University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Risk and protective factors in the family and preschool environment
No full textObitelj je temeljna društvena zajednica čija je osobitost sustavna briga za odgoj i u toj zadaći ona je nezamjenjiva. U obitelji se dijete usmjerava i osposobljava za daljnji život od najranijih dana. Odgojne ustanove, poput predškolskih ustanova, samo su pomoćne ustanove za odgoj djeteta u odnosu na obitelj. Svaka je obitelj na svoj način posebna. Sve više vidimo pojavu rizičnih ponašanja kod djece, koja na njih utječu na negativan način, ometajući ih u normalnom i zdravom rastu i razvoju. Postoji nekoliko rizičnih čimbenika koji utječu na pojavu rizičnog ponašanja kod djece, a to su: genetski ili biološki čimbenici rizika, individualni i vršnjački čimbenici rizika, čimbenici rizika povezani sa školom, rizične čimbenike u obitelji i rizični čimbenici u zajednici. Brojni istraživači navode zaštitne čimbenike čijom se zastupljenošću smanjuje rizik za pojavu delikvencije mladih i drugih oblika poremećaja u ponašanju te se povećava vjerojatnost pozitivnih ishoda. Od iznimne važnosti je topli roditeljski stil prikladan obzirom na dob djece, usmjeravanje ponašanja djece i mladih te psihološka autonomija članova obitelji koji predstavljaju zaštitne čimbenike u obitelji. Snažna povezanost obitelji i predškolskih ustanova, odnosno dobra suradnja između roditelja i kompletnog stručnog tima, uvelike može pomoći u ranom otkrivanju različitih poremećaja u ponašanju koji se mogu prevenirati i/ili ih se može ublažiti. Pregledom literature, zaključeno je da različiti autori različito opisuju rizične i zaštitne čimbenike kako u obitelji tako i u predškolskom okruženju. Ne postoji univerzalna skupina kvalitete koja bi svaku obitelj i predškolsku ustanovu činila uspješnom i sretnom. Cilj ovoga rada je ispitati mišljenja roditelja o pojavi rizičnih ponašanja kod djece u njihovom obiteljskom okruženju, predškolskim ustanovama te koje zaštitne čimbenike i mjere je potrebno provesti. S obzirom na ubrzan razvoj društva i sve probleme današnjeg odgoja i obrazovanja, nužno je stalno provoditi istraživanja na podru ju rizičnih i zaštitnih čimbenika kao i na području otpornosti kako bi imali zdravo i uspješno društvo.The family is the fundamental social community, the peculiarity of which is the systematic care for education, and in this task it is irreplaceable. In the family, the child is guided and trained for further life from the earliest days. Educational institutions, such as preschool institutions, are only auxiliary institutions for raising a child in relation to the family. Every family is special in its own way. We increasingly see the emergence of risky behaviors in children, which affect them in a negative way, hindering their normal and healthy growth and development. There are several risk factors that influence the occurrence of risky behavior in children, namely: genetic or biological risk factors, individual and peer risk factors, schoolrelated risk factors, family risk factors and community risk factors. Numerous researchers cite protective factors whose presence reduces the risk of youth delinquency and other forms of behavioral disorders and increases the likelihood of positive outcomes. Of utmost importance is a warm parenting style appropriate to the age of the children, directing the behavior of children and young people, and the psychological autonomy of family members who represent protective factors in the family. A strong connection between families and preschool institutions, or good cooperation between parents and the complete professional team, can greatly help in the early detection of various behavioral disorders that can be prevented and/or mitigated. By reviewing the literature, it was concluded that different authors describe risk and protective factors differently both in the family and in the preschool environment. There is no universal set of qualities that would make every family and preschool successful and happy. The aim of this paper is to examine parents' opinions about the occurrence of risky behavior in children in their family environment, preschool institutions, and which protective factors and measures need to be implemented. Considering the rapid development of society and all the problems of today's upbringing and education, it is necessary to constantly conduct research in the area of risk and protective factors as well as in the area of resilience in order to have a healthy and successful society
