University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
The influence of educators on the creativity of preschool-aged children
No full textCilj ovog završnog rada je uvidjeti kako odgojitelj utječe na razvoj stvaralaštva kod djece predškolske dobi. Dječji likovni svijet je interesantno područje radi konstantne spontanosti, zaigranosti i kreativnosti kroz koju se djeca izražavaju. Odgojitelj prvo mora biti svjestan važnosti dječjeg likovnog izražaja i uloge stvaralaštva u dječjem razvoju kako bi ga mogao poticati u djetetovoj svakodnevici. Stvaralaštvo je kompleksno jer ga svatko doživljava na svoj jedinstven način i zbog toga ono nema samo jednu definiciju i značenje. Odgojitelj ne mora biti kreativan da bi njegovao i poticao stvaralaštvo u svojoj odgojnoj skupini, već mora poznavati interese djece te imati kvalitetnu komunikaciju s djecom. Kroz komunikaciju, promatranje i dokumentiranje, odgojitelj je sposoban uvidjeti djetetove potrebe i želje, te uspješno poboljšati cjeloviti razvoj djeteta.
U radu je uočena važnost likovnih aktivnosti u odgojnoj skupini i njihova ulog, te važnost odgojitelja i njegova uloga u razvijanju stvaralaštva. Uočene su i razlike između tradicionalnog i suvremenog pristupa likovnosti u vrtiću. Konstantno se ističe značaj osjećaja slobode u međusobnim odnosima i aktivnostima jer se, upravo na slobodi, temelji kompletna sposobnost stvaranja.
Svrha ovog rada je osvijestiti važnost stvaralaštva kod djece predškolske dobi te osvijestiti da je umjetnički izraz jedan od najbitnijih segmenata razvoja jer kroz njega dijete upoznaje sebe, komunicira sa svojom okolinom, gradi odnose i konstantno se razvija.The goal of this final paper is to see how preschool teachers or educators influence on the development of creativity in preschool children. Children's art world is interesting due to the constant spontaneity, playfulness and creativity through which children express themselves. The educator must first be aware of the importance of children's artistic expression and the role of creativity in children's development in order to be able to encourage it in child's everyday life. Creativity is complex because everyone experiences it in their own unique way and therefore it does not have only one definition and meaning. An educator does not have to be creative in order to nurture and encourage creativity in his educational group, but he must know the interests of the children and have good communication with the children. Through communication, observation and documentation, the educator is able to understand the child's needs and wishes, and successfully improve the child's overall development.
This paper observed the importance of art activities in the educational group and their role, as well as the importance of the educator and his role in the development of creativity. Differences between traditional and modern approaches to art in kindergarten were also observed. The significance of the feeling of freedom in mutual relations and activities is constantly highlighted because freedom plays the most important role in the development of creativity.
The purpose of this work is to raise awareness of the importance of creativity in preschool children and to raise awareness that artistic expression is one of the most important segments of development because through it the child gets to know himself, communicate with his environment, build relationships, and constantly develop
Final-year teacher education students' self-assessment for working with students with disabilities
No full textOvaj diplomski rad istražuje samoprocjenu studenata završne godine učiteljskih studija u radu s učenicima s teško ama. Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi razinu pripremljenosti i samopouzdanja budu ih učitelja za inkluzivno obrazovanje. Provedeno je kvantitativno istraživanje primjenom online upitnika na uzorku studenata učiteljskih studija. Rezultati pokazuju da se većina studenata ne osjeća dovoljno pripremljenima za rad s učenicima s teško ama, što pripisuju nedostatku praktičnog iskustva
i adekvatne edukacije tijekom studija. Također je utvrđeno da studenti imaju nisko samopouzdanje u vezi sa svojim kompetencijama za inkluzivnu nastavu. Studenti su istaknuli potrebu za reformom obrazovnog programa, s posebnim naglaskom na više praktične edukacije i dodatne kolegije usmjerene na inkluzivno obrazovanje. Rad naglašava važnost kontinuiranog profesionalnog razvoja učitelja i pružanja primjerene potpore kako bi se osiguralo kvalitetno inkluzivno obrazovanje za sve učenike. Analiza prikupljenih podataka jasno pokazuje potrebu za promjenama kako bi se unaprijedio sadašnji obrazovni sustav. Preporuke uključuju povećanje broja sati praktične nastave, uvođenje specijaliziranih tečajeva za rad s učenicima s teško ama te osiguranje mentorstva iskusnih učitelja. Ove mjere mogle bi znatno poboljšati pripremljenost budu