University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
The Posture of Preschool Children (Ages 4-5)
No full textRast zdravog djeteta prirodno je usmjeren i reguliran prema ostvarivanju njegovog gentskog potencijala. Tijekom ovog dugog perioda morfoloških, motoričkih, fizioloških i psiholoških promjena, mogu a su manja odstupanja koja ponekad prerastu u ozbiljnije zdravstvene probleme, privremeno ili trajno utječu i na tjelesno držanje i oblik organizma. Posturalni poremećaji često se povlače sami s rastom i razvojem, ali kod nekih mogu dovesti do funkcionalnih i morfoloških promjena koje zahtijevaju preventivne, korektivne ili kurativne mjere.
Držanje tijela odnosi se na način na koji postavljamo i pozicioniramo tijelo u pripremi za aktivan pokret (Kosinac i Prskalo, 2017). Prema tome držanje tijela predstavlja raspored dijelova tijela u određenom trenutku u prostoru, pri čemu ključnu ulogu imaju stopala i noge, zdjelica, kralježnica, ramena i glava. Osnovni uvjet za pravilno držanje tijela je položaj u kojem su svi dijelovi tijela pod minimalnim opterećenjem. Nepravilan položaj tijela tijekom bilo koje aktivnosti ili svakodnevnih situacija može ukazivati na posturalne deformacije.
Cilj ovog rada je istražiti držanje djece u srednjoj vrtićkoj dobi 4-5 godina odnosno istražiti mogu e razlike u držanju tijela po spolu te ustanoviti postoji li korelacija tjelesnog držanja tijela i indeksa tjelesne mase. Istraživanje je provedeno prema metodi Napoleona Wolanskog (1975) koja se bazira na utvrđivanju i mjerenju tijela u osam segmenata. U Istraživanju je sudjelovalo 36 djece, 16 dječaka i 20 djevojčica u dobi od 4-5 godina a provodilo se u lipnju 2024 godine.
Rezultati dobiveni statisti kom obradom i testirane hipoteze Studentovim t – testom, ukazuju da ne postoji značajnija razlika u držanju tijela između dječaka i djevojčica srednje vrtićke dobi. Također je utvrđeno da postoji korelacija određenih segmenata tijela i indeksa tjelesne mase.The growth of a healthy child is naturally directed and regulated towards realizing their genetic potential. During this long period of morphological, motor, physiological, and psychological changes, minor deviations are possible, which sometimes develop into more serious health problems, temporarily or permanently affecting posture and body shape. Postural disorders often resolve themselves with growth and development, but in some cases, they can lead to functional and morphological changes that require preventive, corrective, or curative measures.
Body posture refers to the way we position and align the body in preparation for active movement (Kosinac & Prskalo, 2017). Therefore, posture represents the arrangement of body parts at a specific moment in space, with feet and legs, pelvis, spine, shoulders, and head playing a crucial role. The basic condition for correct body posture is a position in which all parts of the body are under minimal strain. An incorrect body position during any activity or daily situations may indicate postural deformities.
The aim of this study is to examine the posture of children in the middle preschool age of 4-5 years, to explore possible differences in posture by gender, and to determine whether there is a correlation between body posture and body mass index (BMI). The research was conducted using Napoleon Wolanski's method (1975), which is based on identifying and measuring the body in eight segments. A total of 36 children participated in the study, 16 boys and 20 girls aged 4-5 years, and the research was conducted in June 2024.
