispitanih preporučilo bi svojim prijateljima da cijepe i
svoju djecu. Iz dobivenih podataka može se zaključiti kako ispitanici izražavaju pozitivne
stavove prema cijepljenju protiv HPV-a, kako za svoju djece i sebe, tako i za svoju okolinu
Bisfenol A u artiklima za djecu
No full textSAŽETAK Bisfenol A (BPA) je široko rasprostranjen spoj koji se koristi u proizvodnji plastičnih masa kako bi konačni proizvod bio čvršći. Zbog svojih svojstava bisfenol A je postao neizostavan dio materijala i artikala s kojima svakodnevno dolazimo u kontakt. Unatoč svojim dobrim svojstvima zbog štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje bisfenol A je za neke kategorije proizvoda potpuno zabranjen dok je u nekima ograničen u jako niskim koncentracijama. Možemo ga pronaći u većini proizvoda koji su izrađeni od polikarbonatne plastike kao što su plastične posude za hranu, plastične bočice za vodu, razne igračke za djecu, oprema za sportove i hobije, u medicinskoj opremi ili krevetićima za novorođenčad, odnosno inkubatorima. Nije rijetkost pronaći ga i u bojama i lakovima, premazima za limenke kako bi hrana u njima imala što dulji rok trajanja. Republika Hrvatska i Europska unija imaju vrlo stroge kriterije kada je u pitanju bisfenol A te je u artiklima namijenjenima za hranjenje djece mlađe od 3 godine bisfenol A u potpunosti zabranjen. U dječjim igračkama namijenjenima djeci mlađoj od 3 godine dozvoljena je maksimalna koncentracija od 0,04 mg/L BPA a za ostale proizvode široke potrošnje maksimalno dozvoljena koncentracija je 0,05 mg/kg.. U radu smo se bazirali na artikle namijenjene djeci, novorođenčadi do 3. godine života. Istraživanje smo proveli u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar na Odjelu za ispitivanje sigurnosti i kvalitete predmeta opće uporabe korištenjem HPLC tehnike za određivanje spojeva u smjesi. Uzorci za ispitivanje su većinom bile bočice za hranjenje dojenčadi koje ukoliko sadrže BPA predstavljaju veliku opasnost za zdravlje beba jer se ta tvar putem hrane ili vode ili sokova može unijeti u organizam djece i značajno narušiti njihovo zdravlje
Primjena terapije senzorne integracije kod djece s neurorazvojnim poteškoćama
No full textNeurorazvojne poteškoće su skupina neprogresivnih i nezaraznih stanja koja uzrokuju
blaga do teška odstupanja u razvoju, a neka od njih su cerebralna paraliza, poremećaji
iz spektra autizma, Down sindrom i drugi. Senzorna integracija je proces koji
objedinjuje različite osjete koje primamo iz okoline, u cjelinu. Upravo zbog procesa
senzorne integracije možemo percipirati svoje tijelo i okolinu. Najintenzivniji razvoj
senzorne integracije događa se u djetinjstvu. Kod djece s neurorazvojnim
poremećajima može se pojaviti poremećaj senzorne integracije čime je narušeno
pravilno funkcioniranje u svakodnevnom životu. Simptomi su kod svakoga različiti
stoga je poremećaj senzorne integracije teže prepoznati. Primjenom terapije senzorne
integracije, koju je utemeljila Jean Ayres, nastoji se poticati kvalitetnije senzorno
procesuiranje te smanjiti nepoželjne oblike ponašanja. Prije intervencije potrebno je
napraviti procjenu kako bi mogli utvrditi plan intervencije. Testovi koji se najčešće
koriste u procjeni su: test senzorne integracije i praksije koji je najopsežniji, evaluacija
prema Ayres senzoričkoj integraciji(EASI), zatim mjera senzoričkog procesuiranja, test
senzoričkog funkcioniranja u dojenčadi i male djece, Dunn senzorni profil, DeGangiBerk test senzorne integracije i drugi. Intervencija se temelji na stvaranju raznih
senzornih iskustava kroz igru i smislene aktivnosti. Tijekom procesa terapije senzorne
integracije, terapeut nastoji stvoriti odnos s djetetom temeljen na povjerenju i
sigurnosti, poticati i motivirati dijete na rad te educirati roditelje o djetetovu stanju i
procesu terapije
Zdravstvena njega bolesnice s karcinomom vulve
No full textKarcinom vulve je neuobičajena ginekološka zloćudna bolest koja pogađa prvenstveno žene u
postmenopauzi. Nema specifičnog probira i najučinkovitija strategija za smanjenje incidencije
