University of Zagreb Repository
Not a member yet
127122 research outputs found
Sort by
Upravljanje rizikom u globalnom lancu dobave medicinskih proizvoda
No full textThe global supply chain for medical devices is crucial for ensuring the availability of essential healthcare products. Still, it faces various risks that can lead to significant disruptions, impacting patient care and financial stability. Effective risk management is critical to address these vulnerabilities and to maintain a reliable supply of medical devices while minimizing economic, environmental, and social impacts. This involves identifying, assessing, and mitigating risks to keep the supply chain resilient and efficient, balancing immediate operational needs with long-term strategic goals. Challenges such as natural disasters, geopolitical tensions, economic instability, and global health crises like the COVID-19 pandemic highlight the need for robust risk management strategies that can adapt to changing conditions. The thesis of this paper will review existing risk management practices and propose an improved strategy based on case studies, industry reports, and others. The ultimate goal is to develop an effective plan and framework for managing these risks, enhancing supply chain resilience and reliability. The research findings emphasize the necessity of a proactive and adaptive approach to risk management, considering the diverse and global nature of medical device supply chains. Implementing the proposed strategies can significantly reduce vulnerabilities, ensuring a more stable and efficient supply chain for medical devices.Globalni lanac opskrbe medicinskim uređajima ključan je za osiguravanje dostupnosti osnovnih zdravstvenih proizvoda. Ipak, suočava se s raznim rizicima koji mogu dovesti do značajnih poremećaja, utječući na skrb o pacijentima i financijsku stabilnost. Učinkovito upravljanje rizicima ključno je za rješavanje ovih ranjivosti i održavanje pouzdane opskrbe medicinskim uređajima uz minimiziranje ekonomskih, okolišnih i društvenih utjecaja. To uključuje identificiranje, procjenu i ublažavanje rizika kako bi se lanac opskrbe održao otpornim i učinkovitim, balansirajući trenutne operativne potrebe s dugoročnim strateškim ciljevima. Izazovi poput prirodnih katastrofa, geopolitičkih napetosti, ekonomske nestabilnosti i globalnih zdravstvenih kriza poput pandemije COVID-19 naglašavaju potrebu za robusnim strategijama upravljanja rizicima koje se mogu prilagoditi promjenjivim uvjetima. Teza ovog rada pregledat će postojeće prakse upravljanja rizicima i predložiti poboljšanu strategiju temeljenu na studijama slučaja, industrijskim izvješćima i drugim izvorima. Krajnji cilj je razviti učinkovit plan i okvir za upravljanje ovim rizicima, poboljšavajući otpornost i pouzdanost lanca opskrbe. Rezultati istraživanja naglašavaju potrebu za proaktivnim i prilagodljivim pristupom upravljanju rizicima, uzimajući u obzir raznolikost i globalnu prirodu lanaca opskrbe medicinskim uređajima. Provedba predloženih strategija može značajno smanjiti ranjivosti, osiguravajući stabilniji i učinkovitiji lanac opskrbe medicinskim uređajima
Category management of strong alcoholic beverages on the market of the Republic of Croatia