The results obtained through statistical analysis and hypotheses tested using Student's t-test indicate that there is no significant difference in posture between boys and girls of middle preschool age. It was also determined that there is a correlation between certain body segments and body mass index
Preschool Teacher's Self-Presentation Styles: Applying Erving Goffman's Theory in the Analysis of Interactions in Preschool Educational Settings
No full textZada a rada je analizirati stilove samopredstavljanja odgojitelja/ica u predškolskom odgojnoobrazovnom kontekstu te dati pregled istraživanja povezanih s ovom temom. Spomenuta analiza temeljena je na Goffmanovoj dramaturškoj teoriji (1956). Prema Goffmanu (1956) naše se svakodnevne interakcije mogu usporediti s kazališnom predstavom jer, poput glumaca na pozornici, igramo različite uloge u različitim situacijama. U skladu s dramaturškom teorijom (Goffman,1956) pojedinci se nastoje ponašati i predstaviti u skladu s profesionalnim identitetom i statusom te izbjeći sramoćenje i moguće neugodne situacije. To je važno i za odgojitelje/ice u vrtićima koje se konstantno podsjeća da su uzori djeci i da trebaju pratiti određene profesionalne standarde. Stoga se podrazumijeva da često balansiraju između autentičnosti i društvenih očekivanja. Različite profesionalne dužnosti podrazumijevaju poučavanje i igru s djecom, ali i razgovore s njihovim roditeljima i interakciju s kolegama. Profesionalna uloga odgojitelja/ica u ovome radu analizira se kroz prizmu Goffmanovih koncepata: izvedba (odnosi se na ponašanje pred promatra ima npr. djecom), pojava (odnosi se na stil odijevanja i sl.), maniri (odnosi se na stil izvedbe i način na koji se ponašanje predstavlja publici, npr. djeci ili roditeljima), timovi (odnosi se na ostale zaposlenike u vrti u koji također sudjeluju u upravljanju dojmovima publike, npr. stručne služe), prednji plan (u kojem pojedinac zna da ga se promatra što je u vrtićkom okruženju primjerice igra s djecom i odgojitelj/ica se ponaša u skladu s društvenim očekivanjima) i stražnji plan (u kojem se pojedinci često ponašaju opuštenije i prirodnije npr. razgovor s kolegom u uredu). Na temelju dane analize i pregleda prethodno provedenih istraživanja raspravlja se o mogu im smjernicama za unapređenje profesionalne prakse odgojitelja/ica u vrtićima.This thesis aims to analyse the self-presentation styles of preschool teachers within the preschool educational context and to provide an overview of research related to this topic. This analysis is based on Goffman's dramaturgical theory (1956). According to Goffman (1956), our daily interactions can be compared to a theatrical performance, as we play different roles in different situations, like actors on a stage. In line with dramaturgical theory (Goffman, 1956), individuals try to behave and present themselves according to their professional identity and status and avoid embarrassment and potentially uncomfortable situations. This is also important for preschool teachers, who are constantly reminded that they serve as role models for children and need to adhere to certain professional standards, often requiring them to balance authenticity with social expectations. Various professional duties include teaching and playing with children, as well as conversing with parents and interacting with colleagues. The professional role of preschool teachers in this paper is analysed through the lens of Goffman's concepts: performance (refers to behaviour in front of observers, such as children), appearance (refers to the dressing style of the preschool teachers etc.), manner (refers to the style of performance and the way behaviour is presented to the audience, such as children or parents), teams (other kindergarten employees that participate in managing audience impressions, such as the professional services), frontstage (in which preschool teachers know they are being observed such as during play with children in the preschool environment and teacher behave according to social expectations), and backstage (in which preschool teachers often behave more relaxed and naturally, such as conversing with a colleague in the office). Based on the given analysis and a review of previous research, guidelines for improving the professional practice of preschool teachers are discussed
Use of media in preschool institutions