ih učitelja i povećati njihovo samopouzdanje u radu s učenicima s teško ama. Rad ističe potrebu za boljim povezivanjem teorijskog znanja i praktične primjene, što je ključno za razvoj kompetencija za inkluzivnu nastavu. Zaključno, ovaj rad pridonosi razumijevanju trenutačnih izazova s kojima se suočavaju studenti učiteljskih studija te pruža smjernice za unaprjeđenje studijskog programa. Time se omogućuje bolja priprema studenata za budu u profesiju, kako bi u svome radu mogli odgovoriti na potrebe svih učenika, posebice onih s teškoćama. Implementacija predloženih mjera može znatno poboljšati kvalitetu obrazovanja kroz unapređivanje kvalitete obrazovanja učitelja i jačanje ljudskih resursa.This paper investigates the self-assessment of students who have completed their years of teacher studies in working with students with disabilities, with a focus on their preparedness and self-confidence for inclusive education. The research was conducted using a quantitative method using a form, among students of teacher studies. The results show that most students feel a lack of preparation for working with students with disabilities, which they attribute to a lack of practical experience and specialized education during their studies. Students' selfconfidence in their own competencies for inclusive teaching is also low. Students emphasize the need to reform the educational program with more practical training and additional courses that would serve to teach inclusive pedagogy. Within this work, the importance of continuous professional development of teachers and support is highlighted, in order to ensure quality inclusive education. Recommendations include increased hands-on instruction, specialized courses, and mentoring by experienced teachers. It is necessary to better connect theoretical knowledge with practical application and direct experience in teaching students with disabilities, and to provide resources and infrastructure for inclusive teaching. The paper concludes that it is necessary to improve educational programs in order to create an inclusive environment for all students, especially those with disabilities. The eventual implementation and inclusion of the proposed measures could significantly improve the quality of inclusive education and provide every student with the opportunity to succeed
Motor development of the child from birth to the 24th week of life - case study
No full textU prvoj godini života dijete se zapanjujuće brzo razvija. Nikada više u životu neće tolikom brzinom napredovati u motorici kao u prvih godinu dana gdje je najprije gotovo bespomoćno ležalo i s godinu dana može samostalno činiti prve korake. Sva su područja razvoja djeteta međuovisna pa tako motorički razvoj ponajprije ovisi o emocionalnom i spoznajnom razvoju. Svako dijete je jedinstveno, s vlastitim genetskim kodom i sposobnostima koje može razvijati uz pomoć i pod utjecajem okoline. Za pravilan razvoj djeteta ponajprije je važna ljubav i sigurnost koju mu pruža okolina. Ukoliko je dijete emocionalno zadovoljeno utoliko motorički razvoj može teći uredno. Bitan je i sam genetski kod, urođena volja i znatiželja djeteta koja ga gura u istraživanje, djelovanje. Pod motorički razvoj podrazumijeva se djetetova sve veća sposobnost svrhovitog i skladnog korištenja vlastitog tijela za kretanje i baratanje predmetima. Sva se djeca u pravilu razvijaju točno određenim redoslijedom koje nazivamo miljokazima u razvoju koji su prikazani u tablicama. Babyhandlingom naziva se svakodnevno postupanje s djetetom gdje nesvjesno vježbamo podižući, prematajući i noseći dijete na pravilan način te sprječavamo neke kasnije krive obrasce u kretanju. Cilj studije slučaja je objasniti pojam i slijed motoričkog razvoja djeteta od rođenja do 24. tjedna života. Svakodnevnim praćenjem djetetova motoričkog razvoja, kretanja i baratanja predmetima, razvoja pokreta od stereotipnih, refleksnih do voljnih i izvođenja složenijih oblika kretanja kao što je okretanje s leđa na trbuh i obratno, posjedanja, puzanja. Cilj je također pratiti brzinu kojom dijete napreduje i lakoću izvođenja pokreta koja je individualna i tipična samo za njega te ju usporediti sa smjernicama i tabelama normalnog motoričkog razvoja.In the first year of life, the child develops amazingly fast. Never again in his life will he advance in motor skills as quickly as in the first year, when he first lay almost helplessly, and at one year he can take his first steps independently. All areas of child development are interdependent, so motor development primarily depends on emotional and cognitive development. Each child is unique, with its own genetic code and abilities that can be developed with the help and influence of the environment. For the proper development of a child, the love and security provided by the environment are first of all important. If the child is emotionally satisfied, motor development can