University of Zagreb Repository
Not a member yet
127122 research outputs found
Sort by
Feasibility of integrating Ship-to-Grid technology for electric ferries on the island of Brač
No full textBuduća elektroenergetska mreža u Republici Hrvatskoj će se snabdijevati sa sve većim udjelom električne energije proizvedenom iz obnovljivih izvora. Međutim, bit će suočena s izazovom stabilnosti, upravo zbog varijabilne prirode obnovljivih izvora energije. Potencijalno rješenje za prevladavanje izazova stabilnosti mreže predstavljaju različiti spremnici energije. Baterije su jedan od najrasprostranjenijih, i s najvećim trenom razvoja, oblika pohrane energije u svijetu, a električni brodovi sa engl. Ship-to-Grid tehnologijom predstavljaju jedan takav spremnik. Ovaj diplomski rad napisan je na temu integracije Ship-to-Grid tehnologije za električne trajekte na otoku Braču. Prvi dio rada postepeno uvodi u temu: daje širi kontekst o klimatskim promjenama i ekološkom utjecaju, otoku Braču, pomorskom prometu i objašnjava koncept Ship-to-Grid tehnologije. Središnji dio iznosi početne uvijete, matematičke modele, tehno-ekonomsku analizu te daje studiju slučaja i komparativnu analizu s konvencionalnim trajektima s motorom s unutarnje izgaranje. Na posljetku su izneseni regulatorni okviri koje je potrebno ispoštovati za uspješnu integraciju Ship-to-Grid tehnologije.The future electric power grid will be supplied with electricity from renewable sources. However, the grid will face stability challenge due to the variable nature of renewable sources. Various energy storage solutions are proposed to address this stability challenge. The most widespread form of energy storage worldwide is battery storage. Electric ships with Ship-to-Grid technology represent this one storage solution. This master thesis focuses on the integration of Ship-to-Grid technology for electric ferries on the island of Brač. The first part of the thesis gradually introduces the topic by providing a broader context on climate change and environmental impact, the island of Brač, maritime transport, and explaining the concept of Ship-to-Grid technology. The central part presents initial conditions, mathematical models, techno-economic analysis, and provides a case study and comparative analysis. Finally, regulatory frameworks necessary for the successful integration of Ship-to-Grid technology are outlined
Effect of cannabidiol on viability of SH-SY5Y cells in the presence of toxic concentrations of copper ions
No full textOksidacijski stres uzrokovan poremećenom regulacijom homeostaze bakra jedan je od važnih čimbenika u patofiziologiji neurodegenerativnih bolesti. Razvoj potencijalnih terapija često uključuje spojeve koji pokazuju antioksidacijska svojstva. Kanabinoidi su skupina lipidnih spojeva s pokazanim antioksidacijskim, protuupalnim i neuroprotektivnim djelovanjem posredstvom endokanabinoidnog sustava. U ovom istraživanju ispitan je učinak kanabidiola na preživljenje stanica SH-SY5Y u fiziološkim uvjetima te u uvjetima oksidacijskog stresa izazvanog visokim koncentracijama bakra. Kanabidiol je, suprotno očekivanjima, djelovao neurotoksično te smanjio preživljenje stanica. Iako nije utjecao na proizvodnju reaktivnih kisikovih vrsta, smanjio je omjer reduciranog i oksidiranog glutationa (GSH/GSSG) kao i aktivnost antioksidacijskog enzima superoksid dismutaze. Također, tretman kanabidiolom je povećao aktivnost izvršnih kaspaza 3 i 7 te kondenzaciju kromatina, kao i otpuštanje laktat dehidrogenaze u stanični medij, što upućuje na staničnu smrt procesima apoptoze i nekroze. Primjena selektivnih inhibitora signalnih puteva povezanih s aktivacijom receptora CB1, kao ni dodatak liganada receptora CB1 nije modificirala učinak kanabidiola na preživljenje stanica, upućujući na to da kanabidiol ne ostvaruje svoje učinke vezivanjem na kanabinoidne receptore.Oxidative stress caused by disturbed regulation of copper homeostasis is one of the important factors in the pathophysiology of neurodegenerative diseases. The development of potential therapies often involves compounds with antioxidant properties. Cannabinoids are lipid compounds with antioxidant, anti-inflammatory and neuroprotective effects achieved through the endocannabinoid system. In this study, the effect of cannabidiol on the survival of SH-SY5Y cells was examined in physiological conditions and in oxidative stress conditions induced by high concentrations of copper. Contrary to expectations, cannabidiol demonstrated neurotoxic effects and reduced cell survival. Although it did not affect the production of reactive oxygen species, it reduced the ratio of reduced and oxidized glutathione (GSH/GSSG), as well as the activity of the antioxidant enzyme superoxide dismutase. Treatment with cannabidiol also increased the activity of executive caspases 3/7 and chromatin condensation, as well as the release of lactate dehydrogenase into the culture medium, which indicates cell death by apoptosis and necrosis. The use of selective inhibitors of signaling pathways associated with CB1 receptor activation, as well as the addition of CB1 receptor ligands did not modify cell survival, suggesting that cannabidiol does not exert its effects via cannabinoid receptors
Stakeholder engagement in the radioactive waste management program : master's thesis
No full textU ovom diplomskom radu dan je kratki pregled gospodarenja radioaktivnim otpadom, s naglaskom na uključivanje dionika u program gospodarenja radioaktivnim otpadom. Dionik je svatko na koga utječe određena aktivnost. Program uključivanja dionika u program gospodarenja radioaktivnim otpadom bitno se razlikuje od države do države. Nemoguće je napraviti jedinstven standardiziran program zbog zakonskih, kulturoloških i demografskih razlika država. U radu je prikazan pregled vijesti i informacija koje Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško u Hrvatskoj prenosi dionicima. Također je napravljena analiza članaka na najposjećenijim hrvatskim internetskim portalima u kojima se spominje radioaktivni otpad u Hrvatskoj.This master's thesis provides a brief overview of radioactive waste management, with an emphasis on the stakeholder engagement in the radioactive waste management program. A stakeholder is anyone who is affected by a certain activity. Stakeholder engagement in the radioactive waste management program is different in every country. It is not possible to create a unique standardized program due to the legal, cultural and demographic differences between countries. An overview of the news and information that the Fund for financing the decommissioning of the Krško Nuclear Power Plant and the disposal of Krško NPP radioactive waste and spent nuclear fuel conveys to stakeholders was made. Also, an analysis of articles on the most visited Croatian internet portals that mention radioactive waste in Croatia was made