No full textDanašnji život nezamisliv je bez uporabe medija, bilo tiskanih ili elektroničkih. Djeca se rađaju i odrastaju u digitalnom okruženju koji može imati pozitivne i negativne utjecaje na njih. Pravilno korištenje digitalnih medija može potaknuti kreativnost, učenje i socijalnu interakciju, dok pretjerana ili neadekvatna upotreba može dovesti do problema s pažnjom, smanjenje fizičke aktivnosti i negativnih utjecaja na mentalno zdravlje. Roditelji i odgojitelji imaju ključnu ulogu u kontroliranju utjecaja medija na djecu. Medijski kompetentni odrasli mogu smanjiti negativne učinke medijskog sadržaja i istovremeno poticati razvoj medijske kompetencije kod djece. To uključuje educiranje djece o kritičkom razmišljanju o medijskim sadržajima, poticanje aktivnog sudjelovanja u kreativnim i edukativnim aktivnostima te pravilnom na inu korištenja tehnologije.Life today is unimaginable without the use of media, whether print or electronic. Children are born and raised in a digital environment that can have both positive and negative effects on them. Proper use of digital media can encourage creativity, learning and social interaction, while excessive or inadequate use can lead to attention problems, reduced physical activity and negative effects on mental health. Parents and educators have a key role in managing the influence of the media exposure on children. Media competent adults can reduce the negative effects of media exposure and at the same time encourage the development of media competence in children. This includes educating children about critical thinking about media content, encouraging active participation in creative and educational activities, and proper use of technology
Supporting Dysfunctional Families
No full textDisfunkcionalni obiteljski sustav postoji kada su problemi u jednom ili više hijerarhijskih, graničnih ili usklađujućih elemenata njegove strukture umanjili njegove resurse za suočavanje i učinkovitu prilagodbu kontekstualnim stresorima. Sa svojim adaptivnim resursima, obiteljski sustav više se ne može uspješno nositi sa svakodnevnim stresorima niti adekvatno njegovati rast svojih pojedinačnih članova. Takvo oštećenje posebno je štetno za djecu koja se moraju oslanjati na potporu i vodstvo svoje obitelji za preživljavanje i zdrav razvoj. Za razliku od funkcionalne obitelji, sugerira se da je disfunkcionalna obitelj diktatura kojom upravlja jedan od njenih članova. To je onaj koji ne funkcionira na normalan, zdrav način. Članovi obitelji ne mogu pronaći stabilnost. Disfunkcionalnu obitelj karakterizira nedostatak granica. Obično smatramo alkoholizam ili ovisnost o drogama u obitelji primarnim uzrokom disfunkcije, ali to također može biti uzrokovano raznim drugim problemima s kojima se obitelji suočavaju: ozbiljna bolest ili smrtni slučaj. Zajednice i odgojne ustanove suočavaju se s djecom nezadovoljenih potreba iz područja disfunkcionalnih obitelji. Škole, vrtići i centri za mentalno zdravlje izvješćuju o porastu djece koja pokazuju eksternalizirane probleme u ponašanju, što se odnosi na niz ponašanja koja krše pravila i probleme u ponašanju, uključujući fizičku i verbalnu agresiju, prkos, laganje, krađu, izostajanje, delinkvenciju, fizičku okrutnost i kriminalna djela. Svaki takav slučaj ne samo da utječe na uključene pojedince, već također može poremetiti obrazovni proces i utjecati na promatrače, obitelji i okolnu zajednicu
Kinesiological activity and obesity of preschool children in Sesvete
No full textPredmet diplomskog rada jest kineziološka aktivnost i pretilost djece predškolske dobi. Svrha je rada provesti teoretsku analizu kineziološke aktivnosti te pretilosti djece predškolske dobi, oslanjaju i se na postoje u stručnu literaturu, kao i istražiti te aspekte unutar predškolske ustanove u Sesvetama u Zagrebu. Kineziološka aktivnost odnosi se na tjelesne aktivnosti koje se poduzimaju tijekom slobodnog vremena, a obuhvaćaju svaku organiziranu i namjernu tjelovježbu usmjerenu na očuvanje ili jačanje zdravlja u slobodno vrijeme. Postoji više vrsta kinezioloških aktivnosti, a u diplomskom radu naglasak je na rekreativnim aktivnostima koje se provode s djecom predškolske dobi. Dobrobiti tjelesne aktivnosti za djecu predškolske dobi su brojne. Kineziološke aktivnosti pozitivno utječu na motoričke sposobnosti, funkcionalne i kognitivne sposobnosti te verbalne karakteristike. Te aktivnosti pridonose i tjelesnom i psihičkom blagostanju, podižu raspoloženje i poboljšavaju kvalitetu života djece predškolske dobi. S obzirom na korisne učinke tjelesne aktivnosti na djecu predškolske dobi, za odgojitelje u predškolskim ustanovama ključno je poticati tu djecu na sudjelovanje u različitim tjelesnim aktivnostima. Uz to, odgojitelji moraju razumjeti rast i razvoj djece predškolske dobi te prepoznati važnost uključivanja djece u različite oblike tjelesne aktivnosti.
