University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Cooperation between teachers and professional associates in working with students with disabilities
No full textRazvojem odgojno-obrazovne inkluzije učenici s teškoćama postaju ravnopravni sudionici odgojno-obrazovnog procesa u redovitim osnovnim školama. Inkluzivni pristup odgoju i obrazovanju pred učitelje i nastavnike postavlja mnoge zadatke koji zahtijevaju cjeloživotno stručno usavršavanje. Uspješnost provedbe inkluzije i stvaranje inkluzivne kulture škole ovisi o brojnim čimbenicima. U ovome će radu biti riječ o razvoju kvalitetne odgojno-obrazovne inkluzivne prakse i suradnji svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa učenika s teškoćama u razvoju.
U drugom dijelu rada bit će prikazani rezultati istraživanja čiji je cilj bio ispitati surađuju li i u kojoj mjeri učitelji i stručni suradnici kada je riječ o odgojno-obrazovnoj inkluziji učenika s teškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a rezultati istraživanja pokazuju kako učitelji i stručni suradnici smatraju da bi međusobna suradnja trebala biti bolja, odnosno kako nedostaje uzajamne komunikacije, podrške i zajedničkog rada radi kvalitetnije odgojno-obrazovne inkluzije učenika s teškoćama u razvoju.Through the development of inclusive education, students with disabilities become equal participants in the educational process in regular primary schools. An inclusive approach to upbringing and education poses many new tasks for teachers that require lifelong professional development. The success of implementing inclusion and creating an inclusive school culture depends on several factors. This paper will discuss the development of quality educational inclusive practice and the cooperation of all participants in the educational process of students with developmental disabilities.
In the second part of the paper, the research results will be presented, the aim of which was to examine whether and to what extent teachers and professional associates cooperate when it comes to the inclusive education of students with disabilities. The research was conducted in elementary schools in the city of Zagreb and Zagreb County, and the results of the research show that teachers and professional associates believe that cooperation should be better, that is, that there is a lack of mutual communication, support and joint work for better inclusion of students with disabilities
Anglophilia among the students in Teacher Education
No full textAnglophilia, or the positive attitude and affection for the English-speaking cultures, has been rooted for quite some time. Its roots can be traced back to America, where it slowly made its way to each corner of the Earth. This phenomenon gained significant momentum with the rapid development of technology, the easy availability of the internet, and the proliferation of various media outlets.
These factors have created a global platform that has further promoted Anglophone culture, making it more accessible to diverse audiences. As a result, Anglophone cultural segments have made their way into many English as a Foreign Language (EFL) textbooks, and the teachers were given the freedom to incorporate more materials they deem suitable for enhancing their students’ learning experiences. New generations of teachers who have grown up in this new globalised world, influenced by the widespread presence of Anglophilia, are going through their education and are transitioning into classrooms. These educators are now expected to navigate an increasingly interconnected world, where cultural influences shape not only language acquisition but also educational practices.
The central questions of this master thesis attempt to uncover the attitudes of pre-service English teachers towards Anglophilia. It explores the percentage of pre-service English teachers who identify as Anglophiles, as well as the personal preferences and characteristics they associate with their Anglophilia. Additionally, the thesis investigates whether Anglophilia influences their decisions to incorporate additional Anglophone teaching materials in their future classes. Ultimately, this research aims to provide deeper insights into how these factors may shape the teaching practices of future English language educators.Anglofilija, ili divljenje i naklonost prema kulturama engleskog govornog područja, prisutna je već neko vrijeme. Njezini korijeni mogu se pratiti u Americi, odakle je postupno stigla u svaki kutak svijeta. Ovaj fenomen stekao je značajan zamah s brzim razvojem tehnologije, lakom dostupnošću interneta i širenjem raznolikih medijskih sadržaja.