Comparison of efficacy of biofeedback, electrical stimulation and therapeutic exercise in patients with knee osteoarthritis
No full textCilj ovog istraživanja bio je usporediti učinkovitost pojedinih fizikalnih postupaka u liječenju početnog OA koljena. Uspoređivali smo EMG BFB terapiju, ES terapiju i terapijsko vježbanje s pretpostavkom da će najbolji učinak imati EMG BFB terapija. Ispitivali smo bol, funkciju koljena, snagu mišića, m. vastus medialis obliquus. Pomoću upitnika SF 36 i kratkog sržnog seta MKF klasifikacije, ispitivali smo utjecaj liječenja na kvalitetu života i na biopsihosocijalno funkcioniranje ispitanika. U istraživanje smo uključili 94 ispitanika koji su proveli tri tjedna na fizikalnoj terapiji te smo ih pratili tijekom 6 mjeseci. Rezultati su pokazali dobar učinak fizikalne terapije na ispitivane parametre bez statistički značajne razlike između skupina. Ovo istraživanje pokazalo je da 6 mjeseci nakon fizikalne terapije dolazi do blagog pada snage mišića, ali bez pogoršanja u osjećaju boli i funkciji koljena. S obzirom na to da nije pronađena razlika između navedenih fizikalnih procedura, zaključili smo da je terapijsko vježbanje učinkovito u liječenju OA koljena i da nije potrebno uključivati EMG BFB terapiju, ni ES terapiju u rehabilitacijske protokole.The aim of this research was to compare the effectiveness of specific physical procedures in treating initial knee osteoarthritis (OA). We compared EMG BFB therapy, ES therapy and therapeutic exercise with the assumption that EMG BFB therapy would have the best effect. We examined pain, knee function, and the strength of the vastus medialis obliquus muscle. The SF 36 questionnaire and the brief ICF core set for osteoarthritis were used to assess the impact of treatment on the subjects' quality of life and biopsychosocial functioning. This research included 94 subjects who underwent three weeks of physical therapy and they were followed up for 6 months. The results showed a positive effect of physical therapy on the examined parameters with no statistically significant difference between the groups. The study revealed that 6 months after physical therapy there was a slight decrease in muscle strength, but no deterioration in pain sensation and knee function. Given these findings, no significant differences were observed between the mentioned physical procedures. In conclusion, we found that therapeutic exercise is effective in treating knee OA and there is no necessity to include EMG BFB therapy or ES therapy in rehabilitation protocols
Recipročni odnosi percipiranog stila poučavanja nastavnika s motivacijom i akademskim postignućem učenika
No full textTeaching styles are crucial in creating a motivating environment. However, processes through which teachers shape students’ motivational and academic outcomes have not been fully established, especially for the maladaptive motivational dynamics. Additionally, research has only recently considered that students may have an inverse role in shaping teachers’ style through agentic (dis)engagement. Thus, the aim of this study was to explore reciprocal relationships between agentic (dis)engagement, perceived teachers’ teaching style, motivation and academic achievement as proposed by the revised model of student engagement (Reeve, Cheon & H. Jang, 2020), for the brighter (adaptive) and the darker (maladaptive) motivational pathway. We conducted a two-wave longitudinal study within the project FreeCareerChoice funded by the Croatian Science Foundation (IP-2019-04-7537). We gathered self-reported data from 1213 high school students (61.1% female, 53.9% vocational students). We utilised autoregressive cross-lagged modeling to determine the directional relationships between the variables. Our findings support the revised model of student engagement for the brighter pathway since most associations follow the model’s assumptions. However, we found that instead of agentic engagement, autonomous motivation is reciprocally associated with perceived teacher autonomy support. In terms of the darker motivational pathway, our results provide no support for the model, as no significant associations between the variables were found. The findings of the study significantly contribute to the understanding of teacher-student dynamics, as the revised model of student engagement has previously not been comprehensively tested. Additionally, the study yielded important practical implications as it highlights the need to encourage teachers to adopt an autonomy-supportive style.Uvod
U području obrazovne psihologije postoji slaganje da je pristup nastavnika učeniku ključan za motivacijske i akademske ishode učenika (Bureau i sur., 2021). Međutim, određeni aspekti dinamike odnosa nastavnika i učenika nisu temeljito istraženi. Ovo istraživanje će, stoga, doprinijeti novim spoznajama sveobuhvatnim ispitivanjem adaptivnih i neadaptivnih odnosa nastavnika i učenika u okviru teorije samodeterminacije (Deci i Ryan, 1985).
Teorija samodeterminacije opsežni je okvir za istraživanje motivacijskih procesa. Osnovna pretpostavka jedne od njezinih mini-teorija je da ljudi imaju tri urođene i univerzalne osnovne psihološke potrebe – potrebu za autonomijom, kompetentnosti i povezanosti (Deci i sur., 1991). Zadovoljenje potrebe, a osobito potrebe za autonomijom, potiče dobrobit i prosperitet, stoga se ljudi okreću okolinama u kojima ih mogu zadovoljiti (Vansteenkiste i sur., 2022). S druge strane, mogu se naći u okolinama koje frustriraju njihove potrebe, to jest aktivno ih sprječavaju u zadovoljenju potreba, što dovodi do smanjenje dobrobiti (Vansteenkiste i Ryan, 2013).