Za potrebe diplomskog rada provedeno je istraživanje u odabranoj ustanovi ranog i predškolskog odgoja iz Sesveta kako bi se utvrdilo jesu li šestogodišnjaci koji su pohađali tu ustanovu od 2021. do 2024. godine pretili. Korišteni su podatci o mjerenju težine, visine i indeksa tjelesna mase, a u istraživanje je uključeno ukupno 240 djece. Pokazalo se da većina sudionika ima indeks tjelesne mase koji ukazuje na normalnu težinu, pa se odbacuje prva istraživačka hipoteza u okviru koje se pretpostavljalo da su sudionici pretežno pretili. Osim toga, druga se istraživačka hipoteza, u okviru koje se pretpostavljalo da u indeksu tjelesne mase kod dječaka i djevojčica postoje statistički značajne razlike jer su statistički značajne razlike s obzirom na spol sudionika za indeks tjelesne mase dokazane samo u 2024. godini, ali ne i u prethodne tri godine.The focus of this paper is on kinesiology activity and obesity in preschool children. The purpose of the paper is to carry out a theoretical analysis of kinesiology activity and obesity in preschool children, relying on the existing professional literature, as well as to investigate these aspects within the preschool institution in Sesvete in Zagreb. Kinesiological activity refers to physical activities undertaken during free time, and includes any organized and intentional exercise aimed at preserving or strengthening health in free time. There are several types of kinesiology activities, and in the final paper the emphasis is on recreational activities that are carried out with children of preschool age. The benefits of physical activity for preschool children are numerous. Kinesiological activities have a positive effect on motor abilities, functional and cognitive abilities, and verbal characteristics. These activities contribute to physical and psychological well-being, raise the mood and improve the quality of life of preschool children. Considering the beneficial effects of physical activity on children of preschool age, it is crucial for educators in preschool institutions to encourage these children to participate in various physical activities. In addition, educators must understand the growth and development of preschool children and recognize the importance of involving children in various forms of physical activity.
For the purposes of this paper, research was conducted in a selected institution of early and preschool education from Sesvete to determine whether the six-year-olds who attended that institution from 2021 to 2024 were obese. Data on weight, height and body mass index measurements were used, and a total of 240 children were included in the research. It turned out that most of the participants have a body mass index that indicates a normal weight, so the first research hypothesis, which assumed that the participants were predominantly obese, is rejected. In addition, the second research hypothesis, in which it was assumed that there are statistically significant differences in the body mass index of boys and girls, because statistically significant differences with regard to the gender of the participants for the body mass index were proven only in 2024, but not in the previous three years
Challenges in communication with children of nursery age
No full textOvaj rad donosi uvid u razvoj govora kod djece, posebno u predverbalno razdoblje toga razvoja. Također, na detaljniji način govori se o samoj komunikaciji, verbalnoj i neverbalnoj, te o načinima verbalne i neverbalne komunikacije s djecom jasličke dobi. U radu se predstavljaju i razni poticaji koji mogu biti učinkoviti za napredak u jezičnom razvoju kod djeteta. Posebna se pozornost posvećuje razgovoru odraslih s djecom. Odrasli imaju veliku ulogu u djetetovu životu, o kojem god se području radilo, a u području jezičnoga razvoja oni pružaju govorni uzor djetetu.
Osim govorom i razgovorom, jezični razvoj potiče se i upoznavanjem djece s pričama, slikovnicama, ali i poetskim tekstovima. Osim toga, koriste se i razne pjesmice, brojalice, malešnice, igre te znakovni jezik za bebe. Zaključuje se kako je uporabu svih različitih poticaja potrebno prilagoditi dobi djeteta. Uvidom u literaturu zaključuje se i o važnosti rada s djetetom od samog rođenja.
