Repository of Academy of Dramatic Art
Not a member yet
624 research outputs found
Sort by
Reflective Spaces of Memory, Sentiment, and Death
No full textU svojem umjetničkom radu pod nazivom Tamo sam gdje me nema prikupljala sam i fotografirala osobne predmete pokojnika koji su na određeni način bili ekstenzija njih samih. Kao okosnicu umjetničkog rada uvela sam koncept heterotopnih prostora filozofa Michela Foucaulta. S obzirom na to da Foucault navodi zrcalo kao primjer heterotopnog prostora koji je istovremeno stvaran i virtualan, u svoj rad sam uvela zrcalo kao bitan element. U umjetničkom radu koristila sam tehniku mokrog kolodija kojom sam fotografirala prikupljene predmete. Izvedeni radovi postali su primjerci negativa na staklu čime sam ih formalno i značenjski povezala s idejom zrcala. U pisanom dijelu rada Reflektivni prostor memorije, sentimenta i smrti posvetila sam se odnosu između materijalnih predmeta pokojnika te memorije i sentimenta upisanih u predmete. Kroz teoriju fotografije, povijesti umjetnosti i teorije arhiva analizirala sam na koji način predmeti pokojnika funkcioniraju kao metaforički i metonimijski tragovi tjelesne odsutnosti te njihov utjecaj na pamćenje i memoriju.In my photography series Tamo sam gdje me nema [I'm There Where I Am Not], I collected and photographed personal objects of the deceased, objects which were a kind of extension of the deceased person’s being. As a framework for the series, I used philosopher Michel Foucault’s concept of heterotopic spaces. Foucault uses the mirror as an example of a heterotopic space that is both real and virtual. His ideas led me to introduce the mirror as an important element for the development of the photographs. In my series, I used the collodion wet plate technique to photograph the collected items and objects. The resulting works are negatives on glass that formally and semantically link to Foucault’s ideas about mirrors. In the written part of my work, Reflektivni prostor memorije, sentimenta i smrti [Reflective Spaces of Memory, Sentiment, and Death], I examine the relationship between material objects of the deceased and the memory and sentiment inscribed in them. Using photography theory, art history, and archival theory, I analyse how objects belonging to the deceased function as metaphorical and metonymic traces of the physical absence of the person, as well as the effect of these objects on remembrance and memory
A (Self)portrait of love
No full textDiplomski rad (Auto)portret ljubavi bavi se intimnim prijateljskim i obiteljskim odnosima. Prijateljskim i obiteljskim odnosima pristupa se kroz teorijsku interpretaciju sociologa Anthony Giddensa i Harry Blattera koji ističu važnost emocija i intimnosti za formiranje ličnosti pojedinca. Ličnost je koncipirana kao društveni konstrukt koji nastaje i razvija se u mreži međuljudskih odnosa u kojima su prijatelji kao ravnopravni pojedinci uključeni u dinamičan proces međusobne interpretacije i oblikovanja. Unutar međuljudskih odnosa, umjetnost, odnosno portretna i autoportretna fotografija, način je neverbalne komunikacije kojom se pokazuje temeljni ljudski interes za druge i težnja čovjeka prema propitivanju vlastite ličnosti i osobnom razvoju. Portretna i autoportretna fotografija je izraz osobne perspektive autora na svijet i ljude oko njega, ona postaje vizualni autobiografski zapis autora.The photography series (Self-)Portrait of Love explores the dynamics of intimate friendships and familial relationships. The series examines ideas of friendship and family through theoretical interpretations introduced by sociologists Anthony Giddens and Harry Blatter. Giddens and Blatter emphasise the significance of emotions and intimacy in shaping an individual's personality. Personality is conceived of as a social construct arising from and developing in a network of interpersonal relationships in which friends, who are regarded as equals, partake in a dynamic process of mutual interpretation and influence. Within interpersonal relationships, art, i.e. portrait and self-portrait photography, is a form of non-verbal communication. It shows the fundamental human interest towards others while also reflecting the tendency of human beings to question their own personality and personal development. Portrait and self-portrait photography are an expression of the author's personal perspective of the world and the people around them. As such, they become a visual autobiographical record of the author
Dokumentarni opus Krzysztofa Kieślowskog