Pretpostavke teorije samodeterminacije o osnovnim psihološkim potrebama pokazale su se točnima u različitim domenama života (Ryan i sur., 2022). Osobit interes za istraživanja psiholoških potreba postoji u području obrazovanja s obzirom na centralnu ulogu koje obrazovanje ima u razvoju pojedinca (Ryan i Deci, 2020). Kad govorimo o obrazovanju, najznačajnije djelovanje u ostvarivanju psiholoških potreba ima nastavnik, to jest njegov stil poučavanja (Cheon i sur., 2016; Howard i sur., 2024; Núñez i León, 2018; Schuitema i sur., 2016). Možemo razlikovati dva osnovna stila poučavanja: nastavničku podršku autonomiji i nastavničku kontrolu. Nastavnička podrška autonomiji odnosi se na stil u kojem nastavnik uzima u obzir želje i potrebe učenika te se trudi zauzeti njihovu perspektivu (Aelterman i sur., 2019; Ryan i Deci, 2020). S druge strane nastavnička kontrola opisuje stil u kojem nastavnik prioritizira svoje ciljeve te ih nameće učenicima (Aelterman i sur., 2019). Iako ih se često tako predstavlja, ova dva stila nisu suprotstavljeni polovi iste dimenzije, već dva pristupa koja mogu koegzistirati (Aelterman i sur., 2019; Patall i sur., 2018). U prilog ovakvom pogledu na nastavničke stilove idu nalazi koji pokazuju relativno niske korelacije između njihovih razina, te istraživanja koja pokazuju da imaju drugačije ishode (Haerens i sur., 2015; H. Jang i sur., 2016; Reeve i sur., 2023; Reeve i Cheon, 2021; Vansteenkiste i Ryan, 2013). Naime, pokazuje se da nastavnička podrška autonomiji snažno pozitivno predviđa zadovoljenje psiholoških potreba i pozitivne učeničke ishode, dok nije povezana ili je slabo negativno povezana s frustracijom potreba i negativnim učeničkim ishodima (Bartholomew, Ntoumanis, Ryan, Bosch, i Thøgersen-Ntoumani, 2011; H. Jang i sur., 2016; Reeve i Cheon, 2021; Vansteenkiste i Ryan, 2013). Za nastavničku kontrolu vrijedi suprotno. Ova konceptualizacija koja odvaja svjetliji motivacijski put koji povezuje nastavničku podršku autonomiji i pozitivne učeničke ishode, te mračniji motivacijski put koji povezuje nastavničku kontrolu i negativne učeničke ishode, naziva se dvoprocesni model motivacije. Iako su oba puta podjednako važna za razumijevanje motiviranog ponašanja, mračniji motivacijski put značajno je manje istražen u svim domenama, pa tako i obrazovanju (Bartholomew i sur., 2018; Bartholomew, Ntoumanis, Ryan, Bosch, i Thøgersen-Ntoumani, 2011; De Meyer i sur., 2014; H. Jang i sur., 2016; Li i sur., 2018; Reeve, Cheon i H. Jang, 2020; S. A. Zhou i sur., 2023).
U kontekstu teorije samodeterminacije, motivacija uključuje dvije grupe motivacija. Autonomna motivacija se odnosi na samodeterminirane oblike motivacije, to jest na motivaciju u kojoj se pojedinac samostalno upušta u ponašanje zbog osobne važnosti tog ponašanja ili jer u njemu uživa (Ryan i Deci, 2020). U školskom kontekstu, autonomno su motivirani oni učenici koji uče jer smatraju da je učiti važno ili ih učenje interesira. S druge strane imamo kontroliranu motivaciju – motivaciju koja proizlazi iz unutarnje ili vanjske prisile (Ryan i Deci, 2020). Primjerice, kontrolirano su motivirani oni učenici koji uče zbog nagrada i kazni ili zbog krivnje i samopotvrđivanja. U skladu s dvoprocesnim modelom motivacije, autonomna motivacija bi trebala pripadati na svjetliji motivacijski put kao ishod nastavničke podrške autonomije, dok bi kontrolirana motivacija trebala pripadati na mračniji motivacijski put kao ishod nastavničke kontrole. Prijašnja istraživanja podržavaju takvu podjelu (André i sur., 2023; Haerens i sur., 2015; Patall i sur., 2018; Rodrigues i sur., 2019), no pregled literature pokazao je da je motivacija kao konstrukt relativno malo istraživana u okviru dvoprocesnih modela motivacije.
