University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Kinesiological activity and nutrition in a preschool institution
No full textOvaj završni rad predstavlja sveobuhvatnu analizu integracije kinezioloških aktivnosti i pravilne prehrane u predškolske ustanove s ciljem promicanja optimalnog zdravstvenog razvoja djece. Temeljna ideja rada je istražiti ključne koncepte kineziologije, kinezioloških aktivnosti, prehrane i nutrijenata te njihove uloge u razvoju djece. Rad se posebno fokusira na nove prehrambene standarde, integraciju kinezioloških aktivnosti u obrazovne programe, ulogu kuhara u prilagodbi prehrane dječjim potrebama te izazove u implementaciji kinezioloških aktivnosti u predškolskim ustanovama.
U teorijskom dijelu rada, detaljno su obrađeni koncepti kineziologije i tjelesne aktivnosti, njihova struktura i značaj za predškolsku dob. Istaknute su razlike između kinezioloških i tjelesnih aktivnosti te njihove zajedničke koristi za cjelokupno zdravlje djece. Nadalje, rad analizira važnost pravilne prehrane, uloge nutrijenata i hranjivih tvari te novih prehrambenih standarda koji osiguravaju kvalitetnu prehranu djece u vrtićima.
Poseban naglasak stavljen je na integraciju prehrane i kineziologije u obrazovni program predškolskih ustanova. Kroz analizu različitih studija i smjernica zdravstvenih organizacija, istražene su najbolje prakse i predložene strategije za unapređenje integracije ovih aspekata u svakodnevne aktivnosti djece. Proučavajući ulogu odgojitelja, stručnih suradnika i kuhara, rad naglašava važnost multidisciplinarnog pristupa u provedbi ovih programa.
U zaključnom dijelu, rad razmatra izazove i prepreke u implementaciji kinezioloških aktivnosti u predškolskim ustanovama te nudi strategije za njihovo unapređenje. Integracija kinezioloških aktivnosti i pravilne prehrane prepoznata je kao ključna za optimalan razvoj djece, a predložene strategije imaju za cilj pružiti učinkovita rješenja za izazove s kojima se suočavaju odgajatelji, kuhari i ostalo osoblje u predškolskim ustanovama.This final thesis presents a comprehensive analysis of the integration of kinesiology activities and proper nutrition in preschool institutions, aiming to promote the optimal health development of children. The fundamental idea of the work is to explore key concepts such as kinesiology, kinesiology activities, nutrition, and nutrients, and their roles in the development of children. The thesis particularly focuses on new nutritional standards, the integration of kinesiology activities into educational programs, the role of cooks in adapting meals to children's needs, and the challenges of implementing kinesiology activities in preschool institutions.
The theoretical part of the thesis thoroughly examines the concepts of kinesiology and physical activity, their structure, and their significance for preschool age. The differences between kinesiology and physical activities and their combined benefits for children's overall health are highlighted. Furthermore, the thesis analyzes the importance of proper nutrition, the roles of nutrients, and the new nutritional standards that ensure quality nutrition for children in kindergartens.
Special emphasis is placed on the integration of nutrition and kinesiology into the educational curriculum of preschool institutions. Through the analysis of various studies and guidelines from health organizations, the best practices are explored, and strategies are proposed to improve the integration of these aspects into the daily activities of children. By examining the roles of educators, professional associates, and cooks, the thesis underscores the importance of a multidisciplinary approach in implementing these programs.
