Digital Repository of the Catholic University of Croatia
Not a member yet
1149 research outputs found
Sort by
The Role of the Croatian Community of Herzeg - Bosnia for Croats in Bosnia and Herzegovina
No full textHrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana je 18. studenog 1991. godine zbog zaštite hrvatskog naroda u BiH, ali i drugih naroda koji su se našli na području zajednice. Zajednica će se u kolovozu 1993. godine preimenovati u Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu u skladu s međunarodnim dogovorom o Uniji republika BiH. Razaranje hrvatskog sela Ravno u listopadu 1991., i izjava Predsjednika Predsjedništva SR BiH Alije Izetbegovića „to nije naš rat” natjeralo je Hrvate u BiH da krenu u organizaciju obrane. Ova dva čina bila su jasan pokazatelj da središnja vlast iz Sarajeva nije spremna za obranu BiH i njezinog stanovništva. Hrvati su se na temelju Ustava SR BiH iz 1974. godine povezali u zajednicu općina i na taj način koordinirali rad općina i rukovodili obranom teritorija BiH. HZ(R)HB nije imala svoj teritorij ni Ustav, već je poštovala teritorijalni integritet BiH i Ustav BiH. Sve odluke su bile privremene kao i tijela vlasti koji su uklopljeni u rad Federacije BiH. Hrvati su osnovali Hrvatsko vijeće obrane (HVO), u kojem su sudjelovali pripadnici muslimanskog naroda te su jedini spremni dočekali napade JNA i srpsko-crnogorskih snaga.The Croatian Community of Herzeg-Bosnia (HZHB) was established on 18 November 1991 with the goal of protecting the Croatian people in Bosnia and Herzegovina, as well as other peoples who had found themselves within the community's territory. In August 1993, the community was renamed the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia (HRHB) in accordance with the international agreement on the Union of Republics of Bosnia and Herzegovina. The destruction of the Croatian village of Ravno in October 1991, and the statement by the President of the Presidency of SR Bosnia and Herzegovina, Alija Izetbegović, "this is not our war," prompted the Bosnian Croats to organize for defence. These two acts were a clear indication that the central government in Sarajevo was not prepared to defend Bosnia and Herzegovina and its population. Based on the Constitution of SR Bosnia and Herzegovina from 1974, Croats formed a community of municipalities and thus coordinated the work of municipalities and directed the defence of the territory of Bosnia and Herzegovina. HZ(R)HB did not have its territory or constitution but respected the territorial integrity of Bosnia and Herzegovina and its constitution. Croats established the Croatian Defence Council (HVO), in which members of the Muslim people also participated, and they were the only ones ready to face the attacks of the Yugoslav People's Army and Serbian-Montenegrin forces
Comparison of personality assessment between students and ChatGPT
No full textLičnost je skup psiholoških osobina i mehanizama unutar pojedinca koje su organizirane i relativno trajne, te utječu na njegove interakcije s, i adaptacije na intrapsihičke, fizičke i socijalne okoline . Model proučavanja ličnosti koji je u posljednjih nekoliko desetljeća stekao najveću podršku je peterofaktorski model ličnosti. Prema peterofaktorskom modelu ličnost se dijeli na pet dimenzija ličnosti: ekstraverziju, ugodnost, savjesnost, emocionalnu stabilnost i intelekt.
U posljednjih nekoliko godina izradilo se mnoštvo radova na temu velikih jezičnih modela. Veliki jezični modeli su programi koji na temelju postojećih podataka mogu generirati novi set podataka. Iako su veliki jezični modeli u procesu razvoja, moguće ih je primijeniti kao alat u mnogim područjima znanosti i prakse. Zbog širokog spektra primjene, postavlja se pitanje koliko veliki jezični modeli mogu pomoći u procjeni ličnosti.
U ovom istraživanju je sudjelovalo pedeset studenata psihologije koji studiraju na području Republike Hrvatske. Studentima je bila predstavljena kratka priča o izmišljenoj osobi. Studenti su nakon pročitane priče imali zadatak procijeniti ličnost osobe pomoću inventara ličnosti IPIP-50 za procjenu drugih osoba. ChatGPT-4 je također procjenjivao ličnost izmišljene osobe nakon čega su se njihovi rezultati uspoređivali s rezultatima studenata.