Primary School Teachers Percepcion Of Peer Violence
No full textVršnjačko nasilje u školama predstavlja ozbiljan problem koji zahtijeva pažljivu analizu i intervencije. Učitelji imaju ključnu ulogu u prepoznavanju, suzbijanju i prevenciji ovog oblika nasilja među učenicima. Njihova sposobnost prepoznavanja znakova nasilja, adekvatna reakcija i primjena preventivnih strategija imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnog i poticajnog okruženja za učenike. Ovaj rad istražuje kako učitelji percipiraju vršnjačko nasilje te kako reagiraju na situacije nasilja među učenicima. U provedenom istraživanju sudjelovalo je ukupno 53 ispitanika, pri čemu je N=50 ženskih ispitanika (94,3%) i N=3 muških ispitanika (5,7%). Cilj ovog istraživanja bio je istražiti stavove učitelja razredne nastave prema vršnjačkom nasilju u školi te ispitati njihova iskustva s nasiljem među učenicima. Rezultati pokazuju da je verbalno nasilje percipirano kao najčešći oblik nasilja, pri čemu su dječaci i djevojčice podjednako percipirani i kao žrtve i kao počinitelji nasilja. Većina učitelja aktivno intervenira kad se suoče s vršnjačkim nasiljem. Otkrivene su povezanosti između dobi, staža i procjena vršnjačkog zlostavljanja sa stavovima o intervencijama. Rezultati pokazuju da postoji niska negativna povezanost između percepcije učitelja o nedovoljnom govoru o zlostavljanju među učenicima u školi i njihovog staža. Utvrđena je niska negativna povezanost između učiteljskih procjena čestine vršnjačkog zlostavljanja i mišljenja da bi se u dodatnu nastavu trebale uvesti radionice na temu zlostavljanja. Dobiveni rezultati pokazuju nisku pozitivnu povezanost između dobi i staža ispitanika te uvjerenja da bi roditelji trebali razgovarati s djecom o zlostavljanju među vršnjacima.Peer bullying in schools represents a serious problem that requires careful analysis and interventions. Teachers play a key role in recognizing, addressing and preventing this form of violence among students. Their ability to identify signs of violence, respond appropriately and implement preventive strategies is crucial in creating a safe and supportive environment for students. This paper explores how teachers perceive peer bullying and how they react to situations of violence among students. A total of 53 participants took part in the conducted research, with N=50 female participants (94,3%) and N=3 male participants (5,7%). The aim of this research was to examine the attitudes of primary school teachers towards peer bullying in schools and to explore their experiences with violence among students. The results indicate that verbal violence as the most common form of bullying, with both boys and girls equally perceived as victims and perpetrators of violence. The majority of teachers actively intervene when faced with peer bullying. Associations were found between age, internship and assessments of peer bullying with attitudes towards interventions. The results show a low negative correlation between teachers, perception of insufficient discussion about bullying among students in school and their internship. A low negative correlation was found between teachers assessments in the frequency of peer bullying and the belief that bullying workshops should be introduced into additional classes. The obtained results show a low positive correlation between the age and internship of the participants and the belief that parents should talk to their children about bullying among peers
Diary In Croatian Literature For Children And Young Adults