In the concluding part, the thesis discusses the challenges and obstacles in implementing kinesiology activities in preschool institutions and offers strategies for their improvement. The integration of kinesiology activities and proper nutrition is recognized as crucial for the optimal development of children, and the proposed strategies aim to provide effective solutions to the challenges faced by educators, cooks, and other staff in preschool institutions
Interdisciplinary Collaboration And Support Educators In Working With Children With Disabilities
No full textInkluzivan rani i predškolski odgoj i obrazovanje uvjetuje uključivanje djece s teškoćama u redovne vrtićke programe. Kvaliteta inkluzivnog odgoja i obrazovanja ovisi o različitim čimbenicima podrške. Temelj kvalitete leži na individualnom pristupu djetetu, uključenosti djetetu svih važnih osoba, suradnji stručnog tima i odgojitelja, inkluzivnom okruženju te vrednovanju kvalitete inkluzije. Inkluzija djeci s teškoćama omogućuje zajedničko učenje koje osnažuje njihovo učenje i životu u društvu (Bouillet, 2019). Da bi postigli određene ciljeve u radu s djecom s teškoćama, odgojitelji bi trebali primjenjivati odgojne strategije i kroz njih uspostaviti svoj odnos s djecom. Upravo zbog toga, svrha ovog rada bila je ispitati kako odgojitelji procjenjuju vlastite kompetencije u radu s djecom s teškoćama te koje metode u radu koriste. Isto tako, anketnim upitnikom ispitivalo se kakvu podršku odgojitelji dobivaju od stručnog tima i drugih odgojitelja te jesu li zadovoljni podrškom koju dobivaju. Istraživanje se provodilo od siječnja do ožujka 2024. godinu, a u istraživanju je sudjelovalo 301 odgojitelja s područja sjeverne Republike Hrvatske. Rezultati su pokazali da veći dio odgojitelja procjenjuje svoje kompetencije u radu s djecom s teškoćama zadovoljavajućim te da većina odgojitelja pruža odgojno-obrazovnu podršku djeci s teškoćama. Najčešće pripremaju prostor i prilagođavaju poticaje te pripremaju i izrađuju individualizirana sredstva za rad. Nadalje, rezultati istraživanja pokazuju da velik broj odgojitelja često ne dobiva informacije o djeci s teškoćama u skupini te da rijetko dobivaju odgovarajuću podršku stručnog tima. Međutim, veći dio odgojitelja smatra da dobiva odgovarajuću podršku drugih odgojitelja te da su zadovoljni suradnjom s kolegama.Condition for inclusive early and preschool childhood education is the inclusion of children with disabilities in regular kindergarten programs. Quality of inclusive education depends on various factors within support. The foundation of quality lies in the individual approach to the child, the involvement of all the important persons in the child's life, the cooperation of the professional team and educators, in an inclusive environment and in valuing the quality of inclusion. The inclusion of children with disabilities enables joint learning which straightens their learning and their life in society (Bouillet, 2019). In order to achieve certain goals in working with children with disabilities, educators should apply teaching strategies and establish their relationship with children through them. Precisely because of this, the purpose of this paper was to examine how educators assess their own competence in working with children with difficulties and what methods they use in their work with them. The questionnaire also asked what kind of support educators receive from their professional team and other educators, and if they are satisfied with it. The research was conducted from January to March of 2024. The number of participants was 301, all coming from the northern part of the Republic of Croatia. The results showed that the majority of educators assess their competences in working with children with difficulties as satisfactory and that the majority of them provide upbringing-educational support to children with difficulties. Most often, they prepare the space, adjust the incentives and make an individualized education plan for the child. Furthermore, the research results show that a large number of educators often do not receive information about children with disabilities in the group and that they rarely receive support from the professional team. However, the majority of educators believe that they receive adequate support from other educators and that they are satisfied with the cooperation among the colleagues
The Importance Of The Aesthetical Spatial Arrangement Of The Kindergarten
No full textTema ovog završnog rada jest važnost estetskog uređenja prostora dječjeg vrtića. Rad obuhvaća teorijski dio u kojem se tumači prostorno-materijalno okruženje djeteta, odnosno kako okruženje djeluje na dijete. Estetsko uređenje prostora dječjeg vrtića ima važnu ulogu u cjelokupnom razvoju djeteta, a u njegovom nastajanju sudjeluju i odgojitelji i arhitekti te ostali stručnjaci različitih profila. Pedagoški pažljivo promišljeno i estetski atraktivno prostorno okruženje, uz to što obogaćuje fizičko okruženje, doprinosi emocionalnom, kognitivnom i socijalnom razvoju djeteta. Pedagoški promišljeni prostori motivirajući su te pridonose dječjem istraživačkom duhu, potiču kreativnost i samostalnost te obogaćuju iskustva stjecanja znanja i učenja kroz aktivnosti. U radu je objašnjena fenomenologija kiča i estetike te važnost estetike u alternativnim pedagoškim koncepcijama koje se, uz redovite i posebne programe, svrstavaju u