Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Fiziologija poroda i laktacije
No full textSAŽETAK Porod je složen fiziološki proces u kojemu fetus kroz rodni kanal napušta maternicu. Započinje kontrakcijama maternice koje su pod kontrolom hormona prostaglandina i oksitocina. U prvom stadiju poroda dolazi do otvaranja i skraćivanja cerviksa. Drugi stadij je izbacivanje fetusa kroz rodni kanal, a treći završava izbacivanjem posteljice. Kontrolu nad porodom primarno vrši neuroendokrini sustav. U pripremi tijela za porod važni su hormoni estrogen, progesteron i relaksin, a u poticanju kontrakcija i ublažavanju boli ključni su oksitocin i endorfini. Progesteron inhibira kontrakcije maternice tijekom trudnoće, dok etsrogen i oksitocin pripremaju tkivo za porod i potiču porođajne kontrakcije. Kada se fetus pravilno postavi u porođajni kanal, neurohipofiza majke otpušta oksitocin koji izaziva intenzivne kontrakcije kojima započinje porod. Nakon poroda započinje laktacija, proces proizvodnje i izlučivanja mlijeka iz mliječnih žlijezda za hranjenje novorođenčeta. Ovaj proces započinje kada nivo progesterona naglo padne i time omogući prolaktinu da potiče stvaranje mlijeka. Refleks otpuštanja mlijeka kroz kontrakcije mišićnih stanica u dojci stimulira oksitocin. Mlijeko se kontinuirano proizvodi prema potražnji – što dijete više doji, to je proizvodnja mlijeka veća. Na početku laktacije dojke proizvode kolostrum. Kolostrum je gusta tekućina bogata antitijelima koja štite novorođenče od infekcija. Nakon nekoliko dana kolostrum se zamjenjuje zrelim mlijekom. Refleks izbacivanja mlijeka pokreće se sisanjem novorođenčeta koje stimulira živce u bradavici šaljući signale hipofizi da otpušta prolaktin i oksitocin. Osim što osigurava prehranu i jača imunitet djeteta, dojenje ima i brojne druge prednosti. Bliski fizički kontakt između majke i djeteta pridonosi emocionalnoj sigurnosti novorođenčeta, smanjuje stres te potiče razvoj stabilne privrženosti. Osim toga, dojenje pozitivno utječe i na zdravlje majke – smanjuje rizik od postporođajne depresije, pomaže u vraćanju maternice u prvobitno stanje te smanjuje rizik od određenih bolesti kao što su rak dojke i jajnika. Također, dugotrajno dojenje može pridonijeti smanjenju rizika od pretilosti i dijabetesa kod djeteta u kasnijoj životnoj dobi. Dojenje i porod su usko povezani procesi koji podrazumijevaju složene hormonalne i fiziološke promjene. Važno je osigurati podršku majkama tijekom ovog razdoblja kako bi se omogućilo uspješno uspostavljanje dojenja i očuvalo njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Edukacija o važnosti dojenja, pravilnim tehnikama i mogućim izazovima može olakšati prilagodbu majke i djeteta te osigurati dugoročne zdravstvene prednosti za oboje
Upravljanje rizicima u postupku bronhoskopije
No full textBronhoskopija je vrlo čest dijagnostički i terapijski alat u liječenju bolesti pluća i dišnih
putova koji je značajno napredovao u odnosu na svoje početke. Bronhoskop, opremljen optičkim
vlaknima, kamerom i izvorom svjetla, omogućuje izravnu vizualizaciju dišnih putova u stvarnom
vremenu. Može se koristiti za ispitivanje respiratornog trakta počevši od usne ili nosne šupljine do
subsegmentalnih bronha. Bronhoskopija se po riziku za bolesnika ne može uspoređivati s drugim
endoskopskim zahvatima, budući da je rizik od komplikacija povećan jer se postupak provodi na
vitalnom organu. Glavne komplikacije koje se javljaju tijekom i nakon postupka bronhoskopije su
respiratorne komplikacije (opstrukcija dišnih putova, hipoksemija, hipoventilacija, inhalacija),
kardiovaskularne komplikacije (hipotenzija, hipertenzija, aritmija, ishemija miokarda). Stoga je