No full textSvrha ovog rada jest analizirati i usporediti pet romana dnevničkog diskursa hrvatske književnosti za djecu i mlade nastalih u rasponu od sedamdesetak godina, od kraja tridesetih godina 20. stoljeća, do početka 21. stoljeća. Romani koji će se analizirati su: Sedmi be (1939.) Jože Horvata, Dnevnik malog Perice (1942.) Vjekoslava Majera, Pokušaj zaboraviti (1996.) Mire Gavrana, Dnevnik Pauline P. (2000.) Sanje Polak i Dnevnik jedne ljubavi (2007.) Silvije Šesto Stipaničić i Ratka Bjelčića. U prvom dijelu rada teorijski se obrađuje autobiografska proza, prikazana su osnovna obilježja autobiografske proze, problematiziraju se mogući odnosi autora, lika i pripovjedača (autobiografski ugovor) te se analiziraju mogući diskurzivni tipovi autobiografije. Prikazan je razvoj autobiografije u hrvatskoj književnosti za djecu i mlade od tridesetih godina prošlog stoljeća do danas. Nabrojena su najupečatljivija djela u tome razdoblju te se problematizira razlog slabog objavljivanja autobiografske i dnevničke proze. Pet odabranih djela prezentirano je redoslijedom kojim su objavljivana, čime se dobiva uvid u razvijanje dnevničkog diskursa u hrvatskoj književnosti za djecu i mlade. Pozornost u razmatranjima odabranih romana usmjerena je na osnovne semantičke i stilske odrednice dnevničkog diskursa, na tematska obilježja romana kao i na odnos autora, lika i pripovjedača. Pažnja se posvećuje i događajima koji su vrijedni dnevničkog zapisivanja, koji pokreću radnju, kao i likovima koji zapisuju dnevničke zapise, ali i nekim sporednim likovima koje dnevnički subjekti spominju, a bitni su za radnju romana. Također, pažnja se posvećuje i vremenu u kojem je djelo pisano, vremenskom rasponu te obilježavanju toga vremena u dnevničkoj prozi.The purpose of this work is to analyze and compare five novels of the diary discourse of Croatian literature for children and young people, created in a span of about seventy years, from the end of the thirties of the 20th century to the beginning of the 21st century. The novels that will be analyzed are: Sedmi be (1939) by Joža Horvat, Dnevnik malog Perice (1942) by Vjekoslav Majer, Pokušaj zaboraviti (1996) by Miro Gavran, Dnevnik Pauline P. (2000) by Sanja Polak and Dnevnik jedne ljubavi (2007) by Silvija Šesto Stipaničić and Ratko Bjelčić. In the first part of the work, autobiographical prose is treated theoretically, the basic characteristics of autobiographical prose are presented, the possible relationships of author, character and narrator (autobiographical contract) are problematized, and possible discursive types of autobiography are analyzed. The development of autobiography in Croatian literature for children and young people from the 1930s to today is presented. The most memorable works of that period are listed and the reason for the low publication of autobiographical and diary prose is questioned. The five selected works are presented in the order in which they were published, which provides an insight into the development of daily discourse in Croatian literature for children and young people. Attention in the considerations of the selected novels is focused on the basic semantic and stylistic determinants of the daily discourse, on the thematic features of the novel as well as on the relationship between the author, the character and the narrator. Attention is also paid to the events that are worthy of a diary entry, which initiate the action, as well as to the characters who write the diary entries, but also to some minor characters that the subjects of the diary mention, and are essential to the plot of the novel. Also, attention is paid to the time in which the work was written, the time span and the marking of that time in daily prose
Working with clay in early and preschool age
No full textDječji likovni izraz predstavlja jednu od urođenih sposobnosti izražavanja. Djeca likovno izražavanje smatraju igrom i spontano su potaknuta izražavati se na ovaj način. Razvoj dječjih likovnih sposobnosti pomaže u razvoju njegove cjelovite osobnosti na spoznajnom, psihomotoričkom i afektivnom području. Likovni odgoj ima vrlo važnu ulogu u uvođenju djece u svijet umjetnosti. Djeca stvaraju na temelju vlastitog iskustva, promatranja i mašte. Odgojitelji i vrtić bi kao cjelina trebali djetetu omogućiti ponudu materijala koja je raznovrsna i zanimljiva, stoga i poticajna. Odgojitelj razmišlja o likovnom odgoju djece te ga provodi i planira. Oblikovanje likovnih aktivnosti treba pratiti razvojne mogućnosti djece, njihove interese i potrebe, a poticaji moraju biti nestrukturirani i problemski postavljeni. Uloga odgojitelja je promatranje i praćenje