programe odgoja i obrazovanja prema Državnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i naobrazbe RH (2008). Riječ je o Montessori, Reggio Emilia, Agazzi i Waldorfskoj pedagoškoj koncepciji. Estetika i vizualan dojam doprinose poboljšanju uvjeta i kvaliteti pedagoških standarda određenih zakonom. Raznolikost prostora, fleksibilnost, dinamičnost, maštovitost i kreativnost, s ugodnošću obiteljskog doma i estetikom, oplemenjuju prostor dječjeg vrtića te obogaćuju dječju vizualnu percepciju, čime se i sam boravak u prostorima dječjeg vrtića doima ugodnijim. Nadalje, u radu je objašnjena uloga odgojitelja u estetskom odgoju te estetski odgoj općenito, koji se ostvaruje i kroz likovno stvaralaštvo za kojim djeca imaju potrebu od najranije dobi. Uređenje prostora ne podrazumijeva samo oblik prostorije i boje koje u njemu prevladavaju, već i odabir kvalitetnih komada namještaja na kotačiće, čime se stvaraju uvjeti za svakodnevnu transformaciju prostora ovisno o dječjim interesima i potrebama. Kvalitetnim i estetičkim uređenjem, prostor dječjeg vrtića postaje „treći odgojitelj.” Vrtić bi trebao biti mjesto gdje se djeca susreću s estetikom jer nemaju svi priliku susresti se s nečim lijepim izvan ustanove dječjeg vrtića.The topic of this thesis is "The importance of the aesthetical spatial arrangement of the kindergarten.“ The paper explores how the spatial-material environment of a kindergarten affects children, with a particular emphasis on aesthetic design. An aesthetically pleasing and pedagogically well-thought-out environment contributes to the physical, emotional, cognitive, and social development of the child. The creation of such an environment involves educators, architects, and experts from various fields. Pedagogically designed spaces motivate children, stimulate their spirit of exploration, creativity, and independence, and enrich their learning experiences through activities. The paper analyzes the phenomenology of kitsch and aesthetics, as well as the importance of aesthetics in alternative pedagogical concepts, including Montessori, Reggio Emilia, Agazzi, and Waldorf pedagogical concepts, which are recognized according to the Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe RH (2008). Aesthetics and visual impressions improve the conditions and quality of pedagogical standards. Diversity, flexibility, dynamism, imagination, and creativity, along with the comfort of a home-like environment enhance the kindergarten space, enriching children's visual perception and making their stay in preschool more enjoyable. Additionally, the role of educators in aesthetic education and the general aesthetic education achieved through artistic creation, which children need from an early age, is explained. Furthermore, the design of the space includes not only the shape of the room and the prevailing colors but also the selection of quality furniture on wheels, allowing for the daily transformation of the space according to children's interests and needs. With quality and aesthetic design, the preschool environment becomes the "third educator." In practice, the preschool should be a place where children encounter aesthetics, as they may not have the opportunity to experience something "visually pleasing" outside the kindergarten institution
A stimulating environment for the development of children at an early age
No full textStvaranje poticajnog okružja za djecu rane dobi u obiteljskom i obrazovnom okružju te suradnja između njih iznimno su važni za dobrobit djeteta. Dijete prvo uspostavlja socijalni kontakt unutar obitelji. Kvaliteta obiteljskih odnosa, roditeljski stil i kućno ozračje značajno utječu na djetetov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Uz obiteljski dom, ponekad i veći dio djetetova dana dijete provede u vrtiću. Vrtić pruža djetetu strukturirane prilike za učenje, socijalizaciju i igru izvan obiteljskog doma. Dobro osmišljen vrtićki program potiče dječju znatiželju, kreativnost i samostalnost. Vrlo je bitno da cijela zajednica vrtića, posebno odgojitelji, osiguraju djeci kreativan, kvalitetan i koristan boravak u vrtiću. Odgojitelji igraju ključnu ulogu između djeteta, obitelji i institucionalnog okružja. Njihova stručnost i pristup direktno utječu na kvalitetu djetetova iskustva u vrtiću. Odgojitelj igra veliku ulogu i u održavanju partnerstva između roditelja i vrtića. Prostorno-materijalni uvjeti značajno utječu na kvalitetu života, odgoja i učenja. Važna je i dječja socijalna razvijenost, kao i odnosi s vršnjacima. Prostorni aspekt obuhvaća organizaciju prostora, opreme i materijala, dok vremenska dimenzija naglašava slobodu, fleksibilnost i prilagođavanje vremena individualnim potrebama prema humanističkoj koncepciji. Najvažnije je da se uvijek polazi od djeteta, uzimajući u obzir njegovu potrebu za istraživanjem, te njegove mogućnosti i želje.The topic of this paper is creating a stimulating environment for young children in family and educational settings, and the importance of cooperation between them for the child well-being. The child first establishes social contact within the family. The quality of family relationships, parenting style, and home atmosphere significantly influence the child's cognitive, emotional and social development. In addition to the family home, children often spend a large part of their day in kindergarten. Kindergarten provides the child with structured