tijekom provođenja bronhoskopije potrebno održavati visok sigurnosni standard. Na kvalitetu
zdravstvenih usluga ne utječe samo ishod, odnosno zadovoljstvo ili nezadovoljstvo korisnika
uslugom koju su primili, već se uzima u obzir i sam način pružanja te usluge, u kojem potrošač
može aktivno sudjelovati. Način pružanja usluge također ima važnu ulogu u postizanju ukupnog
zadovoljstva korisnika. Stoga, dva su osnovna elementa u procjeni kvalitete usluga, a to su
prepoznavanje potreba potrošača i njihova očekivanja vezana uz kvalitetu usluga. Sigurnost
bolesnika ima za cilj smanjiti učestalost negativnih posljedica, medicinskih pogrešaka i ozljeda
bolesnika koje je moguće izbjeći. Upravljanje rizikom u zdravstvu složen je skup kliničkih i
administrativnih sustava, procesa, postupaka i struktura izvještavanja osmišljenih za otkrivanje,
praćenje, procjenu, ublažavanje i sprječavanje rizika za bolesnike. Procjena rizika nije ništa drugo
nego pažljivo ispitivanje onoga što bi u postupku moglo naštetiti bolesnicima tako da se može
odvagnuti je li poduzeto dovoljno mjera opreza ili bi se trebalo učiniti više da se spriječi šteta.
Medicinska sestra ima značajnu ulogu u procjeni rizika i upravljanju rizicima u postupku
bronhoskopije budući da je odgovorna za cijeli niz postupaka koji uključuju pripremu bolesnika i
opreme, a svojim znanjem i kompetencijama doprinosi smanjenju rizika i povećanju sigurnosti
bolesnika
Dijagnostika i prevencija infekcija uzrokovanih bakterijom Streptococcus pyogenes
No full textStreptococcus pyogenes ili beta-hemolitički streptokok grupe A (BHS-A) je gram-pozitivna bakterija koja pripada rodu Streptococcus. Rod Streptococcus je rod bakterija koji je uvelike raširene u prirodi. BHS-A smatra se najznačajnijim streptogenim uzročnikom bolesti te uzrokuje različite bolesti kod ljudi, od blagih do ozbiljnih infekcija. Među epidemiološki najvažnijima su erizipel, šarlah i tonzilofaringitis. Streptococcus pyogenes prenosi se najčešće izravnim širenjem s osobne na osobu kapljičnim putem (kašljanje, kihanje, ljubljenje) te neizravno preko predmeta koji su zagađeni izlučevinama gornjih dišnih puteva. Bolesti koje su izazvane BHS-A pojavljuju se tijekom cijele godine, no češće tijekom zimskih mjeseci. Najčešće obolijevaju djeca, a epidemije se mogu pojaviti u školama, kućanstvima, vojnim objektima te drugim okruženjima u kojima postoji blizak kontakt među ljudima. Laboratorijska dijagnoza S. pyogenes temelji se na uzgoj bakterija iz kliničkih uzoraka. Za otkrivanje streptokoka u kliničkim uzorcima koristi se metoda uzgaja na pločama krvnog agara. Naknadna potvrda sumnjivih kolonija kao S. pyogenes može se postići pomoću nekoliko laboratorijskih testova ili pomoću automatiziranih identifikacijskih sustava, kao što je masena spektrometrija. Liječenje se temelji na antibioticima, prvenstveno penicilinu, na koji je BHS-A još uvijek osjetljiv. Brza dijagnostika i liječenje ključni su za sprečavanje ozbiljnih komplikacija
Pristup medicinske sestre pacijentima na dugodjelujućoj terapiji antipsihoticima
No full textDugodjelujući antipsihotici predstavljaju važan napredak u liječenju shizofrenije,
osobito u okviru poboljšanja adherencije pacijenata na propisanu terapiju. Budući da značajan
broj osoba sa shizofrenijom neredovito uzima oralne antipsihotike, što često rezultira relapsima
i ponovnim hospitalizacijama, primjena dugodjelujućih antipsihotika omogućuje redovitiju i
sigurniju primjenu lijekova putem intramuskularne injekcije u vremenskim razmacima koji
mogu biti višednevni ili višemjesečni. Stabilna koncentracija lijeka u krvi smanjuje oscilacije
u kliničkom stanju te omogućuje bolju kontrolu simptoma, smanjuje potrebu za
hospitalizacijom i pridonosi povoljnijem dugoročnom ishodu liječenja.
