Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Zdravstveni odgoj u prevenciji komplikacija u trudnoći
No full textTrudnoća je kompleksan biološki i emocionalni proces koji započinje
oplodnjom jajne stanice i traje oko 40 tjedana. Tijekom tog razdoblja tijelo žene
prolazi kroz brojne fiziološke i hormonalne promjene kako bi osiguralo optimalne
uvjete za razvoj fetusa. Trudnoća se dijeli na tri tromjesječja, od kojih svaki nosi
specifične razvojne faze za dijete i promjene za majku. Početni tjedni često su
obilježeni umorom, mučninom i emocionalnim oscilacijama, dok kasnije faze
uključuju fizičke tegobe, poput bolova u leđima i otežanog kretanja. Važnost redovitih
liječničkih pregleda i pravilne prehrane naglašava se kroz cijeli period trudnoće.
Kroz sustavnu zdravstvenu edukaciju, trudnicama se pružaju informacije o
pravilnoj prehrani, važnosti tjelesne aktivnosti, nužnosti redovitih prenatalnih
pregleda te prepoznavanju simptoma koji mogu ukazivati na komplikacije. Svjetska
zdravstvena organizacija (WHO) snažno naglašava potrebu za holističkim pristupom
prenatalnoj skrbi, koji uključuje najmanje osam pregleda tijekom trudnoće,
suplementaciju folnom kiselinom i željezom te emocionalnu podršku trudnicama.
U Hrvatskoj su osnovne komponente prenatalne skrbi dostupne, no uočene
su razlike u dostupnosti i kvaliteti edukacije ovisno o regiji i organizaciji zdravstvenih
ustanova. Trudnički tečajevi i patronaža predstavljaju važne oblike zdravstvenog
odgoja, ali nisu ravnomjerno dostupni, osobito u ruralnim i manje razvijenim
sredinama
Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi
No full textPalijativna skrb je oblik zdravstvene zaštite koji se fokusira na poboljšanje kvalitete života
pacijenata koji se suočavaju s ozbiljnim, životno ugrožavajućim bolestima. U ovom kontekstu,
medicinske sestre su važna karika u multidisciplinarnom timu, osiguravajući sveobuhvatnu skrb
koja uključuje fizičke, emocionalne, socijalne i duhovne aspekte pacijentove skrbi. Njihova
stručnost i neposredan kontakt s pacijentima omogućuju im da budu posrednici između
pacijenata, njihovih obitelji i drugih članova zdravstvenog tima. Unatoč važnosti medicinskih
sestara u palijativnoj skrbi, postoji nekoliko izazova s kojima se suočavaju. To uključuje
nedostatak adekvatne edukacije za rad u palijativnoj skrbi, emocionalno opterećenje koje
proizlazi iz rada s terminalno bolesnim pacijentima te potrebu za integracijom različitih pristupa
u timu. Osim toga, često se zanemaruje važnost komunikacije između članova tima, što može
dovesti do neusklađenosti u skrbi. Medicinska sestra je najčešće osoba koja provodi najviše
vremena uz pacijenta, prepoznaje promjene u njegovom fizičkom i psihosocijalnom stanju te
osigurava koordinaciju između članova tima. Posebna pažnja u radu posvećena je edukativnoj
i savjetodavnoj ulozi medicinske sestre, kao i njezinoj ulozi u komunikaciji s teško bolesnim
osobama, koja zahtijeva empatiju, osjetljivost i visoku profesionalnu kompetenciju. Također su
prikazani profesionalni izazovi, emocionalno opterećenje te potreba za stalnim stručnim
usavršavanjem i institucionalnom podrškom. U radu je naglašena potreba za specijaliziranom
edukacijom iz palijativne skrbi, dostupnost postojećih programa u Hrvatskoj i svijetu, te dane
preporuke za jačanje sestrinskih kompetencija. Medicinska sestra u palijativnom timu ne
obavlja samo tehničke zadaće, već ima nezamjenjivu ulogu u očuvanju dostojanstva i
humanosti pacijentove posljednje životne faze. Kvalitetna palijativna skrb nezamisliva je bez
educirane, empatične i profesionalno podržane medicinske sestre
Stavovi obiteljskih njegovatelja o potrebama i podršci u pružanju skrbi osobama s Alzheimerovom bolesti i drugim demencijama
No full textDemencija je progresivna neurodegenerativna bolest koja zahtijeva dugotrajnu i
sveobuhvatnu skrb. U većini slučajeva, tu skrb obavljaju članovi obitelji, koji često nemaju
odgovarajuću podršku ni početno znanje. Cilj ovog rada bio je ispitati stavove obiteljskih
