Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Fizioterapija kod djece s progresivnom mišićnom distrofijom
No full textProgresivne mišićne distrofije su nasljedne bolesti skeletnih mišića, a njihova zajednička
karakteristika je mišićna slabost i atrofija. Duchenneova mišićna distrofija je najčešća dječja
genetska neuromuskularna bolest koja je rezultat nedostatka proteina distrofina, ključnog za
stabilnost mišićnih vlakana. Bolest počinje u ranom djetinjstvu, između treće i sedme godine.
Početni simptomi uključuju hipotoniju, slabu kontrolu glave i gubitak mišićne snage, što utječe na
fizičku pokretljivost i svakodnevne aktivnosti. Slabost je izraženija u proksimalnim mišićima
donjih udova, a Gowersov znak ukazuje na mišićnu slabost. S vremenom, djeca razvijaju
kontrakture, skoliozu i kardiorespiratorne poteškoće. U kasnijim fazama bolesti, dolazi do
potpunog gubitka pokretljivosti i smrti zbog respiratornih ili srčanih komplikacija. Dijagnoza se
potvrđuje genetskim testiranjem i mjerenjem razine kreatin-kinaze. Liječenje uključuje primjenu
glukokortikosteroida, no oni samo usporavaju tijek bolesti. Fizioterapija može bitno utjecati na
kvalitetu i produljenje života pacijenata. Individualiziranom procjenom prikupljaju se potrebni
podatci o pacijentu i njegovim simptomima, provodi se procjena koja se sastoji od razgovora,
opažanja te provedbe mjerenja i testova. Nakon analize svih prikupljenih podataka postavlja se
plan intervencije koja se sastoji od raznolikih vježbi poput vježbi disanja, jačanja mišića, vježbi u
vodi i istezanja. Koriste se ortopedska pomagala kako bi se spriječio nastanak ili dalji razvitak
kontraktura i skolioze. Cilj fizioterapije je održati funkcionalnost i poboljšati kvalitetu života
pacijenata
Primjena fizioterapije kod prijevremeno rođene djece
No full textPrijevremeno rođena djeca, odnosno nedonoščad, definiraju se kao djeca rođena prije navršenog 37. tjedna trudnoće. Zbog nedovoljnog razvoja u maternici, ova skupina djece često se suočava s brojnim kratkoročnim i dugoročnim komplikacijama koje zahvaćaju različite sustave organizma – respiratorni, kardiovaskularni, živčani i senzorni. Posljedično, to značajno utječe na njihov motorički, kognitivni i emocionalni razvoj. U tom kontekstu, rana fizioterapijska intervencija ima ključnu ulogu u rehabilitaciji i pružanju podrške djeci s neurorazvojnim rizicima. Fizioterapeuti, kao dio multidisciplinarnog tima, provode individualizirane intervencije prilagođene specifičnim potrebama svakog djeteta. Pri tome se uzimaju u obzir gestacijska dob, trenutna klinička slika te prisutna razvojna odstupanja. Fizioterapijska procjena temelji se na korištenju standardiziranih testova koji omogućuju rano prepoznavanje odstupanja u razvoju. Među najčešće korištenim testovima su: General Movements Assessment (GM), The Movement Assessment of Infants (MAI), The Test of Infant Motor Performance (TIMP), Prechtlova metoda za procjenu općih kretnji te Alberta Infant Motor Scale (AIMS). U ovom radu poseban naglasak stavljen je na fizioterapijske intervencije koje uključuju respiratornu fizioterapiju, Vojta koncept, neurorazvojnu terapiju (Bobath), terapiju senzorne integracije, pravilno pozicioniranje i tehniku "baby handling", masažu dojenčadi, terapijsko hranjenje i metodu "Kangaroo care" (kontakt koža na kožu). Sve ove metode imaju za cilj poticanje optimalnog razvoja te prevenciju sekundarnih komplikacija. Osim toga, ističe se važnost aktivnog uključivanja roditelja u rehabilitacijski proces, što pridonosi emocionalnoj stabilnosti djeteta i jačanju veze roditelj-dijete. Cilj rada bio je prikazati važnost pravovremene i ciljno usmjerene fizioterapijske intervencije u prevenciji komplikacija i osiguravanju što kvalitetnijeg razvoja prijevremeno rođene djece