Jedan od ključnih ishoda učeničke motivacije je uključenost u nastavu. Iako se tradicionalno dijeli na tri komponente – emocionalnu, kognitivnu i bihevioralnu, Reeve i Tseng (2011) dodaju četvrtu komponentu – proaktivnu uključenost. Proaktivna uključenost odnosi se na konstruktivni doprinos učenika nastavi, to jest njihovo postavljanje pitanja, davanje povratne informacije i izražavanje potreba u nastavnom procesu (Reeve, 2013; Reeve i Tseng, 2011). Proaktivna uključenost, s jedne strane, kao i ostale komponente uključenosti, doprinosi akademskom postignuću učenika (Reeve, 2013; Reeve, Cheon i H. Jang, 2020; Reeve i sur., 2022; Reeve i Tseng, 2011; Skinner i Pitzer, 2012). S druge strane, za razliku od ostalih komponenti uključenosti, služi kao signal nastavniku kako da nastavu učini primjerenijom potrebama učenika (Reeve i sur., 2022; Reeve i Shin, 2020; Reeve i Tseng, 2011). Dakle, proaktivna uključenost trebala bi biti recipročno povezana s nastavničkom podrškom autonomiji na svjetlijem motivacijskom putu. Iako istraživanja idu u prilog postojanju ove veze (H. Jang i sur., 2012; 2016; H.-R. Jang et al., 2024; Matos i sur., 2018; Patall i sur., 2019; Reeve, 2013), potrebno ju je dodatno istražiti s obzirom na metodološke nedostatke prijašnjih istraživanja (Patall i sur., 2018; 2019; Reeve i Shin, 2020). Još jedan konstrukt koji nije dovoljno istraživan je proaktivna neuključenost. Ona opisuje učenike koji pasivno prihvaćaju tijek nastavnog sata, bez pokušaja da gradivo i način predavanja pokušaju prilagoditi svojim potrebama (Reeve i Shin, 2020). Slično kao podrška autonomiji u odnosu na kontrolu i autonomna u odnosu na kontroliranu motivaciju, proaktivna neuključenost predstavlja pandan proaktivne uključenost na mračnijem motivacijskom putu (H. Jang i sur., 2016; Reeve i Cheon, 2021; Reeve i Tseng, 2011). Prema tome, možemo očekivati da je proaktivna neuključenost rezultat nastavničke kontrole i kontrolirane motivacije te da predviđa lošije akademsko postignuće. Također, trebala bi recipročno predviđati porast nastavničke kontrole, s obzirom da nastavnici od učenika koji ne participiraju ne dobivaju povratnu informaciju kako im prilagoditi nastavu (H.-R. Jang i sur., 2024; Patall, 2024; Reeve, Cheon i Yu, 2020). Iako postoje pretpostavke o ulozi proaktivne neuključenosti, ona je u literaturi većinski zanemarena, stoga su nužna daljnja istraživanja (H. Jang i sur., 2016; Reeve, Cheon i Yu, 2020).
Pregled literature u području pokazao je snažnu podršku za dvoprocesne modele motivacije, s tim da su konstrukti koji pripadaju svjetlijem motivacijskom putu značajno istraženiji od onih koji pripadaju mračnijem motivacijskom putu. Iako je relativno jasno da postoje dva motivacijska puta, procesi kroz koji nastavnici potiču motivaciju i akademsko postignuće učenika još uvijek nisu potpuno jasni. Također, pokazuje se da su istraživanja tek odnedavno motivacijski proces počela promatrati kao dvosmjeran – nastavnici motiviraju učenike, a učenici motiviraju nastavnike. Iz tog razloga, važno je istraživati proaktivnu uključenost i neuključenost, s obzirom da se radi o relativno novim konstruktima čija povratna veza s nastavničkim stilovima nije u potpunosti razjašnjena. Dakle, možemo reći da u ovom području postoje dva ključna pitanja (Reeve i Cheon, 2021): (1) Kroz koje procese nastavnici utječu na motivacijske i akademske ishode učenika? i (2) Mogu li učenici zauzvrat utjecati na stil poučavanja svojih nastavnika?
Teorijski model koji odgovara na ova dva pitanja te povezuje prije opisane konstrukte je revidirani model uključenosti učenika (Reeve, Cheon i H. Jang, 2020). Prema modelu, nastavnička podrška autonomiji predviđa autonomnu motivaciju učenika, koja je zatim povezana s proaktivnom uključenošću učenika. Ako se nastavnik trudi više uključiti potrebe učenika u nastavu, oni će biti zainteresiraniji te je smatrati važnijom (Reeve i Cheon, 2021). Posljedično, učenici će biti motiviraniji više saznati i sudjelovati na nastavi (Reeve i sur., 2004; Skinner i Pitzer, 2012; Stroet i sur., 2013). Povećana razina proaktivne uključenosti, po modelu, zatim previđa akademsko postignuće učenika te buduću nastavničku podršku autonomiji. S obzirom da učenici postavljaju pitanja i daju sugestije, bolje će shvatiti nastavno gradivo te će nastavnika uputiti kako da im dodatno prilagodi nastavu (Reeve, 2013; Reeve i Tseng, 2011). Kao što je vidljivo iz opisanog, revidirani model učeničke uključenosti opisuje odnose varijabli svjetlijeg, no ne i mračnijeg motivacijskog puta. Iz tog razloga Reeve, Cheon i H. Jang (2020) u radu u kojem su definirali ovaj model preporučuju njegovu prilagodbu za mračniji motivacijski put. Iz tog razloga, predložili smo model koji translatira odnose opisane u revidiranom modelu učeničke uključenosti s varijablama s mračnijeg motivacijskog puta. Prema tome, nastavnička kontrola bi trebala predviđati kontroliranu motivaciju koja je zatim povezana s proaktivnom neuključenosti. Ako nastavnici stvaraju pritisak na učenike, taj pritisak će im postati glavni razlog za učenje te stoga učenici neće imati želju aktivnije sudjelovati u nastavi (Bartholomew i sur., 2018; Curran i Standage, 2017; Vansteenkiste i Ryan, 2013). Proaktivna neuključenost učenika zatim će rezultirati slabijim akademskim postignućem i budućom kontrolom nastavnika. Ako učenici ne traže dodatna objašnjenja lošije će savladati gradivo te neće razjasniti nastavniku na koji način bi im bolje mogao približiti gradivo (Bartholomew i sur., 2018; Reeve, Cheon i Yu, 2020).