njegovatelja o izazovima, potrebama i vrstama podrške koje smatraju najvažnijima u njezi
osoba s demencijom. Istraživanje je provedeno putem online upitnika koji je ispunio 81
ispitanik. Rezultati su pokazali da su obiteljski njegovatelji izloženi značajnom emocionalnom
i fizičkom stresu te da najpotrebnijima smatraju zdravstvenu i psihološku skrb, kao i veću
dostupnost informacija i profesionalne pomoći. Većina njih nije uključena u sustav podrške
niti ostvaruje financijsku pomoć. Zaključno, nalazi ukazuju na potrebu za sustavnijim
pristupom podršci njegovateljima kako bi se poboljšala kvaliteta života i njih i osoba o kojima
skrbe
Laboratorijsko praćenje poremećaja štitnjače tijekom trudnoće
No full textBolesti štitnjače druge su po učestalosti, odmah nakon šećerne bolesti, unutar
skupine endokrinih poremećaja koji zahvaćaju opću populaciju. Češće se javljaju kod
žena nego kod muškaraca, što se očituje tijekom trudnoće, kada se događaju brojne
hormonske i metaboličke promjene. S obzirom na to, važno je redovito praćenje
funkcije štitnjače i njezinih hormona kod trudnica i žena koje planiraju trudnoću.
Hormoni koje luči štitnjača (T3 i T4) imaju važnu ulogu u rastu i razvoju fetusa stoga
je vrlo važna regulacija majčinih hormona. Majčina štitnjača je odgovorna za
stvaranje hormona do drugog tromjesečja jer fetalna štitnjača ne stvara dovoljno
hormona, stoga majčin hormonski status utječe na rast i razvoj fetusa. Ukoliko je
funkcija majčine štitnjače poremećena, to se može odraziti na budući rast i razvoj
djeteta. Neki od mogućih ishoda poremećaja štitnjače su usporen neurološki razvoj
djeteta, smetnje u rastu ili prijevremeni porod. Zbog prethodno navedenog, izuzetno
je važno rano otkriti bolesti štitnjače tijekom trudnoće. Laboratorijska dijagnostika
obuhvaća određivanje koncentracije TSH, FT3 i FT4 te antitijela koji su pokazatelj
autoimunih bolesti štitnjače. Najčešća bolest štitnjače tijekom trudnoće je hipotireoza
koju karakterizira smanjeno stvaranje hormona štitnjače, a također se može pojaviti
hipertireoza kod koje je pojačana aktivnost štitnjače. Obje su bolesti najčešće
autoimune naravi. Mogu još nastati i nodozne promjene štitnjače, one su uglavnom
benigne, ali je moguć i razvoj karcinoma. Nakon poroda također je važno nastaviti
praćenje funkcije štitnjače zbog mogućnosti razvoja postpartalnog tireoiditisa,
hiperparatireoidizma ili hipoparatireoidizma. Redovnim kontrolama i prilagođenom
terapijom smanjuju se rizici za majku i dijete te se osigurava dobrobit za oboje
Terminologija u fizioterapiji kroz teoriju i praksu fizioterapije
No full textDa bi se bolje razumjelo što terminologija u fizioterapiji kroz teoriju i praksu fizioterapije znači, nužno je obraditi taj pojam kroz pregled razvoja. Ovaj rad bavi se sveobuhvatnom analizom terminologije u fizioterapiji s ciljem prikazivanja njezine ključne uloge u teorijskom razumijevanju i praktičnoj primjeni fizioterapijskog znanja i vještina. Za što kvalitetnije razumijevanje terminologije kroz teoriju i praksu fizioterapije važno je istaknuti definiciju istih kako bi dobili jasnu sliku koja omogućava kvalitetniji pristup u rješavanju problema i izrade kvalitetnog fizioterapijskog tretmana koji omogućava kvalitetnu i uspješnu rehabilitaciju. Terminologija je temelj svake stručne komunikacije, dokumentacije i provedbe terapijskih postupaka, a njezin razvoj paralelan je s profesionalizacijom same fizioterapije. U prvom dijelu rada daje se pregled povijesnog razvoja terminologije čime se postavlja kontekst za njezino razumijevanje u suvremenoj praksi. Slijedi opširna obrada teorijskih aspekata terminologije, uključujući anatomske, biomehaničke, fiziološke, patološke, neurološke i kineziološke termine koji čine osnovu stručnog jezika fizioterapeuta. Od fizioterapeuta se traži da posjeduje znanje o terminima kako bi mogli planirati odgovarajuće terapijske postupke. Razumijevanje termina anatomije i