No full textPredmet ovog diplomskog rada je analiza upravljanja kategorijom žestokih alkoholnih pića na tržištu Republike Hrvatske. Upravljanje kategorijom proizvoda je skup poslovnih metoda osmišljenih za upravljanje cijelom kategorijom proizvoda. Koncept je nastao iz suradnje maloprodajnih trgovačkih lanaca i proizvođača u cilju poboljšanja pozicije proizvoda na tržištu, stvaranja veće vrijednosti za kupce i poboljšavanja vlastitog poslovanja. Svrha upravljanja kategorijama proizvoda je ponajprije poboljšavanje poslovnih rezultata, povećanje prodaje proizvoda i unaprjeđenje suradnje s dobavljačima i krajnjim kupcima. Pomoću CM ( Category Management) poduzeće postiže veću produktivnost maloprodajnog poslovanja, uz ostale bitne faktore u maloprodaji kao što su lokacija, cijena, promocija i upravljanje zalihama. Cilj diplomskog rada je analizirati tržište žestokih alkoholnih pića u Republici Hrvatskoj i strukturu upravljanja tom kategorijom proizvoda na odabranim poslovnim slučajevima.The subject of this thesis is the analysis of the management of the category of strong alcoholic beverages on the market of the Republic of Croatia. Product category management is a set of business methods designed to manage an entire product category. The concept is from the cooperation of retail chains and manufacturers with the aim of improving the product's position on the market, creating greater value for customers and improving one's own business. The purpose of product category management is primarily to improve business results, increase product sales and improve cooperation with suppliers and end customers. With the help of CM (Category Management), the company achieves higher productivity of retail business, along with other important factors in retail such as location, price, promotion and inventory management. The aim of the thesis is to analyze the market of strong alcoholic beverages in the Republic of Croatia and the management structure of that category of products on selected business cases
Determination of metals in dietary supplements used for the treatment of inflammatory bowel diseases using graphite furnace technique
No full textPojavnost upalnih bolesti crijeva je sve učestalija u posljednjih nekoliko desetljeća širom svijeta, a
samim time raste i potražnja i potrošnja dodataka prehrani koji imaju blagotvorni učinak na
liječenje bolesti. Bilo da se koriste kao suportivna terapija ili primarna terapija iznimno je važno da
su takvi pripravci dobro kontrolirani i da je poznat njihov kompletan sastav kako bi se osigurala
sigurnost korisnika. Metali se dijele na esencijalne i neesencijalne. Esencijalni su neophodni za
život ljudi u dobro definiranim količinama. Svi metali su toksični u većim dozama i mogu izazvati
kronične metaboličke poremećaje u organizmu. Upravo iz tog razloga nastoji se što bolje
kontrolirati njihov sadržaj u lijekovima, dodacima prehrani i hrani. Cilj rada bio je analizirati
dodatke prehrani koji se koriste za liječenje upalnih bolesti crijeva. Analizirani dodaci prehrani
sadrže crni papar, indijski tamjanovac, justiciju i/ili kurkumu kao biljne droge, a prikupljeni su u
trgovinama zdravom hranom ili putem internet trgovine. Za određivanje sadržaja kroma,
molibdena i kositra korištena je grafitna atomska apsorpcijska spektrometrija nakon uklanjanja
složene matrice spaljivanjem uzoraka mikrovalnom digestijom. Sadržaj metala u svim
analiziranim uzorcima bio je ispod propisanih maksimalnih vrijednosti propisanim od strane
regulatornih tijela.The prevalence of inflammatory bowel diseases has been increasing globally over the past few
decades, leading to a growing demand and consumption of dietary supplements with beneficial
effects on disease treatment. Whether used as supportive or primary therapy, it is crucial that such
preparations are well-regulated and their complete composition is known to ensure user safety.
