Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Dokazivanje moždane smrti i priprema donora za eksplantaciju
No full textMo~dana smrt definira se kao ireverzibilan gubitak svih mo~danih funkcija, ukljuujui
i mo~dano deblo. Evaluacija mo~dane smrti provodi se kod pacijenata kod kojih je doblo do
opse~ne, ireverzibilne ozljede mozga kojoj je mogue identificirati uzrok. Va~no je naglasiti
kako postoje određena medicinska stanja koja mogu oponabati mo~danu smrt te je od izuzetne
va~nosti iskljuiti njihovo postojanje. U Republici Hrvatskoj svaka osoba kojoj je utvrđena
mo~dana smrt smatra se potencijalnim donorom organa osim ako za ~ivota nije izriito
naglabeno suprotno, unato tome potreban je informirani pristanak obitelji. Medicinska sestra
sastavan je dio tima i zauzima kljunu ulogu u pru~anju intenzivne cjelovite zdravstvene njege
u kojem je glavna sastavnica adekvatno odr~avanje perfuzije organa i invazivni monitoring
hemodinamskih parametara kojim osiguravamo odr~avanje viabilnosti pojedinih organa za
eksplantaciju. Tijekom navedenog vremenskog perioda obavlja brojne sestrinske intervencije
od kojih su samo neke aspiracija, njega usne bupljine, previjanje rana sukladno smjernicama
ukoliko su prisutne, mijenjanje polo~aja svako dva sata kako bi se prevenirale komplikacije
dugotrajnog mirovanja...Va~an aspekt tijekom skrbi za pacijenta kojemu je dokazana mo~dana
smrt i kojeg smatramo potencijalnim donorom je također i komunikacija s lanovima obitelji
pacijenta. Medicinska sestra je ta koja pru~a emocionalnu i psiholobku potporu tijekom procesa
~alovanja. Kroz ovaj rad fokusiramo se na ulogu medicinske sestre i specifine intervencije
koje se od nje kao lana tima oekuju paralelno s definiranjem kriterija za uspostavu dijagnoze
mo~dane smrti te povezanobu s eksplantacijom organa.
Noćne smjene kao rizični čimbenik za poremećaje spavanja, prehrane i narušeno mentalno zdravlje kod medicinskih sestara u jedinici intenzivnog liječenja
No full textIntenzivna medicina predstavlja jednu od najzahtjevnijih, ali i najvažnijih grana suvremenemedicine. Njezina glavna zadaća je zbrinjavanje pacijenata kojima je život izravno ugrožen, bilozbog teških bolesti, ozljeda ili pogoršanja zdravstvenog stanja. Jedinice intenzivnog liječenjaposebno su opremljeni odjeli u bolnicama gdje se pacijenti nalaze pod stalnimnadzorom. Pružanje sestrinske skrbi u jedinicama intenzivnog liječenja iznimno je zahtjevno, specifičnoi
stresno te zahtijeva visoku razinu znanja, stručnosti i kompetentnosti, uz čestu i brzu prilagodbustanju pacijenata. Zdravstvene ustanove moraju osigurati neprekidnu dostupnost skrbi ujedinici
intenzivnog liječenja, što podrazumijeva organizaciju rada u smjenama koje omogućuju praćenjei liječenje pacijenata tijekom cijelog dana i noći. Rad u noćnim smjenama značajno utječenazdravstveno stanje medicinskih sestara koje su zaposlene u jedinicama intenzivnog liječenja. Ovakav oblik rada posebno narušava ritam spavanja, prehrambene navike te mentalnu stabilnost, što dugoročno može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Promjene u biološkomsatuzbognoćnih smjena često dovode do nesanice, prekida sna i povećane pospanosti tijekomdana. Takvi
poremećaji negativno se odražavaju na svakodnevno funkcioniranje, smanjujući kvalitetuživotai