biomehanike omogućuje planiranje tretmana kod svih ostalih tjelesnih poremećaja i udesa, od neurologije pa sve do postoperativnih stanja i fizioterapijskih postupaka u traumatologiji kao i kod sportskih ozljeda. Terminologija i termini u kineziologiji opisuju i analiziraju osnovne principe kretanja, te pretvaranja rotatornog u translatorno stanje. Terminologijom fiziologije se shvaća na koji način tijelo funkcionira te se dobiva jasan uvid u kompletne tjelesne mehanizme, te time se dobiva lakši pristup oporavku bolesnika. Središnji dio rada posvećen je praktičnim aspektima terminologije koji uključuju izraze i pojmove korištene u procjeni pacijenata, provođenju terapija poput elektroterapije, masaže, mobilizacije i terapijskih vježbi. Završni dio rada obrađuje komunikacijsku terminologiju koja ima posebnu važnost u odnosu s pacijentima, u timskom radu i u dokumentiranju terapijskih postupaka. Posebno se ističe potreba za standardizacijom terminologije radi osiguranja kvalitete skrbi i učinkovitog interdisciplinarnog djelovanja. Zaključno, rad pokazuje da je poznavanje i primjena stručne terminologije neizostavan alat svakog fizioterapeuta, kako u edukaciji, tako i u svakodnevnoj praksi
Znanje i stavovi medicinskih sestara o procjeni i tretiranju postoperativne boli
No full textPostoperativna bol predstavlja značajan izazov u svakodnevnoj kliničkoj praksi te ima izravan utjecaj na oporavak, kvalitetu života i zadovoljstvo pacijenata. Liječenje postoperativne boli ključno je za smanjenje nelagode pacijenata i prevenciju komplikacija. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u procjeni, praćenju i provedbi terapije za upravljanje boli. Kroz ovo istraživanje nastojalo se ispitati koliko su medicinske sestre upoznate s metodama procjene i tretiranja postoperativne boli, kakve stavove zauzimaju prema toj važnoj temi, koje metode najčešće primjenjuju u praksi te postoji li potreba za dodatnim obrazovanjem u ovom području. Presječno istraživanje provedeno je na medicinskim sestrama/tehničarima zaposlenim u KB Merkur, Zagreb tijekom travnja 2025. Za prikupljanje podataka upotrijebljen je anonimni anketni upitnik kreiran u svrhu ovog istraživanja. Ispitanicima je poslana poveznica na web upitnik te ga je ispunilo 86 ispitanika. Upitnik koji je upotrijebljen u istraživanju uključivao je demografske podatke, podatke vezane uz znanje o metodama procjene postoperativne boli, podatke vezane uz stavove o procjeni i tretiranju postoperativne boli, podatke o praksi tretiranja postoperativne boli te podatke o potrebi za daljnjim obrazovanjem u području procijene i tretiranja postoperativne boli. Rezultati istraživanja potvrđuju da postoji zadovoljavajuća razina znanja i pozitivan stav medicinskih sestara prema liječenju postoperativne boli, ali i jasna potreba za daljnjim usavršavanjem i implementacijom standardiziranih protokola
Uloga sekvencija u magnetskoj rezonanciji u prepoznavanju tkivnih karakteristika
No full textMagnetska rezonancija je slikovna dijagnostička metoda koja nam omogućava prikaz
ljudske unutrašnjosti bez upotrebe ionizirajućeg zračenja. Princip rada MR uređaja temelji se na
rezonantnom signalu koji se prikuplja iz vodikovih jezgri vode ili organskih tvari koje su
podvrgnute utjecaju jakog magnetskog polja te su zahvaćene preciznim radiofrekventnim
impulsima.
Razlikuju se dvije osnovne sekvencije: T1 i T2. Kombiniranjem osnovnih sekvencija nastao je
čitav niz raznih sekvencija koje nam omogućuju detaljan i jasan prikaz tijela i procesa u njemu.
Tako postoje sekvencije za suzbijanje signala masti i vode, praćenje difuzije molekula vode,
mjerenje razine oksigenacije krvi u tkivu, prikaz građe, oblika i strukture snopova živčanih vlakana
te sekvencija koja eliminira ili prigušuje pojave artefakata.
Uz već spomenuto da magnetska rezonancija ne koristi ionizirajuće zračenje, važno je
istaknuti da od svih radioloških metoda upravo magnetska rezonancija pruža izvrsnu tkivnu
razlučivost.