Digitalne tehnologije u upravljanju dijabetesom
No full textDigitalne tehnologije značajno su promijenile pristup upravljanju dijabetesom, omogućujući pacijentima bolju kontrolu razine glukoze u krvi te pridonoseći poboljšanju ishoda liječenja. U ovom radu analiziran je utjecaj digitalnih alata na samokontrolu, prilagodbu terapije i svakodnevno upravljanje dijabetesom. Te tehnologije omogućuju kontinuirano praćenje podataka u realnom vremenu, olakšavaju prilagodbu prehrane, tjelesne aktivnosti i doziranja inzulina te pacijentima pružaju veću autonomiju u svakodnevnom životu. Prednosti korištenja digitalnih tehnologija u liječenju dijabetesa ogledaju se u smanjenju hipoglikemijskih i hiperglikemijskih epizoda, poboljšanju dugoročne kontrole glukoze te smanjenju rizika od komplikacija povezanih s bolešću. Također, pacijentima je omogućeno jednostavnije praćenje rezultata i prilagodba terapije, što im daje veću kontrolu nad zdravstvenim stanjem i pozitivno utječe na kvalitetu života. U okviru istraživanja provedeno je anketiranje pacijenata koje je pokazalo da digitalni alati poboljšavaju svakodnevnu brigu o zdravlju, povećavaju osjećaj sigurnosti te olakšavaju komunikaciju s liječnicima. Analiza prikupljenih podataka pruža uvid u učinkovitost i prihvaćenost digitalnih rješenja među osobama s dijabetesom te naglašava praktične aspekte primjene tehnologija poput kontinuiranih monitora glukoze, aplikacija za praćenje prehrane i tjelesne aktivnosti te pametnih inzulinskih uređaja. Jedna od najvažnijih prednosti digitalnih tehnologija jest mogućnost praćenja glukoze u realnom vremenu, što omogućuje pravovremenu prilagodbu terapije. Time se ne optimizira samo doziranje inzulina, već i prehrana i fizička aktivnost prema trenutnim vrijednostima glukoze. Pacijenti tako stječu veću autonomiju i sigurnost u upravljanju svojim zdravstvenim stanjem, što smanjuje učestalost hipoglikemijskih i hiperglikemijskih epizoda. Osim izravnih zdravstvenih koristi, digitalne tehnologije olakšavaju komunikaciju između pacijenata i zdravstvenih djelatnika, omogućujući brži prijenos podataka i personalizirani pristup liječenju. Rezultati ankete ukazuju da upotreba ovih alata smanjuje stres povezan s upravljanjem bolesti te potiče pacijente na održavanje zdravih životnih navika. Zaključno, analiza u ovom radu potvrđuje da digitalne tehnologije predstavljaju vrijedan resurs u suvremenom menadžmentu dijabetesa. Njihova primjena poboljšava kliničke ishode i kvalitetu života osoba s dijabetesom, a istovremeno otvara mogućnosti za daljnji razvoj i integraciju ovih rješenja u zdravstvene protokole. Preporučuje se šira implementacija digitalnih alata u zdravstvenim sustavima uz kontinuirano praćenje njihove učinkovitosti i prilagodbu novim tehnološkim dostignućima
Percepcija rada anesteziološkog i kirurškog tima među laicima
No full textUVOD: U suvremenoj medicinskoj praksi, kirurbki i anesteziolobki timovi neophodni su
za uspjebno provođenje operacijskih zahvata. Kirurbki tim, kojeg esto predvodi glavni
kirurg, odgovoran je za operativne zahvate koji zahtijevaju visoku razinu strunosti i
preciznosti. Paralelno, anesteziolobki tim ima kljunu ulogu u upravljanju anestezijom,
praenju pacijenta i njegovim vitalnim funkcijama tijekom operacije, ime se osigurava
stabilno stanje pacijenta i minimalizira rizik od komplikacija.