Ovi čimbenici stvorili su globalnu platformu koja je dodatno promovirala anglofone kulture, čineći ih pristupačnijima raznovrsnim publikama. Kao rezultat toga, anglofone kulturne jedinice našle su se u mnogim udžbenicima za engleski jezik kao strani jezik (EFL), a učiteljima je dana sloboda da uključe dodatne materijale koje smatraju prikladnima za poboljšanje iskustava svojih učenika. Nove generacije učitelja koji su odrasli u ovom novom globaliziranom svijetu, pod utjecajem široko rasprostranjene anglofilije, prolaze kroz svoje obrazovanje i ulaze u učionice. Od njih se sada očekuje da se snalaze u sve više međusobno povezanom svijetu, gdje kulturni utjecaji oblikuju ne samo usvajanje jezika, već i obrazovne prakse.
Središnja pitanja ovog diplomskog rada nastoje otkriti stavove studenata, tj. budućih učitelja engleskog jezika prema anglofiliji. Istražuje se postotak studenata koji se identificiraju kao anglofili, kao i osobne preferencije i karakteristike koje oni povezuju sa svojom anglofilijom. Dodatno, rad istražuje utječe li anglofilija na njihove odluke o uključivanju dodatnog anglofonskog nastavnog materijala u njihovu buduću nastavu. Na kraju, ovo istraživanje ima za cilj pružiti dublji uvid u to kako ovi čimbenici mogu oblikovati nastavnu praksu budućih učitelja engleskog jezika
Sustainable Development In Nature And Society Education
No full textOdrživi razvoj predstavlja jednu od ključnih tema suvremenog društva, s obzirom na sve izraženiju potrebu za uravnoteženim odnosom između gospodarskog napretka, zaštite okoliša i društvene pravednosti. Kako bi načela održivog razvoja postala sastavni dio svakodnevnog života pojedinca i šire zajednice, nužno ih je integrirati u obrazovni sustav od najranijih faza. Obrazovanje za održivi razvoj neophodno je kako bi se već od predškolske dobi kod djece razvijala svijest o važnosti očuvanja okoliša, odgovornom ponašanju i dugoročno održivim rješenjima. U ovom radu analizirat će se pojam održivog razvoja, s posebnim naglaskom na njegovu implementaciju u osnovnoškolsko obrazovanje. Također će se provesti analiza udžbenika Prirode i društva, te analiza kurikuluma Prirode i društvo te međupredmetne teme Održivi razvoj. Poseban dio rada posvećen je istraživanju stavova i mišljenja učiteljica i učitelja razredne nastave o održivom razvoju, s naglaskom na njegovu prisutnost u nastavi prirode i društva, kao i u obrazovanju općenito. Provedenim istraživanjem nastoji se utvrditi u kojoj su mjeri sadržaji održivog razvoja zastupljeni u nastavi Prirode i društva te koji izazovi prate njihovu provedbu. Fokus je stavljen na razinu upoznatosti učitelja s konceptom održivog razvoja, prepreke u implementaciji te načine i učestalost integracije tih sadržaja u nastavni proces. Istraživanje je provedeno pomoću anketnog upitnika koji je sadržavao sociodemografska pitanja te pitanja o stavovima i praksi učitelja vezano uz održivi razvoj. U istraživanju je sudjelovalo 491 ispitanika, koje čine učitelji i učiteljice razredne nastave iz Republike Hrvatske, a prikupljanje podataka provedeno je putem online upitnika dostupnog tijekom dva mjeseca. Rezultati istraživanja pokazuju da su ispitanici u visokoj mjeri upoznati s konceptom održivog razvoja. Kao glavni problemi u provedbi sadržaja održivog razvoja istaknuti su manjak nastavnih sati Prirode i društva, nedostatak materijalnih resursa te općenita podrška obrazovnog sustava. Sadržaji održivog razvoja u nastavi najčešće se integriraju kroz praktične aktivnosti, a zatim kroz predavanja, grupne projekte i terensku nastavu, najviše unutar predmeta Priroda i društvo. Dobiveni podaci ukazuju na to da je integracija tih sadržaja česta. Na kraju slijedi kratak pregled prijedloga i ideja za moguću implementaciju sadržaja održivog razvoja u nastavnu praksu, s ciljem pružanja smjernica za unapređenje obrazovne prakse u ovom važnom području.Sustainable development represents one of the key issues of modern society, given the growing need for a balanced relationship between economic progress, environmental protection, and social justice. For the principles of sustainable development to become an integral part of everyday life for individuals and the broader community, it is essential to integrate them into the education system from the earliest stages. Education for sustainable development is needed to help children, starting from preschool, understand the importance of protecting the environment, acting responsibly, and finding long-term solutions that are beneficial for the future. This paper will analyze the concept of sustainable development, with a particular focus on its implementation in primary education. An analysis of the Nature and Society