karcinoma vulve je pravovremeno liječenje predisponirajućih i preneoplastičnih lezija
povezanih s njegovim razvojem. Iako karcinom vulve može biti asimptomatski, većina žena
ima svrbež ili bol u vulvi ili su primijetile čir ili kvržicu. Stoga, kod svake sumnjive lezije vulve
je potrebno učiniti biopsiju kako bi se isključila invazija. Jednom uspostavljen, najčešći podtip
je karcinom skvamoznih stanica. Liječenje karcinoma vulve prvenstveno ovisi o histologiji i
kirurškom stadiju te je pretežno kirurško, osobito za karcinom skvamoznih stanica, iako je
istodobna kemoradijacija učinkovita alternativa, osobito za uznapredovale tumore. Liječenje
treba biti individualizirano i provodi ga multidisciplinarni tim s iskustvom u liječenju ovakvih
tumora. Posljednjih godina učinjeno je mnogo promjena u liječenju raka vulve: konzervativnija,
manje radikalna i više individualizirana operacija praćena poboljšanim psihoseksualnim
ishodima. Ova zloćudna bolest može se prevenirati, te uspješno liječiti ukoliko se na vrijeme
otkrije. Karcinom vulve je teška bolest ukoliko se ne spriječi u ranoj fazi razvoja. Sve žene
rizične starosne skupine trebale bi redovito ići na ginekološke preglede, kako bi se
pravovremeno detektirao razvoj karcinoma jer tada su prognoze optimalne. Bolesnice se u prve
dvije godine od oboljenja kontroliraju svakih tri do četiri mjeseca, potom dva puta godišnje do
pete godine od oboljenja, zatim jednom godišnje doživotno. Isto tako, mladim je djevojkama
potrebno naglasiti važnost procijepljenosti protiv humanog papiloma virusa prije stupanja u
spolne odnose. Rano otkrivanje i pravovremeno liječenje mogu poboljšati ishode, te kvalitetu
života bolesnica koje boluju od ove bolesti
POVEZANOST KRONIČNIH BOLESTI I SOCIODEMOGRAFSKIH KARAKTERISTIKA PACIJENATA S NETRAUMATSKIM AMPUTACIJAMA DONJIH EKSTREMITETA
No full textUVOD: Amputacija donjih ekstremiteta izvodi se kada se dogodi nepopravljivo i nepovratno
propadanje dijela uda koji se drugim zahvatom ne može izliječiti. Najčešći uzroci amputacije
su poremećaji u cirkulaciji, infekcije, razne traume, kronične bolesti. Amputacije donjih
ekstremiteta najčešća su posljedica komplikacija kroničnih nezaraznih bolesti, od kojih su
vodeći dijabetes melitus i periferna arterijska bolest.
CILJ: Cilj ovog istraživanja bio je analizirati učestalost amputacija donjih ekstremiteta i razinu
amputacija s obzirom na kronične bolesti, spol, dob i bračni status.
MATERIJALI I METODE: U retrospektivno istraživanje uključeno je 41 pacijenata koji su
boravili na Zavodu za vaskularnu kirurgiju Kliničke bolnice Merkur u razdoblju od 01.01. –
31.12.2023. godine, i koji su podvrgnuti operativnom zahvatu amputacije donjih ekstremiteta.
Za istraživanje su prikupljeni podaci iz bolničkog informatičkog sustava, a obrada podataka
provedena je pomoću programa Microsoft Office Excel.
REZULTATI: U istraživanje je uključeno 78% muškaraca i 22% žena, a najveći broj ispitanika
(34%) bio je u dobi od 61 do 70 godina. Analizirajući bračno stanje ispitanika, najviše ih je
bilo u braku (61%), neoženjenih 12%, udovaca 7% dok je 20% ispitanika imalo nepoznat
bračni status, odnosno podaci o njihovom bračnom statusu nisu bili dostupni ili nisu bili
utvrđeni prilikom prikupljanja podataka. Najčešća indikacija za amputaciju donjih ekstremiteta
bila je periferna arterijska bolest u kombinaciji s dijabetesom melitusom (46%), a zatim
periferna arterijska bolest kao samostalna indikacija (42%) i dijabetes melitus (12%).
Ispitanicima je amputacija donjih ekstremiteta provedena na razini iznad koljena (88%) i na
razini ispod koljena (12%). Najčešći komorbiditeti među pacijentima uključenim u istraživanje
bili su kardiovaskularne bolesti (83%), hiperlipidemija (44%) i nikotinizam (32%).
ZAKLJUČAK: Amputacije donjih ekstremiteta najčešće se provode na razini iznad koljena a
najčešće su posljedica periferne arterijske bolesti u kombinaciji s dijabetesom melitusom.
Najveća prevalencija je kod muškaraca u dobi od 61 do 70 godina