povećavajući rizik od pogrešaka u radu, što može ugroziti sigurnost pacijenata. Osimproblemasaspavanjem, noćni rad remeti i način prehrane. Medicinske sestre koje rade noću čestojeduneredovito, konzumiraju visokokalorične obroke te češće posežu za brzomhranom. Takveprehrambene navike mogu rezultirati porastom tjelesne mase i većim rizikomza razvoj kroničnihbolesti poput dijabetesa i srčanih bolesti. Dugotrajan rad u noćnim smjenama također negativnoutječe na psihičko zdravlje. Stres, emocionalni umor i iscrpljenost mogu dovesti dopojavesindroma sagorijevanja, smanjene radne motivacije i nezadovoljstva poslom. Utežimslučajevima, ovi problemi mogu prerasti u anksioznost ili depresiju. Kako bi se ublažili negativni
učinci noćnih smjena na zdravlje, važno je uvesti mjere podrške za medicinske sestre. Touključuje bolje organizirane rotacije smjene, edukaciju o očuvanju zdravlja, dostupnu psihološkupomoć te poticanje zdravih životnih navika, čime se može znatno poboljšati kvaliteta životai
rada medicinskih sestara
Stavovi medicinskih sestara/tehničara prema pacijentima ovisnim o psihoaktivnim suspstancama
No full textOvisnost o psihoaktivnim tvarima predstavlja slo~eni, kronini poremeaj koji proizlazi iz
isprepletenih biolobkih, psiholobkih i socijalnih uzroka. Kao takva, ona ima duboke implikacije na
fizino i mentalno zdravlje pojedinca, ali i na funkcioniranje obitelji, zajednice te zdravstvenih i
socijalnih sustava. Njezin utjecaj nije ogranien samo na osobnu razinu, ve se odra~ava i na bire
drubtvene tokove, stvarajui niz problema koji zahtijevaju koordinirano i struno vođeno
rjebavanje. U zdravstvenoj skrbi, medicinske sestre i tehniari zauzimaju bitnu ulogu jer su
svakodnevno u neposrednom kontaktu s pacijentima pogođenima ovisnobu, pri emu njihov
profesionalni odnos i osobni stavovi mogu znaajno utjecati na ishod lijeenja. Stavovi
zdravstvenih djelatnika prema pacijentima s poremeajima ovisnosti nerijetko su oblikovani kroz
prizmu stigme, esto temeljene na stereotipima, nedovoljnoj edukaciji ili osobnim uvjerenjima.
Takva percepcija mo~e rezultirati umanjenom empatijom, ote~anim uspostavljanjem terapijskog
odnosa i smanjenjem kvalitete pru~ene zdravstvene skrbi. Provedeno istra~ivanje usmjereno je na
detaljno ispitivanje stavova medicinskih sestara i tehniara prema osobama ovisnima o
psihoaktivnim tvarima, analizirajui pritom i kontekstualne initelje koji oblikuju te stavove.
Rezultati pokazuju da iako su prisutni određeni oblici negativnih stavova i sumnji, znaajan broj
ispitanika iskazuje profesionalnu predanost i volju za pru~anjem sveobuhvatne njege osobama
pogođenima ovisnobu. Izra~ena je svijest o potrebi za dodatnim obrazovanjem, posebno u vidu
specijaliziranih edukacija koje bi osna~ile kompetencije medicinskog osoblja u radu s ovom
vulnerabilnom skupinom. Va~nost cjelo~ivotnog obrazovanja i razvijanja komunikacijskih i
emocionalnih vjebtina pritom se prepoznaje kao kljuan element u prevladavanju predrasuda i
unapređenju kvalitete zdravstvene njege. Rezultati ukazuju na potrebu redefiniranja sustavnih
pristupa lijeenju ovisnosti, kroz jaanje multidisciplinarne suradnje, ulaganja u preventivne mjere
te implementaciju politika koje destigmatiziraju ovisnost i promiu pristup temeljen na
znanstvenim dokazima, empatiji i etici. Djelotvorna borba protiv negativnih stavova u zdravstvu