Metals are categorized into essential and non-essential. Essential metals are necessary for human
life in well-defined quantities. All metals are toxic in larger doses and can cause chronic metabolic
disorders in the body. Therefore, the content of drugs, dietary supplements, and food is strictly
controlled. The aim of this study was to analyze dietary supplements used for treating
inflammatory bowel diseases. The analyzed supplements contain black pepper, Indian
frankincense, justice, and/or turmeric as herbal drugs, and were collected from health food stores
or through online shops. Graphite atomic absorption spectrometry was used after removing the
complex matrix by microwave digestion of the samples to determine the content of chromium,
molybdenum, and tin. The metal content in all analyzed samples was below the maximum values
prescribed by regulatory bodies
Development of guidelines for the utilisation of topological optimisation in biologically inspired design
No full textBiološki nadahnuto konstruiranje temelji se na inspiraciji, učenju i oponašanju strategija iz prirode za rješavanje inženjerskih problema. U ovom radu predložena je metodologija za razvoj smjernica za primjenu topološke optimizacije u biološki nadahnutom konstruiranju. Inspiracija dolazi iz načina na koji biološke strukture prenose opterećenje, što je uzeto u obzir prilikom modeliranja geometrije i rubnih uvjeta u procesu topološke optimizacije. Korištenjem predložene metodologije razvijene su smjernice za osam biološki nadahnutih struktura, a zatim su predloženi koraci za primjenu tih smjernica u konstruiranju novih proizvoda. Praktična primjena koraka prikazana je i validirana kroz dvije studije slučaja, kreiranje koncepta biološki nadahnutog naplatka automobila i biološki nadahnutog stolca.Biologically inspired design is based on inspiration, learning, and mimicking strategies from nature to solve engineering problems. This paper proposes a methodology for developing guidelines for the utilisation of topology optimisation in biologically inspired design. The inspiration comes from the way biological structures transfer loads, which is considered when modelling geometry and boundary conditions in the topology optimisation process. Guidelines were developed for eight biologically inspired structures, followed by proposed steps for applying these guidelines in the design of new products. The practical application of these steps is demonstrated and validated through two case studies: the creation of a concept for a biologically inspired car rim and a biologically inspired chair
Purification of the MenD enzyme for application in biocatalysis
No full textU dobu zelene revolucije svijest o potrebi pronalaženja održivijih alternativa tradicionalnim industrijskim procesima, vrstama kemikalija i materijalima svakog je dana sve veća. Gotovo svi industrijski procesi koriste katalizatore koji su uglavnom štetni za okoliš, nerazgradivi i zahtijevaju vrlo oštre reakcijske uvjete. S druge strane, biokatalizatori su najčešće enzimi, molekule evoluirale u fiziološkom okruženju koje su u potpunosti biorazgradive, a opstaju u blagim reakcijskim uvjetima gdje pokazuju najveću aktivnost i učinkovitost. Sama biokataliza pronalazi svoje mjesto u gotovo svim načelima zelene kemije, a potencijal koji biokatalizatori pokazuju za zamjenu tradicionalnih kemijskih procesa, čineći ih ekološki prihvatljivijima eksponencijalno raste razvojem inovacija i tehnoloških napredaka posebno na područjima enzimsko-proteinskog i genetičkog inženjerstva. Enzim MenD, 2-sukcinil-5-enolpiruvil-6-hidroksi-3-cikloheksen-1-karboksilat (SEPHCHC)-sintaza ključan je u sintezi menakinona, ima potencijalno antibiotsko djelovanje u lijekovima protiv tuberkuloze, katalizira reakcije nastanka spojeva s 1,4-funkcionalnim skupinama i jedini je enzim za kojeg je poznato da katalizira reakciju adicije ThDP-a na β-ugljik sekundarnog supstrata. U ovom radu provedeno je pročišćavanje uzoraka proteina MenD, masene koncentracije =41,67 mg/mL. Uzorak je pročišćen afinitetnom kromatografijom na uređaju ÄKTAprime plus, koristeći HisTrap™ excel kromatografsku kolonu. Ovakve kromatografske kolone omogućavaju hvatanje i pročišćavanje proteina označenih histidinom afinitetnom kromatografijom na imobiliziranim ionima metala. Uspješnost pročišćavanja provjerena je elektroforezom, kojom je