CILJ ISTRA}IVANJA: Cilj istra~ivanja je ispitati kako laici percipiraju dvije kljune
komponente operacijskog tima, anesteziolobki i kirurbki u odnosu jedna na drugu.
METODE: Istra~ivanje je provedeno putem kvantitativnog pristupa koristei anketni
upitnik distribuiran među laicima. Pitanja su usmjerena na razumijevanje opih stavova
o ulogama va~nosti oba tima u kirurbkom kontekstu. Podaci prikupljeni kroz ankete su
analizirani kako bi se utvrdilo postoji li statistiki znaajna razlika u percepciji rada
kirurbkog i anesteziolobkog tima.
REZULTATI: U istra~ivanju o percepciji rada anesteziolobkog i kirurbkog tima među
laicima je sudjelovalo 80 ispitanika od ega 59 % ~ena i 41 % mubkaraca. Percepcija
rada anesteziolobkog i kirurbkog tima među laicima ocijenjena od 1 do 5 promatrana
je kroz 42 specifinih pitanja/tvrdnji, a srednje vrijednosti ocjena su se kretale ovisno o
pitanju od 2,3 do 4,4 od moguih 5. Ispitanici se najvibe sla~u da kirurbki tim definira
vrstu i opseg kirurbkog zahvata (4,4±0,9). Isto tako, uglavnom se sla~u i s tim da
kirurbki tim zavrbava operativni zahvat i osigurava pravilno zatvaranje kirurbke rane
(4,4±0,9). Ispitanici se najmanje sla~u sa tvrdnjom da uspjeh operacije ne ovisi previbe
o radu anesteziologa i anesteziolobkog tima (2,3±1,2) te da posao anesteziolobkog
tima u operacijskoj sali zavrbava nakon bto „uspava< pacijenta prije operacijskog
zahvata (2,3±1,4).
ZAKLJU
AK: Veina ispitanika operacijski zahvat povezuje s kirurzima dok se
anesteziolozi spominju znatno rjeđe. Veina ispitanika smatra da kirurbki i
anesteziolobki tim imaju jednaku ulogu u operacijskom procesu i da su kirurzi
najcjenjeniji u javnosti. Anesteziolobki tim prepoznat je kao nositelj veeg tereta tijekom
pandemije COVID-19 u odnosu na kirurbki tim. Najvei broj ispitanika odgovornost za
pacijentovu stabilnost tijekom operacije pripisuje anesteziolobkom timu
Planiranje i organizacija rada medicinskih sestara u OHBP-u
No full textObjedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) predstavlja organizacijsku jezgru hitne
bolničke službe, koja omogućava brzo i učinkovito zbrinjavanje pacijenata u životno
ugrožavajućim stanjima. Ovaj diplomski rad fokusira se na planiranje i organizaciju rada
medicinskih sestara i tehničara u OHBP-u, s ciljem analiziranja njihove uloge, odgovornosti i
doprinosa u osiguravanju kontinuirane zdravstvene skrbi. U radu su detaljno opisane sve
komponente rada u OHBP-u: od upisa i trijaže, preko specijaliziranih odjela (akutni, subakutni,
reanimacija, edukacija), do izlaznih procesa kao što su otpust ili prijem na druge odjele.
Naglasak je stavljen na ulogu medicinske sestre kao ključnog člana tima, odgovornog za
prepoznavanje hitnih stanja, provođenje terapije, praćenje vitalnih funkcija, dokumentaciju i
suradnju s drugim zdravstvenim djelatnicima. Trijaža, kao prva i najvažnija točka kontakta,
provodi se prema Australsko-azijskoj trijažnoj ljestvici (ATS), a zahtijeva visoko
specijalizirane vještine i sposobnost brzog kliničkog odlučivanja. Opisani su i modeli
organizacije rada (funkcionalni, timski, modularni, rotacijski) te je analizirano kako se oni
primjenjuju u svakodnevnoj praksi, ovisno o veličini ustanove, kadrovskim mogućnostima i
dinamici prijema pacijenata. Kvalitetno planiranje rada i smjena, izrada rasporeda, vođenje
dnevnih zadataka i nadzor nad radom osoblja predstavljaju temelj operativne učinkovitosti.