mora obuhvatiti ne samo promjene u formalnom obrazovanju, ve i institucionalnu podrbku, jasno
definirane smjernice i osiguravanje uvjeta za kvalitetan rad medicinskog osoblja. Time se otvara
prostor za humaniziran, ravnopravan i profesionalno utemeljen odnos prema osobama s
poremeajem ovisnosti, bto je temelj za uspjebnu rehabilitaciju i reintegraciju u drubtvo
Suvremeni kirurški pristupi u liječenju prijeloma kuka
No full textSAŽETAK Prijelomi kuka ozbiljan su problem kod starijih osoba zbog smanjene koštane gustoće i rizika od komplikacija poput tromboze i infekcija. Suvremene kirurške metode uključuju parcijalnu i totalnu endoprotezu (eng. Total Hip Arthroplasty, THA) te osteosintezu, ovisno o tipu prijeloma i stanju bolesnika. Totalna endoproteza osigurava veću mobilnost za aktivnije bolesnike, dok parcijalna endoproteza i osteosinteza omogućuju stabilizaciju kod manje aktivnih i bolesnika s osteoporozom. Minimalno invazivne tehnike, računalno navođenje i robotska asistencija dodatno smanjuju rizik operativnih komplikacija. Postoperativna skrb, s naglaskom na ranu mobilizaciju, i prilagođena rehabilitacija ključni su za vraćanje funkcionalnosti. Dugoročna rehabilitacija pomaže bolesnicima u jačanju mišića i prevenciji budućih ozljeda, čime se omogućuje veća samostalnost i poboljšava kvaliteta života. Medicinske sestre i medicinski tehničari imaju bitnu ulogu u skrbi za bolesnike s prijelomom kuka, pokrivajući sve faze, od preoperativne pripreme, psihološke podrške, edukacije o postoperativnoj njezi do rane mobilizacije i dugoročnog praćenja. U preoperativnoj fazi, oni procjenjuju zdravstveno stanje bolesnika i pružaju emocionalnu podršku. Tijekom operacije nadziru vitalne znakove i osiguravaju sterilnost, dok postoperativno pružaju skrb usmjerenu na ublažavanje boli, mobilizaciju i prevenciju komplikacija poput tromboze i infekcija. Uloga medicinskih sestara i medicinskih tehničara uključuje edukaciju bolesnika i njihovih obitelji o rehabilitaciji, sigurnosnim mjerama i prilagodbi svakodnevnim aktivnostima. Dugotrajna rehabilitacija, praćena suradnjom s multidisciplinarnim timom, pomaže u obnavljanju funkcionalnosti i poboljšava kvalitetu života bolesnika. Kroz strukturirane intervencije i kontinuiranu podršku, medicinske sestre i medicinski tehničari doprinose smanjenju rizika od komplikacija i uspješnijem oporavku bolesnika
Uloga medicinske sestre pri dijagnostičkim i terapijskim postupcima kod karcinoma jajnika
No full textRak jajnika je među ženama u svijetu sedmi po učestalosti. U odnosu na sve ostale
tumore začuđuje činjenica da je najsmrtonosniji od svih ginekoloških tumora, a čini svega 4%
svih ženskih karcinoma. Veliki problem je kasno otkrivanje bolesti, jer se najčešće otkriva u
uznapredovanom stadiju kada su ograničene mogućnosti liječenja. Važno je naglasiti
redovitost ginekoloških pregleda i pravovremenog prepoznavanja simptoma. Etiologija bolesti
je nepoznata, ali postoje rizični čimbenici koji mogu dovesti do nastanka ove bolesti kao što su:
reproduktivni sustav žene, dob, zloćudne bolesti u obitelji, faktori okoline, pušenje, prehrana
te pretilost mogu povećati rizik za nastanak karcinoma jajnika. Najčešće se javlja u dobi od 50
do 80 godina kod žena koje su u menopauzi, ali može se javiti i kod mlađih žena. Kod mlađih
žena javlja se u dobi od 15. do 35. godine.