ispitana prisutnost MenD-a u pročišćenim frakcijama.In the era of green revolution, awareness of the need to find sustainable alternatives to traditional industrial processes, chemicals and materials grows greater every day. Nearly every industrial process uses catalysts that are harmful to the environment, nondegradable and require very harsh reaction conditions. On the other hand, biocatalysts are mostly enzymes, molecules evolved in a physiological environment that are fully biodegradable and survive in mild reaction conditions where they show the greatest activity and efficiency. Biocatalysis follows almost every green chemistry principle and the potential that biocatalysts have regarding replacing traditional chemical processes, making them more environmentally friendly, grows exponentially with the development of innovations and technological advancements especially in areas of enzymatic and genetic engineering. MenD is the designation for the enzyme 2-succinyl-5-enolpyruvyl-6-hydroxy-3-cyclohexene-1-carboxylate (SEPHCHC) synthase, which is important in the synthesis of menaquinone, has potential antibiotic properties in anti-tuberculosis medicines, catalyses reactions that give
1,4-functionalized products and is the only known enzyme that catalyses the addition of ThDP on β-carbon of a secondary substrate. Purification of protein sample containing MenD, mass concentration of γ=41,67 mg/mL, was performed in this work. The sample was purified by affinity chromatography on ÄKTAprime plus via HisTrap™ excel chromatography column. These chromatography columns enable the capture and purification of histidine labelled proteins by immobilized metal affinity chromatography. The success of the purification was determined using electrophoresis, which tested the presence of MenD in purified fractions
Impact of UV-LED photoreactor design on N-nitrosopyrrolidine degradation
No full textU ovom radu detaljno su analizirani različiti parametri koji utječu na fotokemijsku razgradnju N-nitrozopirolidina (NPYR) i formiranje razgradnih produkata tijekom procesa fotolitičke i fotokatalitičke razgradnje. Ispitivani su parametri kao što su udaljenosti između stijenke fotoreaktora i izvora zračenja (d), valna duljina (λ) i broj LED traka (N). Također prisutnost fotokatalizatora TiO2, odnosno korištena valna duljina pokazali su se ključnima za brzinu reakcije i učinkovitost razgradnje NPYR-a. Rezultati su pokazali da manji d i veći N potiču bržu razgradnju NPYR-a, dok je veća konstanta brzine reakcije koja podrazumijeva bržu razgradnju uočena pri valnoj duljini od 365 nm u usporedbi s 272 nm. Fotolitička razgradnja NPYR-a brža je u usporedbi s fotokatalitičkom razgradnjom što rezultira i većim brojem razgradnih produkata. Ovi rezultati pružaju uvid u optimizaciju fotokemijskih procesa za obradu onečišćenih voda i očuvanje okoliša. Sveukupno, ovaj rad naglašava kompleksnost i važnost optimizacije parametara u fotokemijskim procesima radi postizanja učinkovite obrade vode.In this research, various parameters that influence the photochemical degradation of
N-nitrosopyrrolidine (NPYR) and the formation of degradation products during the photolytic and photocatalytic degradation process were analyzed. Parameters such as the distance between the photoreactor wall and the radiation source (d), wavelength (λ) and and number of LED strips (N) were examined. Additionally, the presence of the TiO2 photocatalyst and the wavelength used, proved to be crucial for the reaction rate and the efficiency of NPYR degradation. The results showed that lower d and higher N promote faster degradation of NPYR, while a higher reaction rate constant, indicating faster degradation, was observed at a wavelength of 365 nm compared to 272 nm. Photolytic degradation of NPYR is faster compared to photocatalytic degradation, which results in a higher number of degradation products. These results provide insight into the optimization of photochemical processes for the treatment of polluted water and environmental protection. Overall, this research highlights the complexity and importance of parameter optimization in photochemical processes to achieve efficient water treatment
Distribution and taxonomic position of the Dinarian Grasshopper, Rammeihippus dinaricus (Orthoptera: Acrididae)