proceed smoothly. The genetic code itself is important, as is the child's innate will and curiosity that pushes him to research and act. Motor development refers to the child's growing ability to purposefully and harmoniously use his own body to move and handle objects. As a rule, all children develop in an exact order, which we call milestones in development, which are shown in the tables. Babyhandling is the daily handling of a child where we unconsciously practice lifting, wrapping and carrying the child in the correct way and prevent some later wrong patterns in movement. The aim of the case study is to explain the concept and sequence of motor development of a child from birth to the 24th week of life. By daily monitoring of the child's motor development, movement and handling of objects, the development of movements from stereotyped, reflexive to voluntary and performing more complex forms of movement such as turning from back to stomach and vice versa, sitting, crawling. The goal is also to monitor the speed with which the child progresses and the ease of performing movements that are individual and typical only for him, and to compare it with the guidelines and tables of normal motor development
Prijedlog uvođenja prakse integriranog učenja sadržaja i jezika (CLIL) prilagođenog iz španjolskog obrazovnog konteksta u sustav ranog i predškolskog obrazovanja u Hrvatskoj
No full textThis proposal aims to introduce Content and Language Integrated Learning (CLIL) practices from the Spanish educational context into the early and preschool education system in Croatia. Through a comprehensive analysis of CLIL principles, Spanish CLIL practices, and the current state of the Croatian education system, this proposal outlines an innovative framework for enhancing bilingual education in Croatia. Key sections of the proposal include an exploration of CLIL principles, an overview of Spanish CLIL practices, an examination of the Croatian education system and an alignment of CLIL principles with the Croatian context. Building upon this foundation, the proposal presents a framework for adapting CLIL practices in Croatia, offering pedagogical approaches, implementation strategies and age-specific lesson plans. Moreover, the proposal addresses challenges and considerations in implementing CLIL in Croatia, provides recommendations for teachers, and offers insights into future directions and limitations. The proposal also includes an evaluation and assessment framework and criteria for assessing CLIL implementation. Overall, this proposal seeks to contribute to the advancement of bilingual education in Croatia by leveraging insights from Spanish CLIL practices. Through innovative pedagogical approaches and strategic implementation strategies, the proposal aims to enhance linguistic proficiency, cognitive development, and intercultural understanding among early and preschool learners in Croatia.Cilj je ovog rada predstaviti prijedlog uvođenja prakse integriranog učenja sadržaja i jezika (CLIL) prilagođenog iz španjolskog obrazovnog konteksta u sustav ranog i predškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Kroz sveobuhvatnu analizu CLIL principa, španjolskih CLIL praksi te trenutnog stanja hrvatskog obrazovnog sustava, ovaj prijedlog predstavlja inovativni okvir za unaprjeđenje dvojezičnog obrazovanja u Hrvatskoj. Ključni dijelovi prijedloga uključuju istraživanje CLIL principa, pregled španjolskih CLIL praksi, analizu hrvatskog obrazovnog sustava i usklađivanje CLIL principa s hrvatskim kontekstom. Na temelju analiziranih informacija, prijedlog predstavlja okvir za prilagodbu CLIL praksi u Hrvatskoj, nude i pedagoške pristupe, strategije provedbe i dobno specifične planove rada. Osim toga, prijedlog se bavi izazovima i razmatranjima u provedbi CLIL-a u Hrvatskoj, daje preporuke za odgajatelje te nudi uvid u buduće smjerove i ograničenja. Prijedlog također uključuje okvir za evaluaciju i ocjenjivanje te kriterije za procjenu provedbe CLIL-a. Sveukupno, ovaj prijedlog nastoji doprinijeti napretku dvojezičnog obrazovanja u Hrvatskoj koriste i saznanja iz španjolskih CLIL praksi. Kroz inovativne pedagoške pristupe i strateške provedbene strategije, prijedlog inovacije nastoji unaprijediti jezičnu vještinu, kognitivni razvoj i interkulturalno razumijevanje među djecom rane i predškolske dobi u Hrvatskoj
Parent's attitudes on physical exercise and motor skills of preschool children
No full textU ovom se radu govori o stavovima roditelja o tjelesnom vježbanju i motoričkim sposobnostima djece predškolske dobi. Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrditi imaju li stavovi roditelja o tjelesnom vježbanju utjecaj na motoričke sposobnosti djece predškolske dobi. U istraživanju su sudjelovale tri odgojno – obrazovne skupine Dječjeg vrtića Vojnić koje čini 27 dječaka i 24 djevojčice. Uzorak ispitanika roditelja čini sveukupno 51 roditelj.