ChatGPT-4 je izmišljenu osobu procijenio ekstravertiranijom, manje savjesnom i emocionalno stabilnijom u odnosu na procjene studenata psihologije. Jezični model se nije razlikovao od studenata psihologije na procjenama osobina ličnosti ugodnosti i intelekta.Personality is a set of psychological traits and mechanisms within the individual that are organized and relatively enduring, and that influence their interactions with, and adaptations to, the intrapsychic, physical, and social environments. The model of personality that has gained the most support in recent decades is the five-factor model of personality. According to the five-factor model, personality is divided into five traits: extraversion, agreeableness, conscientiousness, emotional stability, and intellect.
In recent years, numerous papers have been written on the topic of large language models. Large language models are programs that can generate a new set of data based on existing data. Although large language models are still in development, they can be applied as tools in many fields of science and practice. Given their wide range of applications, the question arises as to how much large language models can help in personality assessment.
Fifty psychology students studying in the Republic of Croatia participated in this research. The students were presented with a short story about an imaginary person. After reading the story, the students were tasked with assessing the personality of the person using the IPIP-50 personality questionnaire for assessing others.
ChatGPT-3.5 and ChatGPT-4 also assessed the personality of the imaginary person, and their results were compared with those of the students. ChatGPT-3.5 and ChatGPT-4 assessed the personality of the imaginary person almost identically. Additionally, ChatGPT-3.5 and ChatGPT-4 rated the imaginary person as more extraverted, less conscientious, and more emotionally stable compared to the psychology students' assessments. The language models did not differ from the psychology students in their assessments of the traits of agreeableness and intellect
Social determinants and the connection between the value structure and the effective acceptance of the concept of community psychiatry
No full textU ovome radu polazimo od pretpostavke da je za uspješno prihvaćanje koncepta psihijatrije u zajednici u Hrvatskoj potrebno prvo propitati vrijednosti koje hrvatsko društvo navode na stvaranje percepcije o psihijatrijskim bolesnicima. Stoga teorijski polazimo od definicija institucija i institucionalizacije te središnjih socioloških perspektiva na čijim glavnim postavkama promatramo i psihijatrijske ustanove. Također, u radu se prikazuje i stanje hrvatskog psihijatrijskog sustava i razvoj socijalne psihijatrije, zatim razdoblje kada su se psihijatrijske ustanove nazivale totalnim institucijama te problematika etiketiranja i stigmatizacije psihijatrijskih bolesnika koju promatramo kroz teoriju simboličkog interakcionizma. Isto tako, naglašava se neodvojivost pojedinca i zajednice kao jedna od glavnih premisa koncepta psihijatrije u zajednici. Stoga su predmet istraživanja vrijednosti hrvatskog društva, za čije je mjerenje korištena Schwartzova teorija univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti te njihova povezanost s efikasnim prihvatom spomenutog koncepta. Istraživanje je provedeno korištenjem mješovitog istraživačkog pristupa odnosno kombinacijom anketnog istraživanja i polustrukturiranih intervjua. Anketnim istraživanjem dobiven je uvid u povezanosti vrijednosti hrvatskih građana s njihovim stavovima i mišljenjima o psihijatrijskim bolesnicima, a na temelju tih rezultata izrađen je vodič za polustruktirirani intervju sa stručnjacima psihijatrima koji su, s obzirom na vlastita iskustva stečena tijekom svog rada, komentirali rezultate dobivene iz provedenih anketa. Kombinirani istraživački pristupi omogućili su nam obuhvatan uvid u mogućnosti efikasnog prihvata koncepta psihijatrije u Hrvatskoj te je uočeno da, s obzirom na strukturu vrijednosti, hrvatsko društvo djelomično ima bojazan od liječenja psihijatrijskih bolesnika u njihovoj neposrednoj okolini, međutim otvoreno je za opciju upoznavanja s ovom problematikom tako da naposljetku ipak kroz vrijeme postoji mogućnost za efikasni prihvat koncepta psihijatrije u zajednici.Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku
Challenges in ethical decision-making, conscience and moral injury among nurses in intensive care units
No full textUvod: Na odjelima intenzivnog liječenja smješteni su bolesnici koji su često životno ugroženi. Rad na takvom odjelu, gdje se stanje bolesnika stalno mijenja i gdje je postotak smrti viši nego na drugim odjelima, sa sobom nosi određene poteškoće. Djelovanje u situacijama protivno svojim moralnim vrijednostima, svjedočenje patnji, osjećaj nemoći kod medicinskih sestara mogu dovesti do pojave simptoma stresa savjesti i moralne ozljede.