opportunities for learning, socialization, and play outside the family home. A well-designed kindergarten program encourages children's curiosity, creativity, and independence. It is very important that the entire kindergarten community, especially educators, provides children with a creative, quality, and beneficial stay in kindergarten. Educators play a key role between the child, family, and institutional environment. Their expertise and approach directly affect the quality of the child's experience in kindergarten. The educator also plays a major role in maintaining partnerships between parents and kindergarten. Spatial-material conditions significantly affect the quality of life, upbringing, and learning. Children's social development relationships with peers and are also important. The spatial aspect includes the organization of space, equipment, and materials, while the time dimension emphasizes freedom, flexibility, and adapting time to individual needs according to a humanistic concept. The most important thing is to always start from the child, taking into account their need for exploration, as well as their abilities and desires
Application of interpretive reading when reading non-literary texts
No full textTema ovoga rada je primjena interpretativnog čitanja pri čitanju neknjiževnih tekstova. U radu se nudi pregled razvoja čitanja, pobliže određuje čitanje kao jednu od najvažnijih (misaonih) djelatnosti te se navode i opisuju različite strategije i vrste čitanja. Detaljno se opisuje cjelokupni mehanizam čitanja kojemu su ciljevi dublje razumijevanje i pravilna interpretacija teksta. U radu, se također, opisuju i vrednote govorenog jezika: intonacija, intenzitet, tempo, pauza i timbar koje su ključne za interpretativno čitanje književnih i neknjiževnih tekstova. Osim književnih tekstova u nastavu hrvatskoga jezika treba uključiti i interpretaciju neknjiževnih tekstova. To su tekstovi koji se ne bave umjetničkim izražavanjem i kreativnim pripovijedanjem, već su usmjereni na prenošenje informacija, činjenica i ideja, a koji još uvijek nisu ravnomjerno uključeni u nastavu hrvatskoga jezika u primarnom obrazovanju.
Za potrebe pisanja rada provedeno je istraživanje online internetskim anketnim obrascem kojim se provjeravalo kolika je zastupljenost i učestalost neknjiževnih tekstova u nastavi hrvatskoga jezika te na koje načine učitelji/učiteljice primjenjuju neknjiževne tekstove u nastavi.
Rezultati istraživanja upućuju na to da su neknjiževni tekstovi rijetko zastupljeni u udžbenicima, a posljedično i u nastavi hrvatskoga jezika.The main topic of this thesis in the application of interpretive reading when reading non – literary texts. The papers offers an overview of the development of reading, more closely evokes reading as one of the most important (thoughtful) activities, and presents and describes different reading strategies and types of reading. The entire reading mechanism is described in detail, the goals of which are deeper understanding and correct interpretation of the text. The paper also describes the values of the spoken language: intonation, intensity, tempo, pause and timbre, which are crucial for the interpretive reading of literary texts. The paper describes in detail non – literary texts that are important for the teaching of the Croatian language. These are texts that do not deal with artistic expression and creative storytelling, but are aimed at conveying information, facts and ideas. Non – literary texts are the least represented in schools.
The research was conducted using an online survey form, which checked the representation and frequency of non – literary texts in the teaching of the Croatian language and in what ways teachers use non – literary texts in teaching.
The most important conclusion obtained from the research is the confirmation that non – literary texts are rarely represented in Croatian language texts are rarely represented in Croatian language textbooks and the rarity of the use of non – literary texts in classes
ADHD (Attention Deficit / Hyperactive Disorder) at student in elementary school
No full textADHD (Attention Deficit / Hyperactivity Disorder) ili deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj razvojni je poremećaj samokontrole. Karakteriziran je indikatorima nepažnje, impulzivnosti i hiperaktivnosti. Pojavljuje se u tri oblika: hiperaktivan/impulzivan tip,
nepažljivi tip i kombinirani tip. Dijagnoza se najčešće postavlja kada dijete krene u školu. Kako bi se djetetu dijagnosticirao ADHD, treba biti prisutno barem šest simptoma pažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Također je bitno da simptomi traju najmanje šest mjeseci te moraju značajno ometati sposobnosti funkcioniranja u svakodnevnom životu te moraju biti prisutni u više situacija. Učenici koji imaju ADHD ne mogu mirno sjediti, sve im odvraća pažnju, upadaju u riječ i prekidaju druge, nemaju osjećaj da neke njihove reakcije ili nešto što rade ometa druge u njihovom radu. Takve učenike potrebno je držati bliže sebi, u prvim klupama i po mogućnosti da sjede sami, kako ne bi ometali drugog učenika. Upute koje im se daju moraju biti kratke, jasne, ne smije ih biti puno te ih je potrebno često ponavljati. Cilj rada je objasniti poremećaj ADHD-a, iznijeti najjednostavnije savjete i metode koje pomažu učiteljima u radu s učenicima koji imaju ADHD, prikazati rad u školi i napredak