U današnje vrijeme, kada se djeca sve više okreću sjedilačkim aktivnostima, važnost tjelesne aktivnosti i urednog motoričkog razvoja postaje sve izraženija. Roditelji mogu poduprijeti motorički razvoj djece predškolske dobi pružanjem raznovrsnih aktivnosti koje uključuju igru na otvorenom, igre loptom, vožnju bicikla i druge igre koje stimuliraju različite motoričke sposobnosti. Važno je osigurati sigurno i poticajno okruženje za igru, s odgovarajućom opremom. Uspostavljanje redovite rutine i strukture za tjelesne aktivnosti može pomoći djeci da steknu naviku redovitog vježbanja. Uravnotežen pristup koji uključuje strukturirane aktivnosti i slobodnu igru omogućuje djeci razvoj različitih motoričkih vještina. Edukacija roditelja o važnosti tjelesne aktivnosti i njenom utjecaju na motorički razvoj, kao i suradnja s predškolskim ustanovama i stručnjacima, može značajno pridonijeti cjelokupnom razvoju djeteta. Uredan motorički razvoj djece nije samo temelj njihovog fizičkog zdravlja, već i cjelokupnog psihološkog i socijalnog razvoja, što čini ovu temu izuzetno važnom za istraživanje i implementaciju u praksi.
U svrhu provođenja istraživanja, roditelji su ispunjavali anketne upitnike o stavovima roditelja o tjelesnom vježbanju djece predškolske dobi nakon čega su s djecom provođeni testovi za ispitivanje motoričkih sposobnosti kako bi se došlo do samog cilja istraživanja, odnosno uspoređivanjem stavova roditelja o tjelesnom vježbanju i rezultata djece predškolske dobi, procijenjeno je da bolje rezultate u testovima za ispitivanje motoričkih sposobnosti postižu djeca čiji roditelji imaju pozitivan stav o tjelesnom vježbanju.This paper discusses the attitudes of parents towards physical exercise and the motor skills of preschool children. The primary goal of this research is to determine whether parental attitudes towards physical exercise influence the motor abilities of preschool children. The study involved three educational groups from kindergarten Vojnić, consisting of 27 boys and 24 girls. The sample of respondents included a total of 51 parents.
Nowadays, when children are increasingly turning to sedentary activities, the importance of physical activity and proper motor development is becoming more pronounced. Parents can support the motor development of preschool children by providing a variety of activities that include outdoor play, ball games, cycling, and other activities that stimulate various motor skills. It is important to ensure a safe and encouraging environment for play, with appropriate equipment. Establishing a regular routine and structure for physical activities can help children develop the habit of regular exercise. A balanced approach that includes structured activities and free play allows children to develop various motor skills. Educating parents about the importance of physical activity and its impact on motor development, as well as collaborating with preschool institutions and experts, can significantly contribute to the overall development of the child. Proper motor development in children is not only the foundation of their physical health but also of their overall psychological and social development, making this topic extremely important for research and practical implementation.