No full textDokumentarci su bili „prva ljubav“ poljskog redatelja Krzysztofa Kieślowskog, koji je u svojoj karijeri režirao dvadeset i jedan dokumentarni film. U ovom radu bavim se analizom redateljevog dokumentarnog opusa s ciljem definiranja njegovog režijskog stila. Pratim razvoj njegovih ideja iz filma u film, analizirajući njegov opus kronološki.Documentaries were the "first love" of Polish director Krzysztof Kieślowski, who directed twenty-one documentaries in his career. In this paper, I analyze Kieślowski's documentary films aiming to define his directorial style. I approach his oeuvre chronologically, exploring the development of his ideas from film to film
Acting and pedagogy
No full textU ovom diplomskom radu bavim se odnosom pedagogije i glume te pedagoškim izazovima predavanja na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Ono što me zanima je specifičnost rada i problematika odnosa između profesora i studenta, temeljnog odnosa u početnom razvoju glumca. Principi rada, metode i važnost procesa, neki su od elemenata kojih se dotičem. Uz svoja osobna iskustva studiranja na Akademiji, pozivam se i na teorijska razmišljanja Branka Gavelle, Bore Stjepanovića, Vladimira Krušića i Konstantina Sergejeviča Stanislavskog.In this master’s thesis, I am dealing with the relationship between pedagogy and acting and the pedagogical challenges of teaching at the Academy of Dramatic Arts at the University of Zagreb. What I am interested in is the specificity of the work and the issues in the relationship between the professor and the student, a fundamental relationship in the initial development of an actor. Working principles, methods and the importance of the process are some of the elements I touch on. In addition to my personal experiences of studying at the Academy, I refer to the theoretical thoughts of Branko Gavella, Boro Stjepanović, Vladimir Krušić and Konstantin Sergejevič Stanislavski
Kratkometražni igrani film u Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2022. godine
No full textU uvodnim poglavljima rada prezentiram općeprihvaćene definicije kratkometražnog igranog filma, razvoj kratkometražne forme unutar zadnjih petnaestak godina u Hrvatskoj i način na koji kratkometražni igrani film tretiraju programeri najvećih svjetskih festivala. Nakon tog se bavim najvećim inozemnim uspjesima hrvatskog kratkometražnog filma i analiziram njihove scenarije i dramaturšku strukturu. U najopsežnijem dijelu rada bavim se glavnim autorskim strujanjima i preokupacijama unutar kratkometražnog igranog filma u Hrvatskoj te analiziram sličnosti i razlike u autorskim pristupima i tematskim preokupacijama. U zadnjem dijelu navodim subjektivne dojmove iz procesa rada selektiranih kratkometražnih filmova koje sam osobno režirao ili glumio u nekoj od glavnih uloga u filmovima drugih redatelja.In the introductory chapters of the paper, I present widely accepted definitions of short fiction film, the development of the short film format in Croatia over the last fifteen years, and the way in which organizers at the world's largest festivals approach short fiction films. Later, I delve into the major international successes of Croatian short fiction films and analyze their scripts and dramatic structure. In the most extensive part of the paper, I explore the main creative currents and preoccupations within short fiction films in Croatia, as well as analyze similarities and differences in authors’ approaches and thematic preoccupations. In the final section, I provide subjective impressions based on the work process of selected short films that I personally directed or in which I played a major role but were directed by others
Razvoj suvremenog oblikovanja svjetla u kazalištu
No full textOvaj diplomski rad bavi se istraživanjem razvoja suvremenog oblikovanja svjetla u kontekstu kazališta. Osim primarne teme istraživanja, u radu se istražuju različite tehnike, tehnologije i umjetnički pristupi koji su definirali područje oblikovanja svjetla. Spomenuti pristupi tranformiraju ulogu oblikovanja svjetla počevši od praktičnog korištenja rasvjete u svrhu osvjetljavanja glumaca, pa sve do trenutnog samostalnog izvedbenog i umjetničkog potencijala. Rad također donosi povijesni pregled početaka svjetlosnog oblikovanja te prati napredak ističući važne osobe koje su pomaknule granice ovog zanata. Osim toga, istražuje se utjecaj tehnološkog razvoja na industriju rasvjete, na umjetnička i konceptualna razmatranja suvremenog oblikovanja svjetla, raspravljajući o novim trendovima i mogućnostima poput prakse održive rasvjete i istraživanja nekonvencionalnih izvora svjetlosti. Također se istražuje etabliranje svjetla kao umjetničke