Iako za revidirani model učeničke uključenosti postoji jasna teorijska te nešto empirijske podrške, neki autori sugeriraju da su motivacijski procesi složeniji od onog opisanog u modelu (H. Jang i sur., 2012). Naime, smatraju kako bi model trebao uključivati dodatne recipročne veze (H.-R. Jang, 2023; Patall, 2024; Patall i sur., 2019; Reeve i sur., 2022). Primjerice, da bi akademsko postignuće učenika također mogao poticati nastavnike da daju više autonomije učenicima, a učenike dodatno motivirati za učenje. Iz tog razloga, potrebna je cjelovita provjera pretpostavki revidiranog modela učeničke uključenosti, kako bi se utvrdilo temporalne i recipročne veze između proaktivne (ne)uključenosti, stila poučavanja nastavnika, akademske motivacije i akademskog postignuća. Budući da je većina prijašnjih istraživanja imala transverzalni nacrt (npr. Behzadnia i sur., 2018; Collie i sur.., 2019; Gutiérrez i Tomás, 2019; Haerens i sur., 2015; H. Jang i sur., 2009; Johansen i sur., 2023; Mameli i Passini, 2017), to nije omogućavalo provjeru takvih odnosa. Naše istraživanje, stoga, predstavlja vrijedan doprinos spoznajama u području. Također, većina prije provedenih kvalitetnih istraživanja o ovoj temi koristila je uzorke iz Jugoistočne Azije te se fokusirala isključivo na nastavu tjelesnog odgoja. Iz tog razloga, naše će istraživanje, koje je smješteno u Zapadni kontekst te koristi globalne mjere, umjesto mjera usmjerenih na specifičan školski predmet, doprinijeti potvrđivanju zaključaka prijašnjih istraživanja u drugačijem kontekstu.
Cilj i problemi istraživanja
Cilj istraživanja bio je ispitati recipročne odnose između proaktivne (ne)uključenosti, percipiranog stila poučavanja nastavnika, akademske motivacije i akademskog postignuća učenika prema pretpostavkama modela Reevea, Cheona i H. Jang (2020), u kontekstima svjetlijeg i mračnijeg motivacijskog puta. Ovaj je cilj ispitan kroz četiri istraživačka problema: (1) Predviđaju li se percipirana nastavnička podrška autonomiji te autonomna motivacija, proaktivna uključenost i akademsko postignuće učenika međusobno uzastopnim redoslijedom?, (2) Postoji li recipročna povezanost između percipirane nastavničke podrške autonomiji i proaktivne uključenosti?, (3) Predviđaju li se percipirana nastavnička kontrola te kontrolirana motivacija, proaktivna neuključenost i akademsko postignuće učenika međusobno uzastopnim redoslijedom? i (4) Postoji li recipročna povezanost između percipirana nastavničke kontrole i proaktivne neuključenosti učenika?
Metoda
Ovo istraživanje je provedeno u sklopu šireg projekta FreeCareerChoice koji financira Hrvatska zaklada za znanost (IP-2019-04-7537). Nacrt istraživanja je longitudinalan, s dva vala prikupljanja podataka. Vremenske točke u kojima su podaci prikupljeni razmaknuti su oko godinu dana.
Sudionici
U istraživanju je sudjelovalo 1213 učenika srednjih škola iz cijele Hrvatske (61.1% djevojke, 53.9% učenici strukovnih škola). Učenici su polazili 18 škola, to jest 67 različitih razreda. Prosječna dob u prvoj točci prikupljanja podataka bila je 16.47 godina (SD = 0.64).
Postupak
Prije početka istraživanja, dobivena je privola Etičkog povjerenstva Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za cijeli projekt (no. 11-73/19-1261), te Etičkog povjerenstva Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za ovo istraživanje (EPOP_2022_23_29). Prije sudjelovanja učenika u prvom valu istraživanja pisanu suglasnost za sudjelovanje su dali njihovi roditelji, dok su učenici prije početka ispitivanja u svakom valu dali svoju suglasnost za sudjelovanje. Prikupljanje podataka bilo je organizirano u školama tijekom nastave u trajanju od oko 40 minuta. Ispitivanje je provedeno putem online platforme kojoj su učenici pristupali putem školskih računala. Tijekom ispitivanja bio je prisutan član projektnog tima ili stručni suradnik koji je prethodno upoznat sa sadržajem upitnika.
Instrumenti
U istraživanju su korištene mjere samoprocjene na globalnoj razini, dakle procjene učenika o nastavnicima i sebi općenito, a ne o specifičnom predmetu. Mjerili smo percipirani nastavnički stil koji podržava autonomiju, percipirani nastavnički kontrolirajući stil, akademsku motivaciju, proaktivnu uključenost, proaktivnu neuključenost te prikupili podatke o završnom prosjeku ocjena učenika i njihovim sociodemografskim karakteristikama. Svi instrumenti su prethodno validirani, ali je većina bila po prvi bila prevedena na hrvatski jezik metodom prijevod-nazad prijevod (Brislin, 1970). Rezultati predistraživanja i psihometrijska analiza instrumenata pokazali su da imaju očekivanu strukturu i visoku pouzdanost.
Analitička strategija
Analiza podataka napravljena je u programima IBM SPSS Statistics 26.0 (IBM Corp, 2019) i R verzija 4.4.0. (R Core Team, 2024). Provedena je u četiri koraka: (1) analiza nedostajućih podataka i osipanja, (2) deskriptivna analiza, (3) analiza longitudinalne invarijantnosti, te (4) glavna analiza. U glavnoj analizi smo koristili autoregresijske križne modele. Specifično, usporedili smo četiri modela kako bismo utvrdili koji najbolje opisuje podatke: (1) model stabilnosti (specificirane samo autoregresivne veze), (2) model kauzalnosti (specificirane veze definirane u skladu s teorijskim modelom), (3) model obrnute kauzalnosti (specificirane veze definirane suprotno teorijskom modelu), (4) recipročni model (specificirane sve autoregresivne i križne veze). U glavnoj analizi kontrolirali smo obrazovni program, kohortu i rod učenika.
Rezultati i rasprava
Prva dva istraživačka problema odnosila su se na svjetliji motivacijski put. Analiza autoregresijskih križnih modela pokazala je da je najprimjereniji model recipročni model. To nam to ukazuje da je potrebno specificiranje drugačijih ili dodatnih puteva u odnosu na revidirani model uključenosti učenika (Reeve, Cheon i H. Jang, 2020). Ipak da bi se utvrdilo u kojoj mjeri dobiveni model odstupa od teorijskog potrebno ga je pobliže analizirati.