For conducting this research, parents completed questionnaires about their attitudes towards physical exercise of preschool children, followed by testing children’s motor skills. The goal of the research was to compare the parents' attitudes towards physical exercise with the children's test results. It was concluded that children whose parents have a positive attitude towards physical exercise achieve better results in motor skills tests
Volleyball in primary education as an extracurricular activity
No full textOvaj rad započinje kratkom poviješću o stvaranju igre odbojke i njenih početaka na samom kraju 19. stoljeća. Njezin kreator William George Morgan joj je prvobitno dao naziv minonette, no kasnije je priznat naziv odbojka. Osim razvoja odbojke u svijetu, govori se i o razvoju odbojke u Hrvatskoj te klubovima i natjecanjima koja su se tada igrala. Odbojka se sastoji od nekoliko elemenata koje je potrebno naučiti kako bi se mogla uopće i zaigrati. To su odbojkaški stav, servis, vršno i podlaktično odbijanje, smeč, blok, obrana polja i kontranapad. Svaki element je detaljno objašnjen u radu. Navedena su i objašnjena standardna pravila igre odbojke kako bi mogli kasnije uvidjeti prilagođenosti u pravilima mini i male odbojke koje su napravljene kako bi ju djeca mogla igrati. Odbojkaške elemente djeca uče i u školama prema Kurikulumu. Prvi put s učenjem jednog od elemenata započinju u četvrtom razredu. Škole također pružaju mogućnost učenicima trenirati odbojku u sklopu izvannastavne aktivnosti. Prednosti bavljenja sportom kao izvannastavne aktivnosti su objašnjeni u radu. Učenici se dobrovoljno uključuju u te aktivnosti, stoga je plan i program poprilično fleksibilan. Učitelj ga može prilagođavati. Uloga učitelja je tijekom provođenja izvannastavnih aktivnosti uistinu bitna te on prati rad, ponašanje i zalaganje učenika koje bilježi u određenu dokumentaciju predviđenu za to. Prikazane su metodske vježbe kojima učitelji mogu djeci pomoći pravilno i jednostavno savladati i naučiti odbojkaške elemente uz tri primjera treninga odbojke u školi.This paper begins with a brief history of the creation of the game of volleyball and its beginnings at the very end of the 19th century. Its creator William Geroge Morgan originally gave it the name minonette, but later the name volleyball was recognized. In addition to the development of volleyball in the world, it is also talked about the development of volleyball in Croatia and the sport clubs and competitions that were played at the time. Volleyball consists of several elements that need to be learned in order to play volleyball. These are the volleyball stance, serve, set, pass, attack, block, field defense and counterattack. Each element is explained in detail in the paper. The standard rules of the game of volleyball are listed and explained so that the adaptations made in the rules of mini and small volleyball can be seen, which were done so that children can also play volleyball. Children learn volleyball elements in schools according to the Curriculum. They start learning one of the elements for the first time in the fourth grade. Schools also offer students the opportunity to practice volleyball as part of extracurricular activities. The benefits of playing sports as an extracurricular activity are explained in the paper. Students participate in these activities voluntarily, so the plan and program is quite flexible. The teacher can adjust it. The role of the teacher during the implementation of extracurricular activities is truly important, he monitors the work, behavior and commitment of the students, which he records in the specific documentation provided for this. There are listed methodical exercises that teachers can use to help children properly and easily master and learn volleyball elements along with three examples of volleyball training at school
The Methodology of Teaching Volleyball in Elementary Schools
No full textU osnovnim školama, odbojka je jedan od sportova koji se uči kao dio nastavnog plana i programa. Analiza sadržaja elemenata odbojke u primarnom obrazovanju, kao i njihova integracija u Nastavni plan i program za osnovnu školu u Republici Hrvatskoj te Kurikulum nastavnog predmeta tjelesna i zdravstvena kultura, imaju za svrhu sagledavanje utjecaja ovih elemenata na razvoj djece. Odbojka u primarnom obrazovanju ima značajan utjecaj na razvoj djece, uključujući motoričke, morfološke i funkcionalne sposobnosti. Kroz analizu ciljeva i tema elemenata odbojke u ovom kontekstu, ističe se važnost pravilnog pristupa učenju, pri čemu se naglašava potreba za razumijevanjem osnovnih elemenata prije samog usvajanja tehnika. Posebna pažnja se pridaje osnovnim motoričkim tehnikama poput skakanja, bacanja, hvatanja, gađanja i kolutanja, koje se usvajaju prije nego što se započne sa samim sadržajem odbojke. Istraživanja pokazuju da su igre značajan dio Nastavnog plana i programa