Unatoč brojnim dokazima o učinkovitosti, uvođenje dugodjelujućih antipsihotika u
svakodnevnu kliničku praksu suočava se s nizom prepreka. Među najčešćima su psihološki
otpori pacijenata, osjećaj smanjene autonomije, strah od injekcija, stigmatizacija, kao i
nedovoljna informiranost kako samih pacijenata, tako i zdravstvenih djelatnika. Medicinske
sestre, zahvaljujući neposrednom kontaktu s pacijentima, imaju mogućnost educirati, motivirati
i poticati suradnju, čime se može povećati prihvaćenost ove vrste terapije.
Osim što provode tehničku primjenu lijeka, medicinske sestre kontinuirano prate
učinkovitost i moguće nuspojave, educiraju pacijente i njihove obitelji, prepoznaju rane
znakove pogoršanja te održavaju kontakt s ostatkom zdravstvenog tima. Korištenjem
komunikacijskih i motivacijskih strategija, osobito motivacijskog intervjua, pomažu
pacijentima u razvoju pozitivnog odnosa prema liječenju i jačanju osjećaja osobne
odgovornosti. Takav sveobuhvatan pristup doprinosi smanjenju psihosocijalnih prepreka i
potiče aktivno sudjelovanje pacijenta u procesu liječenja.
Terapija dugodjelujućim antipsihoticima pokazuje potencijal za poboljšanje ne samo
kliničkog stanja, već i psihosocijalnih značajki života oboljelih, uključujući smanjenu
stigmatizaciju, poboljšanu kvalitetu života i veću razinu funkcionalne uključenosti. Uz
pravovremenu primjenu i podršku educiranih zdravstvenih djelatnika, dugodjelujući
antipsihotici mogu postati vrijedan resurs u suvremenom pristupu liječenju psihotičnih
poremećaj
Procjena i ublažavanje boli kod onkoloških bolesnika
No full textMalignih bolesti je sve više, a uz njih dolaze i brojni simptomi s kojima se bore
onkološki pacijenti. Bol je jedan od najčešćih i najtežih simptoma kod onkoloških pacijenata
koji značajno utječe na njihovu kvalitetu života. U ovom radu prikazana je procjena i
ublažavanje boli kod onkološkog bolesnika, naglašavajući važnost pravovremene i točne
procjene boli te primjene odgovarajućih terapijskih metoda. Bol se može klasificirati obzirom
na mehanizam nastanka na nociceptivnu, neuropatsku i psihogenu bol, dok se prema trajanju
dijeli na akutnu i kroničnu. Maligna bol koja isto tako može biti akutna i kronična često je
kompleksna te zahtijeva multidisciplinarni pristup u kojem ključnu ulogu ima medicinska sestra
uz ostale članove tima. Pravilna procjena boli uključuje korištenje različitih ljestvica i upitnika
kako bi se odredio njezin intenzitet, kvaliteta, trajanje i utjecaj na pacijentov život. Ublažavanje
boli provodi se farmakološkim i nefarmakološkim metodama, pri čemu se koriste analgetici,
opioidi, adjuvantni lijekovi, ali i komplementarne metode poput psihološke podrške, fizikalnih
metoda te mnoge druge. Medicinska sestra, kroz kontinuirano praćenje pacijentovog stanja,
edukaciju i primjenu odgovarajućih intervencija, ima ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete
života onkoloških bolesnika. Unatoč napretku u liječenju boli, istraživanja pokazuju da
značajan broj pacijenata i dalje ne prima adekvatnu analgeziju. Stoga je važno kontinuirano
raditi na poboljšanju pristupa liječenju boli te educirati medicinsko osoblje o pravilnoj procjeni