textbook will also be carried out, as well as an analysis of the curriculum Nature and Society and the cross-curricular topic of Sustainable Development. A special section is dedicated to exploring the views and opinions of primary school teachers regarding sustainable development, with an emphasis on its presence in the subject Nature and Society, as well as in education more broadly. The conducted research aims to determine the extent to which the contents of sustainable development are represented in the teaching of Nature and Society and what challenges accompany their implementation. The focus is placed on how familiar teachers are with the concept of sustainable development, the obstacles they face when implementing it, and the ways and frequency in which these topics are integrated into the teaching process. The research was carried out using a questionnaire that included sociodemographic questions and questions about teachers’ attitudes and practices related to sustainable development. The research involved 491 participants, consisting of primary school teachers from the Republic of Croatia, and the data collection was carried out through an online questionnaire available over a two-month period. The results of the research show that the respondents are highly familiar with the concept of sustainable development. The main problems in the implementation of sustainable development content are the lack of
Nature and Society lessons, the lack of material resources and the general support of the education system. Sustainable development content in teaching is most often integrated through practical activities, and then through lectures, group projects and field teaching, mostly within the subject of Nature and Society. The collected data indicates that the integration of these topics is quite frequent. Finally, there is a brief overview of proposals and ideas for the possible implementation of sustainable development content in teaching practice, with the aim of providing guidelines for the improvement of educational practice in this important area
Case Study: Attitudes And Opinions Of Roma Students Parents About Primary School Education
No full textRomi su jedna od nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj koja i dalje pokazuje izazov u integraciji s većinskim stanovništvom. Razlikuju se od većinskog stanovništva svojom kulturom, jezikom i običajima. Niska razina obrazovanja, nepismenost, slabo poznavanje hrvatskoga jezika, loši uvjeti života samo su neki od izazova vezanih uz romsku nacionalnu manjinu. Obrazovanje ima važnu ulogu u integraciji i socijalnoj uključenosti. No, već u samim počecima njihova obrazovanja javlja se izazov jezične barijere, odnosno nedovoljno razumijevanje hrvatskoga jezika. Kroz brojne projekte kao što su Akcijski plan Desetljeća te Centar igre i knjižnica igračaka, Romima se pokušava omogućiti bolja prilika za obrazovanje i integraciju s većinskim stanovništvom. U obrazovanju djeteta važnu ulogu imaju roditelji. U ovom radu ispitana su mišljenja i stavovi roditelja učenika Roma o osnovnoškolskom obrazovanju. Cilj istraživanja je ispitati roditelje jesu li zadovoljni mjerama za poboljšanje obrazovanja učenika Roma kao što su program uključivanja u predškolsko obrazovanje, besplatni udžbenici i dodatni satovi učenja hrvatskoga jezika. Ispitano je uključuju li se roditelji učenika Roma u obrazovanje svoje djece, osjećaju li se kompetentnima za pomoći djetetu ako zatreba, vezano uz učenje ili pisanje domaće zadaće te jesu li prisutne barijere u obrazovanju njihove djece poput lošijeg znanja hrvatskoga jezika, diskriminacija i sl. Istraživanje je pokazalo kako, prema mišljenju roditelja, i dalje postoji izazov poznavanja hrvatskoga jezika. Roditelji navode kako su zadovoljni mjerama kao što su romski pomagač u školi, dodatni satovi hrvatskoga jezika i predškolsko obrazovanje koje su poduzete za bolje obrazovanje Roma. Roditelji učenika Roma zalažu se za obrazovanje te podupiru svoju djecu za daljnje učenje i nastavak obrazovanja. Dobiveni rezultati ukazuju na nužan rad s roditeljima.The Roma are one of the national minorities in the Republic of Croatia that still face challenges in integrating with the majority population. They differ from the majority population in terms of culture, language, as well as customs. Low levels of education, illiteracy, poor knowledge of the Croatian language, and inadequate living conditions are just some of the challenges associated with the Roma national minority. Education plays an important role in integration and social inclusion. However, even at the very beginning of their education, a language barrier arises due to insufficient understanding