Važna komponenta rada je i kontinuirana edukacija osoblja. Kroz sustav mentorstva, formalne
edukacije i simulacije, medicinske sestre razvijaju kompetencije potrebne za rad u
visokorizičnom i stresnom okruženju. Ulogu odjela za edukaciju analiziramo kao stratešku
komponentu unapređenja kvalitete rada i sigurnosti pacijenata. Ovaj rad potvrđuje da
planiranje i organizacija rada medicinskih sestara u OHBP-u nije samo pitanje logistike, već
integralni dio zdravstvenog menadžmenta i sigurnosti skrbi. Kroz strukturiran pristup, jasne
protokole i timsku suradnju, medicinske sestre u OHBP-u doprinose stabilnosti zdravstvenog
sustava i očuvanju života bolesnika
Mjere fizioterapijskog ishoda masaže na mišićno-koštanu bol
No full textMišićno – koštana bol sve je prisutniji izazov u suvremenom društvu te čini značajan
udio u ukupnoj potražnji za rehabilitacijskim i fizioterapijskim uslugama. Akutna ili kronična
bol, značajno utječe na pokretljivost, radnu sposobnost i funkcioniranje pojedinca. S obzirom
na sve veću učestalost bolnih sindroma povezanih sa sedentarnim načinom života, posturalnim
disbalansima i kroničnim opterećenjima, raste i potreba za učinkovitim, neinvazivnim i
individualno prilagodljivim terapijskim metodama. Masaža je jedna od takvih metoda te ima
široku primjenu u okviru fizioterapijske prakse.
Fizioterapijski potencijal masaže kod različitih oblika mišićno-koštane boli razmatra se
kroz razumijevanje mehanizama boli, fiziološke učinke masaže na meka tkiva te mogućnosti
integracije ove metode u strukturirani rehabilitacijski plan. Posebna pažnja posvećena je
klasifikaciji boli prema trajanju i uzroku, kao i terapijskim vrstama masaže koje se najčešće
primjenjuju – švedskoj, dubinskoj, limfnoj, sportskoj i drugim tehnikama. Svaka tehnika ima
specifične indikacije i fiziološke učinke, koji uključuju povećanje cirkulacije, smanjenje
napetosti, bolju mobilnost i aktivaciju parasimpatičkog sustava.
Središnji element fizioterapijske procjene je SOAP model koji omogućuje detaljnu
procjenu pacijentovih simptoma, funkcionalnih ograničenja i napretka kroz fizioterapijsku
intervenciju. U okviru subjektivnog i objektivnog pregleda, masaža se primjenjuje na temelju
jasno definiranih indikacija, a terapijski ciljevi usklađuju se s individualnim potrebama
pacijenta.
Četiri klinički značajna bolna stanja kod kojih se primjenjuje masaža su bol u području
vrata, bol u donjem dijelu leđa, fibromialgija i sindrom karpalnog kanala. Svaki od njih ima
različite simptome, dijagnostičke postupke, te različite mehanizme boli, zajednički nazivnik
predstavlja smanjena funkcionalnost, mišićna napetost i oslabljena kvaliteta života, na što
masaža pozitivno utječe kroz regulaciju tonusa, poboljšanje cirkulacije i refleksne učinke.