dječjeg likovnog razvoja na temelju čega planira daljnje usmjerene likovne aktivnosti i individualni razvoj djece na likovnom području. Jedno od likovnih područja u kojem se djeca u predškolskoj dobi izražavaju je i kiparstvo, za koje kažemo da je vrsta likovnog izražavanja trodimenzionalnim oblicima i tijelima. Produkt kiparstva su skulpture koje su umjetnički oblikovan volumen u prostoru. Modeliranjem i građenjem djeca razvijaju svoje motoričke sposobnosti, upoznavaju se s različitim kiparskim tehnikama i materijalima. Glina je podatan materijal, pa njezin mekan i plastični karakter dozvoljava raznoliku obradu. Gnječenjem i utiskivanjem djeca mogu modelirati udubljenu i izbočenu masu, plošno istanjenu masu, izvlačenjem dobiti valjkaste oblike, a utiskivanjem prošupljene. Glina će zbog svojih svojstava prilagodljivosti poticati dijete na eksperimentiranje i iskušavanje njezinih mogućnosti. Uočavanjem promjena u glini djeca uče da njihovi postupci imaju posljedice, što utječe na oblikovanje njihove osobnosti, ali ih i osnažuje. Cilj ovog rada je istražiti kako se djeca rane i predškolske dobi izražavaju oblikujući s glinom. Istraživanje je provedeno uz praktične likovne aktivnosti djece u tri odgojne skupine.Children's artistic expression represents one of the innate abilities of expression. Children consider artistic expression as a game and are spontaneously encouraged to express themselves in this way. The development of children's artistic abilities helps in the development of their complete personality in the cognitive, psychomotor and affective areas. Art education plays a very important role in introducing children to the world of art. Children create based on their own experience, observation and imagination. Educators and the kindergarten as a whole should provide the child with an offer of materials that is varied and interesting, and therefore stimulating. The educator thinks about the children's art education, implements and plans it. The design of art activities should follow the developmental possibilities of children, their interests and needs, and the incentives must be unstructured and problematic. The role of the educator is to monitor the children's artistic development, on the basis of which further directed artistic activities and individual development of children in the field of art are planned. One of the art areas in which preschool children express themselves is sculpting, which we say is a type of artistic expression with three-dimensional shapes and bodies. The product of sculpture are sculptures that are artistically shaped in space. By modeling and building, children develop their motor skills, get to know different sculpting techniques and materials. Clay is a malleable material, so its soft and plastic character enables a variety of processing. By kneading and pressing, children can model hollowed and protruding mass, flattened mass, by drawing out they can get cylindrical shapes, and by pressing they can create hollow ones. Due to its adaptability, clay will encourage the child to experiment and examine its possibilities. By noticing changes in the clay, children learn that their actions have consequences, which affects the shaping of their personality, but also empowers them. The aim of this work is to investigate how children of early and preschool age express themselves by modeling with clay. The research was conducted with practical art activities of children in three educational groups
Education in drama in elementary school
No full textSuvremena škola nosi nove zahtjeve, a kao jedan od mogućih odgovora na te zahtjeve pokazao se i dramski odgoj. Dramski je odgoj dio nekih nastavnih predmeta (poput Hrvatskoga jezika), a u mnogim zemljama zavrijedio je mjesto kao zaseban predmet. U Hrvatskoj, službeno još uvijek ova ideja sustavno nije zaživjela u potpunosti, no pojedini entuzijasti uveli su ovaj predmet u srednje škole i osmislili kurikul dramskog odgoja koji i dalje čeka na odobrenje nadležnih institucija. Često se pojavljuje kao izvannastavna aktivnost u osnovnoj školi te je učenici rado pohađaju. Mnoge su prednosti dramskog odgoja koje se tiču svakog mladog pojedinca kao što je emocionalni razvitak, promicanje tolerancije među