of the Croatian language. Through various projects such as the Action plan of the decade and the Play centre and toy library, efforts are being made to provide the Roma with better opportunities for education and integration with the majority population. Parents play an important role in a child’s education. This paper examines the opinions and attitudes of parents of Roma students regarding primary education. The aim of the research is to examine whether parents are satisfied with the measures to improve the education of Roma students, such as the inclusion program in preschool education, free textbooks, and additional Croatian language classes. It also explores whether the parents of Roma students are involved in their children’s education, whether they feel competent to help their children when needed, especially regarding studying or homework, and whether there are any barriers in their children’s education, such as poor knowledge of Croatian, discrimination, and similar. The research showed that, according to the parents, the challenge of understanding the Croatian language still exists. Parents report being satisfied with the measures taken to improve Roma education, such as Roma teaching assistants in schools, additional Croatian language classes, and preschool education. The parents of Roma students advocate for education and support their children in further learning and continuing their education. The results obtained indicate the need for continued work with parents
Cooperation Between Parents And Educators From The Children's Perspective
No full textU ovom radu opisana je suradnja roditelja i odgojitelja u vrtićkom kontekstu. Obuhvaćena je i perspektiva djece predškolske dobi. Ističe se važnost uloge roditelja u odgoju i obrazovanju, kao i uloge odgajatelja. Važno je spomenuti i njihov zajednički utjecaj na dijete kroz suradnju. Kvalitetna suradnja između roditelja i odgojitelja nije samo poželjna već je i nužna za stvaranje usklađenog i poticajnog okruženja za dijete. Sve to utječe na cjelokupni dječji rast, razvoj, osjećaj pripadnosti te na kraju i na djetetov uspjeh u životu. Nastojala se istražiti dječja perspektiva vezana uz suradnju roditelja i odgojitelja. Kroz intervju na odabranom uzorku ispitanika nastojalo se vidjeti kako ispitanici razumiju suradnju, kada oni surađuju s nekim, kada roditelji surađuju s nekim, što misle kada roditelji i odgojitelji surađuju zajedno. Sudionici su bili u dobi od 6 godina. Rezultati su pokazali da djeca suradnju najčešće prepoznaju kroz konkretne aktivnosti, poput zajedničkih radionica, igara i humanitarnih akcija. Zapravo se djeci suradnja svodi na zajedničko sudjelovanje u nečemu vidljivom i opipljivomThis paper describes the collaboration between parents and educators in the kindergarten context. It also includes the perspective of preschool children. The importance of the role of parents in upbringing and education, as well as the role of educators, is emphasized. It is important to mention their joint influence on the child through cooperation. Quality collaboration between parents and educators is not only desirable but also necessary for creating a harmonious and stimulating environment for the child. All of this affects the child's overall growth, development, sense of belonging, and ultimately, their success in life. An effort was made to explore the children's perspective on the cooperation between parents and educators. Through interviews with a selected sample of participants, the aim was to determine whether they understand what cooperation is, when they themselves cooperate with someone, when their parents cooperate with someone, and what they think when parents and educators work together. The participants were preschool children, aged 6 and 7. The research was conducted at the Žibeki Kindergarten in Čakovec. The results showed that children most often recognize cooperation through concrete activities, such as joint workshops, games, and humanitarian actions. In fact, for children, cooperation usually comes down to joint participation in something visible and tangible
Encouraging Language Development In The Nursery Group
No full textJezični razvoj važan je dio dječjeg cjelokupnog razvoja. Jezik i govor primarno su sredstvo za
sporazumijevanje i komunikaciju s drugim ljudima. Prvi komunikacijski prirodni znakovi koje
dijete upućuje svojoj okolini su plač i izrazi lica koji se smatraju kao djetetova reakcija na
zadovoljavanje njegovih potreba i stanja, a koje ono ne može izgovoriti. Stoga je važno da se u
ranoj dobi djeteta pravodobno krene poticati uredan i pravilan jezični razvoj koji je preduvjet
za razvoj ostalih razvojnih područja djeteta.