učenika koji ima ADHD te njegov odnos s drugim učenicima iz razreda.ADHD (Attention Deficit/Hyperactivity Disorder) or attention deficit/hyperactivity disorder is a developmental disorder of self-control. It is characterized by indicators of inattention, impulsivity and hyperactivity. It comes in three forms: the hyperactive/impulsive type, the inattentive type and the combined type. The diagnosis is most often made when the child starts school. In order for a child to be diagnosed with ADHD, it has to have at least six symptoms of attention or at least six symptoms of hyperactivity and impulsivity. It is also important that the symptoms last for at least six months and must significantly interfere with the ability to function in everyday life and must be present in multiple situations. Students who have ADHD cannot sit still, everything distracts them, they break into the words and interrupt others, they do not
feel that some of their reactions or something they do disturbs others in their work. It is necessary to keep such students closer to you, in the first benches and if it possible they need to sit alone so they do not disturb another student. The instructions given to them must be short, clear, they must not be many and they must be repeated often. The aim of the paper is to explain the ADHD disorder, present the simplest tips and methods that help teachers in working with students who have ADHD, show the school work and progress of a student with ADHD and his relationship with other students in the class
Drawing techniques in early and preschool children
No full textDijete se spontano izražava jer ima unutarnju potrebu koja je urođena i prisutna kod sve djece. Također, dijete uživa u manipuliranju različitim likovnim materijalima kako bi istražilo svoju okolinu, ali i samog sebe. Crtanje povezuje svijet mašte sa svijetom oko sebe te na taj način dijete ima potpunu slobodu izražavanja svojih osjećaja i misli. Skladnost, spontanost, ekspresija i ritmičnost karakteriziraju dječji likovni izraz. Kako bi djetetovo likovno stvaralaštvo bilo potpuno, potrebno je osigurati raznolike i kvalitetne poticaje, te materijale i sredstva za rad koji će potaknuti djetetovu maštu i slobodu izražavanja.
U ovom se radu istražuju i proučavaju tehnike crtanja kao sredstvo izražavanja dječje likovnosti. U uvodnom dijelu rada definira se crtež, njegova povijest, te sam početak dječjeg likovnog stvaralaštva.. Glavni dio rada obrađuje teorijski dio o tehnikama crtanja, te se opisuju načini kojima djetetu u ranoj i predškolskoj dobi može biti predstavljena određena tehnika crtanja. Drugi dio rada opisuje glavne likovne elemente u dječjem crtežu i na koje načine potaknuti dijete na stvaralaštvo u odgojno obrazovnim ustanovama.
Jedna od ključnih potreba djece je želja za novim iskustvima, te takav interes zahtjeva nove mogućnosti istraživanja i primjenjivanja ponuđenih materijala. Cilj ovog završnog rada je analizirati i proučiti tehnike crtanja i načine na koje ih djeca koriste i primjenjuju u istraživanju i izražavanju svoje likovne sposobnosti i stvaralaštva.A child expresses spontaneously because it has an inert inner need present with all children. Also, the child enjoys manipulating different artistic materials to investigate its surroundings, and itself also. Drawing connects the imaginary world with the world around them and with that the child complete freedom to express its feelings and thoughts. Harmony, spontaneity, expression and rhythmic characterize a child’s artistic expression. For a child’s artistic output to be complete, one needs to have many different and quality incentives, also materials and work tools which will boost a child’s imagination and freedom of expressing itself.
In this paper drawing techniques are analyzed and studied as tools of expressing a child’s artistic side. In the introductory part of the paper we define a drawing, its history, as well as the beginning of children’s artistic creativity. The middle section talks about the theoretical part of drawings techniques, and it talks about the way one can present specific drawing techniques to children in an early and preschool age. The second part of the paper is based upon main artistic elements in children’s drawings and how to encourage children to be creative in educational institutions.
One of the key needs a child has is for new experiences, which calls upon new ways of expressing and using given materials. The end goal of this paper is to analyse and study drawing techniques and ways children use them in expressing and investigating their artistic abilities and creativity
The relationship between motivation for using digital technologies in teaching and digital competences with the attitude towards professional development in the digital environment
No full textProfesionalni razvoj i stručno usavršavanje učitelja najvažniji su čimbenici u unaprjeđenju obrazovnog sustava i provedbi obrazovnih reformi. Koncipirani su na načelima obrazovanja odraslih, a omogućavaju modernizaciju temeljnih znanja i unaprjeđenje profesionalnih učiteljskih vještina. Upotrebom digitalne tehnologije profesionalni razvoj i stručno usavršavanje odvijaju se u digitalnom okruženju. Takvo okruženje unaprjeđuje digitalne kompetencije učitelja i osigurava fleksibilnost, kontinuiranost, dostupnost, stručnost i raznolikost, što predstavlja obilježja kvalitetnog stručnog usavršavanja.