vršnjacima, zdrav razvitak samopouzdanja i mnoge druge (Škuflić-Horvat 2022). Koliko učenici više slobode imaju u dramskoj grupi, razvijaju li svoje samopouzdanje i komunikacijske vještine pitanja su koja susreću mnoge koji su skeptični prema dramskoj pedagogiji općenito (Škuflić-Horvat 2022). Kako se razlikuju tri područja dramskopedagoškoga djelovanja, ovim radom usmjerila sam se na područje dramskog stvaralaštva i opisala stvaralački proces i rad na finalnom proizvodu - predstavi. Odabran je metodički pristup od igre do predstave. U radu su usustavljene i opisane sve etape rada od formiranja dramske skupine, planiranja i organizacije predstave, izvedbe pa sve do evaluacije predstave. Opis vlastite prakse kritički se promišlja i analizira s ciljem unapređenja stvaralačkog rada s mlađim uzrastima u osnovnoj školi.As contemporary education brings new demands, theater arts education has imposed itself as an attractive modern model of studying. In many countries it is studied as a singular subject. This idea hasn't yet fully taken root in Croatia, but enthusiastic inviduals have introduced this subject into high schools and written a drama education curriculum that is still awaiting approval from the competent institutions. It appears only as an extracurricular activity in primary schools, especially in everyday classes where students gladly participate in such lessions. There are many positive stances of theatrical education which refer to every young individual such as emotional development, promoting tolerance between children, sustainable development of self-esteem etc. Theatrical pedagogy is a profession which is independent and has shown its value and contribution through its vast history. With time drama pedagogy has slowly developed culture and society at the last in Croatia and the world. The more freedom pupils have in a theatrical group, the development of self-esteem and communication are questions which face many skeptics towards drama pedagogy in general. Taking in account that students often participate in various school and extracurricular activities, this thesis examines how children's plays are formed, how can one see the entire process of its creation, what is needed for the play from forming the drama group, planning and organisation, realisation and evaluation of the play. This thesis is composed of the theoretical point of view of the studied theme and of the active reaserch in relation to the entire necessary process of the play's creation. The process of creating the text with assistance of drama plays to the very performance in front of the public is also described
Posture of male and female students in primary education in Sisak
No full textDržanje tijela odnosi se na način na koji držimo i pozicioniramo svoje tijelo kako bismo se pripremili za aktivan pokret (Kosinac i Prskalo, 2017). Ovo stanje tijela odnosi se na pravilno usklađivanje mišića i kostiju. Pravilno držanje tijela važno je za održavanje ravnoteže i poboljšanja ukupne tjelesne funkcionalnosti. Mnogi autori opisivali su tipove tjelesnog držanja, a Idelberg (1970) i Kuprian (1987) su definirali četiri tipa: tjelesno držanje tipa A, tjelesno držanje tipa B, tjelesno držanje tipa C i tjelesno držanje tipa D. U svakodnevnome životu zapravo susrećemo kombinacije određenih tipova, a ne čiste oblike. Prema tome razlikujemo česte oblike poput kifo-lordotičnog držanja i kifo-skoliotičnog držanja. Nepravilno držanje možemo definirati kao oslabljeno funkcionalno stanje posturalnih mišića koje rezultira nepravilnom poravnanju tijela u odnosu na gravitaciju. Ako se na vrijeme ne uoči, nepravilno držanje može dovesti do deformacija i poremećaja kralježnice, ali i ostalih dijelova tijela. Danas se sve više susrećemo s raznim otklonima posture, što je rezultat raznih čimbenika. Neki od njih su suvremena tehnologija, nedostatak kretanja, nezainteresiranost za sport i dr. Cilj ovog rada je istražiti kakvo je držanje učenika i učenica u primarnoj edukaciji u Sisku. Istraživanja pokazuju da se nepravilno držanje pojavljuje kod sve više djece i to u ranoj dobi života. Procjena posture obrađena je metodom prema Napoleonu Wolanskom. Uzorak ispitanika čini 42 učenika 2. razreda Osnovne škole Braća Ribar u Sisku.