Postoje mnoge teorije koje opisuju načine na koje dijete usvaja jezik i karakteristike koje
određuju stupanj jezičnog razvoja u određenoj jasličkoj dobi. Važno je poznavati ih kako bismo
slijedili djetetov uredan jezični razvoj ili uočili djetetovo odstupanje u razvoju jezika odnosno
djetetov govorni poremećaj te kako bismo pravovremeno ispravljali i razvijali jezik.
Kako bi se dijete jezično razvijalo, važno je da mu se omogući poticajna okolina koju stvaraju
roditelji i odgojitelji kao djetetovi posrednici u jezičnom razvoju. Njihova uloga je omogućiti
djetetu da se ono izražava, što ujedno i znači razvijati se. To se postiže kroz različite jezične
aktivnosti, usmjerene na razvoj jezika, koje se provode kroz igru, ili zasebne aktivnosti za
određenu dob djeteta i njegove individualne potrebe. Zajedničkim djelovanjem i učenjem više
djece kroz aktivnosti pričanja priča, dramatizacije, razgovora i sl. postiže se razvoj jezika.
(Turza-Bogdan, Cvikić, 2023)
Cilj rada je pobliže opisati aktivnosti za poticanje jezičnog razvoja u jasličkoj skupini te
primjena jedne od aktivnosti u radu s djecom jasličke skupine kroz igru.Language development is an important part of a child`s overall development. Language and
speech are the primary means of understanding and communicating with other people. The first
natural communication signs that a child sends to his environment are crying and facial
expressions, which are considered as the cild`s reaction to satisfying his needs and conditions,
which he cannot pronounce Therefore, it is important to begin encouraging proper and orderly
language development at an early age, as it is a prerequisite for the development of other areas
of a child`s growth.
There are many theories that describe how a child acquires language and the characteristics that
determine the level of language development at a specific nursery age. It is important to
understand these in order to monitor a child`s proper language developmental deviations or
speech disorders and to correct and develop language in a timely manner. For a child to develop
language, it is essential to provide a stimulating environment created by parents and educators,
who act ad intermediaries in the child`s language development. Their role is to enable the child
to express themselves, which simultaneously means allowing them to grow. This is achieved
through various language-focused activities that are conducted through play or as separate tasks
tailored to the child`s age and individual needs. Language development is fostered through
shared interactions and learning among children via activities such as storytelling,
dramatization, conversations, and more. (Turza-Bogdan, Cvikić, 2023)
The aim of this paper is to describe in more detail the activities that encourage language
development in nursery groups and to present the implementation of one such activity through
play with nursery-aged children
Analysis of the verbal content of animated film dubbing - methodological aspect
No full textDanas je digitalna animacija široko rasprostranjena, a sam pojam predstavlja proces stvaranja pokretnih slika pomoću računala, softvera i digitalnih alata. Za razliku od klasične (ručno crtane) animacije, za izradu digitalne animacije koriste se digitalne tehnologije i time se obrađuju slike, pokreti i efekti. Brojna istraživanja bavila su se implementacijom digitalne animacije u školama. Ovaj rad bavi se istraživanjem stavova i preferencija učenika osnovnoškolske dobi i učiteljica razredne nastave prema sinkroniziranim animiranim filmovima u odnosu na filmove s titlovima. Istraživanje je provedeno u lipnju 2025. godine na uzorku od 238 učenika od 1. do 4. razreda osnovne škole te 23 učiteljice iz razredne nastave i produženog boravka. Cilj istraživanja bio je ispitati koje audiovizualne formate učenici i učitelji preferiraju, koji su razlozi za te preferencije, te kako se oni razlikuju s obzirom na spol, razred, godine radnog staža i vrstu nastavničke funkcije. Podaci su prikupljeni putem strukturiranih anketnih upitnika te obrađeni kombinacijom kvantitativne i kvalitativne analize. Kvantitativni podaci analizirani su deskriptivnim i komparativnim metodama, dok su otvoreni odgovori analizirani tematski. Rezultati su pokazali da 77,3 % učenika preferira sinkronizirane filmove, s najvećom zastupljenošću u