Motivacija učitelja za korištenje digitalnih tehnologija povezana je s digitalnim kompetencijama koje mogu biti važan čimbenik za primjenu digitalnih tehnologija u nastavi. U ovom se radu istražuje doprinos digitalne kompetencije i stava o stručnom usavršavanju u kontekstu motivacije korištenja digitalne tehnologije u stručnom usavršavanju.
Postoji povezanost motivacije za korištenje digitalnih tehnologija i digitalnih kompetencija sa stavovima o stručnom usavršavanju u digitalnom okruženju. Učitelji koji su napredovali u zvanju, s naglaskom na učitelje u višim zvanjima, kao i učitelje koji češće sudjeluju u stručnim usavršavanjima te učitelje koji posjeduju i opće i specifične digitalne kompetencije pozitivnije procjenjuju stručna usavršavanja u digitalnom okruženju.
Opća i specifična digitalna kompetencija ključne su za integraciju digitalnih tehnologija u području profesionalnog razvoja i stručnog usavršavanja. Potvrđeno je kako su zvanje i učestalost stručnog usavršavanja u stručnom usavršavanju u digitalnom okruženju, značajni u mišljenju o stručnom usavršavanju učitelja u digitalnom okruženju. Vrijednosti su potvrđene kao najznačajniji faktor samoprocjene digitalnih kompetencija, ali i stava o stručnom usavršavanju u digitalnom okruženju.
Faktori zvanja, sudjelovanja u usavršavanju u digitalnom okruženju, digitalnih kompetencija u kontekstu upotrebe digitalnih tehnologija u nastavi i pozitivnog mišljenja o stručnom usavršavanju u digitalnom okruženju potvrđeni su prediktori pozitivnog stava o stručnom usavršavanju u digitalnom okruženju.
Važno je istaknuti kako je pretpandemijski koncept stručnih usavršavanja podrazumijevao provođenje stručnih usavršavanja u, većinom, fizičkom okruženju. Unatoč navedenome učitelji su i prije pandemije imali digitalne kompetencije i koristili su digitalne tehnologije u nastavi. Pandemijski i postpandemijski koncept stručnih usavršavanja dodatno je naglasio potrebu korištenja digitalne tehnologije u području profesionalnog razvoja i stručnih usavršavanja.Professional development and in-service training of teachers are the most crucial factors in improving the educational system and implementing educational reforms. These are designed based on adult education principles and enable the modernization of foundational knowledge and the enhancement of professional teaching skills. Professional development and in-service training take place in a digital environment through the use of digital technology. Such an environment enhances teachers' digital competencies and ensures flexibility, continuity, accessibility, expertise, and diversity, which are hallmarks of quality professional training.
Teachers' motivation to use digital technologies is linked to their digital competencies, which can be a significant factor in the application of digital technologies in teaching. This paper explores the contribution of digital competence and attitudes towards professional development in the context of motivation to use digital technology in professional training.
There is a correlation between the motivation to use digital technologies and digital competencies with attitudes towards professional training in a digital environment. Teachers who have advanced in their careers, especially those in higher positions, as well as teachers who frequently participate in professional training and possess both general and specific digital competencies, have a more positive assessment of professional training in a digital environment.
General and specific digital competencies are crucial for integrating digital technologies into professional development and training. It has been confirmed that the rank and frequency of professional development in a digital environment are significant in the opinion of teachers about professional development in a digital environment. Values have been confirmed as the most significant factor in self-assessment of digital competencies, as well as attitudes towards professional training in a digital environment.
Factors such as rank, participation in training in a digital environment, digital competencies in the context of using digital technologies in teaching, and a positive opinion about professional development in a digital environment have been confirmed as predictors of a positive attitude towards professional training in a digital environment.