Rezultati ukazuju na odstupanja posture, ali ne u tolikoj mjeri. Većina ispitanika ima prosječno držanje. Da bi se smanjili otkloni posture, potrebno je na vrijeme reagirati kada je u pitanju držanje tijela te je ključno djeci ukazati na važnost kretanja i tjelesne aktivnosti. Djeca su kao male biljke o kojima se treba brinuti i čuvati ih u njihovom odrastanju.Body posture refers to the way we had and position our body to prepare it for active movement (Kosinac i Prskalo, 2017). This body condition refers to correct convergence of muscles and bones. Correct body posture is important for keeping balance and improving total physical function. Many authors described types of body posture, Idelberg (1970) i Kuprian (1987) defined four types of body posture: body posture type A, body posture type B, body posture type C and body posture type D. We daily come across combinations of some types and not pure types. Thus we differentiate common forms like kifo-lordotic posture and kifo-scoliotic posture. Incorrect body posture can be defined like weakened functional condition of postural muscles which results in inadequate body alignment in relation to gravity. If, incorrect body posture isn’t noticed in time, it can lead to deformities and spine disorder, but other body parts also. Today we see more different posture deflections which is a result of different factors. Some of them are modern technology, not enough walking, disinterest in sports, etc. The aim of this work is research body posture of male and female students in primary education in Sisak. Research shows that incorrect posture appears in more children and at an earlier age. Assessment posture was processed with Napoleon Wolanskies method. Sample of respondents is made of 42 students from 2nd grades in Elementary school of Braće Ribar in Sisak. Results show discrepancies in posture, but not too much. Most of the respondents have average posture. To lessen differences in posture, it is needed to react in time when it comes to posture and it is necessary to make children aware of the importance of movement and physical activity. Children are like small plants that should be taken care of in their development
Childhood fears
No full textStrahovi su dio normalnoga tijeka razvoja djeteta. Većina djece ima razne brige i strahove. Strah se javlja od najranije djetetove dobi, a njegov razvoj ovisi o razvojnome stupnju djeteta kao individue. Svakodnevno, odrastanjem, djeca stječu razna iskustva i sudjeluju u različitim događajima koji u njima uzrokuju nesigurnost, očaj i strah. Strahovi imaju svoju dobru stranu jer su oni naš obrambeni mehanizam. U današnjemu se svijetu javlja mnogo neutemeljenih strahova. Međutim, osjećaj straha se ne može samo isključiti niti se od njega možemo lako odvojiti. Različiti strahovi javljaju se s manjim ili većim intenzitetom. Strahovi su važna etapa pojedinoga životnoga razdoblja. Razvojni strahovi vežu se uz određene razvojne faze. Strahovi su u funkciji odrastanja i osamostaljivanja djeteta. Od iznimne je važnosti razgovarati s djecom o strahovima s razumijevanjem. Potrebno im je pomoći izraziti strah i potaknuti ih na suočavanje sa strahom.Fears are part of the normal course of child development. Most children have various worries and fears. Fear appears from a child's earliest age, and its development depends on the child's level of development as an individual. Every day, growing up, children gain various experiences and participate in various events that cause insecurity, despair and fear in them. Fears have their good side because they are our defense mechanism. In today's world, there are many unfounded fears. However, the feeling of fear cannot be simply turned off, nor can we easily separate from it. Different fears occur with lesser or greater intensity. Fears are an important stage of individual life work. Developmental fears are associated with certain developmental stages. Fears are a function of the child's growth and independence. It is extremely important to talk to children about their fears with understanding. It is necessary to help them express their fear and encourage them to face their fear
The Works Of Paul Klee As An Incentive For Children's Artistic Creativity