No full textMali dinarski skakavac, Rammeihippus dinaricus (Götz, 1970), vrsta je koja nastanjuje tek nekolicinu dinarskih planina. Dosadašnja istraživanja bila su usredotočena na rasprostranjenost vrste i na njezinu visinsku raspodjelu pa je do danas ostalo neutvrđeno kojem tribusu ovaj rod i vrsta pripadaju. Sestrinska vrsta Rammeihippus turcicus (Ramme, 1939), nastanjuje pontsku regiju Turske. Ove dvije vrste do sada nisu bile detaljno uspoređene ni međusobno ni s ostalim vrstama europskih skakavaca, a tek je nedavno utvrđeno da rod pripada potporodici Gomphocerinae. Ciljevi ovog rada bili su sistematizirati postojeće podatke o rasprostranjenosti i izraditi model sadašnje i buduće rasprostranjenosti malog dinarskog skakavca te odrediti ključne parametre koji uvjetuju njegovu distribuciju. Daljnji je cilj bio morfološki i bioakustički usporediti ovu vrstu s drugom vrstom roda Rammeihippus Woznessenskij, 1996 i s pripadnicima tribusa Gomphocerini i Stenobothrini. Mali dinarski skakavac nastanjuje Kamešnicu, Dinaru, Troglav, Velebit, Svilaju, Čvrsnicu i Vran Planinu, a model je ukazao da rasprostranjenost ne bi trebala biti značajno veća od trenutno poznate te da vjerojatno uključuje još nekoliko planina kao što su Biokovo, Mosor i sjeverniji dijelovi Velebita. Model je pokazao kako su za rasprostranjenost vrste R. dinaricus najvažniji parametri nadmorska visina (1000-2000m) i padaline u studenom. Morfološka obilježja vrste R. dinaricus ukazuju da se radi o vrsti iz tribusa Stenobothrini, sličnijoj rodovima Omocestus, Stenobothrus i Myrmeleotettix, nego vrsti R. turcicus. Slične rezultate dala je i analiza pjesme gdje je utvrđeno da pjesma zova vrste R. dinaricus jako nalikuje pjesmi nekih iberskih vrsta roda Omocestus. Zaključno, rezultati ovog istraživanja ukazuju da vrste R. dinaricus i R. turcicus pripadaju tribusu Stenobothrini, ali je upitno pripadaju li obje vrste istomu rodu.Dinarian grasshopper, Rammeihippus dinaricus (Götz, 1970), is a species that inhabits several mountains in the Dinaric Alps. Most of the research regarding this species thus far focused on its distribution, both geographic and altitudinal. The taxonomic position of the genus and its species is uncertain. The sister species to R. dinaricus, Rammeihippus turcicus (Ramme, 1939), inhabits the Pontic region of Turkey. These two species have not been compared to each other in detail nor to other European grasshopper species, and only recently has this genus been placed in the subfamily Gomphocerinae. The main goals of this research were to systemically organize all available data regarding the species' distribution and to construct a model of its current and future distribution; in addition, the goal was to both morphologically and bioacoustically compare this species of the genus Rammeihippus Woznessenskij, 1996, and to the members of tribes Gomphocerini and Stenobothrini. The Dinaric Grasshopper inhabits mountains Kamešnica, Dinara, Troglav, Velebit, Svilaja, Čvrsnica and Vran Planina, and the model showed that the expected range is not much bigger than what is already known, but still, probably includes a few more mountains in the region, such as Biokovo, Mosor and northern Velebit. The model also showed that elevation and precipitation in November are the key factors in determining this species' distribution. Morphological characteristics of R. dinaricus indicate that this species belongs to the tribe Stenobothrini, strongly resembling genera Omocestus, Stenobothrus and Myrmeleotettix, more than it resembles its sister species R. turcicus. Bioacoustic analysis showed similar results, with the calling song of R. dinaricus showing the most similarity to Iberian species of the genus Omocestus. In conclusion, the results of this research point toward the fact that both R. dinaricus and R. turcicus belong in the tribe Stenobothrini, but it is not certain whether both species belong in the same genus
Synthesis and characterization of SnO2 quantum dots
No full textU ovom radu istraživana je priprava SnO2 kvantnih točaka hidrolizom i oksidacijom SnCl2·2H2O u vodenoj otopini u prisutnosti tioureje kao akceleratora reakcije. Završetkom sinteze nastala suspenzija SnO2 je centrifugirana te se istaloženi i osušeni produkt