Rezultati prikazanih dostupnih istraživačkih analiza ukazuju na to da masaža ima
značajnu vrijednost u kontekstu liječenja i upravljanja mišićno – koštanom boli. Njezina
djelotvornost posebno dolazi do izražaja kada se koristi u sklopu multidisciplinarnog
fizioterapijskog pristupa temeljenog na individualnoj procjeni, praćenju učinaka i prilagodbi
terapije
Značaj fizioterapijske intervencije kod razvojnog poremećaja kuka
No full textSAŽETAK Razvojni poremećaj kuka (RPK) spada u najčešće prirođene mane lokomotornog sustava. Ovaj poremećaj razvija se kroz tri oblika, a to su displazija, luksacija i subluksacija zgloba kuka. Normalan razvoj zgloba kuka ovisi o koncentričnom položaju glave bedrene kosti u acetabularnoj šupljini i odgovarajućoj ravnoteži u rastu između triradijatne i acetabularne hrskavice. Dosad su otkriveni mnogi čimbenici koji utječu na nastajanje RPK. Neki od njih su pozitivna obiteljska anamneza, položaj fetusa u maternici, porod zatkom, spol djeteta i hiperlaksitet zglobova. Velika važnost pridaje se što ranijem otkrivanju RPK, stoga se novorođenčad pregledava ubrzo nakon rođenja. Nakon što uzme anamnezu, liječnik provodi kompletan klinički pregled djeteta. Neki od kliničkih znakova postojanja RPK su asimetrija glutealnih nabora i asimetrija duljine donjih ekstremiteta. Ultrazvučna dijagnostika je zlatni standard u otkrivanju RPK, jer se njime mogu razlikovati zdravi kukovi od svih drugih oblika poremećaja. U Republici Hrvatskoj sva novorođena djeca bivaju pregledana kod ortopeda bez obzira na faktore rizika. Nakon dobivene medicinske dijagnoze RPK započinje se s liječenjem. Liječenje razvojnog poremećaja kuka dijelimo na konzervativno i operacijsko. Cilj konzervativnog liječenja je usmjeriti rast i razvoj zgloba kuka prema normalnim morfološkim i anatomskim odnosima. Postoje brojne ortoze koje se koriste u liječenju razvojnog poremećaja kuka, ali najčešća metoda liječenja je aplikacija Pavlikovih remenčića. Kao i kod svih oblika liječenja, i kod konzervativnog liječenja postoje komplikacije i zato je iznimno bitan pravilan izbor ortopedskih pomagala uz redovito ultrazvučno praćenje rezultata liječenja. Ranim liječenjem sprječavamo adolescentnu koksartrozu i rani invaliditet djeteta. Tek nakon što su provedeni svi načini konzervativnog liječenja, započinje se operativno liječenje. Fizioterapija ima veliku ulogu u liječenju razvojnog poremećaja kuka. Početni dio temelji se na fizioterapijskoj procjeni kroz koju prikupljamo podatke o trenutnom zdravstvenom stanju djeteta, provodimo odgovarajuća mjerenja i testove te izrađujemo fizioterapijski plan. Fizioterapijska intervencija prvenstveno obuhvaća terapijske vježbe i neke druge fizioterapijske tretmane te edukaciju roditelja o pravilnom pozicioniranju djeteta i izvođenju terapijskih vježbi kod kuće. Cilj ovog rada je prikazati fizioterapijsku intervenciju kod djece s razvojnim poremećajem kuka i opisati važnost edukacije roditelja o pravilnom postupanju s djetetom koje ima ovaj poremećaj kod kuće
Perioperacijska zdravstvena njega bolesnika kod totalne endoproteze kuka
No full textTotalna endoproteza kuka je jedan od najučinkovitijih kirurških zahvata u liječenju teške
artroze i drugih degenerativnih bolesti kuka. Ovaj rad bavi se analizom perioperacijske
zdravstvene njege bolesnika koji podliježu ovom zahvatu. Perioperacijski period obuhvaća
faze preoperacijske, intraoperacijske i postoperacijske njege, a svaki od tih stadija ima ključnu
ulogu u osiguravanju uspješnog ishoda operacije i brzog oporavka bolesnika.
Priprema bolesnika prije operacije uključuje temeljitu procjenu općeg zdravstvenog stanja,
psihološku pripremu, fizičku pripremu, te edukaciju bolesnika. U operacijskoj fazi, važna je
koordinacija zdravstvenih radnika u održavanju sterilnosti, praćenju vitalnih funkcija i primjeni
anestezije. Postoperativna njega uključuje kontrolu boli, prevenciju infekcija, te mobilizaciju
bolesnika uz pomoć fizioterapeuta, kako bi se spriječile komplikacije poput duboke venske
tromboze i plućne embolije.