It is important to highlight that the pre-pandemic concept of professional development primarily involved conducting training in a physical environment. Despite this, teachers had digital competencies and used digital technologies in teaching even before the pandemic. The pandemic and post-pandemic concept of professional development have further emphasized the
need to use digital technology in the area of professional development and training
Educators role in the prevention of childrens postural problems
No full textPravilna tjelesna postura smatra se značajnim pokazateljem pravilnog rasta i razvoja te dobrog zdravlja djeteta. Zbog nedostatka tjelesne aktivnosti, sjedilačkog načina života i promijenjenih životnih navika, sve su prisutniji posturalni problemi kod djece. Dugotrajni posturalni problemi mogu imati dugoročne negativne posljedice na deformacije kralježnice, poremećaje mišićno-koštanog sustava i tjelesno zdravlje djeteta. Jednu od primarnih uloga odgojitelja čini pridavanje posebne pažnje prevenciji posturalnih problema kod djece, što uključuje njihovo rano prepoznavanje. Za djecu predškolske dobi od velike je važnosti redovita tjelesna aktivnost, stoga je zadaća odgojitelja poticati i provoditi tjelesnu aktivnost u skladu s djetetovim razvojnim karakteristikama. Edukacija odgojitelja o važnosti pravilne tjelesne posture i redovite tjelesne aktivnosti ima vrlo važnu ulogu. U radu "Uloga odgojitelja u prevenciji posturalnih problema djece" provedeno je istraživanje o najčešćim posturalnim problemima djece s kojima se odgojitelji susreću, stavovi odgojitelja o važnosti tjelesne aktivnosti te kompetencije odgojitelja za prepoznavanje i prevenciju posturalnih problema djece. Odgojitelji tijekom provedbe tjelesnih aktivnosti s djecom trebaju biti strpljivi, vedri, pažljivi, susretljivi te dobri motivatori kako bi uspostavili i održavali dobru komunikaciju i rad s djecom jer djeca provedbom tjelesne aktivnosti uče donositi odluke te međusobnom interakcijom surađivati jedni s drugima. Kvalitetan odgojitelj kreira motivirajuće sadržaje i aktivnosti primjerene djetetovoj dobi i njegovim potrebama te, prije svega, ima prateću i podupiruću ulogu u djetetovu predškolsom dobu, kao i u pravovremenom primjećivanju posturalnih problema djeteta kao znak za prevenciju istih. Svaka tjelesna aktivnost koju djeca pravilno nauče u predškolskoj dobi rezultirat će stvaranjem pozitivnih životnih navika, što predstavlja idealan preduvjet za razvijanje aktivnog i zdravog načina života u njihovoj kasnijoj životnoj dobi, u čemu jednu od glavnih uloga, uz dakako roditeljsku, zauzimaju udgojitelji koji zauzimaju pozitivan stav prema redovitom provođenju tjelesnih aktivnosti kao i posjedovanje dovoljne razine educiranosti u teorijskom i praktičnom smisluPravilna tjelesna postura smatra se značajnim pokazateljem pravilnog rasta i razvoja te dobrog zdravlja djeteta. Zbog nedostatka tjelesne aktivnosti, sjedilačkog načina života i promijenjenih životnih navika, sve su prisutniji posturalni problemi kod djece. Dugotrajni posturalni problemi mogu imati dugoročne negativne posljedice na deformacije kralježnice, poremećaje mišićno-koštanog sustava i tjelesno zdravlje djeteta. Jednu od primarnih uloga odgojitelja čini pridavanje posebne pažnje prevenciji posturalnih problema kod djece, što uključuje njihovo rano prepoznavanje. Za djecu predškolske dobi od velike je važnosti redovita tjelesna aktivnost, stoga je zadaća odgojitelja poticati i provoditi tjelesnu aktivnost u skladu s djetetovim razvojnim karakteristikama. Edukacija odgojitelja o važnosti pravilne tjelesne posture i redovite tjelesne aktivnosti ima vrlo važnu ulogu. U radu "Uloga odgojitelja u prevenciji posturalnih problema djece" provedeno je istraživanje o najčešćim posturalnim problemima djece s kojima se odgojitelji susreću, stavovi odgojitelja o važnosti tjelesne aktivnosti te kompetencije odgojitelja za prepoznavanje i prevenciju posturalnih problema djece. Odgojitelji tijekom provedbe tjelesnih aktivnosti s djecom trebaju biti strpljivi, vedri, pažljivi, susretljivi te dobri motivatori kako bi uspostavili i održavali dobru komunikaciju i rad s djecom jer djeca provedbom tjelesne aktivnosti uče donositi odluke te međusobnom interakcijom surađivati jedni s drugima. Kvalitetan odgojitelj kreira motivirajuće sadržaje i aktivnosti primjerene djetetovoj dobi i njegovim potrebama te, prije svega, ima prateću i podupiruću ulogu u djetetovu predškolsom dobu, kao i u pravovremenom primjećivanju posturalnih problema djeteta kao znak za prevenciju istih. Svaka tjelesna aktivnost koju djeca pravilno nauče u predškolskoj dobi rezultirat će stvaranjem pozitivnih životnih navika, što predstavlja idealan preduvjet za razvijanje aktivnog i zdravog načina života u njihovoj kasnijoj životnoj dobi, u čemu jednu od glavnih uloga, uz dakako roditeljsku, zauzimaju udgojitelji koji zauzimaju pozitivan stav prema redovitom provođenju tjelesnih aktivnosti kao i posjedovanje dovoljne razine educiranosti u teorijskom i praktičnom smislu.Correct body posture is considered a significant indicator of proper growth and development and good health of the child. Due to lack of physical activity, sedentary lifestyle and changed lifestyle, postural problems in children are becoming more and more common. Long-term postural problems can have long-term negative consequences on spinal deformities, disorders of the