u odnosu na ostale nastavne sadržaje tjelesne i zdravstvene kulture te su češće zastupljene u razrednoj nastavi. Ciljevi tjelesne i zdravstvene kulture uključuju promicanje zdravlja, poticanje pozitivnog stava prema tjelesnoj aktivnosti, usvajanje navika redovitog vježbanja te razvoj psihofizičkih sposobnosti. Učenici od prvog do četvrtog razreda postupno uče osnovne tehnike odbojke, pri čemu se u četvrtom razredu naglasak stavlja na savladavanje završnog odbijanja. Osnovna motorička znanja i prirodna gibanja potrebna za daljnje usvajanje odbojkaških tehnika razvijaju se od prvog do trećeg razreda. U četvrtom razredu, učenici se usavršavaju u prvoj specifičnoj odbojkaškoj tehnici - tehnici vršnog odbijanja. Nakon toga, tijekom narednih godina, uče složenije tehnike poput podlaktičnog odbijanja, servisa, prijema servisa, smeča, mini odbojke i napada iz zaleta prebacivanjem jednom rukom. Nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture imaju ključnu ulogu u podučavanju tehnika odbojke i razvoju ljubavi prema ovom sportu kod učenika. Njihova stručnost i poznavanje svih aspekata odbojke omogućuju im uspješno vođenje nastave.In primary schools, volleyball is one of the sports taught as part of the curriculum. The analysis of the content of volleyball elements in primary education, as well as their integration into the Curriculum for Elementary Schools in the Republic of Croatia and the Curriculum of the subject of Physical and Health Education, aims to assess the impact of these elements on children's development. Volleyball in primary education has a significant impact on children's development, including motor, morphological, and functional abilities. Through the analysis of the objectives and themes of volleyball elements in this context, the importance of a proper learning approach is emphasized, emphasizing the need to understand basic elements before adopting techniques. Special attention is given to basic motor techniques such as jumping, throwing, catching, aiming, and rolling, which are addressed before the actual volleyball content begins. Research shows that games are a significant part of the Curriculum in comparison to other content of physical and health education and are more frequently represented in classroom teaching. The objectives of physical and health education include promoting health, fostering a positive attitude towards physical activity, adopting habits of regular exercise, and developing psychophysical abilities. Students from the first to the fourth grade gradually learn basic volleyball techniques, with the emphasis on mastering the final spike in the fourth grade. Basic motor skills and natural movements necessary for further adoption of volleyball techniques are developed from the first to the third grade. In the fourth grade, students specialize in the first specific volleyball technique - the spike. Subsequently, during the following years, they learn more complex techniques such as underarm pass, serve, serve reception, spike, mini-volleyball, and one-handed attacking jump serve. Physical and health education teachers play a key role in teaching volleyball techniques and developing a love for this sport in students. Their expertise and knowledge of all aspects of volleyball enable them to successfully lead classes
Positive and negative effects of proactive involvement in teaching from the perspective of students of Teacher education
No full textUključenost se uglavnom shvaća kao multidimenzionalan koncept koji se sastoji od tri oblika uključenosti: bihevioralne, emocionalne i kognitivne uključenosti. Neki autori taj koncept smatraju nepotpunim pa navode i četvrti oblik, proaktivnu uključenost, koju opisuju kao svrhovit, namjeran i produktivan doprinos vlastitome učenju kojim se obogaćuje i unaprjeđuje proces učenja. Do sada su provedena istraživanja koja su se bavila prirodom proaktivne uključenosti kod učenika, ali ne i studenata učiteljskih i nastavničkih smjerova. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi pozitivne i negativne učinke proaktivne uključenosti iz perspektive studenata učiteljskih i nastavničkih studija. Provedena su 24 polustrukturirana intervjua sa studentima učiteljskih i nastavničkih studija. Na temelju transkripata intervjua provedena je tematska analiza. Dobiveni rezultati pokazali su da najveći broj studenata kao pozitivan učinak proaktivne uključenosti u nastavu za samog studenta koji pokazuje proaktivnu uključenost, ističe da im ona olakšava pripremu za ispit, pamćenje i učenje. Nakon toga slijede vođenje bilješki, jasne upute i objašnjenja nastavnika, primjeri iz prakse. Kao pozitivne učinke proaktivne uključenosti u nastavu za druge studente kad neki njihov kolega pokazuje proaktivnu uključenost, najčešće navode da ih to može potaknuti i motivirati da se i sami uključe. Među negativnim učincima proaktivne uključenosti ističu se ružne reakcije nastavnika