Da bismo to učinili, prvo smo pogledali povezanosti koje objašnjavaju proces kroz koji nastavnik mijenja motivacijske i akademske ishode učenika. Sukladno našim hipotezama pokazalo se da T1 percipirana nastavnička podrška autonomiji predviđa T2 autonomnu motivaciju učenika, T1 autonomna motivacija predviđa T2 proaktivnu uključenost, a T1 proaktivna uključenost T2 akademsku uspješnost. Ovakve veze su u skladu s pretpostavkama revidiranog modela učeničke uključenosti (Reeve, Cheon i H. Jang, 2020), to jest konzistentne su sa sukcesivnim procesom kroz koji nastavnik djeluje na učenike prema modelu. Iako model pretpostavlja recipročnu vezu između proaktivne uključenosti i nastavničke podrške autonomiji, nije pronađena korelacija između T1 proaktivne uključenosti i T2 percipirane nastavničke podrške autonomiji, čime nismo potvrdili svoju hipotezu. Neka prijašnja istraživanja također nisu pronašla ovu recipročnu vezu (H. Jang i sur., 2016; Patall, 2024; S. A. Zhou i sur., 2023). Oslanjajući se na njihove nalaze pretpostavili smo tri razloga zbog kojih veza nije nađena u našem istraživanju. Prvo, moguće je, ali ne vjerojatno, da smo u uzorku zahvatili povećani broj učenika iz marginaliziranih skupina ili skupina koje imaju slabije akademsko postignuće. Učenici iz takvih skupina imaju manju mogućnost utjecati na svoje nastavnike, to jest njihova proaktivna uključenost često ne rezultira time da im nastavnici daju više autonomije (Liu i sur., 2024; Zambrano i sur., 2021). Drugo, moguće je da konceptualizacija i mjere proaktivne uključenosti nisu prilagođene za zapadni kontekst. Istraživanja provedena u SAD-u i Europi pokazuju da učenici smatraju da proaktivna uključenost također treba uključivati kolaborativna ponašanja, uključenost izvan nastave i elemente samoreguliranog učenja (Mameli i Passini, 2018; Petričević i sur., 2024; Rovan, 2024; Zambrano i sur., 2022). Posljedično, moguće je da ovim istraživanjem nismo adekvatno zahvatili proaktivnu uključenost. Treće, moguće je da nastavnici imaju raznolike reakcije na proaktivnu uključenost učenika. Dok dio njih, u skladu s teorijom, vjerojatno vidi proaktivnu uključenost učenika kao korisnu povratnu informaciju, drugi dio vjerojatno reagira antagonistički (Matos i sur., 2018; Patall i sur., 2019). Iz tog razloga, moguće je da polovica nastavnika više podupire autonomiju kad su učenici proaktivni, dok drugi umanjuju svoju podršku s obzirom na negativnu percepciju učeničkih primjedbi, što na kraju rezultira nultom povezanošću proaktivne uključenosti i percipirane podrške autonomiji nastavnika. Iako nismo našli povezanost proaktivne uključenosti i percipirane podrške autonomiji nastavnika, utvrđena je recipročna veza između T1 autonomne motivacije i T2 percipirane nastavničke podrške autonomiji. Neki autori smatraju da autonomna motivacija može služiti kao signal nastavnicima da postanu više podržavajući (H.-R. Jang, 2023; Patall i sur., 2019), no mehanizmi u pozadini ove povezanosti nisu u potpunosti jasni s obzirom da istraživanja pokazuju da je nastavnicima teško percipirati učeničku motivaciju koja je unutarnja (Lee i Reeve, 2012). Iz tog razloga smo spekulirali da je nađena povezanost rezultat korištenja isključivo mjera samoprocjene. Kad su učenici više autonomno motivirani, ne dolazi do stvarnih promjena u ponašanju njihovih nastavnika, već učenici percipiraju svoje nastavnike u pozitivnijem svjetlu (Schuitema i sur., 2016). Ukratko, pretpostavljamo da se ne radi se o stvarnoj povezanosti između konstrukata nego o metodološkom artefaktu.
Druga dva istraživačka pitanja odnosila su se na mračniji motivacijsk
Resonances in quasiperiodic many-body localised systems
No full textSustavi koji izbjegavaju termalizaciju su fundamentalno zanimljivi jer na njih nije primjenjiva statistička fizika, a imaju i potencijalne primjene u kvantnim tehnologijama. Višečestična lokalizacija (eng. many-body localization, MBL) je mehanizam izbjegavanja termalizacije u kvantnim sustavima uzrokovan međuigrom interakcija između čestica i aperiodičnosti sustava. Nedavno je numerički primijećen spori rast entropije broja S_n u MBL režimu neuređenih sustava, što je suprotno očekivanju da se S_n saturira u lokaliziranom sustavu, te dovodi u pitanje stabilnost MBL-a u termodinamičkoj granici. Jedno moguće objašnjenje ovog rasta je postojanje rijetkih rezonancija koje lokalno omogućuju transport i u lokaliziranom režimu, bez da termaliziraju cijeli sustav. Cilj ovog rada je proučiti ponašanje S_n i utjecaj rezonancija na višečestičnu lokalizaciju u kvaziperiodičnim sustavima. Oslanjajući se na efektivni opis rezonancija dvodimenzionalnim Hamiltonijanom i determinističku strukturu kvaziperiodičnog potencijala, formuliran je model koji opisuje skaliranje broja rezonancija i saturacijskih vrijednosti S_n s jakosti i periodom potencijala, kao i ponašanje rezonancija u vremenu i vremensku ovisnost S_n. Na temelju modela je dana usporedba saturacijskih vrijednosti S_n u kvaziperiodičnim i nasumičnim sustavima, te kvalitativno predviđanje strukturiranog ponašanja S_n kvaziperiodičnih sustava na dugim vremenskim skalama. Analitički rezultati dobiveni pomoću efektivnog modela se slažu s numeričkim rezultatima, dobivenim egzaktnom dijagonalizacijom Hamiltonijana, u režimu jake lokalizacije. Također, numerički je pokazano da u kvaziperiodičnim sustavima dolazi do izraženije saturacije S_n u odnosu na nasumične sustave.Systems that avoid thermalization are of fundamental interest because statistical physics does not apply to them, and they also have potential applications in quantum technologies. Many-body localization (MBL) is a mechanism for avoiding thermalization in quantum systems due to the interplay between interactions and aperiodicity of the system. Recently, a slow growth of number entropy S_n was numerically observed in the MBL regime of disordered systems, which contradicts the expectation that S_n should saturate in a localized system, thereby questioning stability of MBL in the thermodynamic limit. One possible explanation for this growth is the presence of rare resonances that locally enable transport in localized regime, without thermalizing the entire system. The goal of this work is to study behavior of S_n and impact of resonances on many-body localization in quasiperiodic systems. Relying on the effective description of resonances with a two-dimensional Hamiltonian and deterministic structure of the quasiperiodic potential, a model was formulated that describes scaling of the number of resonances and saturation values of S_n with the strength and period of the potential, as well as the behavior of resonances in time and time dependence of S_n. Based on the model, a comparison of saturation values of S_n in quasiperiodic and random systems was presented, along with a qualitative prediction of the structured behavior of S_n on long time scales in quasiperiodic systems. Analytical results obtained from the effective model agree with the numerical results, which were obtained from exact diagonalization of the Hamiltonian, in the regime of strong localization. It was also numerically shown that in quasiperiodic systems, the saturation of S_n is more pronounced compared to random systems