nižim razredima. Učiteljice također izražavaju visoku razinu preferencije za sinkronizirane sadržaje (87 %), osobito one s više od 10 godina radnog iskustva. Kao razloge učenici najčešće navode lakše razumijevanje i nelagodu pri čitanju, dok učiteljice ističu razvoj vokabulara, pravilan izgovor i praćenje sadržaja. Uočeno je i da djeca koja češće gledaju sadržaje putem streaming platformi pokazuju veću izloženost i sklonost sinkroniziranim sadržajima. Istraživanje potvrđuje sve postavljene hipoteze i upućuje na važnost korištenja sinkroniziranih sadržaja u nastavi.Today, digital animation is widespread, and the term itself represents the process of creating moving images using computers, software and digital tools. Unlike classic (hand-drawn) animation, digital animation uses digital technologies to process images, movements and effects. Numerous studies have dealt with the implementation of digital animation in schools. This paper investigates the attitudes and preferences of primary school students and primary school teachers towards synchronized animated films in comparison to films with subtitles. The research was conducted in June 2025 on a sample of 238 primary school students from 1st to 4th grades and 23 primary school teachers and after-school care teachers. The aim of the research was to examine which audiovisual formats students and teachers prefer, what the reasons are for these preferences, and how they differ with regard to gender, grade, years of service and type of teaching function. The data were collected via structured questionnaires and processed using a combination of quantitative and qualitative analysis. Quantitative data were analyzed using descriptive and comparative methods, while open-ended responses were analyzed thematically. The results showed that 77.3% of students preferred dubbed films, with the highest prevalence in lower grades. Teachers also expressed a high level of preference for dubbed content (87%), especially those with more than 10 years of work experience. Students most often cited easier comprehension and discomfort when reading as reasons, while teachers emphasized vocabulary development, correct pronunciation, and following the content. It was also observed that children who watch content via streaming platforms more often show greater exposure and preference for dubbed content. The research confirms all the hypotheses set and indicates the importance of using dubbed content in teaching
Encouraging independence as an important aspect of a child's development
No full textTeorijsko polazište ovog rada temelji se na suvremenim pristupima ranom i predškolskom odgoju koji dijete promatraju kao aktivnog sudionika vlastitog razvoja. Samostalnost se promatra kao ključna osobina djeteta koja se ne razvija spontano, već kroz proces interakcije s okolinom, podršku odraslih i vlastito iskustvo. Rad se oslanja na teorijska gledišta Piageta, Montessori pedagogije, konstruktivističkih i humanističkih pristupa te aktualne smjernice o razvojnim potrebama djece. Cilj rada bio je istražiti što podrazumijeva samostalnost u predškolskoj dobi, kako se razvija te na koji način roditelji i odgojitelji mogu poticati njezino ostvarenje u svakodnevnom životu. Kroz analizu deset poglavlja razrađena su razvojna područja djeteta, vrste vještina koje su temelj samostalnosti, uloga odraslih u poticanju odgovornog ponašanja te utjecaj povjerenja, izbjegavanja manipulacije i kritiziranja na emocionalnu sigurnost djeteta. Rezultati teorijskog pregleda i praktičnih primjera pokazuju da se samostalnost kod djece uspješnije razvija u okruženju koje potiče inicijativu, dopušta pogreške i omogućuje donošenje odluka. Ključan je pristup odraslih temeljen na podršci, postavljanju jasnih granica i pružanju emocionalne sigurnosti. Zaključno, razvoj samostalnosti u predškolskoj dobi ima dalekosežan utjecaj na djetetovo samopouzdanje, odgovornost i spremnost za školu i život. Sustavno i poticajno djelovanje odraslih ključno je za formiranje djeteta kao kompetentne i uravnotežene osobe.The theoretical framework of this paper is based on contemporary approaches to early and preschool education that view the child as an active participant in their own development. Independence is regarded as a key developmental trait that does not emerge spontaneously, but rather through