i ublažavanju boli kako bi omogućili osobama u terminalnom stadiju bolesti da lakše obavljaju
svakodnevne aktivnosti uz bolju kvalitetu života, bez patnje uzrokovane boli
Standardi u skrbi za bolesnike oboljele od šećerne bolesti
No full textŠećerna bolest (dijabetes mellitus) jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice, koja zahtjeva kontinuiranu medicinsku skrb i prilagođeni način života kako bi se spriječile komplikacije. Šećerna bolest predstavlja javnozdravstveni problem. Karakterizira je poremećaj metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, uzrokovan apsolutnim ili relativnim nedostatkom inzulina. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u pružanju sveobuhvatne zdravstvene njege osoba oboljelih od šećerne bolesti, pridržavajući se standarda srbi koji osiguravaju kvalitetnu i sigurnu njegu. Ovaj rad prikazuje standarde skrbi medicinske sestre za osobe oboljele od šećerne bolesti, uključujući provođenje zdravstvene njege i evaluaciju ishoda. Poseban naglasak stavljen je na edukaciju oboljelih osoba o pravilnoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti, samokontroli glukoze u krvi i pravilnoj primjeni terapije. Također su opisane metode prevencije i liječenja akutnih i kroničnih komplikacija s ciljem poboljšanja kvalitete života oboljelih. Zdravstvena njega osoba s dijabetesom uključuje procjenu općeg stanja oboljelih, praćenje vitalnih funkcija, provođenje terapije i kontinuiranu edukaciju. Medicinske sestre imaju zadatak motivirati oboljele osobe na pridržavanje preporučenih terapijskih smjernica, čime se smanjuje rizik od komplikacija poput dijabetičkog stopala, neuropatije, retinopatije i kardiovaskularnih bolesti. Evaluacija zdravstvene njege provodi se kontinuirano kroz analizu postignutih rezultata u odnosu na postavljene ciljeve. Edukacija je jedan od najvažnijih aspekata skrbi jer omogućuje oboljelim osobama bolje razumijevanje bolesti i važnosti samokontrole. Medicinske sestre poučavaju oboljele osobe o prepoznavanju simptoma hipoglikemije (smanjena razina šećera u krvi) i hiperglikemije (povećana razina šećera u krvi) te o načinima njihovog sprječavanja. Važna je uloga sestre u savjetovanju o pravilnoj prehrani, važnosti unosa složenih ugljikohidrata i prehrambenih vlakana te redovitoj tjelesnoj aktivnosti, prilagođenoj njihovim mogućnostima i zdravstvenom stanju. Zaključno, rad naglašava važnost primjene standardiziranih postupaka u skrbi za pacijente oboljele od dijabetesa, čime se osigurava pravovremena intervencija, smanjuje rizik od komplikacija i poboljšava ishod liječenja. Primjenom kvalitetne zdravstvene njega poboljšava se kvaliteta života oboljelih osoba, što u konačnici smanjuje opterećenje zdravstvenog sustava
Metode sterilizacije i uloga medicinske sestre /tehničara prilikom sterilizacije
No full textSterilizacija je ključna mjera kontrole infekcija u zdravstvenim ustanovama, čiji je cilj
potpuno uklanjanje svih oblika mikroorganizama, uključujući bakterijske spore, s medicinskih
instrumenata i opreme. Sprječavanje bolničkih infekcija time postaje primarna zadaća
sterilizacijskih postupaka, čime se izravno osigurava sigurnost pacijenata i osoblja te podiže
kvaliteta zdravstvene skrbi.