Internationalisation of Higher Education Institutions
No full textInternacionalizacija visokih učilišta je postala ključni preduvjet za pozicioniranje na globalnim ljestvicama te za stjecanje međunarodnih akreditacija koje potvrđuju kvalitetu visokih učilišta. Većina visokih učilišta danas, u većoj ili manjoj mjeri, teži internacionalizaciji, no načini na koje to provode razlikuju se, ovise o brojnim faktorima. Predmet ovog sveučilišnog specijalističkog rada je istraživanje elemenata, činitelja i procesa vezanih za internacionalizaciju, koji utječu na uspješno globalno pozicioniranje visokih učilišta. Sekundarnim istraživanjem provela se detaljna analiza znanstvene i stručne literature o dosadašnjim spoznajama o internacionalizaciji visokih učilišta, o međunarodnim činiteljima koji utječu na razvoj internacionalizacije i pozicioniranje visokih učilišta te o implementaciji internacionalizacije. Provedenom studijom slučaja četiriju uspješnih poslovnih visokih učilišta u Europi koji imaju Triple Crown akreditaciju utvrđeno je koji su ih elementi internacionalizacije globalno pozicionirali. Temeljem rezultata provedene ankete među zaposlenicima Triple Crown akreditiranih poslovnih visokih učilišta utvrđeno je koje elemente internacionalizacije za globalno pozicioniranje smatraju najvažnijima. Iz provedenog istraživanja nameće se zaključak da je internacionalizacija visokog učilišta neizostavan, izuzetno važan faktor za globalno pozicioniranje i za sustavno osiguranje kvalitete te da u visokim poslovnim učilištima koja već jesu u većoj mjeri internacionalizirana, što dokazuje Triple Crown status, postoji visoka razina svijesti o tome kod zaposlenika.The internationalization of higher education institutions (HEIs) has become a key prerequisite for positioning in global rankings and for acquiring international accreditations that confirm the quality of HEIs. Most HEIs today, to a greater or lesser extent, strive for internationalization, but the ways in which they implement it differ, depending on numerous factors. The subject of this university specialist thesis is the research of elements, factors and processes related to internationalization, which influence the successful global positioning of HEIs. Secondary research conducted a detailed analysis of scientific and professional literature on the current knowledge about the internationalization of HEIs, on international factors that influence the development of internationalization and positioning of HEIs, and on the implementation of internationalization. A case study of four successful business HEIs in Europe that have Triple Crown accreditation determined which elements of internationalization positioned them globally. Based on the results of a survey conducted among employees of Triple Crown accredited business HEIs, it was determined which elements of internationalization for global positioning they consider the most important.The research suggests that the internationalization of HEIs is an indispensable, extremely important factor for global positioning and for systematic quality assurance, and that in business HEIs that are already largely internationalized, as evidenced by Triple Crown status, there is a high level of awareness of this among employees
Electrification of a ferry in Croatian short-sea shipping sector
No full textU ovom diplomskom radu analizirana je elektrifikacija trajekta s ciljem smanjenja štetnih emisija i emisija stakleničkih plinova nastalih izgaranjem fosilnih goriva u brodskim motorima. Korištenjem programskog paketa za optimizaciju energetskih sustava, analizirane su četiri različite konfiguracije: dizelska, potpuno električna, plug-in hibridna i hibridna. U uvodu su razmatrane ekološke regulative i tehničke mjere za dekarbonizaciju, uz naglasak na elektrifikaciju kao ključnu tehničku mjeru. Analiza je uključivala izračun troškova životnog ciklusa (LCCA) i primjenu softverskog paketa HOMER Pro za konfiguriranje sustava. Tehnički opis analiziranog broda pružio je osnovu za razvoj različitih modela brodskog energetskog sustava, dok su rezultati simulacija ponudili njihove detaljne značajke. Konačno, u radu je zaključeno da je za analizirani brod Petar Hektorović potpuno električni energetski sustav najisplativija konfiguracija s obzirom na troškove životnog ciklusa. Bitno je napomenuti da postoje izazovi vezani za infrastrukturu punjenja te obalne punjače. Elektrifikacija trajekta nudi značajne ekološke i financijske prednosti, ali zahtijeva pažljivo planiranje i značajna ulaganja u obalnu infrastrukturu što nije bilo razmatrano u okviru ovog rada.This thesis analyzes the electrification of ferries with the aim of reducing harmful emissions and greenhouse gas emissions caused by the combustion of fossil fuels in ship engines. Using an energy system optimization software package, four different configurations were analyzed: a diesel, an all-electric, a plug-in hybrid and a hybrid. In the introduction, environmental regulations and technical measures for decarbonization were discussed, with an emphasis on electrification as a key technical measure. The analysis included a life-cycle cost calculation (LCCA) and the application of the HOMER Pro software package to configure the system. The technical description of the analyzed ship provided the basis for the development of various models of the ship's power system, while the results of the simulations offered their detailed features. Finally, the paper concludes that for the analyzed ship Petar Hektorović, an all-electric power system is the most cost-effective configuration with regard to life cycle costs. It is important to note that there are challenges related to charging infrastructure and coastal chargers. Electrification of ferries offers significant environmental and financial benefits, but requires careful planning and significant investments in coastal infrastructure which has not been considered in this paper
Optimisation of ultrasound extraction of polyphenols from species Satureja montana L.