Cilj: Istražiti i utvrditi razinu stresa savjesti, etičke uvjete radnog okruženja te povezanost s moralnom ozljedom kod medicinskih sestara koje rade na odjelima intenzivnog liječenja.
Metode: Istraživanje se provodilo na odjelima intenzivne skrbi u šest zdravstvenih ustanova. Podaci su prikupljani u periodu od veljače do kolovoza 2023.godine. Ispitanici su potpisali informirani pristanak. Za prikupljanje podataka koristila su se tri upitnika Upitnik bolničkog etičkog okruženja (HECS), Upitnik stresa savjesti (SCQ) i Skala simptoma moralne ozljede-verzija za zdravstvene djelatnike (MISS-HP). Podaci su prikazani pomoću deskriptivne statistike. Za sva tri upitnika provedena je eksploratorna faktorska analiza, a za Upitnik stresa savjesti i konfirmatorna faktorska analiza.
Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 186 medicinskih sestara i tehničara. Istraživanjem je dokazana povezanost radnog okruženja i razvoja simptoma stresa savjesti i moralne ozljede(r=0,421; p<0,01). Istraživanje je pokazalo da etički ugodno radno okruženje smanjuje razinu stresa savjesti i moralne ozljede. Obrazovanje i staž ne igraju ulogu na pojavu simptoma stresa savjesti i moralne ozljede. Od 186 ispitanika, njih 119 (63,9%) pokazuje prisutnost simptoma moralne ozljede.
Zaključak: Stres savjesti i moralna ozljeda su u Hrvatskoj relativno nepoznati pojmovi, iako se s njima medicinski djelatnici nerijetko susreću. Rad na emocionalno i psihički zahtjevnim odjelima ostavljaju kratkotrajne, ali i dugotrajne tragove na pojedincu. Važno je probuditi svijest, educirati o njima, promovirati etički ugodnu radnu atmosferu kao jedan od najvažnijih mehanizama prevencije. Potrebno je poticati verbalizaciju dilema, postavljanje pitanja i poboljšati komunikaciju unutar tima. Bitno je pronaći dobar balans poslovnog i privatnog života, otkriti načine za smanjenje stresa i dopustiti sebi osjećaje, ali se i znati nositi s njima.Background: Patients who are often in life-threatening conditions are placed in intensive care units. Working in such a department, where the patient's condition is constantly changing and where the percentage of deaths is higher than in other departments, brings with it specific difficulties. Acting in situations contrary to one's moral values, witnessing suffering, and feeling powerless as nurses can lead to symptoms of the stress of conscience and moral injury.
Aim: Investigate and determine the level of stress of conscience, the ethical conditions of the work environment and the correlation with moral injury among nurses working in intensive care units.
Methods: The research was conducted in intensive care units in 6 hospitals. Data were collected in the period from February to August 2023. Each subject signed an informed consent, and the instrument consisting of three questionnaires, the Hospital Ethical Environment Questionnaire (HECS), the Stress of Conscience Questionnaire (SCQ), and the Moral Injury Symptom Scale-Health Professional Version (MISS-HP) was used to collect data. Data are analysed using descriptive statistics. Furthermore, an exploratory factor analysis was performed for all three questionnaires, and a confirmatory factor analysis was performed for the Stress of Conscience Questionnaire.
Results: In the research study, 186 nurses participated. The study demonstrated the correlation between the ethical work environment and the development of stress of conscience and moral injury symptoms (r=0,421; p<0,01). The findings have shown that an ethically pleasant work environment reduces the stress of conscience and moral injury. Education and work experience do not play a role in the development of stress of conscience and moral injury. Out of 186 respondents, 119 (63.9%) demonstrated the presence of moral injury symptoms.
Conclusion: Stress of conscience and moral injury are relatively unknown concepts in Croatia, although medical professionals often encounter their symptoms. Working in emotionally and psychologically demanding departments leaves short-term and long-term traces on an individual. That is why it is essential to raise awareness about them, educate medical workers about them, and promote an ethically pleasant working atmosphere as one of the most critical prevention mechanisms. It is necessary to encourage the verbalisation of dilemmas, asking questions and improving communication within the team. Finding a good balance between
work and private life is essential, as well as discovering ways to release stress, allow yourself feelings, and know how to deal with them
Knowledge of Students of the Catholic University of Croatia about HPV Infection -Epidemiology, Transmission and Prevention Options: Cross-sectional Study
No full textUVOD
Humani papiloma virus (HPV) najčešća je spolno prenosiva infekcija na svijetu, Postoji čak više od 200 različitih tipova ovog virusa, od kojih njih 40 uzrokuje infekcije genitalnog područja. Vrlo je raširen kod spolno aktivnih osoba, te će gotovo sve spolno aktivne osobe biti zaražene virusom u nekom trenutku svog života, nerijetko i s više tipova istovremeno, a obično bez simptoma. Naglasak je na važnosti odgovornog spolnog ponašanja, pravovremenoj edukaciji i cijepljenju, te primarnoj i sekundarnoj prevenciji kao malim, ali sigurnim koracima na dalekom putu smanjenja zaraze HPV-om.