forme i samostalnog medija izdvajajući pojedine umjetnike i njihove radove. Kroz analizu odabranog suvremenog kazališnog djela i razgovor s oblikovataljem svjetla tog djela, ovaj rad predstavlja mali pregled suvremenih načina na koji se svjetlo oblikuje danas. Rad je finaliziran zaključkom u kojemu je naglašena potreba za neprestanim inovacijama i eksperimentiranjem u području oblikovanja svjetla, budući da se ono kontinuirano razvija kao odgovor na stalne i promjenjive tehnologije i umjetničke zahtjeve.This thesis explores the evolution of contemporary lighting design within the context of theatre. It delves into the various techniques, technologies, and artistic approaches that have shaped the field of lighting design, leading it from the state of being used for practical purposes of illuminating the actors, all the way to its current independent performative and artistic potential. It provides a historical overview of the lighting design beginnings, tracing the progression, and highlighting towering figures who have pushed the boundaries of the craft. The thesis also investigates the impact of technological development on the lighting industry, as well as on artistic and conceptual considerations of contemporary lighting design, discussing emerging trends and possibilities, such as sustainable lighting practices and exploring unconventional light sources. It examines the establishment of light as an art form and independent medium singling out certain artists and their works. Through an analysis of a chosen contemporary theatre piece and an interview with its lighting designer, the thesis gives a small overview of how light is designed today. Finally, it concludes by emphasizing the ongoing need for innovation and experimentation in lighting design, as it continues to evolve in response to changing technologies and artistic demands
Light design for opera "Amfitrion" : Light design for opera "Amfitrion"
No full textIdeja ovog diplomskog rada je detaljno opisati i predočiti čitav proces u stvaranju i oblikovanju svjetla za operu „Amfitrion“, koju su u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 8.5.2023.izveli studenti četiriju umjetničkih akademija (ADU-a, ALU-a, MUZA-e i Tekstilno-tehnološkog fakulteta). Moj zadatak u ulozi oblikovatelja svjetla bio je što bolje vizualno poduprijeti koncept predstave koji je osmislila redateljica Kristina Grubiša.The idea of this thesis is to thoroughlydescribe and present a whole series of processes in the creation and design of lighting for the opera “Amfitrion”, which was performed in Zagreb’s Croatian National Theatre on May 8, 2023. by students of four art academies (ADU, ALU, MUZA and Faculty of Textile Technology). My task in the role of lighting designer was to visually support the concept of the play with maximum effort, designed by director Kristina Grubiša
Cinematographic Techniques that Influence the Audience's Emotions
No full textSnimateljske tehnike imaju ključnu ulogu u stvaranju emocionalne veze između gledatelja i filmova. Primjeri snimateljskih tehnika iz analiziranih filmova, poput upotrebe boje i pokreta kamere, pokazuju kako snimatelji svjesno utječu na emocije gledatelja. Ovi postupci mogu prenijeti različite osjećaje ovisno o kontekstu i priči filma. Razumijevanje i primjena snimateljskih tehnika omogućuje filmskim pripovjedačima svjesno oblikovanje emocionalnog iskustva gledatelja i unaprjeđenje ukupnog dojma filma.Cinematographic techniques play a crucial role in creating an emotional connection between the audience and films. Examples of cinematographic techniques from the analyzed films, such as the use of color and camera movement, demonstrate how cinematographers consciously influence the viewers' emotions. These techniques can convey different feelings depending on the context and the film's narrative. Understanding and applying cinematographic techniques allows filmmakers to consciously shape the audience's emotional experience and enhance the overall impression of the film
Protok vremena u filmu
No full textOvaj rad analizirat će protok vremena u filmu i čimbenike koji utječu na poimanje
filmskog vremena. Istraživat će se različite strukture i načini obrade te analizirati
primjeri usporavanja, ubrzanja i tretmana vremena kao takvog. Imajući na umu
kompleksnost pojma, kroz analize primjera filmova proučit će se različiti čimbenici
koji utječu na protok vremena u filmu. Kroz ovaj rad pruža se dublje razumijevanje
uloge vremena u filmu te se istražuju različiti načini na koje se filmsko vrijeme može
interpretirati i kako pridonosi filmskoj umjetnosti