Simptoma u početku nema, pojavljuju se kada tumor naraste ili se proširi. Od ranijih
simptoma javlja se osjećaj punoće u trbuhu, slabost, bolovi u donjem dijelu trbuha, povećanje
trbuha, pritisak na rektum i mokraćni mjehur. U kasnijim stadijima nakuplja se ascites, trbuh
se izrazito povećava, javlja se otežano disanje zbog ascitesa, smanjuje se apsorpcija hranjivih
tvari, pacijentica postaje mršava (tanki i mišićavi ekstremiteti, veliki trbuh), lice je mršavo, upali
obrazi, koža je sivo-pepeljaste boje (facies ovarica). Dijagnoza se postavlja ginekološkim
pregledom, ultrazvukom, određivanjem tumorskih markera te drugim radiološki pretragama.
Liječenje ovisi o stadiju bolesti, a može biti kirurško liječenje, primjena kemoterapije ili
zračenje.
Medicinska sestra treba biti stručna, kvalitetna i empatična jer tijekom dijagnostičkih i
terapijskih postupaka ima važnu ulogu posebice kao podrška pacijentici. Neke od zadaća
medicinske sestre su upućivanje pacijentice na dijagnostičke postupke, uključivanje u liječenje
bolesti, zdravstvena njega, edukacija bolesnice i članova njene obitelji, pružanje psihološke
pomoći, ublažavanje simptoma bolesti te nuspojava liječenja
Medicinska sestra u kirurškom liječenju i skrbi za bolesnika sa stenozom karotidnih arterija
No full textAteroskleroza, glavni uzrok stenoze karotidnih arterija, ima visoku korelaciju s moždanim
udarom, koji može izazvati prolazni ishemijski napad (TIA) i/ili trajno oštećenje mozga. Glavno
liječenje stenoze karotidnih arterija uključuje lijekove, karotidnu endarterektomiju (CEA -
carotid endarterectomy) i postavljanje stentova u karotidne arterije (CAS - carotid artery
stenting). CAS, vrsta revaskularizacije, smatra se manje invazivnom od CEA-e i povezuje se s
višom stopom uspješnosti. CAS ne samo da učinkovito liječi stenozu karotida, već i smanjuje
mogućnost razvoja moždanog udara i infarkta miokarda, te također može povećati stopu
preživljavanja. Nakon navedenih zahvata, bolesnici su i dalje pod rizikom od ponovljenog
moždanog udara, intravaskularne restenoze, TIA-e i smrtnog ishoda. Stoga je medicinska skrb,
24 satni nadzor i njega bolesnika nakon zahvata od izuzetne važnosti. Uloga medicinskih sestara
jest da prije operativnih zahvata, medicinske sestre pomažu bolesnicima u preoperativnim
pripremama koje uključuju procjenu vitalnih znakova, edukaciju bolesnika o samom zahvatu i
informiranje o postoperativnom oporavku. Isto tako, medicinska sestra pruža bolesnicima i
njihovim obiteljima emocionalnu podršku jer su često izloženi anksioznosti zbog rizika od
operacije i potencijalnih komplikacija. Također, medicinske sestre procjenjuju i prate stanje
bolesnika nakon zahvata kako bi uočile simptome i znakove komplikacija. Prvi dani nakon
operacije važni su za rano otkrivanje znakova moždanog udara, infekcije, krvarenja ili
tromboze. Medicinska sestra također procjenjuje neurološki status bolesnika, nadzire
operativnu ranu, te omogućava bolesniku odgovarajući odmor, hidrataciju i prehranu. Nadalje,
uloga medicinskih sestara jest edukacija bolesnika prije otpusta o njezi rane i režimu uzimanja
propisanih lijekova, kao i o važnosti prevencije ponovne pojave ateroskoleroze uzrokovane
nezdravim načinom života. Neke od smjernica edukacije su o prestanku pušenja, kontrole
šećera u krvi i krvnog tlaka, važnosti redovitog vježbanja, smanjenja tjelesne težine, održavanja
zdrave prehrane i kontrole čimbenike rizika ateroskleroze kako bi se spriječilo ponavljanje
komplikacija. Dakle, stručnost u praćenju, podršci i edukaciji bolesnika doprinosi smanjenju
rizika od komplikacija i promiče uspješan dugoročni ishod za bolesnike sa stenozom karotidnih
arterija
Smjernice za primjenu infuzijskih otopina
No full textInfuzijska terapija predstavlja jedan od osnovnih načina parenteralne primjene tekućina,
elektrolita, lijekova i hranjivih tvari izravno u krvotok. Infuzijske otopine koriste se u brojnim
kliničkim stanjima – od nadoknade tekućine i elektrolita kod dehidracije, do primjene lijekova i
nutritivne potpore kod teško bolesnih pacijenata. To je najčešći način primjene terapije u
intenzivnom liječenju bolesnika. Hipodermokliza je primjena tekućine putem supkutane infuzije.