Od negativnih karakteristika izdvajaju se vrijeme trajanja pregleda i neželjeni artefakti koji
mogu nastati od više čimbenika, kao što su neispravnost uređaja, pomicanje pacijenta, prisutnost
stranih tijela, ali i sami fiziološki procesi (disanje, gutanje, rad srca, protok krvi i likvora)
Fizioterapijski postupci kod pacijenata oboljelih od multiple skleroze
No full textMultipla skleroza (MS) je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava,
a obično započinje između 20. i 40. godine života. Pretežno zahvaća žene u odnosu
na muškarce u omjeru 3:1. Obilježena je propadanjem mijelinske ovojnice. Posljedica
su upalne reakcije i nastanak demijeliniziranih plakova u mozgu ili leđnoj moždini, a
često je zahvaćen i vidni živac. Oštećenje usporava ili blokira prijenos živčanih
impulsa, što dovodi do različitih neuroloških poremećaja, ovisno o mjestu lezije.
Najčešći poremećaji su malaksalost i umor, bol, spazam, razni poremećaji osjeta,
poremećaj balansa i ravnoteže, disfunkcija mišića zdjeličnog dna, optički neuritis,
ataksija, mišićna slabost te razni psihički poremećaji od kojih je najčešća depresija.
Dosad još nije poznato zašto se javlja multipla skleroza, no pretpostavka je da bolest
rezultira međudjelovanjem genetskih, okolišnih i virusnih čimbenika. MS nije nasljedna
bolest, no postoji nasljedna sklonost za pojedinca ako neki član obitelji već boluje od
nje. Pretilost u ranom životu i pušenje cigareta poznati su čimbenici koji igraju ulogu u
razvoju multiple skleroze. Obzirom da vitamin D ublažava upalne reakcije u organizmu,
ljudi koji žive u području hladnije klime podložniji su razvitku bolesti. Zato je niska
razina vitamina D još jedan okolišni čimbenik koji bi mogao imati utjecaja. Što se virusa
tiče, multipla skleroza najčešće je povezana s kasnim preboljenjem Epstein Barre
virusa. Multipla skleroza može se podijeliti na četiri klinička tipa: relapsno-remitentna,
sekundarno-progresivna, primarno-progresivna i progresivno-relapsirajuća. Osim
glavnih kliničkih tipova važno je izdvojiti i klinički izolirani sindrom koji označava
epizodu simptoma koji upućuju na multiplu sklerozu, a traju najmanje 24 sata, sa ili
bez oporavka te u odsutnosti groznice ili infekcije. Većina ljudi prijeđe sa klinički
izoliranog sindroma na klinički definitivnu multiplu sklerozu. Za dijagnozu multiple
skleroze koristi se kombinacija kliničkih pregleda, slikovnih pretraga i laboratorijskih
testova. Tu najčešće spadaju magnetska rezonanca, analiza cerebrospinalne tekućine
i test evociranih potencijala. U liječenju je vrlo važna fizioterapija. Prvi korak je detaljna
fizioterapijska procjena i testovi. Kvalitetna procjena omogućuje sastavljanje
odgovarajućeg plana i programa fizioterapije. Zatim slijedi intervencija koja u fokusu
najčešće ima terapijske vježbe. One uključuju: aktivne vježbe snage, vježbe istezanja,
vježbe za ravnotežu, vježbe koordinacije, aerobne vježbe, respiratorne vježbe, vježbe
relaksacije te vježbe mišića zdjeličnog dna. Osim samog terapijskog vježbanja koriste
se i fizikalni čimbenici poput hidroterapije ili elektroterapije, ali i koncepti i tehnike poput
Bobath koncepta i PNF-a. Cilj fizioterapije je edukacija bolesnika, ali i njegovo
osposobljenje u što većoj mjeri kako bi mogao nesmetano i samostalno obavljati
aktivnosti svakodnevnog života
Zdravstvena skrb osoba oboljelih od astme
No full textOvaj rad daje sveobuhvatan prikaz zdravstvene skrbi osoba oboljelih od
astme, s naglaskom na ulogu medicinske sestre/tehničara u praćenju, edukaciji
i provođenju terapijskih postupaka. Kroz pregled anatomije dišnog sustava,
patofiziologije astme te dijagnostičkih i terapijskih metoda, objašnjeni su
postupci koji pomažu u ranom prepoznavanju i sprječavanju pogoršanja bolesti.