CILJ
lspitati znanje studenata Hrvatskog katoličkog sveučilišta o epidemiologiji, prijenosu i mogućnostima prevencije HPV infekcije.
METODE
Provedeno je presječno istraživanje na studentima Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Istraživanje se provodilo tijekom travnja, svibnja i lipnja 2023. godine putem online anketnog upitnika LimeSurvey. Prigodni uzorak činio je ukupno 221 student. Studenti su se uključili u istraživanje putem poveznice koju je Studentska služba Sveučilišta proslijedila na e-mail adrese studenata svih studija. Anonimni anketni upitnik sastojao se od sociodemografskih pitanja, pitanja o spolnosti i pitanja koja ispituju znanja o HPV-u.
REZULTATI
U provedenom istraživanju dokazano je kako postoji statistički značajna razlika u znanju studenata sestrinstva i medicine u odnosu na studente ostalih studija Hrvatskog katoličkog sveučilišta, u kojem je ustanovljeno kako studenti sestrinstva i medicine imaju bolje znanje o HPV infekciji u usporedbi s ostalim studentima. Nadalje, dokazano je kako postoji statistički značajna razlika u znanju između studenata ženskog i muškog spola gdje su studentice pokazale bolje znanje u odnosu na studente Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Također, dokazano je kako postoji statistički značajna razlika u znanju studenata od 25 godina i starijih te studenata mlađih od 25 godina čime je utvrđeno kako stariji studenti imaju više znanja o HPV infekciji.
ZAKLJUČAK
Ovo istraživanje, kao prvo provedeno istraživanje o HPV-u na Hrvatskom katoličkom sveučilištu donosi jasniji uvid u znanje i upućenost studenata o ovom javnozdravstvenom problemu, kako budućih zdravstvenih stručnjaka, tako i ostalih studenata sveučilišta.INTRODUCTION Human papillomavirus (HPV) is the most common sexually transmitted infection in the world. There are even more than 200 different types of this virus, 40 of which cause infections of the genital area. It is very wide spread in sexually active people, and almost all sexually active people will be infected with the virus at some point in their lives, often with several types at the same time, and usually without symptoms. The emphasis is on the importance of responsible sexual behavior, timely education and vaccination, and primary ands econdary prevention as small but safe steps on the long way to reducing HPV infection. AIM To examine the knowledge of students of the Catholic University of Croatia about epidemiology, transmission and the possibilities of prevention of HPV infection. METHODS A cross-sectional study was conducted on students of the Catholic University of Croatia in Zagreb. The survey was conducted during April, May and June 2023 using the Lime Survey online survey. The random sample consisted of a total of 221 students. The students participated in the research through a link that the Student Service o fthe University forwarded to the email addresses of students of all studies. The anonymous questionnaire consisted of socio-demographic questions, questions about sexuality and questions examining knowledge about HPV. RESULTS In the conducted research, it has been proven that there is a statistically significant difference in the knowledge of nursing and medical students compared to students from other studies at the Catholic University of Croatia, where it was found that nursing and medical students have better knowledge about HPV infection compared to other students. Furthermore, it has been proven that there is a statistically significant difference in knowledge between female and male students, with female students showing better knowledge compared to male students at the Catholic University of Croatia. Additionally, it has been proven that there is a statistically significant difference in the knowledge of students aged 25 and older in comparison to students younger than 25, indicating that older students have more knowledge about HPV infection.