No full textLjudi od davnih vremena imaju potrebu za likovnim izražavanjem. Dokaz su tome mnogobrojna djela nastala još od doba paleolitika pa sve do danas. Ista potreba za stvaranjem i izražavanjem prisutna je kod djece od najranije dobi. Na likovno se stvaralaštvo djecu može potaknuti različitim motivima i pojavama iz njihova okruženja. Likovni odgoj ima veliku ulogu u dječjemu razvoju. Zbog toga treba omogućiti djeci poticaje kako bi se mogla likovno izraziti. Važan je, a nedovoljno zastupljen poticaj u ustanovama ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, likovno djelo. Odgojitelj ima zadatak upoznati djecu s umjetničkim djelom, a to je nemoguće bez kvalitetne pripreme odgojitelja. Za svoj rad odabrala sam djela švicarskoga umjetnika Paula Kleea kao poticaj za dječje likovno stvaralaštvo. On se smatra jednim od značajnijih umjetnika prošloga stoljeća. Svojim radom istaknuo se kao preteča nadrealizma i ostavio je veliki trag u umjetnosti. Klee je bio snažno povezan s dječjim likovnim djelima u kojima je nalazio dio inspiracije. Njegova igra linijom, oblicima i bojom djeluje poput one dječje. Predstavila sam i ukratko analizirala neka Kleeova djela iz različitih razdoblja, stilova i tehnika koja najbolje prikazuju njegovu kreativnost i raznovrsnost njegova stvaralaštva. Za provođenje aktivnosti u ustanovama ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja odabrala sam pet različitih djela koja će služit kao inspiracija u kreativnome procesu. Osmišljene aktivnosti provedene su u trima različitim dobnim skupinama: mlađoj, srednjoj i starijoj. Aktivnosti su provedene crtaćkim i slikarskim tehnikama: flomasterom, akvarelom, temperom i kolažem. Nastali dječji radovi dokazali su dobrobit i svrhovitost korištenja umjetničkoga djela u radu s predškolskom djecom. Odabrani radovi prikazani su i ukratko analizirani.People have had a need for artistic creation since ancient times. Evidence of this can be seen in numerous works created from the Paleolithic era to the present day. The same need for creation and expression is present in children from a very young age. Children can be inspired to engage in artistic creation by various motives and phenomena from their environment. Art education plays a significant role in children's development. Therefore, it is important to provide children with incentives to express themselves artistically. An important yet underrepresented stimulus in early childhood education institutions is artistic work. Educators have the task of introducing children to artistic works, which is impossible without proper preparation. In this work, I have chosen works of a Swiss artist Paul Klee as inspiration for children's artistic creation. He is considered one of the significant artists of the last century, known for his contributions to surrealism and leaving a lasting impact on art. Klee has a strong connection to children's artistic works, which serve as part of his inspiration. His play with lines, shapes, and colors resembles that of a child's. I have presented and briefly analyzed some of his works from different periods, styles, and techniques that best showcase Klee's creativity and diversity. For conducting activities in early childhood education institutions, I have selected five different works to serve as inspiration in the creative process. The planned activities were carried out in three different age groups: younger, middle, and older. The activities were done using drawing and painting techniques such as markers, watercolors, tempera, and collage. The resulting children's artworks have proven the benefits of using artistic works in working with preschool children. The selected works have been presented and briefly analyzed
The Role Of The Puppet In The Education Of Preschool Children
No full textOvim se završnim radom propituje uloga kazališne lutke u odgoju djece predškolske dobi. Lutka je temeljno izražajno sredstvo scenske umjetnosti, odnosno lutkarstva. Međutim, lutka je u djetetovom životu prisutna od najranijeg djetinjstva. Dijete lutku doživljava i prihvaća kao dobronamjernoga prijatelja. Ona je jedna od najpoticajnijih, najljepših, najosjećajnijih igračaka u doba dječjeg odrastanja. Pomaže djetetu da se oslobodi, opusti i stvori svoj svijet u kojem će se osjećati sigurno, voljeno i zaštićeno. Djeci najbliže i najpogodnije lutke za scensku igru su štapne lutke u mnogobrojnim varijantama – ginjol lutke, lutke sjena, plošne lutke, lutke na prstima ili marionete u najjednostavnijem obliku. Svaka vrsta lutke ima svoje posebne karakteristike, način pokretanja i anatomiju. Lutke imaju značajan utjecaj na razna razvojna područja djeteta. Među mnogim vrijednostima koje se prepisuju interakciji djeteta s lutkom, najznačajnije su one da osnažuje djetetovu sliku o sebi, potpomaže razvoju govora kroz verbalno izražavanje, nudi djetetu prihvatljive izlaze za oslobađanje emocija, potiče razvoj socijalnih vještina, omogućuje djetetu da doživi i spozna različite životne situacije te mu pomaže da razlikuje san od jave. Ulogu u dječjoj igri sa scenskim lutkama ima i odgojitelj koji ponajprije mora stvoriti poticajno, sigurno i ugodno okruženje za dječju igru. Cilj je rada iznijeti širok raspon pozitivnih utjecaja i mogućnosti kazališne lutke u odgoju djece predškolske dobi te prikazati izradu štapnih lutaka javajki.The paper deals with the question of what role the theater doll plays in raising preschool children. In general, the doll is a fundamental means of expression of performing