Osim toga, rad analizira najčešće postoperativne komplikacije, kao što su infekcije, dislokacija
endoproteze i neurološki problemi. Evaluacija uspješnosti operacije temelji se na povratku
funkcionalnosti zgloba i smanjenju bola, a rehabilitacija igra ključnu ulogu u postizanju
optimalnih rezultata.
Ovaj rad naglašava važnost sveobuhvatne i individualizirane perioperacijske zdravstvene njege
za bolesnike koji podliježu operaciji totalne endoproteze kuka, jer kvalitetna skrb u svim
fazama može značajno utjecati na krajnji ishod i životnu kvalitetu pacijenta
Uloga fizioterapeuta u radu s terminalnim bolesnicima
No full textTerminalna bolest je grupni naziv za svaku bolest koja se ne može izliječiti i koja će s
vremenom dovesti do smrti osobe. Ljudi kojima je dijagnosticirana terminalna bolest
imaju procijenjenu količinu vremena koju će proživjeti, ta se procjena bazira na
prikupljenim informacijama i statistikama koju su sakupljane na pacijentima s
terminalnim bolestima te sličnim simptomima i ostalim faktorima koje utječu na
procjenjivanje trajanja života nakon dijagnoze.
Neke vrste terminalnih bolesti su: rak, moždani udar, srčana stanja, bolesti
pluća, bolesti jetre, HIV/AIDS itd.
U ovom radu ćemo ući u srž definicije terminalne bolesti kao i kako utječe na
bolesnika te na terapeuta. Probat ćemo što detaljnije opisati sve faktore koji oblikuju
ne samo terminalnu bolest, nego i pacijenta koji od nje boluje, također ćemo istražiti
načine terapije od standardnih do eksperimentalnih te probati razbiti stigmu koja nam
govori da su terminalni bolesnici ljudi koji čekaju na smrt te probati pokazati kako
poboljšati kvalitetu života te i o utjecaju koji takav teški slučaj može imati na
fizioterapeuta
Pomoć pacijentu pri održavanju osobne higijene
No full textOdržavanje osobne higijene kod pacijenata predstavlja temeljni aspekt zdravstvene njege,
pridonoseći njihovom fizičkom zdravlju, psihološkoj dobrobiti i dostojanstvu. Način
održavanja osobne higijene razlikuje se od osobe do osobe, no postoji niz preporuka vezanih
uz održavanje osobne higijene. Rast i razvoj prate mnoge fiziološke promjene koje se
odražavaju i na stanje kože pa je tako potrebno prilagoditi i način održavanja osobne higijene.
Kad je riječ o određenim bolestima kao što su kožne bolesti, neke metaboličke bolesti,
trombocitopenije, potrebna je prilagodba i promjena nekih navika vezanih uz održavanje
osobne higijene, kako bi se izbjegle komplikacije (infekcije, krvarenja i sl.). Ovaj rad istražuje
važnost i izazove vezane uz održavanju higijene pacijenata, s posebnim naglaskom na ključne
čimbenike koji utječu na kvalitetu njege. U uvodnom dijelu naglašava se važnost pravilne
higijenske prakse te se analiziraju specifične potrebe pacijenata, uključujući njihova fizička
ograničenja, kulturne i religijske preferencije, kao i psihološke aspekte povezane s osobnom
higijenom. S obzirom na različite izazove s kojima se pacijenti suočavaju, uključujući tjelesne,
kognitivne i psihološke poteškoće, pomoć zdravstvenih radnika postaje ključna za osiguravanje
optimalne higijene. Potrebno je prosuditi stupanj pacijentove samostalnosti i pružiti mu pomoć
u skladu s njegovim potrebama, odnosno mogućnostima. Pacijenta treba poticati da sudjeluje u
održavanju osobne higijene u skladu sa svojim mogućnostima te da održava što veću
samostalnost. Različiti pristupi u pružanju skrbi, uz timski nadzor, ključni su za osiguravanje
visoke razine njege i sigurnosti u zdravstvenim ustanovama. Kroz pregled istraživanja
predstavljeni su primjeri iz prakse, koji obuhvaćaju tehničke vještine, komunikacijske strategije
i empatijski pristup u radu s pacijentima koji nisu u mogućnosti samostalno održavati osobnu
higijenu