Za potrebe dubljeg uvida u komunikaciju odraslih s djecom jasličke dobi, proveden je tematski razgovor s roditeljima, odgojiteljima i logopedima, a koje je za cilj imalo uočavanje izazova s kojima se oni susreću u komunikaciji i radu s djecom jasličke dobi. U radu se donose njihova stajališta, mišljenja i razmišljanja te primjeri iz svakodnevnog života. Ispitanici su istaknuli važnost razgovora s djecom, kao i važnost strpljenja u komunikaciji te primjerenih i brzih reakcija u određenim situacijama. Također se razgovorom dobio uvid i u oblike potpomognute komunikacije kojima se odrasli koriste u različitim interakcijama s djecom.This paper presents an insight into the development of speech in children, especially in the pre-verbal period of that development. Also, in a more detailed way, it talks about communication itself, verbal and non-verbal, and about the ways of verbal and non-verbal communication with children of nursery age. The paper also presents various incentives that can be effective for progress in the child's language development. Special attention is paid to the conversation between adults and children. Adults play a significant role in a child's life, no matter what area it is about, and in the area of language development, they provide a speech model for the child.
In addition to speech and conversation, language development is encouraged by introducing children to stories, picture books, and poetic texts. In addition, various songs, counting numbers, nursery rhymes, games and sign language for babies are also used. It is concluded that the use of all different incentives needs to be adapted to the age of the child. A review of the literature also concludes about the importance of working with a child from birth.
In order to gain a deeper insight into the communication of adults with children of nursery age, thematic discussions were conducted with parents, educators and speech therapists, the aim of which was to identify the challenges they face in communication and work with children of nursery age. The paper presents their views, opinions, and thoughts, as well as examples from everyday life. Respondents emphasized the importance of talking with children, as well as the importance of patience in communication and appropriate and quick reactions in certain situations. The conversation also gave insight into the forms of assisted communication that adults use in different interactions with children
Evaluation of family functioning of children with disabilities as a cooperation factor with preschool education institutions
No full textSvako dijete mora imati jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i dobrobiti bez obzira na svoje individualne sposobnosti ili poteškoće. Suradnja između odgojno-obrazovnih ustanova i roditelja djece s teškoćama ključna je za cjelovit razvoj djeteta. Ona doprinosi osiguravanju kontinuiteta u odgoju i obrazovanju te ostvarivanju dugoročne dobrobiti svih sudionika procesa – djece, roditelja i odgojitelja. Takva vrsta suradnje nije nešto što odgojitelji ili roditelji mogu ignorirati jer je pravno obvezujuća i jasno definirana zakonima i pravilnicima. Uspješnom i obostranom suradnjom pospješuje se odgoj i obrazovanje djeteta što znatno utječe na djetetov kvalitetniji razvoj i napredovanje u predškolskoj ustanovi i obiteljskom okruženju.
Cilj ovog rada je prikazati funkcioniranje obitelji djece s teškoćama i suradnju s ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Istraživanje je provedeno online Upitnikom procjene funkcioniranja obitelji koji sadrži tvrdnje vezane uz emocionalnu podršku, komunikaciju unutar obitelji, razinu stresa, te dostupnost socijalne podrške, kako bi se identificirali elementi koji olakšavaju ili otežavaju učinkovitu suradnju između obitelji i odgojno-obrazovnih ustanova.
Rezultati istraživanja pokazuju da roditelji djece s teškoćama u velikoj mjeri vrednuju komunikaciju unutar obitelji ali i s odgojiteljima kao izazov u uspostavljanju suradnje s odgojiteljima ali i vlastitim ukućanima. Procjenjuju da je iskrena, kvalitetna i pravovremena komunikacija ključna za uspješnu suradnju s odgojno-obrazovnim ustanovama ali i dobrim odnosima unutar obitelji.Every child must have equal opportunities to realize their rights and well-being, regardless of their individual abilities or difficulties. Collaboration between educational institutions and parents of children with disabilities is crucial for the child’s holistic development. It contributes to ensuring continuity in education and promoting the long-term well-being of all participants in the process – the children, parents, and educators. This type of collaboration is not something that educators or parents can ignore, as it is legally binding and clearly defined by laws and regulations. Successful and reciprocal cooperation enhances the child’s upbringing and education, which significantly impacts the child’s overall development and progress in preschool settings and the family environment.