interaction with the environment, adult support, and lived experience. The work draws on theories by Piaget, the Montessori method, constructivist and humanistic perspectives, and current guidelines regarding children's developmental needs. The aim of the paper was to explore what defines independence in preschool-aged children, how it develops, and how parents and educators can foster it through everyday situations. The ten chapters of the paper analyze developmental domains, the types of skills that form the foundation of independence, the role of adults in supporting responsible behavior, and the effects of trust, avoidance of manipulation, and criticism on the child’s emotional security. The findings from the theoretical overview and practical examples show that children develop independence more successfully in environments that encourage initiative, allow for mistakes, and promote decision-making. The adult’s approach—based on support, clear boundaries, and emotional safety—proves to be essential. In conclusion, the development of independence during the preschool years has a lasting impact on a child’s self-confidence, sense of responsibility, and readiness for school and life. Consistent and supportive adult engagement is crucial for shaping a competent and emotionally stable individual
Methodical organizational forms of work and effective exercise time
No full textKroz ovaj završni rad pod naslovom Metodički organizacijski oblici rada i efektivno vrijeme vježbanja provlači se tematika važnosti i vrijednosti implementacije kretanja i tjelesnog vježbanja od najranije dobi djetetova života. Također, spomenut će se i važnost uloge odgajatelja i roditelja/skrbnika u poticanju djetetova razvoja i motivacije za kretanjem i tjelesnim vježbanjem. Vrlo je važno osvijestiti kako primjena redovite tjelesne aktivnosti ima velik značaj u intervenciji i očuvanju zdravlja za normalno funkcioniranje sustava čovjeka. Objašnjeni su metodički organizacijski oblici rada, njihov cilj i važnost primjene na satu tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskim ustanovama. Opisani su frontalni rad, grupni oblici rada, te individualni oblik rada. Odgajateljevo znanje i sposobnost uključivanja i kombiniranja metodičkih organizacijskih oblika rada, kao i znanje o antropološkom statusu djece i njihovim mogućnostima ključno je za uspješan razvoj i provedbu istih u prostorima odgojno obrazovnih ustanova. „Dobro izabran je onaj metodički organizacijski oblik rada koji pridonosi intenzifikaciji i optimalizaciji rada te na taj način i humanizaciji nastavnog procesa i upravljanog procesa vježbanja“. (Prskalo i Findak, 2003, str.54.). Sposobnost odgajatelja da djecu uvede u svijet tjelesne i zdravstvene kulture i upozna djecu s razvojem zdravih navika i stava prema tjelesnom vježbanju na djeci zanimljiv, razigran način i što je najvažnije kroz igru, je vrlo važan faktor, jer kao što je svima opće poznato, djeca najbolje i najbrže uče i usvajaju navike kroz igru.Through this thesis, entitled Methodical organizational forms of work and effective exercise time, the theme of the importance and value of implementing movement and physical exercise from the earliest age of a child's life runs through. Also, the importance of the role of educators and parents/caregivers in encouraging the child's development and motivation for movement and physical exercise will be mentioned. It is very important to realize that the application of regular physical activities is of great importance in the intervention and preservation of health for the normal functioning of the human system. The methodical organizational forms of work, their goal and the importance of application in the physical and health education class are explained. Frontal work, group forms of work, and individual forms of work are described. Educator's knowledge and ability to include and combine methodical organizational forms of work, as well as knowledge about the anthropological status of children and their capabilities, is key to their successful development and implementation in educational institutions. "The methodical organizational form of work that contributes to the intensification and optimization of work and thus the humanization of the teaching process and the managed exercise process was well chosen." (Prskalo and Findak, 2003, p.54). The ability of educators to introduce children to the world of physical and health culture and introduce children to the development of healthy habits and attitudes towards physical exercise in an interesting, playful way and most importantly through play is a very important factor, because as everyone knows, children learn and acquire habits best and fastest through play