No full textS. montana L. aromatična je biljaka bogata bioaktivnim fenolnim spojevima. U ovom istraživanju
spektrofotometrijski je ispitivan sadržaj ukupnih polifenolnih spojeva, fenolnih kiselina i flavonoida
te sadržaj luteolin-7-O-glikozida upotrebom HPLC-a. Korištena je ekološki prihvatljiva metoda
ultrazvučne ekstrakcije te su primjenjivani različiti ekstrakcijski uvjeti. Cilj je bio pronaći uvjete
koji daju najučinkovitiju ekstrakciju s najvećim prinosom fenolnih spojeva. Pokazana je efikasnost
prisustva HP-β-CD, kao sredstva koje omogućuje inkapsulaciju polifenola, te kombinacije glicerola
i vode kao otapala. Najveći prinos ukupnih polifenola i fenolnih kiselina dao je pripravak s uvjetima
70 % GL, 0,2 mmol HP-β-CD, pri 45 °C, 25 min i USP od 432 W. Ekstrakciji flavonoida najviše su
pogodovali uvjeti 35 % GL, 0,2 mmol HP-β-CD, 15 min na 70 °C s USP od 720 W, a LG uvjeti 35
% GL, 0,2 mmol HP-β-CD, 20 °C, 15 min s USP od 720 W.S. montana L. is an aromatic species rich in bioactive phenolics. In this work, spectrophotometric
analysis of total polyphenols, phenolic acids and flavonoids in the extract was conducted, as well as
content quantification of luteolin-7-O-glicoside using HPLC. Environmentally friendly ultrasound
extraction method was used, and different extraction conditions were applied. The purpose was to
find conditions giving the most effective yield of measured substances. The results have shown the
efficiency of having HP-β-CD present, as an encapsulating agent, as well as glycerol – water mixture
as a solvent. The biggest yield of total polyphenols and phenolic acids was shown in extraction
conditions of 70 % GL, 0,2 mmol HP-β-CD, 45 °C, 25 min and USP of 432 W. To the flavonoid
extraction favoured the most conditions of 35 % GL, 0,2 mmol HP-β-CD, 15 min on 70 °C with
USP of 720 W, and for LG conditions of 35 % GL, 0,2 mmol HP-β-CD, 20 °C, 15 min and USP of
720 W
Ugljični otisak rudarskih zahvata eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena u Hrvatskoj u prvih 10 godina članstva u Europskoj uniji: analiza studija utjecaja zahvata na okoliš : završni rad
No full textOvaj rad analizira ugljični otisak odnosno emisije stakleničkih plinova novih zahvata eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena u Hrvatskoj tijekom prvih deset godina članstva u Europskoj uniji. Rastuće emisije stakleničkih plinova predstavljaju ozbiljan izazov za klimu i ljudski okoliš na Zemlji. Europska unija postavila je ambiciozan cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova, a Republika Hrvatska nastoji pridonijeti tim ciljevima. Rudarska industrija doprinosi globalnim emisijama ugljičnog dioksida, ali je također i ključna za smanjenje globalnih emisija ugljika u širem gospodarstvu. Za potrebe analize prikupljeni su podaci o zahvatima eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena u Republici Hrvatskoj nakon stupanja u Europsku Uniju i primjene propisa usklađenih sa propisima Unije. Primjenom odgovarajuće metodologije izračuna, korištenjem odgovarajućih faktora konverzije izračunat je ugljični otisak odnosno ukupne emisije stakleničkih plinova (izražene kao ekvivalent ugljičnog dioksida). U procesu prikupljanja podataka utvrđeno je kako su u razdoblju od 2013. do 2023. godine, izrađene 23 studije utjecaja eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena, no prije 2016. godine studije nisu bile trajno javno dostupne te su podaci u ovom radu prikupljeni iz 17 studija koje jesu bile javno dostupne. Rezultati su pokazali kako godišnja vrijednost potrošnje dizelskog goriva svih novih zahvata iznosi prosječno 533 kt/god (prosječno 167 kt/godišnje po zahvatu), a ugljični otisak novih zahvata iznose u prosjeku 2,6 kt CO2 ekv /god (prosječno 1 kt kt CO2 ekv /god po zahvatu). Specifična potrošnja dizelskog goriva po zahvatu iznosi prosječno 23,68 kg CO2 ekv /m3 mineralne sirovine u sraslom stanju, a ugljični otisak prosječno 86 kg CO2 ekv /m3 . Usporedba ugljičnog otiska novih zahvata eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena sa emisijom stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj pokazala je kako novi zahvati imaju manje od 0,009% udjela u godišnjoj emisiji stakleničkih plinova u RH te je zaključeno kako nemaju značajne negativne utjecaje na klimatske promjene. Preporuka za buduća istraživanja je proračunati kumulativni ugljični otisak eksploatacije i razmatrati tehnološke i metodološke pristupe kojima bi se tijekom i nakon eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena u Hrvatskoj mogao dati mali doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova u RH