(SnO2 prah) analizirao različitim metodama. Neke od metoda analize korištene u ovom radu jesu rendgenska difrakcija na prahu (PXRD), energijski razlučujuća rendgenska spektroskopija (EDS), pretražna elektronska mikroskopija (SEM), mikroskopija atomskih sila (AFM) i UV – Vis difuzna refleksijska spektrometrija (DRS). Dispergiranjem SnO2 praha u sintetičkom baznom ulju pripravljena je suspenzija za analizu pomoću dinamičkog raspršenja svjetlosti (DLS), a dispergiranjem SnO2 praha u vodi suspenzija za fluorescencijsku spektroskopiju. Provedenim analizama dobiveni su podaci o veličini kristalita, čestica te morfologiji i drugim svojstvima dobivenog produkta. Ovisno o metodi i uvjetima sinteze utvrđeno je da veličina pripravljenih kvantnih točaka SnO2 iznosi 2-5 nm.In this work the preparation of SnO2 quantum dots was investigated. The synthesis path through hydrolysis and oxidation of SnCl2 x 2H2O in an aqueous solution in the presence of thiourea as a reaction accelerator is utilized. Upon the completion of synthesis, the resulting SnO2 suspension was centrifuged and dried. The precipitated product (SnO2 powder) was analyzed using powder X-ray diffraction (PXRD), energy-dispersive X-ray spectroscopy (EDS), scanning electron microscopy (SEM), atomic force microscopy (AFM), and UV-Vis diffuse reflectance spectroscopy (DRS). By dispersing the SnO2 powder in a synthetic base oil, a suspension was prepared for analysis using dynamic light scattering (DLS), while dispersing the SnO2 powder in water resulted in a suspension for fluorescence spectroscopy. Through these analyses, crystallite and particle size, as well as morphology and other properties of the obtained product was determined. The size of the SnO2 quantum dots was determined to be in the range of 2-5 nm, depending on the method and various synthesis conditions used
Synthesis and characterization of new derivatives of tetrahydropyrrolo[3,4-b]indole with propargyl and tert-butyl ester groups as precursors of hybrid molecules with potential antimalarial activity
No full textMalarija je infektivna bolest tropskih i subtropskih krajeva koja svake godine bilježi porast mortaliteta, a nemogućnost
kontrole širenja bolesti predstavlja veliki izazov. Ovaj rad obuhvaća sintezu i karakterizaciju novih derivata
tetrahidropirolo[3,4-b]indola s propargilnom i tert-butilnom esterskom skupinom, kao prekursora hibridnih molekula s
potencijalnim antimalarijskim djelovanjem. Izabrani izocijanidni derivati dobiveni su iz odgovarajućih aminokiselina.
Propargilni esteri DL-alanina i L-fenilalanina (8, 13) pripravljeni su u 3 koraka, dok je tert-butilni ester DL-alanina (3)
pripravljen u jednom sintetskom koraku. Potom je amino-skupina pripravljenih estera (3, 8, 13) prevedena u
formamidnu, a u posljednjem koraku formamidi su prevedeni u odgovarajuće izocijanidne derivate (5, 10, 15). Dobiveni
spojevi (16, 17, 18) korišteni su u reakciji dearomatizacije N-tosil-3-nitroindola (2) koji je prethodno pripravljen iz
indola u 2 koraka. Zbog nestabilnosti spojeva dobivenih dearomatizacijom provedena je in situ redukcija uz NaBH3CN.
U daljnjim istraživanjima, koja prelaze okvire ovog rada, click-reakcijom propargilne skupine pripravljenog spoja i
molekule koja sadrži funkcionalnu skupinu azid sintetizirat će se novi hibridni spojevi potencijalnog anitmalarijskog
djelovanja.Malaria is an infectious disease found in tropical and subtropical regions, which records an annual increase in mortality,
and the inability to control the spread of the disease presents a major challenge. This paper covers the synthesis and
characterization of new derivatives of tetrahydropyrrolo[3,4-b]indole with propargyl and tert-butyl ester groups as
precursors of hybrid molecules with potential antimalarial activity. The selected isocyanide derivatives were obtained
from the corresponding amino acids. Propargyl esters of DL-alanine and L-phenylalanine (8, 13) were prepared in three
steps, while the tert-butyl ester of DL-alanine (3) was synthesized in a single synthetic step. The amino group of the
prepared esters (3, 8, 13) was then converted to a formamide group, and in the final step, the formamides were converted
into the corresponding isocyanide derivatives (5, 10, 15). The obtained compounds (16, 17, 18) were used in the
dearomatization reaction of N-tosyl-3-nitroindole (2), which was previously synthesized from indole in two steps. Due
to the instability of the compounds obtained through dearomatization, in situ reduction was performed using NaBH3CN.