The aim of this paper, based on the Family Assessment Questionnaire, was to assess the functioning of families with children with disabilities and to examine how different aspects of family functioning affect their daily lives and cooperation with early childhood and preschool educational institutions. The study will analyze key factors of family life, including emotional support, communication within the family, stress levels, and access to social support, in order to identify elements that facilitate or hinder effective cooperation between families and educational institutions.
The research results show that parents of children with disabilities highly value communication within the family, but also view communication with educators as a challenge in establishing cooperation both with the educators and with their own household members. They assess that sincere, high-quality, and timely communication is key to successful cooperation with educational institutions and maintaining good relationships within the family
The role of storytelling in enriching the vocabulary of kindergarten and preschool children
No full textJezični razvoj djeteta predstavlja važan proces u ranom djetinjstvu. Od prvih gugutanja i pokušaja oponašanja zvukova, do složenih rečenica i razgovora, djeca prolaze kroz složen put usvajanja jezika. Pričanje priča predstavlja jedan od najučinkovitijih načina za poticanje razvoja govora i bogaćenje rječnika kod djece vrtićke i predškolske dobi. Kroz slušanje i ponavljanje riječi iz priča djeca se upoznaju s novim pojmovima, gramatičkim konstrukcijama i stilskim figurama. Pričanje priča je zabavan i učinkovit način za razvoj dječjeg jezika. Kroz priče djeca ne samo da bogate svoj rječnik, već i razvijaju svoju maštu, kreativnost i socijalne vještine. Stoga, redovito čitanje i pričanje priče djeci pruža dobar temelj za uspješan govorni razvoj.
Cilj istraživanje je utvrditi bave li se odgojitelji u hrvatskim dječjim vrtićima jezičnim razvojem djece, koje metode koriste kako bi potaknuli jezični razvoj djece te prepoznaju li odgojitelji pričanje priča kao dobru tehniku kojom se bogati vokabular kod djece vrtićke i predškolske dobi. Istraživanje je provedeno online na platformi Google Forms. U istraživanju su sudjelovali odgojitelji koji rade u hrvatskim dječjim vrtićima. Rezultati istraživanja su pokazali da većina odgojitelja redovito potiče jezični razvoj djece kroz različite aktivnosti, uključujući pričanje priča. Odgojitelji prepoznaju pričanje priča kao jednu od najučinkovitijih metoda za bogaćenje vokabulara kod djece.Language development of a child is one of the most fascinating processes in early childhood. From the first cooing and attempts to imitate sounds, to complex sentences and conversations, children go through a complex path of language acquisition. Telling stories is one of the most effective ways to stimulate speech development and enrich vocabulary in kindergarten and preschool children. Through listening and repeating words from stories, children get to know new terms, grammatical constructions and stylistic figures. Telling stories is a fun and effective way to develop children's language. Through stories, children not only enrich their vocabulary, but also develop their imagination, creativity and social skills. Therefore, regular reading and telling stories to children provides a good foundation for successful speech development.