i negodovanje manje motiviranih kolega. Studenti navode i da prevelika ili neprimjerena proaktivna uključenost može narušiti dinamiku nastave i koncentraciju kolega. Rezultati ovog istraživanja temelje se na vlastitim iskustvima i mišljenima ispitanih studenata, koji će postati učitelji ili nastavnici te im mogu poslužiti kao smjernice za budućnost i poticanje proaktivne uključenosti kod svojih učenika. Također, mogu poslužiti kao vodič postojećim učiteljima i sveučilišnim nastavnicima u radu s učenicima i studentima kako bi što bolje njegovali i poticali njihovu proaktivnu uključenost.Engagement is generally understood as a multidimensional concept consisting of three forms of engagement: behavioral, emotional and cognitive engagement. Some authors find this concept incompleted and they state fourth form, agentic engagement, which is described as a purposeful, intentional and productive contribution to one's own learning that enriches and improves the learning process. Previous studies of agentic engagement were more focused more on high school students, so there is a lack of research on agentic engagement of teacher education students. . The aim of this research was to determine the positive and negative effects of agentic engagement from the perspective of teacher education students. 24 semi-structured interviews were conducted with teacher education students. A thematic analysis was conducted based on the interview transcripts. The obtained results showed that the largest number of students, as a positive effect of agentic engagement in classes for the student who shows agentic engagagement , point out that it facilitates exam preparation, memory and learning. This is followed by note-taking, teachers' clear instructions and explanations, and examples from practice. As for the positive effects of agentic engagement in classes for other students, when one of their colleagues shows agentic engagement, most often is stated that it can encourage and motivate them to get involved themselves. What stand out most among the negative effects of agentic engagement is negative reactions from teachers and resentment from less motivated colleagues. Students also stated that excessive or inappropriate agentic engagement can disrupt the dynamics of classes and the concentration of colleagues. The results of this research are based on the teacher education students' own experiences and, and can serve as guidelines for their future practice to help them to find a way to promote agentic engagement of their students. Also, they can serve as a guide for existing teachers and university teachers in order to encourage their students' agentic engagement
Parents´ attitudes regarding their unwanted parental behaviours in raising toddlers and preschool children
No full textViše nego ikada, potrebno je obratiti pozornost na uzroke koji određuju roditeljsko ponašanje i razloge koji objašnjavaju roditeljska postupanja u odnosu s djetetom. Poznata je važnost i ključna uloga okruženja u kojem dijete odrasta te da na njega izravno utječu sva pozitivna i negativna iskustva kojima je ono izloženo. U skladu s tom problematikom postavljeni su cilj i svrha ovoga istraživanja koji se odnose na dublje razumijevanje ispitanih stavova roditelja kada je riječ o njihovim poželjnim i nepoželjnim ponašanjima u odnosu s djetetom, kao i izraze kojima se roditelji koriste kada objašnjavaju razloge njihova pojavljivanja. Od velike je važnosti prikazati i različite stavove među ispitanicima kada je riječ o tome kako i u kojim situacijama prepoznaju i opisuju svoja nepoželjna roditeljska ponašanja u odgoju djece. Istraživanje je provedeno usmenim individualnim ispitivanjem u obliku intervjua s 10 ispitanika koji imaju bar jedno ili više djece rane i predškolske dobi (5 majki i 5 očeva), na temelju 10 unaprijed pripremljenih pitanja. U istraživanju su sudjelovali ispitanici različitih individualnih karakteristika s ciljem jasnijeg uočavanja razlika i raznolikije analize dobivenih rezultata. Prema prikupljenim podacima istraživanja najveći utjecaj na roditeljska ponašanja imaju čimbenici vanjskog okruženja koji definiraju način života roditelja. Prisutne su različiti stavovi roditelja kada je riječ o njihovim poželjnim i nepoželjnim roditeljskim ponašanjima na način da je određeno ponašanje za neke roditelje poželjno, dok za druge nije. Stavovi se razlikuju i kada je riječ o dobi i spolu djece. Podjednako zastupljena mišljenja odnose se na to da je djetetovo ponašanje pod utjecajem roditeljskog ponašanja, ali i obratno samo u slučaju nekoliko ispitanika.More than ever, it is necessary to pay attention to the causes that determine parental behavior and the reasons that explain parental actions in relation to the child. The importance and key role of the environment in which the child grows up are well known, as all positive and negative experiences to which the child is exposed