musculoskeletal system and the child's physical health. One of the primary roles of educators is paying special attention to the prevention of postural problems in children, which includes their early recognition. For children of preschool age, regular physical activity is of great importance, therefore the teacher's task is to encourage and implement physical activity in accordance with the child's developmental characteristics. Educating educators about the importance of proper physical posture and regular physical activity plays a very important role. In this final paper, "The role of educators in the prevention of children's postural problems", research was conducted on the most common postural problems of children that educators encounter, educators' views on the importance of physical activity, and educators' competencies for recognizing and preventing children's postural problems. During the implementation of physical activities with children, educators should be patient, cheerful, attentive, accommodating and good motivators in order to establish and maintain good communication and work with children, because children learn to make decisions through physical activity and to cooperate with each other through mutual interaction. A quality educator creates motivating content and activities appropriate to the child's age and needs, and above all, has a supporting and supporting role in the child's preschool age, as well as in timely noticing of the child's postural problems as a sign for their prevention. Any physical activity that children learn properly in preschool age will result in the creation of positive life habits, which is an ideal prerequisite for developing an active and healthy lifestyle in their later life, in which one of the main roles, along with that of parents, is played by educators who take a positive attitude towards regular physical activities as well as possessing a sufficient level of education in the theoretical and practical sense
Behavioral disorders in preschool children
No full textDanas se život manifestira glasnije, užurbanije, emotivnije, senzornije i psihološki izazovnije nego što je to bilo nekada. Vijek u kojem se puno više zna, razumije ljudska psihologija i pedagogija, a ponašanje je spektar koji je sinonim za normalnu i uspješnu svakodnevnicu čovjeka. Uz razvijenu svijest o važnosti obitelji u suvremenom društvu suočavamo se s problemima zanemarene i zlostavljanje djece koja manifestiraju svoje traume kroz probleme u ponašanju. Prisutni su, problem prekomjerne ekranizacije i digitalizacije koji senzorno i psihološki doprinose naglašavanju problematike. Upravo iz tog razloga problemi u ponašanju djece u današnje vrijeme su postali sve učestaliji. Djeca mogu razviti eksternalizirane i internalizirane probleme, vanjske i unutarnje. Iako se odrasli više usredotočuju na eksternalizirane probleme jer se kroz njih djeca više emocionalno očituju, vrlo je važno obratiti pozornost na internalizirane jer su veliki problem kod funkcioniranja i razvoja. U radu se govori o čimbenicima koji mogu biti faktor za nastajanje problema kao što su prenatalni i biološki razvoj, utjecaj obitelji i način na koji djeca žive. Nadalje je riječ o različitim problemima u ponašanju, njihovoj podjeli, specifikacijama, manifestiranju i uzrocima te ulozi obiteljskog i vrtićkog okružja u prepoznavanju i prevenciji. Velika odgovornost za što ranije uočavanje takvih problema je na roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom, a naglasak je na suradnji i provedbi da se pomogne djeci kako bi se nesmetano mogla uključiti u provedbu svakodnevnih aktivnosti i zadaća u cilju razvoja i boljitka.Today, life is louder, more hectic, more emotional, more sensory and psychologically challenging than it used to be. An age in which much more is known and understood by human psychology and pedagogy, and behavior is a spectrum that is synonymous with the standard and successful everyday life of man. With the developed awareness of the importance of the family in modern society, we face the problems of neglected and abused children who manifest their trauma through behavioral problems. The problem of excessive screening and digitalization, which are sensory and psychological factors that emphasise the problem. This is precisely why children's behavior problems have become increasingly common nowadays. Children can develop externalizing and internalizing problems, both external and internal. Although adults focus more on externalized problems because children express themselves more emotionally through them, it is essential to pay attention to internalized ones because they are a big problem in functioning and development. The paper discusses factors that can be a factor in the emergence of problems, such as prenatal and biological development, the influence of the family and how children live. Furthermore, we are talking about different problems in behavior, their division, specifications, manifestation and causes, and the role of the family and kindergarten environment in recognition and prevention. Parents and experts who work with children have significant responsibility for spotting such problems as early as possible, and the emphasis is on cooperation and implementation to help children so that they can smoothly participate in the implementation of daily activities and tasks with the aim of development and improvement