The aim of the research is to determine whether educators in Croatian kindergartens deal with children's language development, what methods they use to encourage children's language development, and whether educators recognize story telling as a good technique to enrich the vocabulary of kindergarten and preschool children. The survey was conducted online on the Google Forms platform. Educators working in Croatian kindergartens participated in the research. The results of the research showed that most educators regularly encourage children's language development through various activities, including telling stories. Educators recognize storytelling as one of the most effective methods for enriching children's vocabulary
Outcomes of agentic engagement in learning among elementary school students from the teacher's point of view
No full textProaktivna uključenost u učenje je proaktivan, namjeran i konstruktivan doprinos nastavnom procesu pri čemu inicijativa dolazi od strane učenika te učenik obogaćuje sam proces učenja i promišlja o njemu (Reeve, 2012). Istraživanja su pokazala kako učenici koji su proaktivno uključeni u učenje postižu bolje obrazovne ishode, njihova motivacija, vještine i znanja rastu te ovi učenici djeluju na okruženje za učenje. Većina prijašnjih istraživanja obuhvatila su uzorke na višim stupnjevima obrazovanja dok se o ishodima proaktivne uključenosti u učenje u osnovnom obrazovanju manje zna. Upravo zbog toga, u ovom diplomskom radu, cilj je bio istražiti ishode proaktivne uključenosti u učenje kod učenika osnovne škole iz perspektive učitelja razredne nastave. Istraživanje je provedeno na uzorku od 10 učiteljica razredne nastave s podru ja grada Zagreba. U istraživanju je korištena kvalitativna metoda prikupljanja podataka, intervju polustrukturiranog tipa. Provedenim istraživanjem potvrđeni su pozitivni ishodi proaktivne uključenosti u učenje utvrđeni prijašnjim istraživanjima (Reeve i Tseng, 2011; Reeve i Shin, 2020), ali saznajemo i još neke pozitivne ishode: porast samopouzdanja učenika, osobni razvoj, razvoj logičkog zaključivanja, veća samostalnost, otkrivanje lakših načina za učenje i rad, brži napredak u odnosu na ostatak učenika u razredu, opuštenost, stvaranje boljeg odnosa prema školi, razvoj izražavanja mišljenja i razvoj kreativnosti (za proaktivnog učenika), viša motivacija i uključenost u učenje, poboljšanje suradnje među učenicima, stvaranje pozitivne atmosfere u razredu (za druge učenike), zanimljivija i uspješnija nastava, porast motivacije učitelja i njegov razvoj, bolja komunikacija sa ostalim učenicima u razredu, bolje raspoloženje učitelja te smanjene stresa (za učitelje i nastavni proces). Dobili smo određena saznanja i o negativnim ishodima proaktivne uključenosti: pojava neugodnih emocija, nezadovoljstvo i otpor, narušavanje odnosa me u učenicima, pritisak kod neuspjeha (za proaktivnog učenika), neugodne emocije, negodovanje i odbijanje djelovanja, pritisak (za druge učenike), ometanje nastave, stres za učitelja i konflikti s učenikom (za učitelje i nastavni proces).Agentic engagement in learning activities is a proactive, intentional and constructive contribution to the flow of instruction where the initiative comes from the student and the student enriches the learning process itself and reflects on it (Reeve, 2012). Research has shown that students who are agenticly engaged in learning activities have better educational outcomes, their motivation, skills and knowledge grow, and also they affect the learning environment. Most of the research on agentic engagement included samples at higher levels of education while less is known about the outcomes of agentic engagement in learning activities in primary education. Therefore, the aim of this research was to explore the outcomes of agentic engagement in learning activities among pupils from the perspective of elementary school teachers. The research was conducted on a sample of 10 elementary school teachers from the city of Zagreb. A qualitative method was used in the research, specifically semi-structured interviews. The conducted research confirmed the positive outcomes of proactive engagement in learning identified in previous studies (Reeve & Tseng, 2011; Reeve & Shin, 2020), but we also learned about some additional positive outcomes: an increase in students' self-confidence, personal development, development of logical reasoning, greater independence, discovering easier ways to learn and work, faster progress compared to other students in the class, calmness, a better attitude towards school, development of expression of opinion, and creativity (for proactive students), higher motivation and engagement in learning, improvement in collaboration among students, creating a positive atmosphere in the classroom (for other students), more interesting and successful teaching, an increase in teacher motivation and growth, better communication with other students in the class, improved teacher mood, and reduced stress (for teacher and teaching process). We also gained some insights into the negative outcomes of agentic engagement in learning: the emergence of unpleasant emotions, dissatisfaction and resistance, disruption of relationships among students, pressure in case of failure (for proactive students), unpleasant emotions, indignation and refusal to act, pressure (for other students), disruption of lessons, stress, and conflicts with students (for teacher and teaching process)
The Benefits of Loose Parts in Play and Learning
No full textIgra predstavlja ključni izvor učenja i zabave za svako dijete, a njen je značaj u razvoju djeteta neizmjeran. Važno je djeci omogućiti izbor različitih vrsta igara te bogatu ponudu materijala koje će koristiti tijekom samoorganizirajuće igre. Dječja igra uključuje istraživanje i manipuliranje različitim igra kama i predmetima s naglašenim odgojno-obrazovnim vrijednostima koje su značajne za djetetov razvoj. Ovaj rad temelji se na istraživanju utjecaja rastresitih materijala na djetetovu igru i proces usvajanja novih znanja. Dječja maštovitost i kreativnost predmete iz okoline pretvaraju u najzanimljivije igračke ili im daju uporabnu vrijednost u samoj igri. Termin rastresiti materijali obuhvaća širok spektar prirodnih i tvornički proizvedenih materijala kojima djeca mogu manipulirati i mijenjati im svrhu, ovisno o cilju koji žele postići. Rastresiti materijali pružaju djetetu samostalnost u kreiranju igre primjerene njegovoj dobi, interesima i razvojnim karakteristikama, omogućuju i višestruke ishode igre. Izbor svakoga djeteta u korištenju rastresitih materijala naglašen je predmetima koji nisu prethodno definirani i upravo zbog toga igra je svaki put drugačija, kreativnija i poticajnija za djecu.