U zdravstvenim ustanovama danas se primjenjuju fizikalni i kemijski postupci
sterilizacije. Među fizikalnim metodama ističu se sterilizacija parom pod tlakom, suhom
toplinom, ionizirajućim zračenjem i plazmom vodikovog peroksida. Od kemijskih metoda
koriste se etilen oksid, formaldehid i glutaraldehid. Za svaku od navedenih metoda prikazane
su prednosti i ograničenja.
Medicinske sestre i tehničari imaju ključnu ulogu u provedbi sterilizacije. Njihove
odgovornosti uključuju pranje i mehaničku pripremu instrumenata, pravilno pakiranje i
označavanje materijala, nadzor sterilizacijskog ciklusa te skladištenje i distribuciju sterilnog
materijala. Visoka razina kompetencije nužna je za pravilnu provedbu postupaka i očuvanje
zdravstvene sigurnosti. Nadalje, naglašava se važnost kontinuirane edukacije osoblja radi
usklađivanja sa suvremenim standardima i smjernicama kontrole infekcija. Kvaliteta
sterilizacijskih procesa prati se uporabom kemijskih, bioloških i fizikalnih indikatora, a
osigurava se kroz verifikaciju i validaciju sterilizacijskih uređaja i metoda.
Pravilno i stručno provedena sterilizacija jedna je od najvažnijih karika (a često se niti ne
percipira kao važna) u lancu sigurnosti zdravstvene skrbi i značajno doprinosi prevenciji
intrahospitalnih infekcija, smanjenju komplikacija i očuvanju zdravlja pacijenata i
zdravstvenog osoblja
Uloga radnog terapeuta u rehabilitaciji oboljelih od shizofrenije
No full textSAŽETAK Shizofrenija je ozbiljna psihička bolest uz koju se vežu brojna netočna vjerovanja, poput tvrdnji o neučinkovitosti liječenja, nesposobnosti oboljelih za samostalan život i njihove opasnosti za zajednicu. Na pojavu bolesti utječu različiti čimbenici (biološki, socijalni i psihološki), a bolest se najčešće manifestira u mladenačkoj dobi. Shizofrenija pogađa osobe svih društvenih slojeva, razina obrazovanja i različitih kultura diljem svijeta. Prepoznavanje ranih znakova bolesti je posebno važno jer omogućuje pravovremeno započinjanje liječenja. Među tipične simptome ubrajamo: slušne halucinacije, nerazumljiv govor, sumanute ideje, nesanicu i tjeskobu. Simptomi shizofrenije dijele se na pozitivne i negativne, a sama bolest se klasificira na 8 tipova od kojih je najčešća paranoidna shizofrenija. Osobe s kroničnim duševnim smetnjama često su suočene sa stigmatizacijom zbog nedostatka informiranosti i razumijevanja bolesti. Švicarski psihijatar Paul Eugen Bleuler uvodi termin „shizofrenija” spajanjem grčkih riječi shizein i phren koje simboliziraju rascjep duše. Put oporavka oboljele osobe ponekad je dosta zahtjevan i dugotrajan, a rehabilitacija se planira u timu stručnjaka. Radna terapija kao zdravstvena struka u fokus stavlja okupaciju. Okupacija označava aktivnosti koje su pojedincu uobičajene i dio su njegove uobičajene rutine. U radnoj terapiji one su podijeljene na tri područja: produktivnost, samozbrinjavanje i slobodno vrijeme. Njemački psihijatar Hermann Simon početkom 20. stoljeća uvodi radnu terapiju u psihijatrijsku bolničku praksu. Radni terapeuti rade kako u institucijama, tako i u zajednici, pružajući podršku osobama s psihičkim bolestima. Ključni aspekt rada terapeuta su komunikacijske vještine i uspostavljanje kvalitetnog odnosa s klijentom, gdje povjerenje i sigurnost imaju značajnu ulogu u motivaciji i uspješnosti terapije. Uloga radnog terapeuta u rehabilitaciji osoba oboljelih od shizofrenije je poboljšanje sveukupne kvalitete života, stjecanje socijalnih i životnih vještina te edukacija obitelji i okoline o bolesti