The role of language games in the process of grammar acquisition in preschool children
No full textUloga jezičnih igara u procesu usvajanja gramatike djece predškolske dobi predstavlja ključno područje istraživanja u ranom obrazovanju, budući da usvajanje jezika u ranoj dobi značajno utječe na kasniji akademski uspjeh i komunikacijske vještine. Djeca se od najranije dobi suočavaju s kompleksnim pravilima jezika, a igre mogu biti značajan alat u olakšavanju tog procesa, pružajući im mogućnost eksperimentiranja s jezikom na prirodan i intuitivan način. Ovaj rad istražuje kako različite vrste jezičnih igara - fonološke, morfološke i sintaktičke - mogu pridonijeti razvoju jezične kompetencije kod djece predškolske dobi, uzimaju i u obzir individualne razlike među djecom i specifične potrebe svakog pojedinca.
Kroz teorijski okvir i provedeno istraživanje, rad analizira pedagošku vrijednost igara i njihovu primjenu u vrtićkom okruženju, pri čemu se posebna pažnja posvećuje načinima prilagodbe igara kako bi bile učinkovite u razvoju jezičnih sposobnosti svih skupina djece, uključujući one s jezičnim teškoćama. Osim toga, istražuje se uloga odgojitelja u implementaciji jezičnih igara, njihova priprema i evaluacija učinka igara na djecu, kao i prilagodba metoda ovisno o individualnim potrebama djece i kontekstu u kojem se provode.
Zaključni nalazi upućuju na to da jezične igre ne samo da poboljšavaju usvajanje gramatike već i razvijaju socijalne i kognitivne vještine djece, povećavaju njihovo samopouzdanje u komunikaciji te pomažu u prevladavanju jezičnih teškoća, osobito kod djece koja se suočavaju s određenim izazovima u jezičnom razvoju. Nadalje, rad ističe važnost kontinuirane edukacije odgojitelja kako bi se osiguralo optimalno korištenje jezičnih igara u obrazovnom sustavu. U konačnici, rad nudi preporuke za daljnju primjenu i istraživanje jezičnih igara u predškolskom obrazovanju, s ciljem poboljšanja metoda i strategija usvajanja jezika u ranoj dobi.The role of language games in the process of grammar acquisition among preschool children represents a key area of research in early education, as language acquisition in early childhood significantly influences later academic success and communication skills. From an early age, children encounter complex language rules, and games can serve as a valuable tool in facilitating this process, allowing them to experiment with language in a natural and intuitive way. This paper explores how different types of language games4phonological, morphological, and syntactic4contribute to the development of language competence in preschool children, taking into account individual differences among children and their specific needs.
Through a theoretical framework and conducted research, the paper analyzes the pedagogical value of games and their application in preschool environments, with particular attention given to methods of adapting games to enhance the language abilities of all children, including those with language difficulties. Additionally, the role of educators in implementing language games is examined, along with their preparation, evaluation of the games' impact on children, and the adaptation of methods according to the individual needs of children and the context in which they are conducted.
The final findings indicate that language games not only improve grammar acquisition but also foster children's social and cognitive skills, boost their confidence in communication, and help overcome language difficulties, especially for children facing specific challenges in language development. Furthermore, the paper highlights the importance of continuous educator training to ensure the optimal use of language games in the educational system. Ultimately, the study offers recommendations for further application and research on language games in preschool education, aiming to improve methods and strategies for language acquisition in early childhood