directly influence it. In line with this issue, the aim and purpose of this research have been set, focusing on a deeper understanding of parents' attitudes towards their desirable and undesirable behaviors in relation to the child, as well as the expressions parents use when explaining the reasons for their occurrence. It is crucial to depict the differences among respondents in terms of how and in what situations they recognize and describe their undesirable parental behaviors in child rearing. The research was conducted through oral individual interviews with 10 respondents who have one or more children of early and preschool age (5 mothers and 5 fathers) based on 10 previously prepared questions. Respondents of different individual characteristics participated in the study with the aim of clearer identification of differences and a more diverse analysis of the obtained results. According to the collected research data, the greatest influence on parental behaviors is exerted by external environmental factors that define parents' lifestyles. There are differences in parents' attitudes towards their desirable and undesirable parental behaviors in a way that certain behaviors are desirable for some parents, while not for others. Attitudes also differ when it comes to the age and gender of the children. Equally represented opinions relate to the fact that a child's behavior is influenced by parental behavior, but conversely only in the case of a few respondents
The Impact of the Halliwick Concept on Preschool-Aged Children with Disabilities and Developmental Difficulties
No full textPredškolsko je razdoblje najintenzivnijeg rasta i razvoja, a usvojene vještine i navike imaju utjecaj na cijeli život. Jedna od navika koja ima utjecaj na cjelokupno zdravlje čovjeka te bi s njom trebalo započeti u predškolskom razdoblju, jest bavljenje kineziološkom aktivnošću. Poticanje kineziološke aktivnosti kod djece urednog razvoja vrlo je česta pa djeca urednog razvoja imaju mnogo prilika i načina za uključivanje u organizirane kineziološke aktivnosti. No to nije slučaj za djecu s invaliditetom i poteškoćama u razvoju. Sudjelovanje djece s invaliditetom i poteškoćama u razvoju u grupnim kineziološkim aktivnostima pozitivno djeluje na profesionalni i osobni razvoj svih pojedinaca koji su s njima u interakciji (vršnjaci urednog razvoja, roditelji, treneri, odgojitelji) te društva u cjelini. U ovom je diplomskom radu opisan Halliwick koncept kao jedan od primjera organizirane kineziološke aktivnosti koja je prilagođena djeci i osobama s invaliditetom i poteškoćama u razvoju, a u kojem mogu sudjelovati i osobe urednog razvoja.
Istraživački dio ovog rada opisuje istraživanje provedeno kako bi se istražio utjecaj Halliwick koncepta na djecu predškolskog uzrasta s invaliditetom i poteškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika koji su ispunili roditelji djece koja pohađaju grupni program po Halliwick konceptu u Plivačkom klubu Natator u Zagrebu. Analizom dobivenih rezultata zaključeno je, prema procjeni roditelja, da je program po Halliwick konceptu utjecao na poboljšanje socijalnih vještina, koordinacije, samopouzdanja, koncentracije i plivačkih sposobnosti kod ispitane djece.The preschool period is the time of most intensive growth and development, where acquired skills and habits have an impact on an individual's entire life. One of the habits that significantly influences overall health and should be initiated during the preschool period is engaging in kinesiological activities. Encouraging kinesiological activities among typically developing children is very common, providing them with numerous opportunities to engage in organized physical activities. However, this isn't the case for children with disabilities and developmental difficulties. Involving these children in group kinesiological activities positively impacts the professional and personal development of all individuals interacting with them (typically developing peers, parents, coaches, educators), as well as society as a whole.
This thesis describes the Halliwick concept as an example of organized kinesiological activity adapted for children and individuals with disabilities and developmental difficulties, which also allows the participation of typically developing individuals. The research portion of this paper describes a study conducted to examine the impact of the Halliwick concept on preschool-aged children with disabilities and developmental difficulties. The research was carried out through a questionnaire filled out by parents of children attending a group program based on the Halliwick concept at the Natator Swimming Club in Zagreb. The analysis of the results concluded, based on parental assessment, that the Halliwick concept program had positively influenced the social skills, coordination, self-confidence, concentration, and swimming abilities of the children surveyed