CONCLUSION
This research, as the first research conducted on HPV at the Catholic University of Croatia, provides a clearer insight into the knowledge and awareness of students, both future health professionals and other university students, about this public health problem
The Dynamics and Specifics of Examinations at the Emergency department of the Traumatology Clinic before and during the COVID-19 Pandemic: Retrospective Study
No full textUVOD: Dolazak pacijenta na hitni bolnički prijem oscilira na dnevnoj i mjesečnoj bazi. Kod hitnih stanja i stanja ugroženosti bitno je pravovremeno intervenirati i uspješno završiti liječenje. Izazov koji predstavlja pandemija COVID-19 nije znatnije utjecala na pružanje hitne medicinske skrbi u Klinici za traumatologiju, iako je primijećeno smanjenje dolazaka pacijenata na hitni prijem u razdoblju nakon pojave bolesti COVID-19.
CILJ: Cilj ovog istraživanja je utvrditi postoji li razlika u dolasku pacijenata na hitni bolnički prijem Klinike za traumatologiju prije i tijekom pandemije COVID-19 i koliki je njen značaj.
METODE: Podaci su prikupljeni u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022., a istraživanje je ustrojeno retrospektivno. Prikupljeni su podaci o broju pacijenata koji su posjetili Hitni bolnički prijem Klinike za traumatologiju. Podaci su analizirani na godišnjoj razini po dobi pacijenata, spolu, dijagnozama, mjestu življenja i broju hospitalizacija.
REZULTATI: U istraživanje je bilo uključeno 122.868 pacijenata, a podaci su pokazali da je pojava bolesti COVID-19 utjecala na broj pacijenata obrađenih na Hitnom bolničkom prijemu Klinike za traumatologiju, tj. tijekom promatranog razdoblja primljeno je manje pacijenata.
ZAKLJUČAK: Pandemija COVID-19 utjecala je na broj pacijenata obrađenih na Hitnom bolničkom prijemu Klinike za traumatologiju, tj. tijekom promatranog razdoblja primljeno je manje pacijenata. Nakon popuštanja preporučenih mjera proglašenih na početku pandemije bolesti COVID-19 povećava se broj dolazaka pacijenata na hitni bolnički prijem.INTRODUCTION: The arrival of a patient at an emergency hospital admission fluctuates on a daily and monthly basis. In case of emergencies and situations of danger, it is important to intervene in a timely manner and successfully complete the treatment. The challenge posed by the COVID-19 pandemic did not significantly affect the provision of emergency medical care at the Traumatology Clinic, although a decrease in patient arrivals at the emergency department was observed in the period after the onset of the disease COVID-19.
OBJECTIVE: The aim of this research is to determine whether there is a difference in the arrival of patients at the emergency hospital admission of the Clinic for Traumatology before and during the COVID-19 pandemic and how significant it is.
METHODS: Data were collected in the time period from January 1st 2019 until December 31st 2022, the research is organized retrospectively. Data were collected on the number of patients who visited the Emergency Department of the Traumatology Clinic. The collected data were further analyzed on an annual basis by patient age, sex, diagnoses, place of residence and number of hospitalizations.
RESULTS: 122,868 patients were included in the study, and the data showed that the occurrence of the disease COVID-19 affected the number of patients treated at the Emergency Hospital Admission of the Traumatology Clinic, that is, fewer patients were admitted during the observed period.
CONCLUSION: The COVID-19 pandemic affects the arrival of patients to the emergency hospital admission of the Traumatology Clinic, that is, fewer patients were admitted during the observed period. After the relaxation of the recommended measures declared at the beginning of the pandemic COVID-19, the number of patient arrivals at the emergency hospital increases
Attitudes of Zagreb High School students About Peer Abuse
No full textZlostavljanje se definira kao dugotrajna i ponavljajuća izloženost negativnim iskustvima od strane jedne ili više osoba, a kao socijalni fenomen često je prisutno u školskom okruženju. Prethodno provedena istraživanja bavila su se tematikom vršnjačkog zlostavljanja, pokušavajući bolje objasniti njegove vrste i uloge koje su u njega uključene. S obzirom na brojne negativne posljedice koje vršnjačko zlostavljanje može ostaviti na osobu, važno je što bolje razumijeti zbog čega do vršnjačkog zlostavljanja dolazi, kako ga učenici doživljavaju i definiraju, pogotovo u današnje vrijeme u kojem se sve više spominje zlostavljanje putem interneta. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti kako srednjoškolci percipiraju, objašnjavaju te (ne)interveniraju u situacijama vršnjačkog zlostavljanja. Sudionici su bili zagrebački srednjoškolci koji su sudjelovali u četiri fokus grupe. Tematskom analizom dobivene su četiri teme – definiranje vršnjačkog zlostavljanja, situacije vršnjačkog zlostavljanja, uloge uključene u vršnjačko zlostavljanje i razmišljanja o prevenciji i intervenciji. Sudionici vršnjačkim zlostavljanjem smatraju negativan odnos prema osobi njihove dobi te kao najvažniju ulogu ističu ulogu promatrača. Prema žrtvama imaju pozitivan stav. Kao glavni motivator za zlostavljanje navode želju za popularnošću i moći , dok je empatija glavno obilježje onih koji pomažu žrtvama. Također, sudionici kritički promišljaju o programima prevencije i intervencije s kojima su se imali prilike susresti te navode kako bi se s programima trebalo započeti od samog početka školovanja, s naglaskom na empatiji, stvarnim i aktualnim primjerima te edukaciji cijele okoline učenika.Abuse is defined as long-term and repeated exposure to negative experiences by one or more persons, and as a social phenomenon it often exists in the school environment. Previous research on the subject of peer abuse/bullying was trying to better explain its types and the roles involved in it. Considering the numerous negative consequences that bullying can have on a person, it is important to better understand why bullying occurs, how students perceive and define it, especially in today's time when cyberbullying is being mentioned increasingly. The aim of this research was to investigate how high school students perceive, explain and (do not)intervene in bullying situations. Participants were high school students from Zagreb who participated in four focus groups. The thematic analysis resulted in four themes – defining bullying, bullying situations, roles involved in bullying, and thoughts on prevention and intervention. The participants consider bullying as a negative attitude towards a person their own age, and they point out the role of the bystander as the most important role. They have a positive attitude towards the victims. As the main motivator for bullying they highlight the desire for popularity and power, while empathy is the main characteristic of those who help the victims. Also, the participants critically reflect on the prevention and intervention programs they have had the opportunity to be involved in and state that the programs should be included from the very beginning of schooling, with an emphasis on empathy, realistic and current examples and education of the entire student environment
Perceptions on Support, Challenges and Needs Among Parents and Caregivers of Children with Special Needs in Croatia, North Macedonia and Serbia: Cross-Sectional Study
No full textUvod: Roditelji/skrbnici djece s teškoćama u razvoju imaju širok raspon potreba za podrškom i dostupne su im različite intervencije. Podrška, izazovi i potrebe među roditeljima/skrbnicima djece s teškoćama u razvoju vjerojatno se razlikuju u različitim geografskim okruženjima. Cilj ovog istraživanje bio je analizirati percepciju o podršci, izazovima i potrebama među roditeljima/skrbnicima djece s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
Metode: Provedeno je presječno istraživanje u ožujku-travnju 2023. u okviru projekta Erasmus+ SynergyEd. Ispitanici su bili roditelji i skrbnici djece s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Podaci o percepciji o podršci, izazovima i potrebama prikupljeni su anketom provedenom putem interneta.
Rezultati: Među 954 ispitanika, 543 (57%) bilo je iz Hrvatske, 205 (21%) iz Sjeverne Makedonije i 206 (22%) iz Srbije. Najčešća dijagnoza djece ispitanika bila je poremećaj iz autističnog spektra. Najčešće prve brige ispitanika bili su problemi djeteta s finom motorikom poput korištenja škara ili crtanja bojicama. Dijete je najčešće prvu dijagnozu dobilo u prosjeku od 2 godine, a dijagnosticirao ju je tim stručnjaka. Većina djece pohađala je predškolske ustanove i javne škole. Četrnaest posto djece s teškoćama u razvoju bilo je na posebnoj dijeti; najčešće (60%) na bezglutenskoj dijeti. Djeca s teškoćama u razvoju najčešće su dobivala dodatnu potporu države/grada/županije. Većina ispitanika izjasnila se da ne sudjeluje u udruzi/organizaciji za potporu obitelji. Kao izvor informacija o stanju djeteta ispitanici su najčešće koristili stručnjake koji rade s djetetom, a zatim internet. Većina ispitanika navela je da su u posljednjih 12 mjeseci imali poteškoća s dostupnošću usluga u svom području ili problema s dobivanjem termina. Najveći problem u dobivanju podrške bio je osigurati zaštitu osnovnih prava djeteta. Ispitanici su naveli da je osiguranje većih prava za djecu s teškoćama u razvoju najveća potreba za njihove obitelji.