In further research, beyond the scope of this work, new hybrid compounds with potential antimalarial activity will be
synthesized by performing a click reaction between the propargyl group of the prepared compound and a molecule
containing an azide functional group
Razvoj TiO2-nanokompozitnih fotokatalizatora za dobivanje vodika pod djelovanjem Sunčeva zračenja
No full textToday's economic situation and market uncertainty warn of the instability of using fossil fuels and promoting the production of alternative fuels, such as hydrogen, using renewable sources. One of the extremely interesting processes that are under continuous scientific development and improvement for further application is Solar-driven photocatalytic hydrogen production. Most of the photocatalytic studies involve the use of titanium dioxide (TiO2) as photocatalytic material. However, its wider application requires harvesting of a broader spectrum of Solar irradiation and suppression of the recombination of photogenerated charge carriers. These limitations can be overcome by the use of different strategies, among which the focus is put on the creation of heterojunctions with another narrow bandgap semiconductor which can provide high response in the visible light region, as well as carbon-based materials that can enhance charge transfer efficiency. For that purpose, in the doctoral dissertation, two groups of photocatalytically active composite materials were synthesized and their photocatalytic activity towards Solar-driven hydrogen production was examined and compared. The first group included TiO2 – tin disulphide(SnS2) / reduced graphene oxide (RGO) ternary composite materials with different wt.% of SnS2 (5 wt.% and 10 wt.%) and RGO wt.% (0.01-0.1 wt.%), while the second group consisted of TiO2 and RGO binary composite with variable RGO mass ratios (0.01 – 5 wt.%). Before testing the activity, a comprehensive and detailed morphological, structural, optical and photoelectrochemical characterization of the obtained materials was performed. Photocatalytic hydrogen production experiments were conducted in a 20 vol.% triethanolamine (TEOA) solution under a 450 W xenon lamp mimicking Solar irradiation. As far as the first group of materials are concerned, the results revealed that the sample TiO2 – SnS2 (5 wt.%) / RGO (0.01 wt.%), labelled as TSGR1, exhibited the highest hydrogen generation rate of 61.5 μmol/h/g, as well as relatively high photostability during three consecutive cycles of testing. Photocatalytic tests have shown that a smaller mass ratio of SnS2 up to 5 wt.%, as well as a minimal mass ratio of RGO up to 0.01 wt.%, favors higher hydrogen generation. In the second group of materials, photocatalytic experiments have showed that even low mass ratios of RGO component (below 1 wt.%) can have a great influence on the photocatalytic activity and properties of the obtained material. The composite with 0.05 RGO wt.% achieved the highest H2 generation rate of 139 μmol/h/g and maintained high photostability. The incorporation of RGO into the TiO2 matrix enhanced efficient charge separation, reduced the energy bandgap (Eg), and thus increased the visible light response, leading to more effective hydrogen production. The examination of both material groups showed that partial reduction of the precursor solution of GO to RGO took place during the solvothermal synthesis at the elevated pressure and temperature conditions. Furthermore, this research has proven that very low mass ratios of RGO can significantly enhance photocatalytic activity and material properties. In contrast, higher RGO content in both cases negatively impacted H2 production, likely because higher RGO material incorporation into the composite affects the