art, that is, puppetry. However, the doll is present in the child's life from early childhood, and the child sees and accepts the doll as a benevolent friend. It is one of the most stimulating, beautiful, sensitive toys in the age of children's upbringing. It helps the child to free himself, relax, create his own world in which he will feel safe, loved and protected. The closest and most suitable dolls for stage play for children are stick dolls in numerous variants, ginjol dolls, shadow dolls, flat dolls, dolls on the fingers, and marionettes in the simplest form. Each type of doll has its own special characteristics, mode of initiation and anatomy. Dolls have a great influence on various developmental areas of the child. Among the many values that are prescribed for the child's interaction with the doll, the most significant are those that strengthen the child's self-image, support the development of speech through verbal expression, offer the child acceptable outlets for the release of emotions, encourage the development of social skills, enable the child to experience and realize different life situations, and help him to distinguish sleep from reality. A role in children's play with stage dolls is also played by the educator, who must first of all create a stimulating, safe and pleasant environment for children's play. The aim of the paper is to present a wide range of positive influence and possibilities of the theater doll in the education of preschool children and to show the production of Javaika stick dolls
Traditional music of Croatia with special emphasis on the area of Banovina
No full textFolklor označava kulturu nekog naroda, što uključuje tradicijske plesove, pjesme, instrumente, narodne nošnje, običaje i slično. Hrvatska je tijekom povijesti bila pod utjecajem mnogih naroda te se u raznim područjima Hrvatske pojavljuju različiti folklorni elementi raspoređeni u četiri folklorne zone: panonska, dinarska, jadranska i alpska zona. Svaka zona ima svoje specifičnosti po kojima se razlikuje od ostalih, bilo to u načinu pjevanja, plesanja, oblačenja i ostalo. Utjecaj folklornih zona vidljiv je i na području Banovine koja se nalazi u području Sisačko-moslavačke županije. Omeđuje ju na sjevernom dijelu grad Glina i rijeke Kupa i Sava, a na južnom dijelu rijeka Una. Primarno, prostor Banovine pripada dinarskoj folklornoj zoni, ali vidljiv je i utjecaj panonske i alpske zone. Što se tiče tradicijskih plesova, vidljiv je utjecaj sve tri folklorne zone, a ponajviše panonske i dinarske. Prisutna su razna kola, plesovi u paru koji se razlikuju po smjeru kretanja, koracima te po načinima držanja, kako u paru, tako i u kolu. Isti takav slučaj može se vidjeti i kod tradicijskog pjevanja, u kojem je vidljiv utjecaj sve tri folklorne zone. Postoje razni napjevi u različitim dijelovima ovog prostora te je tematika pjesama veoma raznolika. Glazbeni instrumenti koji se pojavljuju na području Banovine, preuzeti su ponajviše iz panonske i dinarske zone, a nešto manje iz alpske. Narodne nošnje ovoga kraja su veoma raznolike te se njihov utjecaj očituje po njihovom materijalu. Samim time, ponajviše je vidljiv utjecaj panonske zone.Folklore describes the culture of a people, which includes traditional dances, songs, instruments, folk costumes, customs and etcetera. Throughout history, Croatia has been under the influence of many nations , and various folklore elements appear in various areas of Croatia. In this thesis, all four folklore zones of Croatia are described, and they are the Pannonian, Dinaric, Adriatic and Alpine zones. Each zone has its own specifics which is different from the others in the way of singing, dancing, dressing, etc. The influence of the folklore zones is also visible at the Banovina area which is located at the Sisačko-moslavačka country. Northern borders of Banovina are the city of Glina and rivers Kupa and Sava. On the southern part it is bordered by the river Una. Primarily, the area of Banovina belonged to the Dinaric folklore zone, but the influences of the Pannonian and Alpine zones are also visible. As for traditional dances, we can see the influence of all three folklore zones, especially the Pannonian and Dinaric. There are various rounds, dances in pairs that are different in the direction of movement, steps and postures, both in pairs and in a round. The same case can be seen in traditional singing, in which the influence of all three folklore zones is visible. Various chants are visible in different parts of this area, and the themes of the songs are very different. Musical instruments that appears in the area of Banovina are mostly taken from the Pannonian and Dinaric zones and less from the Alpine. The national costumes of this region are very different, and their influence is reflected in their material. Therefore, the influence of the Pannonian zone is most visible