Zaključak: Roditelji/skrbnici djece s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji suočavali su se s višestrukim izazovima, no većina ih je bila zadovoljna uslugama koje su pružene njihovom djetetu. Buduća nastojanja da se razviju politike i usluge povezane s djecom s teškoćama u razvoju trebaju uzeti u obzir mišljenja njihovih roditelja/skrbnika i razlike u pristupu uslugama.Background: Parents/caregivers of children with developmental disabilities (CDD) have a wide range of support needs and there are various interventions available. Support, challenges and needs among parents/caregivers of CDD likely vary in different geographical settings. This study aimed to analyze the perceptions on support, challenges and needs among parents/caregivers of CDD in Croatia, North Macedonia and Serbia.
Methods: We conducted a cross-sectional study in March-April 2023 within the Erasmus+ SynergyEd project. The eligible participants were parents and caregivers of CDD in Croatia, North Macedonia and Serbia, who filled out modified Caregiver Needs Survey online.
Results: Among 954 participants, 543 (57%) were from Croatia, 205 (21%) from North Macedonia and 206 (22%) from Serbia. The most common diagnosis of participants’ children was autism spectrum disorder. The most common participants’ s first concerns were child’s problems with fine motor skills such as using scissors or drawing with crayons. The child most often received the first diagnosis at the median of 2 years, diagnosed by a team of professionals. Most children attended preschool and public school. Fourteen percent of CDD were on a special diet; most commonly (60%) on a gluten-free diet. CDD most often received additional support from the state/city/county. Most participants declared not participating in association/organization for family support. Participants mostly used experts who work with the child as a source of information about their child's condition, followed by the internet. The majority of participants indicated that in the last 12 months, they had difficulties with the availability of services in their area or problems getting appointments. The biggest problem in getting support was assuring that the child’s basic rights are protected. Participants stated that ensuring greater rights for CDD was the greatest need for their families.
Conclusion: Parents/caregivers of CDD in Croatia, North Macedonia and Serbia faced multiple challenges, but most of them were satisfied with services provided to their child. Future efforts to develop policies and services related to CDD should consider the opinions of their parents/caregivers and disparities in access to services
Knowledge on Sexually Transmitted Diseases among Students of Nursing, Communication Studies and Psychology at the Catholic University of Croatia: a Cross-sectional Study
No full textUvod: Spolno prenosive bolesti predstavljaju značajan globalni javnozdravstveni problem koji utječe na zdravlje pojedinaca i zajednica. Edukacija i svijest o spolno prenosivim bolestima ključne su za prevenciju, rano prepoznavanje te liječenje i suzbijanje istih. Studenti, kao demografska skupina koja je često spolno aktivna i istovremeno izložena riziku od spolno prenosivih bolesti, osobito su važna meta za obrazovno modeliranje.
Ciljevi: Glavni ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati razinu znanja o spolno prenosivim bolestima među studentima sestrinstva, psihologije i komunikologije te identificirati ključne razlike u percepciji i razumijevanju spolno prenosivih bolesti između tih skupina studenata.
Metode: Provedeno je presječno istraživanje. Sudionici su bili 108 studenata diplomskog studija sestrinstva, psihologije i komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Podaci su prikupljeni putem interneta od ožujka do svibnja 2024. Upitnik se sastojao od sociodemografskih pitanja i 27-item STD-Knowledge Questionnaire (STD-KQ). Istraživanje je provedeno uz odobrenje Etičkog povjerenstva Hrvatskog katoličkog sveučilišta, u skladu s etičkim kodeksima i pravilima struke. Ispitanici su bili anonimni i sudjelovanje je bilo dobrovoljno.
Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su značajne razlike u razini znanja o spolno prenosivim bolestima među studentima sestrinstva, psihologije i komunikologije. Studenti sestrinstva pokazali su najvišu razinu znanja, s prosječnim rezultatom od 80% točnih odgovora na STD-KQ upitniku. Studenti psihologije imali su prosječno 65% točnih odgovora, dok su studenti komunikologije imali 60% točnih odgovora. Ključne razlike u znanju odnose se na specifične informacije o prijenosu i prevenciji spolno prenosivih bolesti, gdje su studenti sestrinstva pokazali veću informiranost u usporedbi s ostalim skupinama.
Zaključak: Iako su hipoteze zadovoljene, zaključak istraživanja ukazuje na potrebu za poboljšanjem edukacije o spolno prenosivim bolestima među studentima psihologije i komunikologije. Iako studenti sestrinstva pokazuju visoku razinu znanja, postoji prostor za daljnje unapređenje obrazovnih programa kako bi se osigurala sveobuhvatna informiranost svih studenata.Introduction: Sexually transmitted diseases represent a significant global public health issue, impacting the health of individuals and communities. Education and awareness about STDs are crucial for prevention, early detection, treatment, and control. Students, as a demographic group that is often sexually active and at risk for STDs, are a particularly important target for educational modeling.