blocking of the photocatalytic specific surface and prevents the intrusion of Solar irradiation necessary for the activation of the material.Današnja gospodarska situacija i tržišna nesigurnost upozoravaju na nestabilnost korištenja fosilnih goriva i promicanja proizvodnje alternativnih goriva, poput vodika, iz obnovljivih izvora. Jedan od iznimno zanimljivih procesa koji se kontinuirano znanstveno razvija i usavršava za daljnju primjenu je solarna fotokatalitička proizvodnja vodika. Većina fotokatalitičkih studija uključuje korištenje titanijevog dioksida (TiO2) kao glavnog fotokatalitičkog materijala. Međutim, njegova šira primjena zahtijeva prikupljanje šireg spektra Sunčevog zračenja i suzbijanje rekombinacije fotogeneriranih naboja. Ta se ograničenja mogu prevladati uporabom različitih strategija, među kojima je najznačajnije kompozitiranje TiO2 s ostalim poluvodičkim materijalima s visokim odzivom u području vidljive svjetlosti, kao i materijalima na bazi ugljika koji utječu na povećanje elektronske vodljivosti između materijala. S tim ciljem, u sklopu doktorske disertacije sintetizirane su dvije skupine fotokatalitički aktivnih kompozitnih materijala te je ispitana njihova fotokatalitička aktivnost prema proizvodnji vodika djelovanjem Sunčeva zračenja. Prva skupina uključuje ternarni kompozitni materijal, TiO2 – kositrov disulfid (SnS2) / reducirani grafen oksid (RGO), s različitim masenim udjelima (w) SnS2 ( w = 5 i 10 %) i RGO (w = 0,01 – 0,01 %) u kompozitu. Drugu skupinu uključuje pak binarni kompozitni materijal, TiO2 – RGO, s različitim masenim udjelima RGO-a (w = 0,01 – 5 %). Prije testiranja fotokatalitičke aktivnosti, provedena je detaljna morfološka, strukturna, optička i fotoelektrokemijska karakterizacija sintetiziranih materijala. Eksperimenti fotokatalitičke proizvodnje vodika provedeni su u 20 vol.% vodenoj otopini trietanolamina (TEOA) pod djelovanjem ksenonske lampe jačine 450 W koja emitira zračenje ekvivalentno Sunčevom zračenju. Što se tiče prve skupine materijala, rezultati su pokazali da je uzorak TiO2 – SnS2 (w = 5 %) / RGO (w = 0,01 %), označen kao TSGR1, pokazao najveću stopu proizvodnje vodika u iznosu od 61,5 μmol/h/g, kao i relativno visoku fotostabilnost tijekom tri uzastopna ciklusa ispitivanja. Fotokatalitički testovi pokazali su da manji maseni udjeli SnS2 do 5 %, kao i minimalni maseni udio RGO od 0,01 %, pogoduju stvaranju većih količina vodika. U drugoj su skupini materijala fotokatalitički eksperimenti pokazali da čak i niski maseni udjeli RGO komponente (w ≤ 1 %) mogu imati veliki utjecaj na fotokatalitičku aktivnost i svojstva sintetiziranih materijala. Kompozit s masenim udjelom RGO-a od 0,05 % postigao je najveću stopu proizvodnje vodika u iznosu od 139 μmol/h/g te zadržao visoku fotostabilnost tijekom uzastopnih ispitivanja. Ugradnja RGO-a u matricu TiO2 utjecala je na poboljšanje učinkovitosti razdvajanja naboja, smanjenje energije zabranjene zone (Eg) te povećanje odziva na zračenje vidljivom svjetlošću, što je dovelo do učinkovitije proizvodnje vodika. Ispitivanja obje skupine materijala pokazala su da je tijekom solvotermalne sinteze pri uvjetima povišenog tlaka i temperature došlo do djelomične redukcije otopine GO u RGO. Nadalje, ovo istraživanje dokazalo je da vrlo niski maseni udjeli RGO-a mogu značajno poboljšati fotokatalitičku aktivnost i svojstva materijala. Suprotno tome, viši sadržaji RGO-a, u oba su slučaja negativno utjecala na proizvodnju vodika. Vjerojatni razlog tome je što veći sadržaj RGO-a u kompozitu utječe na blokiranje fotokatalitičke aktivne specifične površine, čime se sprječava prodor Sunčeva zračenja nužno potrebnog za aktivaciju materijala. Posljedica toga je niža fotokatalitička aktivnost ispitivanog materijala