Primjenjuje se u palijativnoj skrbi. Primjena infuzija može biti jednokratna, intermitentna ili trajna.
Otopine za infuziju dijele se na kristaloidne (otopine elektrolita) i koloidne otopine (otopine
bjelančevina). Za primjenu infuzije bolesnik mora imati postavljen centralni ili periferni venski
put. Kod primjene infuzije moguće su određene komplikacije koje medicinska sestra/tehničar treba
na vrijeme prepoznati kako bi provela odgovarajuće intervencije. Smjernice za primjenu
infuzijskih otopina imaju izuzetan značaj jer osiguravaju sigurnost pacijenta, standardizaciju
postupaka i optimalne kliničke ishode. Ističu važnost praćenja terapijskog učinka i mogućih
nuspojava. Primjenom smjernica u praksi smanjuju se komplikacije i poboljšava se kvaliteta
zdravstvene skrbi. Smjernice predstavljaju temelj za sigurno i učinkovito liječenje pacijenata.
Primjena infuzijskih otopina je nezamjenjiv dio moderne zdravstvene skrbi, a medicinska sestra
ima važnu ulogu u njezinoj sigurnoj i učinkovitoj provedbi. Svojim znanjem, vještinama i
stručnošću osigurava da pacijent primi odgovarajuću terapiju uz minimalan rizik od komplikacija
Zbrinjavanje dišnog puta u hitnoj medicini
No full textZbrinjavanje dišnog puta temeljna je vještina kojom mora vladati svaki zdravstveni radnik u skladu
sa svojim kompetencijama, a posebice medicinska sestra/tehničar u hitnoj medicini. Budući da je
ugrožen dišni put jedno od najurgentnijih stanja u hitnoj medicini osiguravanje istog zahtijeva
timski pristup kao i redovito obnavljanje vještina, znanja i opreme. Zbrinjavanje dišnog puta
podrazumijeva prohodan dišni put koji osigurava adekvatnu ventilaciju i oksigenaciju bolesnika.
U hitnoj medicini susrećemo se s raznim stanjima i oboljenjima koja mogu ugroziti dišni put te ih
je jako bitno pravovremeno prepoznati i eliminirati u što kraćem vremenskom periodu kako bi se
disanje moglo nesmetano odvijati i kako bi se izbjegle posljedice hipoksije/ hipoksemije. Dišni
put u hitnoj medicini osiguravamo ovisno o stanju pacijenta jednostavnim manevrima te raznim
pomagalima kao što su faringealni tubusi, supraglotička pomagala, trahealni tubusi i metodama
kojima direktno pristupamo na traheju. Ukoliko je potrebna ventilacija uz prethodno navedena
pomagala koristimo se i ručnim respiratorom s maskom ili direktno konektiranim na određeno
pomagalo, ali i respiratorom(mehaničkim ventilatorom). Budući da su adekvatan cirkulacijski
optok i disanje dvije najbitnije karike za preživljavanje fiziološko-anatomski međusobno povezane
u ovom radu fokus će biti na disanju, prvom u nizu postupaka ključnih za preživljavanje pacijenta
Utjecaj onečišćenja mora na ljudsko zdravlje
No full textOnečišćenje mora i oceana predstavlja globalni ekološki problem koji proizlazi iz brojnih
izvora, prelazi nacionalne granice te je u većini zemalja nedovoljno reguliran i slabo
kontroliran. Više od 80 % ukupnog onečišćenja potječe iz kopnenih izvora. Najvidljivija i
najzastupljenija komponenta morskog otpada je plastika. Plastični otpad ugrožava morske
ptice, ribe, sisavce poput kitova i dupina, a razgradnjom prelazi u mikro i nano čestice te vlakna
koja sadrže brojne toksične i kancerogene kemikalije. Takve se čestice akumuliraju u morskim