Intrahospitane infekcije
No full textBolnička infekcija je svaka infekcija pacijenta koja se javlja nezavisno o primarnom oboljenju, ili svaka infekcija zdrave osobe za koju se utvrdi da je do nje došlo kao posljedica dijagnostike, liječenja ili skrbi, a razvije se tijekom liječenja i skrbi, nakon dijagnostičkog ili terapijskog postupka, i otpusta iz bolnice/pružatelja usluga socijalne skrbi, u određenom vremenskom periodu. Bolničke infekcije u suvremenoj zdravstvenoj zaštiti i organizaciji bolničkog liječenja postaju sve važniji problem jer im broj i učestalost znatno rastu, povećavaju morbiditet i komplikacije bolesti, a smatra ih se i jednim od vodećih uzroka mortaliteta. Učestalost i tipovi intrahospitalnih infekcija ovise o nizu faktora. Najčešće bolničke infekcije su: infekcije mokraćnog sustava, pneumonija, bakterijemija i sepsa, te infekcija kirurških rana. Prevencija bolničkih infekcija zahtijeva dosljedno provođenje higijenskih i zaštitnih mjera u svakodnevnoj njezi pacijenata. Posebnu ulogu u tome imaju medicinske sestre i tehničari koji su svakodnevno u kontaktu sa pacijentima. Ključne mjere uključuju redovito i pravilno pranje ruku, dezinfekciju i sterilizaciju medicinskog pribora i okoline, primjenu osobne zaštitne opreme (maske, rukavice, zaštitne naočale, kaljače), pravilno zbrinjavanje infektivnog otpada, siguran transport rublja te pažljivo rukovanje oštrim predmetima. Kod pacijenata s potvrđenom infekcijom ili kod suspektnih bolesnika važno je ograničiti broj zdravstvenih djelatnika koji brinu o njima. Potrebno je koristiti isključivo pribor koji je namijenjen samo njima, te provoditi propisane mjere zaštite kako bi se spriječilo širenje infekcije na druge pacijente i osoblje
Laboratorijska dijagnostika nasljednih koagulopatija
No full textNasljedne koagulopatije su skupina rijetkih, ali klinički značajnih poremećaja
zgrušavanja krvi koji nastaju kao manjak ili disfunkcija određenih faktora koagulacije.
Najčešće obuhvaćaju hemofiliju A, hemofiliju B i von Willebrandovu bolest, dok rjeđe oblike
čine manjak faktora II, V, VII, X, XI, XIII i druge kombinirane deficijencije. Pravovremeno
prepoznavanje ovih poremećaja ključno je sprečavanje teških krvarenja, posebice u dječjoj
dobi i prilikom kirurških zahvata.
Cilj rada je istaknuti te objediniti relevantne dijagnostičke pristupe i naglasiti važnost
njihove pravilne primjene u svakodnevnoj praksi.
Ovaj rad obuhvaća kliničke karakteristike i laboratorijsku dijagnostiku najčešćih
nasljednih koagulopatija, s naglaskom na važnost testova probira u inicijalnoj procjeni
koagulacijskog sustava. Uz standardne testove poput protrombinskog vremena (PV),
aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena (aPTV), fibrinogena, posebno su
istaknute i obrađene specifične metode za određivanje aktivnosti pojedinih faktora
koagulacije, kao i genetičko testiranje koje ima sve veću važnost u dijagnostici te
diferencijalnoj dijagnostici ostalih poremećaja hemostaze te planiranju terapije.
Kroz rad je prikazan značaj multidisciplinarnog pristupa u dijagnostici, praćenju i
liječenju ovih bolesnika, uz poseban naglasak na ulogu medicinsko - biokemijskog
laboratorija. Laboratorijska obrada ima ključnu ulogu ne samo u postavljanju dijagnoze, već i
u praćenju uspješnosti terapije, otkrivanju inhibitora i prevenciji komplikacija