Objectives: The main objectives of this study were to assess the level of knowledge about STDs among nursing, psychology, and communication students and to identify key differences in the perception and understanding of STDs between these groups.
Methods: A cross-sectional study was conducted. Participants included 108 graduate students of nursing, psychology, and communication at the Croatian Catholic University. Data were collected online from March to May 2024. The questionnaire consisted of sociodemographic questions and the 27-item STD-Knowledge Questionnaire (STD-KQ). The study was conducted with the approval of the Ethics Committee of the Croatian Catholic University, in accordance with ethical codes and professional standards. Participants were anonymous, and participation was voluntary.
Results: The results of the study showed significant differences in the level of knowledge about STDs among nursing, psychology, and communication students. Nursing students demonstrated the highest level of knowledge, with an average score of 80% correct answers on the STD-KQ questionnaire. Psychology students had an average of 65% correct answers, while communication students had 60% correct answers. Key differences in knowledge pertained to specific information about the transmission and prevention of STDs, where nursing students showed greater awareness compared to the other groups.
Conclusion: Although the hypotheses were confirmed, the study's conclusion indicates a need to improve STD education among psychology and communication students. While nursing students exhibit a high level of knowledge, there is room for further improvement in educational programs to ensure comprehensive awareness for all students
Communication of healthcare professionals with ophthalmological patients in preoperative preparation: a cross-sectional study
No full textUvod: Znanje i vještine kvalitetne komunikacije predviđaju kvalitetan rad u mnogim
profesijama, a posebno u medicini. U zdravstvu je kvalitetna komunikacija s pacijentima
temelj uspješnog liječenja.
Cilj: Cilj ovog istraživanja jest ispitati kakva je komunikacija zdravstvenih djelatnika s
oftalmološkim pacijentima u preoperativnoj pripremi iz percepcije pacijenta i njihovog
zadovoljstva tom komunikacijom.
Metode: Provedeno je presječno istraživanje u kojem je sudjelovalo 102 ispitanika nakon
oftalmoloških operativnih zahvata. Anketno ispitivanje je provedeno u Kliničkom bolničkom
centru Zagreb na Klinici za očne bolesti, anonimnim anketnim upitnikom u razdoblju od 1. 12.
2022. do 1. 6. 2023.
Rezultati: Većina oftalmoloških pacijenata izražava visoko zadovoljstvo komunikacijom sa
zdravstvenim djelatnicima u preoperativnoj pripremi 4,5±0,9 od mogućih 5. Ocjene govorne
komunikacije su izuzetno visoke 4,57±0,75, a pacijenti su posebno zadovoljni informacijama o
postupcima i pretragama. Nema značajne statističke povezanosti između stručne spreme i
spola pacijenata i zadovoljstva komunikacijom R=0,161, što ne potvrđuje pretpostavku da su
pacijenti više stručne spreme zadovoljniji pisanom komunikacijom.
Zaključak: Visoko zadovoljstvo oftalmoloških pacijenata komunikacijom sa zdravstvenim
djelatnicima tijekom preoperativne pripreme.Introduction: Knowledge and skills of quality communication predict quality work in many
professions, especially in medicine. In healthcare, quality communication with patients is the
basis of successful treatment.
Objective: The objective of this research is to examine what kind of communication healthcare
professionals have with ophthalmic patients in preoperative preparation from the patient's
perception and their satisfaction with that communication.
Methods: A cross-sectional study was conducted in which 102 subjects participated after
ophthalmological surgery. The survey was conducted at the Department of Ophthalmology,
University Hospital Center Zagreb, using an anonymous survey questionnaire in the period
from 1 December 2022 to 1 June 2023.
Results: The majority of ophthalmic patients express high satisfaction with communication
with healthcare professionals in preoperative preparation 4.5±0.9 out of a possible 5. Speech
communication scores are extremely high 4.57±0.75, and patients are particularly satisfied
with information about procedures and examinations. There is no significant statistical
correlation between professional education and gender of patients and satisfaction with
communication R=0.161, which does not confirm the assumption that patients with more
professional education are more satisfied with written communication.
Conclusion: High satisfaction of ophthalmic patients with communication with healthcare
professionals during preoperative preparation