organizmima posebno ribama i školjkama čime ulaze u hranidbeni lanac, a posljedično i u
ljudsku prehranu. Osim plastike, oceane onečišćuju i druge tvari poput žive koja dospijeva u
okoliš, nafte koja se ispušta prilikom izlijevanja i curenja cjevovoda, postojanih organskih
onečišćujućih tvari, pesticida i otpadnih voda. Onečišćenje u kombinaciji s porastom
temperature mora i acidifikacijom dodatno pridonosi pojavi štetnih cvjetanja algi, propadanju
koraljnih grebena i širenju patogena opasnih za ljudsko zdravlje. Glavni uzrok takvog modela
gospodarenja morem može se pronaći u linearnom ekonomskom sustavu temeljenom na načelu
„uzmi-proizvedi-iskoristi-odbaci“, koji zanemaruje održivost i pravila odgovornog planetarnog
upravljanja
Dijagnostika i prevencija infekcija uzrokovanih bakterijom Salmonella Typhi
No full textRad istražuje trbušni tifus uzrokovan Salmonella enterica serovar Typhi, pri čemu se
detaljno analiziraju alati laboratorijske dijagnostike, patofiziološki procesi, klinička
prezentacija, terapijski pristupi i strategije prevencije. Iako je incidencija tifusa značajno
smanjena u razvijenim državama, bolest i dalje ozbiljno pogađa regije s nedovoljnom
sanitacijom i sve većom otpornošću na antibiotike. Iznosi se povijesni razvoj, od otkrića
bakterije krajem 19. stoljeća do pojave MDR i XDR sojeva krajem 20. i početkom 21. stoljeća.
Etiološki aspekt obuhvaća ključne mikrobiološke značajke S. Typhi, kao što su gramnegativnu staničnu stijenku, peritrihijske flagele i kapsularni Vi-antigen, kao i virulentne
faktore tipa III koji omogućuju bakteriji invaziju i preživljavanje unutar makrofaga. Posebno je
naglašena evolucija genetske otpornosti, gdje plazmidi koji kodiraju β-laktamaze i mutacije
povezane s fluorokinolonima predstavljaju veliki javnozdravstveni problem.
Epidemiološki podaci pokazuju veliki teret bolesti u južnoj Aziji, Africi i dijelovima
Latinske Amerike, s milijunima novoinficiranih i stotinama tisuća smrtnih slučajeva godišnje.
U zemljama visokog standarda obolijevaju uglavnom putnici iz endemskih područja.
Patofiziologija uključuje fekalno-oralni prijenos, ulaz bakterije kroz Peyerove ploče i
širenje bakterijemije, što može rezultirati komplikacijama poput crijevnih infekcija i sepse.
Kronično kliconoštvo, za koje je karakteristično stvaranje biofilma u žučnom mjehuru, dodatno
produljuje cirkulaciju uzročnika.
Klinički tok započinje nespecifičnim simptomima i blago povišenom temperaturom,
prelazi u visoku, kontinuiranu groznicu uz relativnu bradikardiju i „rose spots“, a završava
sporim oporavkom s mogućnošću recidiva i prijelaza u nositeljstvo. Dijagnostika se temelji na
kulturi, kao što su krv, koštana srž, stolica, dok serološki testovi i PCR služe kao brže, ali manje
specifične metode.
Terapija se oslanja na fluorokinolone ili cefalosporine treće generacije, dok se kod MDR
i XDR sojeva rabe karbapenemi. Kod kroničnih nositelja indikovana je dugotrajna antibiotska
terapija, ponekad uz kolecistektomiju. Prevencija uključuje poboljšanje sanitarnih uvjeta,
posvećenost higijeni, probir kliconoša i cijepljenje konjugiranim Vi-cjepivom, čime se postiže
dugotrajna zaštit