Rad obuhvaća genetske, okolišne i životne čimbenike koji doprinose nastanku i
težini astme. Posebna pažnja posvećena je edukaciji bolesnika o pravilnoj
primjeni inhalatora, uporabi mjerača vršnog protoka (PEF) i prepoznavanju
simptoma pogoršanja. Prikazana je i važnost interdisciplinarnog pristupa koji
uključuje suradnju između liječnika, medicinskih sestara, fizioterapeuta,
psihologa i drugih zdravstvenih stručnjaka. Uz kliničku klasifikaciju astme,
prikazani su i klinički oblici bolesti, status asthmaticus te smjernice za
postupanje u hitnim stanjima. Obrađena je razlika između astme i KOPB-a. U
sklopu terapijskog pristupa opisani su lijekovi prve i druge linije, imunoterapija,
te važnost rehabilitacije i psihološke podrške. Zdravstvena skrb osoba oboljelih
od astme mora biti sveobuhvatna, kontinuirana i prilagođena svakom bolesniku.
Kroz pravilnu edukaciju, praćenje simptoma, prepoznavanje okolišnih i životnih
čimbenika te primjenu rehabilitacijskih metoda, moguće je značajno poboljšati
kvalitetu života oboljelih i smanjiti rizik od akutnih komplikacija
Uloga medicinske sestre u podizanju svijesti o načinima širenja spolnih bolesti
No full textSpolno prenosive bolesti predstavljaju značajan javnozdravstveni problem unatoč
dostupnim preventivnim mjerama, dijagnostici i terapiji. Čimbenici poput rane seksualne
aktivnosti, promiskuiteta, neuporabe kondoma te zlouporabe alkohola i droga značajno
su povezani s povećanjem rizika od spolno prenosivih bolesti. Usprkos tome što
suvremena medicina pruža pravovremenu i adekvatnu dijagnostiku i liječenje, najveća je
značajka u borbi protiv širenja bolesti kontinuirana edukacija i promjena stavova o
spolnom zdravlju. Opisane su najzastupljenije spolne bolesti uključujući klamidiju,
gonoreju, sifilis, HIV/AIDS, hepatitis B te trihomonijazu, njihova siptomatologija i
dijagnostika s naglaskom na načine prijenosa. Spolne bolesti prenose se poglavito
spolnim putem, ali postoji mogućnost prijenosa i drugim načinima. Mogu se prenijeti
krvlju, dodirom sluznica sa zaraženim sekretom te sa inficirane majke na dijete tijekom
trudnoće i porođaja. Kod većine spolnih bolesti simptomi su nespecifični i klinička slika
često je asimptomatska, stoga je dijagnosticiranje ovih bolesti, poglavito u ranim fazama,
otežano. Dijagnostika se temelji na uzimanju cervikalnih briseva, briseva rektuma i uretre
te izolaciji uzročnika iz uzorka urina, dok kod HIV-a, hepatitisa B i sifilisa koristimo metode
izoliranja DNK ili protutijela uzročnika iz krvi. Istaknuta je važnost zdravstvene edukacije,
promocije odgovornog spolnog ponašanja i provođenja imunizacije ukoliko je to moguće.
Medicinska sestra, kao član tima prisutan na svim razinama zdravstvene zaštite, ima
ključnu ulogu u podizanju svijesti o spolno prenosivim bolestima kroz edukaciju rizičnih
skupina kao što su adolescenti, žene i djeca zaraženih majki. Zdravstvena promocija
temelji se na edukaciji mladih, pronalasku asimptomatskih nositelja infekcije, dijagnostici,
liječenju svih partnera te provedbi imunizacije. Poseban naglasak stavljen je na
psihološke aspekte bolesti. S obzirom na prirodu ovih bolesti i načine prijenosa često su
zaraženi izloženi stigmi i skloni socijalnoj izolaciji što uvelike ugrožava kvalitetu života.
Needuciranost opće populacije o načinima prijenosa i o dinamici samih bolesti dovodi do
iskrivljenog mišljenja i diskriminacije oboljelih. Medicinska sestra ima značajnu ulogu u
dinamici prevencije, zdravstvene edukacije i promocije kao i podizanju svijesti o načinima
širenja bolesti. Često sudjeluju u provođenju javnozdravstvenih kampanja, radionica i
školskih edukacija, čime doprinose većoj informiranosti zajednice, posebice mladih. Bore
se protiv dezinformacija i pridonose zdravstvenoj osviještenosti građana putem
promicanja stručnih i znanstveno utemeljenih informacija o imunizaciji i cijepljenju