Aktivnosti su usmjerene prema stvaranju okružja za učenje koje treba biti prilagođeno svakom pojedinom djetetu, sukladno njegovim individualnim predispozicijama. Upravo odgojitelj, kao nositelj odgojno-obrazovne prakse, osluškuje djecu i njihove potrebe te prema tome kreira prostor za dječju igru. Preuzimanjem uloge promatra a i opskrbljiva a, odgojitelj priprema prostorno-materijalno okružje, a ulogom suigrača aktivno participira u dječjoj igri kao podrška i usmjerivač dječjeg razvoja. Za potrebe diplomskoga rada u dječjem vrti u provedeno je istraživanje „Rastresiti materijali u igri i učenju''. Istraživanje je provedeno u Sisačko-moslavačkoj županiji, a uključilo je 24 djece iz četiri odgojne skupine u dobi od dvije do sedam godina. Cilj ovoga istraživanja bio je spoznati dobrobiti igre i procesa učenja tijekom igre rastresitim materijalima. Istraživanje je temeljeno na praćenju dječje igre rastresitim materijalima, dokumentiranju igre, analiziranju fotografija i videozapisa te dječjim iskazima. Rezultati ukazuju da igra rastresitim materijalima pozitivno utječe na dječji razvoj u cijelosti, uz naglašenu podršku razvoja dječje mašte, što se odražava u višestrukoj uporabi različitih rastresitih materijala u istraživa kim aktivnostima, vode i dijete prema novim znanjima.Children's play is a crucial source of learning and entertainment for every child, and its importance in a child's development is immense. It is essential to provide children with a variety of games and a rich supply of materials to use during self-organized play. Children's play involves exploring and manipulating various toys and objects with emphasized educational values that are significant for a child's development. This paper is based on research into the impact of loose materials on children's play and the process of acquiring new knowledge. Children's imagination and creativity transform environmental objects into the most interesting toys or give them utility value in the play itself. The term loose materials encompasses a wide range of natural and factoryproduced materials that children can manipulate and repurpose depending on the goal they want to achieve. Loose materials provide children with autonomy in creating play suitable for their age, interests, and developmental characteristics, allowing for multiple play outcomes. Each child's choice in using loose materials is highlighted by objects that are not predefined, making each play session different, more creative, and more stimulating for children.
Activities are directed towards creating a learning environment that needs to be tailored to each individual child according to their individual predispositions. The educator, as the carrier of educational practice, listens to the children and their needs and accordingly creates a space for children's play. By taking on the role of observer and supplier, the educator prepares the spatialmaterial environment and, as a co-player, actively participates in children's play as a support and guide for children's development.
For the purposes of the thesis, a research study titled "Loose Materials in Children's Play and Learning" was conducted in a kindergarten. The research was carried out in the Sisa komoslava ka County and included 24 children from four educational groups aged two to seven years. The aim of this research was to understand the benefits of play and the learning process during play with loose materials. The research was based on monitoring children's play with loose materials, documenting the play, analyzing photographs and video recordings, and children's statements. The results indicate that play with loose materials positively affects children's development as a whole, with emphasized support for the development of children's imagination, which is reflected in the multiple uses of different loose materials in research activities, leading the child to new knowledg